Learning to fly – WEST

piše: Draško Milić

A evo i drugog dijela posta u kojem ćemo ukratko analizirati zapadnu konferenciju.

Dallas Mavericks

aka: Cubanova posla

Vlasnik Cuban jeste uvijek privlačio pažnju, ali nema sumnje da su većina poteza bili pravi, pa je ekipa predvođena Dirkom već više od deceniju u samom vrhu. Prošle godine su počeli dobro sa Chandlerom, ali je angažovanje Ronda potpuno poremetilo ekipu koja je počišćena na startu PO. Romansa sa Jordanom je neuspješno završena, otišli su Ellis i Chandler, stigao je Matthews tako da poslije dugo vremena ova ekipa nije favorit za vrh već će Dirk provesti sezonu predvodeći tim osuđen na skupljanje kuglica za draft.

Denver Nuggets

aka: na pola puta

Ova ekipa je uvijek nekako na pola puta do cilja – dok je bio Carmelo bili su između sredine i vrha, od njegovog odlaska na ivici doigravanja, a sada i na putu potpunog rebuildinga. Na žalost, ovo posljednje im je tek postalo jasno u toku prošle sezone, pa su tako potpuno bacilli jednu sezonu. Trejdom Lawsona postao je jasan smjer kuda se ide, Faried, Gallinari, Chandler su ostali kao osigurači da ipak ne odu na samo dno, a istovremeno mogu poslužiti i za trade u toku sezone. Talenata imaju u izobilju: Mudiay, Nurkić, Louvergne, Jokić, Harris… Ostaje da se vidi kako će teći njihov razvoj.

Golden State Warriors

aka: tataratirci

Ovo je možda i najbolji primjer kako se u par sezona dobrim potezima uprave može od lutrije do titule, tj od gledanja nekad Richardsonovog, kasnije Montinog iživljavanja do potpune nesebičnosti svih koji se nađu na terenu – odlični draftovi (Curry, Thompson, Green, Ezeli, Barnes) uz par iskusnih igrača i trenera koji je shvatio da okupljanje dobre trenerske ekipe mnogo znači. Imali su doduše i sreće, pa na putu do cilja nisu naletjeli na Spurse ili Clipperse ili zdrave Thundere, ali kako su od početka do kraja bili najbolji, malo štucanja u finalu protiv premorenog protivnika ne može pokvariti utisak. Svi su ostali na okupu (Lee zamijenjen za J.Thompsona zbog poreza) tako da ćemo i narednih par godina imati prilike da uživamo u prezentaciji rijetko viđenog zajedništva koje na momente podsjeća i na legendarnu dječiju emisiju.

Houston Rockets

aka: Eksperimentisanje bez granica

GM Morey je posljednjih sezona uveo pravu revoluciju – od metodologije dovođenja igrača pa do načina igre koji se svodi na jurnjavu i šutiranje trojki iz svih mogućih pozicija. Pokazao je mnogima kako se rizik ponekad isplati pa u Hardenu dobio igrača koji može sam da vuče ekipu ka vrhu, mada i pored Howarda i dalje traži još jedan dobar plijen prije napada na sam vrh. Ove godine je gotovo za ništa ulovio Lawsona koji bi trebao sa Hardenom i Beverlyem da čini jednu od najboljih bekovskih rotacija lige, a uz zdravog Dwighta cilj je sigurno za jednu stepenicu viši od prošlogodišnjeg – finale Zapada.

Los Angleles Clippers

aka: godinama u vrhu, nikad na vrhu

Dolaskom Paula uz Griffina ova ekipa je osuđena na visok plasman, ali još uvijek nije i potvrdila to u doigravanju. Prošle godine su izbacili SA u najboljoj seriji u PO, ali su onda podsjetili na stare dane i eliminisani od realno slabijeg Houstona koji je bio na koljenima nakon par laganih pobjeda i 40min dominacije  u prelomnoj utakmici. DeAndre je, nakon zapleta  iz španske serije ostao, a ako Pierce ostane na prošlogodišnjem nivou i Lance podsjeti na igre iz Indiane ova ekipa bi konačno mogla i na sam vrh – CP3 i Blake ove godine baš nemaju nikakvo opravdanje za još jednu sezonu koja bi se završila prije juna.

Los Angeles Lakers 

aka: Poljednja igra Kobijeva

Igrač, koji je prvo uz Shaquilea, a kasnije Gasola, uzeo 5 titula nije uspio da shvati poput Timmyja i Dirka da je njegovo vrijeme prošlo, već i dalje misli da je najbolji, i zbog toga je potpuno zakopao ekipu zadnjih par godina. Ne treba ići dalje od posljednjih par dana – u LA su nekad dolazili svi, a sad prije odu i u Milwaukee nego u Holywood. Shvatila je to konačno i uprava pa su nakon nemogućnosti da dovedu igrača koji bi preuzeo ekipu na sebe (misija Cousins), morati posvetiti razvoju mladih igrača – prošlogodišnjih rookiea Randlea i Clarksona i ovogodišnjeg ekstratalentovanog Russella. Za početak, teško će do lopte pored Kobea, Lou Williamsa i Younga koji su rigorozni po pitanju posjedovanja lopte kao mađarska policija za sirijske azilante.

