Twist and shout – part 1

piše: Draško Milić


Dok neki već počinju odmaranje igrača za playoff, drugi biju odlučujuće bitke za poziciju ili plasman među 8, imamo 11 ekipa za koja je ova sezona praktično već završena (za neke od njih kao da nije ni počinjala) pa da se oprostimo i mi od njih za ovu sezonu.

Philadelphia 76ers

Za njih je ova sezona kad je u pitanju borba za bilo što završena i prije početka. Međutim, ono što zabrinjava je da ni poslije ove sezone nisu ništa bliži bijegu sa dna nego do sada. Dolaskom Ish Smitha za Božić ekipa je malo živnula, ali čim su ih ostali malo ozbiljnije shvatili seriji dobrih rezultata je došao kraj. Kad je u pitanju razvoj igrača, ni tu se nema mnogo razloga za zadovoljstvo i to je vjerovatno i najveći problem. Okafor je uglavnom bilježio dobre brojke, ali ni on neće biti igrač na koga se frančiza može osloniti u budućnosti jer nikad neće biti faktor u odbrani, a u napadu će zbog nedostatka šuta biti ograničen na borbu u reketu što odmah komplikuje život treneru koji treba da ga uklopi. Kako ni Noel nije igrač koji će biti išta više od odbrambenog specijaliste, Embiid ni poslije 2 sezone nije zaigrao, Šarićev napredak ide ispod očekivanja, čak ni pod košem ne postoji osnova za jasnu rotaciju u budućnosti iako su svi oni bili visoki lutrijski pikovi. Ako u tom segmentu nema jasne vizije, šta tek reći za očaj od spoljne linije đe je Ish Smith kao granični NBA igrač bio veliko pojačanje, a Covington jedini igrač koji može biti dio rotacije ozbiljne ekipe kao 3&D specijalac. Ni trener Brown više nema snage da iz njih izvlači maksimum, tako da su ove sezone bili još i gori nego prošlih, a to nije lako. Treba li išta više reći nego da sve osim dobijanja jednog od prva 2 pika koja može donijeti igrača većeg potencijala na krilu (Simmons ili Ingram) biti samo nastavak agonije kojoj se ne nazire kraj.

111915_sixers-sad_1200

LA Lakers

Putujući cirkus kome je jedini cilj Kobeovo opraštanje od NBA polako završava svoj put i konačno će morati da se suoči sa stvarnošću u kojoj neće više bit ini pomenute mašine za prodaju dresova i privlačenje medijske pažnje. Randle je pokazao da može biti dio budućnosti, Clarkson baš i nije napravio veliki napredak u odnosu na prošlu godinu, a Russell je konačno u posljednjim mjesecima sezone pokazao ponešto iz repertoara koji ga je doveo do 2 pozicije na draftu. Ostali i nisu vrijedni pomena – Hibbert je sijenka samog sebe, Lou Williams je igrač koji je toliko jednosmjeran i ograničen na trošenje lopti u napadu da ne znam ni šta je trebao ovoj ekipi, a Young, Metta World Peace i slična ekipa nisu ni vrijedni pomena. Od ostalih možda valja još pomenuti i Lary Nancea koji je bar na momente pokazivao da može postati igrač za dno rotacije. Na ljeto im ostaje nada da će uloviti nekog od najboljih na draftu, a da li će uspjeti da konačno ubijede neku od NBA zvijezda da dođe i bude vođa nove generacije je pitanje na koje ćemo dobiti odgovor u naredna 2 ljeta.

Los-Angeles-Lakers-Philadelphia-76ers-e1451315536533 (1)

