Philadelphia Journal (7)

piše: Branko Dujović

Ponedeljak, 6. novembar, 2017. godine

I evo ga, konačno je skor iznad 50%. Teško mi je sad da rovarim po netu, ali sigurno je da nekoliko godina Phila nije imala pozitivan učinak. Posle onih startnih 1-4 i meni se činilo da će se cijelu sezonu juriti taj skor, a onda su stigle dvije pobjede u gostima protiv Mavsa i Rocketsa, a na krilima tih pobjeda su došle još dvije kod kuće, prvo protiv poprilično tankih Hawksa, a nakon toga i Pacersa. Lijepo je, za promjenu, biti iznad te magične granice posle dugogodišnjeg procesa, iako to baš ne mora ništa da znači. Pratimo.

JJ Redick je zdrav za utakmicu protiv Hawksa, tako da je u prvoj petorci. Tu su i standardni Simmons, Embiid i Covington, uz Šarića koji dobija prednost nad Baylessom. Brown je odlučio da postavi Darija u petorku, najviše zbog toga što je u prethodnim gostovanjima bio odličan u ulozi spot up šutera. Pomenuo sam u prošlom postu problem rotacije Sixersa, a pitanje je ima li i koliko ima mjesta za Šarića. Simmons i Embiid su glavna imena ove ekipe na dugi niz godina, Covington se pokazuje kao must opcija na krilu, a Redick je dobio masni ugovor za ovu godinu i glavna je catch and shoot opcija. Da je Fultz zdrav i da je Simmons više tradicionalniji forward tj. manje talentovan po pitanju all round učinka (naravno da niko od navijača Sixersa ne bi volio takav scenario), Fultz bi kao vrhunski potencijal preuzeo ulogu jedinice, JJ bi bio dvojka, na krilima bi imali Simmonsa i RoCoa, i Embiida pod košem. Simmonsova svestranost i kreatorske sposobnosti su ga stavile u ulogu glavnog pleja ove ekipe (a on to sjajno radi), što automatski zatvara prostor Fultzu. Šarić može da izvuče pozitivne stvari iz ovakvog spleta okolnosti, jer ubacivanjem u prvu petorku skida sa sebe teret nosioca druge petorke i čovjeka koji mora sam sebi kreirati šut, jer to najčešće završava raznoraznim ciglama, dok se u ovoj ulozi pretvara primarno u spot up opciju. Protiv Mavsa i Rocketsa, svoju produkciju iza linije za tri je digao na nerealnih 44%, a odmah je protiv Hawksa šutem 1-9 pokazao da se baš i ne može očekivati prevelika konzistentnost po ovom pitanju. Da ne budem previše grub, ali neophodnost ubacivanja takvih šuteva sa korektnim procentom je manje-više preduslov za njegovu NBA karijeru.

Dalje, što se rotacije tiče, McConnell je odjednom izrastao u glavnu opciju sa klupe, a nekoliko puta sam već naglasio da je odsustvo Fultza glavni razlog za otvaranje prostora i minuta, što TJ koristi na vrhunski način – energy guy, lik koji daje 100% od sebe, muči protivničke bekove, uvijek mu je na umu prvo asistencija, pa tek sopstveni šut. Luwawu je igrač za kojeg se lomim da li ima kapaciteta za NBA ligu, a u prethodnih par utakmica je pokazao da može glumiti light verziju Covingtona, pogotovo u napadu (uostalom, druga petorka sa ovom dvojicom (TJ, TLC), Amirom i dva startera (Ben i RoCo) izgledaju fantastično i prave razliku).

Vraća se i Richaun Holmes, tako da Brown nekada može biti i na slatkim mukama. Svakako, pitanje rotacije je strašno interesantno.

No, da se vratimo na utakmicu protiv Hawksa (bio je ovo dugačak tok misli vezan za samu rotaciju Sixersa).

Hawksi poprilično tanki, u rebuilding su krenuli sa Schroederom i Princeom, ostali su epizodisti.

Sixersi odlično počinju utakmicu i ono što je odmah evidentno je da kruženje lopte izgleda fantastično (u jednom napadu kod vođstva 8:3 su toliko brzih pasova proslijedili da su u jednom trenu i pretjerali). Simmons je ponovo agresivan i efikasan, McConnell odmah pravi nekoliko asista i ide se čak do +17. Uz mali pad u igri, na kraju četvrtine je 34:25.

