Start me up
piše: Branko Dujović
Danas počinje Evropsko prvenstvo u košarci i naš blog 🙂 Zadovoljan sam odzivom glavnih igrača (prije svega mislim na NBA) i siguran sam da ćemo uživati.
Što se tiče samih najava, analiza i prognoza, preskočio bih ekipe čije je samo učešće na prvenstvu ogroman podvig (Holandija i Island) ili su došle u značajno oslabljenom sastavu, pa će teško i proći grupu (BiH, Makedonija). Ekipe koje mogu proći među četiri u svojoj grupi, ali sigurno ne mogu dalje od osmine finala su: Rusija, Finska, Izrael, Njemačka, Estonija, Ukrajina, Belgija i Češka.
Ostaje 12 ekipa koje mogu među 8, a ekipe koje će teže doći do tog dijela takmičenja su: Poljska, Turska, Slovenija, Gruzija i Letonija. Potencijalna izneneđenja turnira vidim među Poljacima (Gortat je u top formi i odlično se uklapa sa četvorkom Kuligom. Uz dodatak Slaughtera, ovo je sasvim pristojan sastav), Gruzijcima (Zaza je tu, a najveća prednost je trener Kokoškov) i Letoncima (školska košarka sa puno rotacija i dobrim šutem. Šteta što tu nije novi član New York Knicksa – Porzingis). Turcima ne vjerujem, iako imaju respektabilan sastav, a Slovenci su u nikad gorem sastavu. Kineska kopija Gorana Dragića – njegov brat Zoran, može da vam dobije utakmicu, ali je veća vjerovatnoća da ćemo gledati ispucavanja sa 35% šuta iz igre.
Najveći favoriti, gledajući formu i imena, da se nađu među osam su: Francuska, Španija, Srbija, Italija, Grčka, Hrvatska i Litvanija. Koji god par da ubodete iz ovih sedam ekipa, nije nerealno finale.
Lično, predviđam finale između Španaca i Francuza i malu prednost u tom duelu dajem Špancima, najviše zbog toga što mislim da mogu zajedno da igraju zatvorenih očiju. Pau je na petici, a Mirotić je mnogo bolja opcija od Ibake za ovakva prvenstva. Rodriguez, Llull, Rudy zaokružuju petorku, ali i na klupi imaju strašnih igača, prije svega Reyesa, Ribasa, Emeterija, kao i omladinu Vivesa i Hernangomeza.
Francuzi su nikad jači, odazvali su se skoro svi NBA igrači, Colet će da bude na slatkim mukama kad su u pitanju rotacije, jer kad na rosteru imaš igrače poput Diawa ili Batuma koji mogu da pokrivaju po 3-4 pozicije, onda stvarno imaš ogromne mogućnosti za kombinovanje. Kondor Gobert, francuska verzija Anthony Davisa, je potencijalni MVP turnira, i siguran sam da će zadavati ogromne glavobolje u reketu svim ekipama, pogotovo u defanzivi.
Dakle, Francuska možda i malo bolja, ali ipak dajem minimalnu prednost Špancima u tom potencijalnom finalu.
Treći favorit turnira je Srbija, ekipa koja ima najbolju atmosferu na prvenstvu. Vidjelo se u pripremnom periodu da pucaju od samopouzdanja, što može i biti mač sa dvije oštrice – mogu izgubiti u četvrtfinalu (vjerovatno protiv Grka ili Hrvata) a mogu i do zlata. Đorđević definitivno nije krem evropskih trenera, ali ono što sigurno zna, i ono što svi u ekipi sada osjećaju je – kako se pobjeđuje. Taj mentalitet smo vidjeli dosta puta u njegovim igračkim danima, a i prošle godine na SP. Navijam da se ova lijepa priča nastavi.
Najbitniji igrači su Bjelica i Teodosić i zavisiće dosta od njih. Srbija ima problem sa centrima (Raduljica je vrlo malo igrao u prethodnoj sezoni, Kuzmić je presjedio sezonu, Milutinov je mlad i neiskusan) i tu vidim glavni razlog zašto ne mogu preko Španaca ili Francuza. Mada, ovakvom voljom i požrtvovanjem se ti nedostaci mogu prevazići.
Litvanija je skupina disciplinovanih igrača sa dobrim šutom i veoma dobrim košarkaškim IQom. Jonas stiže iz NBA. Siguran sam da niko s njima neće lako izaći na kraj.
Grčka je, poput Španaca, ekipa koja može da igra zatvorenih očiju, i zavisiće mnogo od atmosfere u timu. Odličan sastav, tu je i Antetokounmpo, greek freak, gazela koje pretrčava teren u nekoliko koraka. Jedva čekam da ga gledam. Slično kao i Srbi, mogu ispasti u četvrtfiinalu, a mogu i do kraja.
Italija odavno nije bila u ovakvom sastavu, imaju 10 igrača koji vam mogu ubaciti trojku. Na klupi je Pjaniđani, trener kojeg strašno cijenim. Vrlo, vrlo nezgodna ekipa. Dobro po njih je što se niko od trojca iz NBA neće ispucavati, kao što je Belineli prošle godine. Sada imaju mnogo više ofanzivnih opcija. Strašna ekipa, ne vjerujem im, kao i Turcima.
Za kraj – Hrvatska, ekipa koja ima strašne pojedince, ali godinama muku muče sa timom. Repeša je prošle godine bio očajan, i u njemu vidim glavnog krivca za loš rezultat. Perasovič je moderan trener i već se vide pomaci. Da li će to biti dovoljno, pitanje je. Bogdanović, Šarić, Hezonja i Tomić su igrači na kojima možeš napraviti pobjedničku ekipu, samo ako ne robuješ glupim i bespotrebnim rotacijama, kao što je to radio Repeša.
Uživajte i pozdrav 🙂