Phoenix Suns

Poslije sasvim solidnog početka đe su Bledsoe i Knight vukli ekipu uz pomoć iskusnog Chandlera, povrede prvog koji je odigrao samo 31 utakmicu i druge dvojice koji se preskočili iz istog razloga dobar dio sezone samo su razotkrili loše stanje u kome se frančiza trenutno nalazi. Na kraju je ispalo da je pretprošla sezona u kojoj su se izenenađujuće borili do zadnjeg dana za doigravanje napravila više štete nego koristi jer je uprava stvorila sliku da ima ekipu za veće domete i čudnim potezima kao što je ljetošnje davanje ugovora već iscijeđenom Chandleru samo napravila još više štete. Najbolja stvar ove sezone se na kraju i dogodila zbog povreda startnih bekova jer je mladi Booker pokazao sjajan šuterski potencijal i sigurna je budućnost bluba na bekovskoj poziciji. A to je upravo bila pozicija đe se uprava na račun tandema Bledsoe-Knight riješila Dragića i I. Thomasa što opet dovodi do situacije da će jedan od njih morati da ide jer bi bio preskupa opcija s klupe dok na drugoj strani nema osim Lena igrača koji bi mogao biti dio budućnosti na ostalimpozicijama. Tucker, Teletović, Leuer jesu dobri igrači zadatka, ali dok ova ekipa ne posloži osnove rotacije možda bi bolje bilo da su svi trejdovali u korist nekih novih mladih talenata koje će morati razvijati. Kako će se uprava izvući iz sadašnje situacije đe su uhvaćeni u raskoraku između građenja playoff ekipe i rebuildinga viđećemo već na ljeto.

185572867-eric-bledsoe-of-the-phoenix-suns-in-a-game-against-the_crop_north

Brooklyn Nets

Ekipa čija budućnost trenutno izgleda najcrnje od svih u ligi samo je potvrdila predsezonska predviđanja o potpunoj promašenosti koncepta koji je, sad već bivši GM King, postavio da bi udovoljio vlasniku. Osim mogućeg defanzivnog specijalca Hollis Jeffersona nemaju mladih igrača u koje vrijedi ulagati, nemaju pikova, a jedini resursi koji im mogu donijeti neki povraćaj su Lopez i Young. Novi GM Marks je stigao iz Spursa i otpuštanjem Joe Johnsona odmah pokazao da je spreman na rezove za koje će na ljeto imati pravu priliku. Kad smo kod njih pošto nema mnogo drugih zanimljivih tema da se osvrnemo i na YU igrače – Bogdanović je dobrim šuterskim izdanjim u finišu pokazao da zaslužuje mjesto u ligi u rotaciji na boku što je veliki plus u odnosu na dotadašnja izdanja koja su vodila povratku u Evropu.

Bogdanovic2

Minesotta Timberwolves

Oni su tačno tamo đe i treba, nakon što su godinama lutali u traganju za identitetom – u procesu razvoja mladih igrača. Da još kojim slučajem imaju normalnog trenera koji bi napravio koju akciju umjesto da se igrači vježbaju da igraju 1 na 1 bilo bi još bolje, ali ajde, za početak je i ovo dobro. Towns je vjerovatno i prevazišao očekivanja jer je u napadu već sad nezadrživ iz svih pozicija, Wiggins neće biti LeBron ali odrađuje posao na boku i uz poboljšanje šuta može ići u kategoriju graničnih allstar igrača, LaVine je konačno u roli startnog beka koji se koristi kao spot-up opcija koja rešeta s distance (uz već od ranije poznatu fenomenalnu igru u tranziciji) potvdio svoju vrijednost, a Dieng kao pravi partner za Townsa koji može odraditi sve poslove u reketu, a ponekad ubaciti i trojku iz ćoška. Rubio i dalje tapka u mjestu po pitanju poboljšanja šuta, ali je vjerovatno i najviše pogođen lošom taktikom iako ima idealan roster za razigravanje i upisivanje dvocifrenog broja asistencija. Uglavnom, treba da nastave razvoj igrača, a ako bi uspjeli da uz njih uigraju i još par igrača sa klupe možda bi već od naredne godsine mogli u top 8 borbu. Peković je nažalost propustio zbog povrede i ovu sezonu i sad je pravo pitanje da li će se ikad potpuno i oporaviti, dok se Bjelica nakon dobrog početka potpuno izgubio. I on je sigurno bio pogođen čudnim taktičkim rješenjima, ali igrač koji je bio najbolji u Evropi ne smije da dozvoli da se potpuno pogubi i na momente djeluje kao početnik. Da li će dogodine uspjeti da se bolje uklopi ili će nastaviti karijeru na nekom drugom mjestu u NBA il iće uslijediti povratak na Stari kontinent biće zanimljiva tema za razmišljanje do kraja godine.