Već sam pominjao oscilacije Sixersa i način na koji baš lagano gube prednost od 10ak poena prednosti. Simmons i Embiid povežu par loših poteza, malo zasrljaju, s druge strane se otvori par epizodista sa otvorenim šutevima (ovog puta su Belinelli, Dedmon i Delaney) i evo odmah dolazimo do izjednačenja. Na poluvremenu je samo +2 za Sixerse, a podatak koji zvuči fantastično je da je za prvih 22 ubačaja iz igre bilo 19 asistencija. Još jedna potvrda koliko je lopta fino kružila.

U trećoj četvrtini dolazi do još većih oscilacija, Hawski su u jednom trenu na +7. Budi se Covington, koji me iz noći u noć prijatno iznenađuje sa time kakav je 3&D igrač postao, ubacuje trojke u stilu Rocketsa, često uspije da iščačka loptu i ukrade je. Zajedno su McConnell i Simmons na parketu, i to je jedina postava gdje Simmons prepušta ulogu organizatora nekom drugom igraču, bar u prvom dijelu napada kada kreće sami napad. Njih dvojica iznenađujuće djeluju dobro u petorci, što sam i pomenuo gore vezano za drugu petorku. Vidjećemo šta će Brown da smisli kada se vrati Fultz.

Na kraju treće četvrtine, rezultat je 93:93, a onda kreće revija promašaja sa obje strane. U jednom trenu, Hawksi imaju 0-10 šut iz igre u toj četvrtini, a Sixersi nisu puno bolji sa 2-11. Ono što je stvarno dobro bilo vidjeti je sazrijevanje kroz sve ove utakmice i pobjede – kao što je Irving lagano prelomio utakmicu u korist Celticsa, ili kad je Gordon ukrao pobjedu trojkom posle vođstva od skoro 10 razlike, tako su Sixersi lagano zatvorili ovu utakmicu. Recimo, protiv Mavsa su se opet kockali, Ferrell je imao dva bacanja za produžetak, a ovdje je Embiid bacio par povratnih pasova (obratiti pažnju na njegov IQ), Bayless je pogodio trojku, Simmons zakucao i na kraju, potpuno lagano 119:109.

Simmons (19-13-9) i Embiid (21-12-6 uz po 3 blokade i ukradene lopte) su obilježili utakmicu sa all round učincima. Covington je dao 6 trojki iz 11 pokušaja, a McConnel (12-6-7) odigrao sjajnu ulogu sa klupe.

U utakmici protiv Pacersa, Brown je opet vjerovao Šariću, mimo šuta 1-9 protiv Hawksa, i stavio ga u prvu petorku. Dario je opet odigrao vrlo korisno, pogodio je servirane šuteve (3-5 za trojku, ukupno 6-9). Redick je sipao cijelu noc za ukupno 31 poen (8-12 za tri), a Simmons je opet ostvario tripl dabl. Uz standarno dobre uloge Embiida i RoCoa, bilo je to dovoljno za još jednu pobjedu i start sezone 5-4. S druge strane, najbolji je bio Oladipo, koji je poprilično prijatno iznenađenje ove sezone. Očekivalo se da ima više prostora i da će povećana potrošnja uticati na njegovu igru, ali ovako nešto je rijetko ko mogao da predvidi. Bogdanović je imao dobro veče, ubacio je sve što je trebalo za 21 poen. Vratio se i Miles Turner, ali u prvoj utakmici nakon pauze i nije bio previše raspoložen (4-14 iz igre), a pitanje je da li je duel sa Joelom uticao na njegove performanse.

Malo požurih sa statistikama. Utakmica je opet bila opet puna oscilacija, što je već nešto na što smo navikli kad su pitanju Sixersi. U prvoj četvrtini, Sixersi su imali +7, da bi u drugoj Pacersi došli do 40:30, nakon čega opet imamo izjednačenje, a onda Pacersi opet prave razliku. Fast forward do sredine poslednje četvrtine i vođstva Sixersa od 5 poena. Opet nastupa oscilacija, a Oladipo prvo ubacuje trojku, pa dvojku za 108:105. I onda nevjerovatna završnica u kojoj su Sixersi imali malo sreće, ali i cojonesa. Prvo je RoCo ubacio jednu hustle trojku, gdje sam već vidio izgubljenu loptu, a onda Redick ubacuje tri trojke od kojih je druga bila očajnička. Finalno 121:110, a Sixersi postigli poslednjih 11 (ako vam je muka da gledate kompletan video, premotajte na 7:10).

https://www.youtube.com/watch?v=K1jS0vTfiOA

Sad je vrijeme da se ide na Zapad na turneju. Spavate li mirno, Džezeri, Kraljevi, šampioni Ratnici i ostali?