Memphis Grizzlies

aka: međedi

Ništa bolje ne može opisati ovu ekipu od samog im naziva koji oslikava njihovu filozofiju igre sa dobrom odbranom, mnogo kontakta i guranja u reketu. Več godinama traže šutera na boku koji bi malo raširio igru, ali do sad bez previše upjeha, pa kad se naleti na ekipu koja može da odigra dobar napad (SAS, GSW) ostaju bez rješenja. Marc je ostao, ostatak ekipe je tu, stigao i Matt Barnes, da uz Allena i Randolpha formira vjerovatno najprgaviji trio lige. Ako Marc i Zack ostanu u komadu,  a usput  ulove nekog šutera (ili ako kojim slučajem Lee vrati formu sa početka prošle sezone) možda se konačno umiješaju u sam vrh.

Minesotta Timberwolves

aka: konačno u rebuildingu

Garnett je dugo držao i ovu franchizu iznad stanarda u PO, a nakon njega isto je sa mnogo manje uspjeha probao i Love. Prošle godine je ipak shvatio da ekipa koja uzme 3 pleja na draftu a ne uzme Stepha, svake godine gomila igrače koji im ništa ne trebaju osim da zauzimaju mjesto mladima i uz to ne priznaje da pripada donjem domu ne zaslužuje još jednu šansu. Ako Saunders i ekipa oko njega uspiju da upropaste i ovu generaciju gdje uz najveću legendu kluba imaju 3 posljednja prva pika Benett (nije taj kalibar, ali može poslužiti), Wiggins i Anthony Towns, i nekoliko talentovanih igrača poput Dienga, Bjelice, Mohameda, La Vinea… stvarno bi trebalo da budu ekipa koju svi izbjegavaju u širokom luku. Da li su konačno shvatili viđećemo brzo – Peković i Martin kao igrači koji igraju samo napad nikako ne treba da pripadaju ovom društvu pa bi i par pikova bila korisna zamjena.

New Orleans Pelicans

aka: Obrva i ostali

Prije par godina imali su sreću da na draftu dobiju igrača koji je već sad među najboljima u ligi i koji je potisivanjem novog ugovora prihvatio da i narednih 5 godina nosi sve na leđima. Uprava se baš i nije potrudila da mu nađe prave saigrače, ali su već prošle sezone stigli među 8 najboljih na paklenom Zapadu. PO je realnost i ove sezone, iako se nisu baš proslavili ovo ljeto preplaćivanjem mediokriteta kao Ašik ili Ajinca, a od sazrijevnja ekipe koja je ostala u gotovo istom sastavu uz novog trenera Gentrya, koji je bio jedan od tvoraca fenomenalnog napada aktuelnog šampiona, će zavisti dalji napredak.

Oklahoma City Thunder

aka: last chance; aka: ko ne plati Hardena platiće Kantera

Fenomenalnim draftovima napravljena je ekipa koja je još prije 5 godina bila u finalu konferencije i od tada je svake godine sve slabija – Harden za Martina i pikove, Martin ode, pikovi ne napreduju, i tako u nedogled. Upava je zamišljala da vrijeme stoji i konstantno podmlađivala ekipu, držala Perkinsa u petorci koji je pravio više štete nego korist i tek u finišu prelaznog roka prošle sezone pokazali da su sposobni i da ponekad pojačaju ekipu, a onda ljetos i da smijene nesposobnog Brooksa i dovedu jednog od najboljih na koledžima – Donovana. Durant, jedna od najboljih napadačkih opcija ovog sporta svih vremena, je propustio gotovo cijelu prošlu sezonu, a ako se ne dođe do vrha vjerovatno će u završetkom naredne sezone, svoje 9. u ligi  otići u neke druge krajeve koji su sposobni da mu garantuju borbu za titulu prije no što pređe tridesetu. Russ, Ibaka su tu i dalje i takođe svjesni važnosti naredne sezone koja bi mogla da donese titulu, ali isto tako i potpuni raspad ekipe jer i njima brzo istuču ugovori, pa bi Kanter na miru šutirao po 20 puta svako veče da opravda ugovor.