karl-anthony-towns-getty-ftr-112015_1i033msxfpw6w16c5vdxwbiw3u

New Orleans Pelicans

Najneprijatnije iznenađenje dosadašnjeg dijela sezone (Rocketsi, i posebno Bullsi koji su baš blizu neplasmana u doigravanje bi mogli da im otmu titulu u finišu). Povrede gotovo svih bitnih igrača se mogu uzeti kao opravdanja za ovako očajnu sezonu, ali odgovornsot Uprave za sastavljanje potpuno nekompatibilnog sastava ostaje : Holiday, Gordon, Evans su poznati kao igrači skloni povredama teško mogu biti stabilan oslonac na bekovskim pozicijama, Pondexter je kao 3%D specijalac na boku propustio kompletnu sezonu a Gee, Cunningham i sl ekipa su daleko od potrebnog kvaliteta za tu ulogu. Tek je nemoguće objasniti logiku po kojoj pod košem u istom sastavu bitišu Asik, Ajinca i Perkins… Davis je tako ostavljen na čistini da bude meta svih napada dok je jednostavno morao da krpi sve nedostatke ovog sastava i usporen sa više povreda imao mnogo goru sezonu od očekivane. Ni trener Gentry se nije proslavio, ni kad je ekipa bila u koamdu igra je bila daleko od očekivane. Jednom od rijetkih igrača koji je odradio svoju ulogu – R.Andersonu za par dana ističe ugovor tako da će i njegov ostanak u ekupi zahtijevati trošenje veće sume od one koju bi realno zasluživao da nije povećanja budžeta. I njihova uprava će imati mnogo posla jer i nemaju baš mnogo opcija koje mogu ponuditi ostalima, a s druge strane ni prevelik slobodan prostor u budžetu za plate.

anthony-davis (1)

Sacramento Kings

Tempirana bomba iz prijestonice Kaliforije je i dalje pred pucanjem jer ni ove sezone nisu bili ni blizu zacrtanog cilja – plasmana u 8 na koji su ljetos spiskani veliki resursi. Cousins i dalje nije okružen sastavom kakvim bi trebalo, a kolko je uprava nesposobna da to promijeni najbolje se vidi iz činjenice da su upravo na poziciji đe on igra doveli ljetos i igrača sa 6. pozicije drafta i Koufosa kao slobodnog igrača umjesto da konačno dovedu šutera koji može malo raširiti reket (Gay, Belinelli, McLemore, Casspi to nisu). Najviše razloga za zadovoljsvo može imati Rondo (slobodan igrač krajem mjeseca) koji je nakon očajne prošle sezone pokazao da i dalje može biti koristan kad mu se da lopta u ruke cijelo vrijeme  pa može na ljeto tražiti novi jak ugovor. Kao jedino rješenje nameće se trejd Cousinsa jer bi to konačno dalo nadu da se može krenuti od početka u pravljenje nove ekipe umjesto da se i dalje produžava ova agonija sa trošenjem vremena, novca, energije da se sastavi ekipa oko njega koja ne može doći do ni do 8 mjesta.

rondocuzmeeting_web

New York Knicks

Koliko god to bilo teško publici u najvećem USA gradu, rebuilding i dalje traje. Najveća svijetla tačka je Porzingis koji je prešao put od jedne o omraženijih osoba kod domaćih navijača nakon drafta na kome ga nisu željeli do jednog od simbola ekipe. I na najvećoj sceni se potvrdio kao dobar šuter i bloker i to je i  više nego dovoljno za sad. S druge strane, Carmelo je sve stariji i pitanje koliko može više biti vođa ekipe koja želi playoff, Calderon je osim što pogađa slobodna pacanja i poneku trojku potpuno beskorisan, pa korisni igrači kao Afllalo (koji ništa više od šuterskog specijalca), borbeni Galloway i iskusni Lopez ne mogu ispuniti sve nedostatke. I njih očekuje zanimljivo ljeto, u prilog tome idu i glasine da James hoće druga Mela u rkipi da zajedno idu na titulu.

