Philadelphia Journal (1)

piše: Branko Dujović

Srijeda, 18. oktobar, 2017. godine

Počela je NBA sezona. Juhu.

Juče, dok sam čekao utakmicu između Cavsa i Celticsa, uzbuđenja nije falilo. A onda su se desile neke loše stvari. Prvo sam pročitao da je Portis na treningu Bullsa, tako jako roknuo Mirotića da mu je slomio dvije kosti lica i izazvao potres mozga. Mirotić će biti van terena bar mjesec dana, a Portisa očekuje žestoka kazna, nadam se.

I onda teška povreda Haywarda. Čovjek je bukvalno odigrao prvih 5 minuta za Celticse, nezgodno doskočio na sopstvenu nogu i doživio stravičan lom. Srećom, tetive i ligamenti su, kako kažu američki mediji, zdravi, što je olakšavajuća okolnost, ali Hayward ne može biti tu prije plejofa. Ako i tad.

I tako se u prvih pet minuta sezone dosta stvari promijenilo naopačke. Nemam dileme da Warriorsi osvajaju prvo Zapad, a onda i ligu, ali sam se nadao da će stvari na Istoku biti dosta komplikovanije i da će projektovano finale između ekipa, koje su sinoć otvorile sezonu, biti mnogo interesantnije i neizvjesnije. Da li će se Celticsi oporaviti od ovog udarca, da li Irving može biti lider ove mlade ekipe, da li se može nadomjestiti odsustvo Haywarda (sad je najveći pritisak na Browna) i još mnogo pitanja ostaje otvoreno.

Interesantno je da, iako je moguće da je u prvih pet minuta sezone, ista lišena neizvjesnosti i da ćemo po četvrti put imati iste učesnike finala i da će ovi Warriorsi doći do trećeg naslova, ostaje još mnogo stvari za pratiti. Zato je NBA zakon. A što se samog praćenja tiče, Sixersi su moja opsesija ove sezone, zadao sam sebi zadatak, odlučio ne baš lako, stiglo mi je kućno biciklo, kupljen je League Pass, tu je TV sa 42 inča ili monitor sa 24 inča, spremni za prikaz. Dakle, slijedi pedalanje i gledanje Embiida, Simmonsa, Fultza i ekipe.

Obzirom da sam odabrao Sixerse, red je da malo bliže objasnim razloge koje su presudili u samom finalu i zašto sam ih odabrao prije Bucksa, Wizarda i Nuggetsa. Pa i nema previše jakih razloga. Prvo i najbitnije, potencijal koji posjeduju u vidu Embiida, Simmonsa i Fulza kao budućih all star igrača mi se činio kao najzanimljiviji za praćenje, zanima me razvoj Šarića, koliko može Redick u ovakvoj ekipi, da li je moj miljenik McConnell samo epizodista ili može biti terijer u odbrani i dobar asistent kao neko trajnije backup rješenje. Dalje, odgovara mi što su Sixersi na Istoku i što donekle imaju neki regularan termin utakmica (kad budem ostajao budan), iako ću većinu utakmica odgledati on demand. Posebno će mi biti interesantno pratiti da li Sixersi ove godine ostaju van plejofa ili su konačno spremni da uđu u doigravanje u ovako slabašnoj konkurenciji.

E sad je red da krenemo sa onim najbitnijim (pošto projekat kreće sa Balkana). Red je da se odabere himna, grb i zastava, pa ću onda da se svađam sa onima koji ne ustaju na himnu, ili koji ne poštuju grb i zastavu “Philadelphia Projecta”.

Evo zvanične himne. Ko mi se požali na treću strofu, psovaću mu oca Masačusetskog ili majku Kalifornijsku/Teksašku.

Ko mi se požali na zvanični grb/zastavu, ne poštuje vjerovanje u proces.

Toliko o simbolima.

Noćas je prva utakmica protiv Wizardsa. Čekamo prve impresije.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Previous post The Decision
Next post Philadelphia Journal (2)