Phoenix Suns

aka: nepredvidivi

Ekipa je početkom prošle decenije harala ligom u ritmu 100km/h i postala primjer mnogim današnjim ekipama. Odlaskom Nasha i Amarea era je završena i Hornacek je dobio na upravljanje potpuno novi roster prepun nedokazanih igrača. Pretprošle sezone su oduševili i na lošiji međusobni skor ostali bez PO iako su bili pred sezonu favoriti za top 3 pika, prošle igrali malo lošije od očekivanog, pa će biti zanimljivo kak oće ići ove godine. Konstantno prave dosta izmjena u sastavu, nekad pogode (Bledsoe trade) nekad i ne (odlazak Dragića, Thomasa) ali su uvijek u centru dešavanja. I ljetos je kod njih bilo zanimljivo – iako je Len pokazao da se može ozbiljno računati na njega doveden je Chandler (na vjerovatno predug ugvor od 4 godine), a onda su se bespotrebno odrekli par mladih igrača ne bi li ulovili LaMarcusa koji je ipak odigrao na sigurno i zaobišao pustinje Arizone. Čini se da će i ove godine ostati na ivici doigravanja – jači su od nekih ekipa, ali i dalje vjerovatno nedovoljno da se vrate među najbolje.

Portland Trail Blazers

aka: brzi rebulding

Philla i ostali bi mogli dosta da nauče od ove ekipe koja je u mjesec dana prihvatila činjenicu da najbolji igrač želi da ide, i shodno tome napravila strategiju. Osim novog vođe Lillarda ostatak petorke je napustio ekipu a dovedeni su mladi igrači koji imaju prostora za napredak uz i dalje dosta slobodnog prostora za dovođenje igrača. PO će biti neostižan cilj, ali ni sezone sa ispod 30 pobjeda im se neće dešavati u kontinuitetu.

Sacramento Kings

aka: lost in time

Trenutno, ovo je vjerovatno ekipa sa najvećim rasponom između želja i mogućnosti (dobro, uz LAL) koja teško da će skoro krenuti uzlaznom linijom – u vrhu su lutrije, a ciljaju uvijek PO (obično do sredine novembra). Imaju igrača za koga bi 3/4 menadžera bilo u stanju da ubije i stvara ekipu oko njega, a onda izvedu poteze kojima sami sebe osakate. Za ovo zadnje ne treba bolji primjer od ljetošnjeg trejda – godinama traže šutera koga su možda bili ulovili prošlim draftom (Stauskas) ali ga bespotrebno daju da bi oslobodili prostor za dovođenje igrača. Imaju Cousinsa, a dovode dvije petice u par dana koje su uglavnom pozante po igri u odbrani (Cauley Stein na draftu i Koufosa kao slobodnog igrača), a imaju Karla na klupi kome ekipe lete po terenu.  Doveli su kasnije i Ronda, Belinellia, Setha Currya i Carona Butlera, ali opet teško da će uspjeti da se uguraju među 8 osim u slučaju raspada ekipa poput Oklahome prošle godine jer UTA, PHO, možda čak i MIN za sad izgledaju bolje.

San Antonio Spurs

aka: neuništivi

Gotovo sam siguran da bi lagano uzeli titulu samo da nisu Clippersi odigrali protiv njih najbolju seriju u istoriji kluba. Posebno tu mislim na finale – osakaćeni Cleveland bi bio ispraćen metlom jer James protiv uigrane mašinerije i Kawhija ne bi mogao da pravi razliku kao protiv GSW.  Timmy je još jednom potvrdio status top 5 svih vremena dominirajući i sa punih 39 godina, a pošto ostaje i ove godine red bio bio da mu se saigrači malo oduže i probaju da ga titulom isprate u penziju. Uprava je zato odradila najbolji mogući posao – stigli su Aldridge i West, da popune rupe odlascima Splittera, Josepha, Belinellia; stigli su McCollum, Marjanović i par mladih igrača. Ukratko – RC Bufford i Gregg i dalje pokazuju kako sistematskim i kvalitetnim radom i u selendri (SA to jeste za USA uslove) možeš imati dinastiju pa ih sada pola lige pokušava kopirati.

Utah Jazz

aka: uspjeli rebuliding

Konačno, evo i pravog primjera kako bi rebuilding trebalo da izgleda. Nakon što Kirilenko, Deron i Boozer nisu doveli do vrha, Big Al, Millsap i družina ni do plejofa, date su odriješene ruke Haywordu i Favorsu da vode ekipu na staze devedesetih. Uz trenera Snydera je prošle sezone ekipa pokazala potencijal, a posebno u zadnjih par mjeseci pokalaza što možemo očekivati ove – zaključan reket sa igračem koji ima jedan od najvećih raspona ruku svih vremena – Gobertom i Favorsom, svestranim Haywordom i zanimljivim napadačkim opcijama Hoodom, Burksom i Burkeom. Nažalost, ekstratalentovani Exum će propustiti sezonu zbog povrede, ali svakako ostaju glavni kandidat za osmo mjesto kad velika sedmorka zauzme svoja.