melo-bron-usa

Milwaukee Bucks

Još jedno od razočarenja sezone – kad se dovođenjem Monroea i oporavnok Parkera očekivalo da naprave i korak više u odnosu na 6 mjesto od prošle sezone, pokazalo se da se baš i nisu najbolje uklopili u sistem. Naime, pokazalo se da je odlazak Pachulie i Ilyasove oslabio odbranu koja je bila daleko od prošlogodišnjeg nivoa, a s druge strane odlazak ovog drugog još je smanjio broj opcija koje mogu pogoditi van reketa. Uz to, odlazak Dudleya i dolazak Vasqueza koji je bio povrijeđen cijele sezone, (i Henson zbog povrede propustio dobar dio sezone) osakatili su klupu koja je prošle godine bila jedna od boljih u ligi. Da ne bude sve tako crno – Giannis je pokazao u finišu sezone da može biti izuzetno koristan sa loptom u rukama, dok se Middletone potvrdio kao odlična opcija na boku. Na ljeto ih čekaju svakako dopona rostera koj ivapi za dodatkom dobrog šutera, a kao opcije koje bi mogle promijeniti sredinu nameću se Monroe i Carter-Williams kako bi osovina Giannis-Middletone-Parker bila dopunjena kompatibilnijim igračima.

Giannis-Antetokounmpo-and-his-family-have-overcome-a-lot-on-his-path-from-Greece-to-the-NBA.-David-Liam-Kyle-NBAE-Getty-Images

Denver Nuggets

Konačno su ljetos shvatili da stalna borba za osmo mjesto ne vodi dugoročno nikud pa su ljetos posložili ekipu tako da su novajlije Jokić i Mudiay imali potpunu slobodu u igri, a Burton pokazao da u najgorem slučaju kao dobar šesti igrač ima sigurnu budućnost u ligi. Da je Nurkić bio zdraviji i nastavio napredak ova sezona bi se mogla smatrati odličnom, ali i ovako ima dosta razloga za zadovoljstvo. Posebno je sve iznenadio Jokićev učinak – fenomenalno je reagovao na dobijenu slobodu u igri pa je iz utakmice u utakmicu oduševljavao sjajnim proigravanjima i pogađanjem iz svih pozicija, pa samo od njega zavisi da li će napraviti bar djelimično karijere kao Pau Gasol ili Nowitzki na čije igre u mladim danima podsjeća i njegova igra. Sa oporavljenim Gallinariem i zdravom mladom osnovom potrebno je još pojačanje u vidu iskusnijeg beka i dogodine bi ekipa mogla da se uključi  u borbu za playoff. U svakom slučaju, imaju dobru osnovu, samo treba nastaviti razvoj mladih igrača rezultati neće izostati.

373345_1

Orlando Magic

Nisi ušli u doigravanje, ali su se konačno udaljili sa dna i pokazali da je prva faza rebuildinga završena. Skiles mnogo kombinovao sa sastavom, isprobavao razne kombinacije, ali su ipak od februara shvatili da im je plasman u playoff nedostižan pa smanjili gas i dali još prostora za mlade igrače što je najbolje iskoristio Aaron Gordon i potvrdio da je budućnost kluba na krilnim pozicijama sa kombinacijom dobre igre u odbrani, fenomenalne igre u tranziciji i samo još treba da održava šut na nivou ljetošnjih igara u pripremnom periodu da zaokruži igru. Ono što nas najviše raduje je napredak Nikole Vučevića u odbrani gdje je novi trener uspio da sklopi formaciju u kojoj njegovi nedostaci manje dolaze do izražaja pa sada i na tom dijelu terena djeluje solidno. U napadu je potvrdio kao jedan od najboljih centara u ligi, pa ga je loš period igara kluba krajem januara koštao možda i prvog nastupa na All-staru. Kao i prošle godine, uprava je procijenila da nema smisla da ga forsira i kad ima sitne povrede jer bi pobjedama samo uticali na smanjenje kuglica na draftu, pa zbog izgleda i ne baš krupne povrede prepona nije odigrao utakmicu od 4. marta. Taman da se fino odmori pred najavljeni dolazak na pripreme reprezentacije i, nadamo se, lagani prolazak na Evropsko prvenstvo. Nego, da se vratimo na temu – trejdom Harrisa napravljen je prostor u Capu u koji bi mogao da se uklopi neki od igrača koji bi donio dodatni kvalitet neophodan u borbi za top 8 plasman naredne godine. Najviše se pominju mogući dolasci Parsonsa i Horforda, al šta će biti od toga znaćemo za par mjeseci. Uz to, moraće dobro da plate Fourniera koji je maksimalno iskoristio činjenicu da je najbolji šuter u ekipi za kojeg će sigurno biti interesovanja širom lige. Kao najveći problem ostaje odluka da li se odreći Paytona ili Oladipa koji su kao slični igrači potpuno nekompatibilni zajedno zbog nepouzdanog šuta, pa su centri Vučević i Smith mnogo pouzdanije opcije za šut van reketa. I Hezonja je na momente pokazao potencijal, pogotovu kad je u pitanju lakoća stavranja pozicije za šut, tako da samo od njega zavisi kako će razviti svoj neosporni potencijal.

Oct. 1, 2012 - Orlando, FL, USA - Orlando Magic forward/center Nikola Vucevic poses for pictures during Magic Media Day at the Amway Center, Monday, October 1, 2012, in Orlando, Florida. (Credit Image: © Stephen M. Dowell/MCT/ZUMAPRESS.com)

 

 

Advertisements

Don’t Think Twice, It’s All Right

piše: Branko Dujović


Završnica

Sportski centar “Morača”, dana 14.03.2016. U toku je završnica prvog meča polufinala regionalne lige između Budućnosti i Mega Leksa. Na semaforu, na iznenađenje svih, kako košarkaške javnosti, tako i navijača – 83:80 za Megu i samo 20ak sekundi do kraja. Sudije sviraju faul Ivanoviću i donose vrlo upitnu odluku, gdje kažu da je faul bio pri šutu za tri poena. Cook će šutirati tri slobodna bacanja, a u tom trenutku se mislim da li će Budućnost iskoristiti ovaj poklon i ipak se izvući sa pobjedom u utakmici u kojoj realno nije zaslužila da pobijedi. Cook promašuje prvo, a zatim i drugo bacanje. Sjetio sam se legendarnog Rasheeda Wallacea i njegovog – “ball don’t lie”.

Omar daje treće, smanjuje zaostatak na dva poena, a odmah zatim faulira Ivanovića. Ako Ivanović ubaci oba, na 11 sekundi do kraja, biće to “two possession game” i vjerovatna pobjeda za Megu. Odjednom se gasi onaj isti semafor, u koji pola navijača Budućnosti gleda sa nevjericom. Posmatram Ivanovića, glumi mirnoću, a jedva čeka da ubaci ona dva bacanja i gestikulacijom pokaže i da se dokaže podgoričkoj publici i fanovima ekipe koja ga je pustila i nije mu dala dovoljno šansi da pokaže šta zna. Konačno se pali semafor, Ivanović odlično podnosi to još malo dodatog pritiska i ubacuje hladno oba bacanja. Kraj. Pola sale psuje, druga polovina se misli kako pustiše ovoga čovjeka da ode, igrači protivničke ekipe slave, igrači Budućnosti odlaze pokunjeni u svlačionicu dok ih “Varvari” zovu da se vrate i pozdrave se s njima. Posmatrao sam facu Nikoli Ivanoviću, tako izgleda čovjek potpuno pomiješanih osjećanja, i to vrlo snažnih osjećanja – toliko sreće što je upravo on zapečatio pobjedu sa ubačena dva bacanja (dao je 11 poena i podijelio 12 asistencija), i dokazao da je ovo itekako njegov nivo i toliko bijesa i sjete što je tako malo prostora i povjerenja dobio za nekoliko godina u Podgorici.

dzoni

Varvari

Kako rekoh, igrači Budućnosti su bili prilično pokunjeni i odmah pošli prema svlačionici, dok su ih navijači prozivali da se vrate. Sala se prazni, i tada počinje nadrealna scena – zvižduci i negodovanje na glavnoj navijačkoj tribini, a nakon toga tišina i razgovor koji jedan od vođa vodi sa nekim iz uprave kluba preko telefona, dok poluprazna sala ćuti i sluša. Vođa prijeti, kaže da igrači imaju minut da se vrate ili…

Svi čekamo, neki od navijača su već “u manite” od bijesa. Nakon dvadesetak minuta, izlaze igrači, dolaze do tribine, nakon čega im se vođe bukvalno deru i prevaspitavaju ih da poraz nije kraj, da je sramota što su otišli. Igrači i dalje pokunjeni, slušaju, i onda samo odjednom počinje skandiranje i najupečatljivije “Nema predaje”. Igrači pozdravljaju potez, prećutno su uputili izvinjenje i zakopavaju se ratne sjekire.

7a4d5f4ef61e2a3bed574108ef3fdc39

A moram priznati da sam mislio da se neće vratiti i već sam vidio u novinama naslove poput “Bojkot Varvara”. U tom trenutku sam razmišljao o nogama na kojima stoji cijeli ovaj košarkaški projekat i uopšte projekat crnogorske košarke. Ima li jedan Tadija Dragićević ili Julius Jenkins osjećaj za taj projekat ili samo profesionalno odrađuju svoje ugovore (na čemu, naravno, nema nikakve zamjerke). Pitam se da li bi jedan Nikola Ivanović tek tako otišao ili bi se zaputio ka navijačima nakon poraza. Tek tada sam shvatao da je sve ovo dosta tanko i da su te noge prilično nesigurne. Potez igrača da se vrate i njihovo priznavanje greške su svakako pozitivne stvari, ali nije nešto što bi me natjeralo da drastično promijenim mišljenje o klimavim nogama crnogorske košarke. No prije ulaženja u taj dio, malo osvrta i na samu utakmicu.

Chokers

Prije svega, nemam dileme da je Luka Pavićević mnogo bolji stručnjak od svog prethodnika – Igora Jovovića. Svako ko prati malo bolje košarku, vrlo jasno vidi koliko ozbiljnije se pristupa analizi utakmice, skautingu protivnika, i samom toku utakmice otkad je Pavićević stigao u Podgoricu. Luka je veliki radnik i očigledno je da puno vremena i pažnje posvećuje svim detaljima. Ali, za prebacivanje u elitni razred košarkaških stručnjaka je potrebno i nešto više, što on nema, niti će ikad imati. NBA rečnikom, čovjek potpuno zasluženo može dobiti nagradu za jednog od najvećih chokera među trenerima. Ko nije upoznat sa terminom, radi se o igraču/treneru koji se u presudnim momentima ili utakmicama, jednostavno – izgubi i totalno podlegne pritisku. Choking je najpoznatiji po Reggie Milleru ili Lance Stephensonu koji su nerijetko provocirali svoje protivnike ovom gestikulacijom.

maxresdefault (2)

Pisao sam već o tome, Luka je sa velikom skepsom primljen među navijačima, nakon reprezentacije i poraza od Holandije. Da li će se opet nešto slično desiti i da li će biti još jedan poraz od Mege, vidjećemo za nekoliko dana.

Naravno da nije samo njegova krivica, ali je od starta bilo vidljivo lutanje i mučenje – ispadanja u odbrani, dosta loše branjenje skoka, a najbolji parametar je 40 ispaljenih trojki što očigledno oslikava nemoć u pronalaženju kvalitetnog rješenja u napadu. Najbolji komenar na ovo divljanje poput Warriorsa bez šuta je dao kolega Draško: “Možda Rocketsi uzmu Luku poslije ove utakmice – ima akcije za trojke iz svih pozicija”.

Mega je potpuno nadigrala Budućnost (imali su čak 32 indeksna poena viška, nevjerovatan podatak), a da nije bilo Jenkinsovih 7 trojki iz 10 pokušaja (ostatak ekipe 7 od 30!), mnogo ranije bi ova utakmica bila riješena. Uzevši čak u obzir i to da Budućnost već odavno nije imala ozbiljnu utakmicu i da su se možda malo uljuljkali zbog tolikog niza pobjeda protiv ili nedoraslih ili umornih protivnika, ovakvo gubljenje u utakmici nema opravdanja.

6d6e9c7473f25783b20025e49260c275

A nije ni da nemamo chokera među igračima. Suad Šehović je poznati choker, i ja uopšte ne pamtim da je čovjek odigrao dobru plejof utakmicu (danšnji index od 0 je posebna priča). Za brigu je partija Dragićevića, za kojeg su mi prijatelji pričali da ga takođe nigdje nema u važnim utakmicama, ali i dalje mislim da on može nešto napraviti. Iako je njegova neagresivnost bila poprilično zabrinjavajuća – od all-round napadača iz regularne sezone, pretvorio se u šutera sa lakta poput Andree Bargnanija (a takav tip igrača je najgori u košarci) i šutnuo 7 puta za trojku i samo dva puta za 2 poena. Cook je takođe nestao i imao najgori index na utakmici od 2 negativna poena. Ponavljam, manje me on brine nego ostala dvojica. Osim Jenkinsa, solidan je bio donekle i Marić, mada se kompletna ekipa utopila u sivilo i bezidejnost.

A na drugoj strani smo imali lepršavu mladost i raskoš talenta. Nevjerovatno, ali je ovo bio čas košarke. Rade Zagorac mi se strašno sviđa još od ranije, ali ovo noćas uživo je bilo strašno – lakoća kretanja i par poteza poput Bodiroge, nevjerovatan vertikalni skok i kontola lopte i index 40 za poštovanje. Dalje, Ivanović je odigrao staloženo i korektno, Nikolić je prilično ograničen igrač, ali čovjek koji može da živi od šuta i visokog izbačaja. Janković ima drskost i podsjeća me na neku light verziju Jokića. Luwawu je odigrao loše, ali se vidi da je veliki atleta.

bd2d77b09cbfeef1507e80e982f09710

Realno, Mega je noćas, čak i sa skraćenom klupom i nedostatkom par bitnih igrača, odigrala iznad svog nivoa. Budućnost daleko ispod. Teško će se ponoviti ovakav scenario i prognoziram pobjedu Budućnosti u drugom meču, a nakon toga i u majstorici u Podgorici. Još jednom, to nije razlog da ne postavimo sledeće pitanje: Na kakvim nogama je projekat “Budućnost” i uopšte crnogorska košarka i šta će biti ako Mega prođe u finale?

Budućnost Budućnosti

Podgorička ekipa u svom rosteru ima četiri mlada talenta: Čarapića (1998), Slavkovića (1999), Baćovića (1996), Ilića (1996). Najviše je u ABA ligi igrao Baćović i to 93 minuta, Čarapić je odigrao 73, Ilić 44, a Slavković uopšte nije ulazio u igru. Samo poređenja radi, Simenuović (1995) iz Mege je odigrao 498 minuta, Jaramaz (1995) 655, Aranitović (1998) 377. I to ne pominjem nosioce igre – Ivanovića, Luwawu, Zagorca… Da li da pominjem da je Ivanović imao minutažu od oko 10 minuta po utakmici u Budućnosti (ukupno oko 240), a ove sezone je odigrao 726? Nikolić se nije ni skidao za prvi tim, nego je otišao mnogo ranije.

Pošteno je reći da je lako biti general nakon bitke tj. da je Budućnost dobila noćas niko ništa od ovoga ne bi rekao, ali je poraz od Mege postavio mnoga pitanja. Barcelona ili Real ne odu na Final 4, svi to okarakterišu kao neuspjeh, ali svi znaju da se iduće godine ide dalje i juri isti cilj, jer imaš pokriće za to – kompletan sistem, od razvoja mladih igrača, do finansija, kluba navijača itd. Da li se takvo nešto može reći i za Budućnost i crnogorsku košarku? Naravno da ne, zato će neki poraz od Mege/Metalca/Radničkog uvijek donijeti ista pitanja i istjerati na čisto ono što se gura ispod tepiha.

Uzmimo čak i najbolji mogući scenario – Budućnost izbacuje Megu, dobija Zvezdu u finalu i iduće sezone igra Evroligu. Postoji li neko ko može da tvrdi da je to rezultat kvalitetnog sistema, koji ti omogućava uspjehe na duže staze u smislu pravljenja kulta kluba i reprezentacije, pravljenja baze mladih igrača itd. Ili je to samo slučajna statistička greška i uspjeh ostvaren spletom raznih okolnosti: od nikad gore ABA lige do ubacivanja brda novca u loše ugovore. Biću iskren, ako bih mogao da biram: Evroliga ili mladi igrači, odabrao bih ovo drugo. Milije bi mi bilo gledati Slavkovića i Čarapića kako griješe nego 5 jakih utakmica u Podgorici. Na kraju krajeva, baza za reprezentaciju se pravi na taj način.

No, ovo je Crna Gora, gdje je košarka jedna od manjih problema ako govorimo o projektima i načinu izvođenja istog. Kralj Crne Gore i predsjednik košarkaškog saveza je patentirao takvo razmišljanje, pa je potpuno u redu prodati KAP ili Danila Nikolića ili iznajmiti na dugogodišnji period Mamulu ili Nikolu Ivanovića.

kosarkamilo

Ako je sve OK sad, što ćemo misliti o budućnosti? Bob Dylan je dobro rekao: “Don’t Think Twice, It’s All Right”. Očigledno je to glavna maksima državnih menadžera. Zašto bi se košarka razlikovala?

 

Powered by WordPress.com.

Up ↑