Local Hero – Miloš Katurić

Razgovarali smo sa Milošem Katurićem, sedamnaestogošnjim učenikom Nord Central Texas Academy škole u Dalasu, supertalentovanim kosarkašem rođenim u Kotoru.

Airball.me: Miloše, prije svega pozdrav od kompletne airball.me ekipe. Iz Kotora si, grada koji baš i nije prepoznat kao košarkaska sredina. Ipak, to te nije omelo u tome da uporno treniraš. Kakvi su bili tvoji prvi košarkaški koraci i kako si uopšte izabrao košarku prije vodenih sportova?

Miloš: Prije svega, želim da vas pozdravim i zahvalim na pozivu. Moram da kažem da je Kotor rasadnik sportskih talenata, koji su se dokazali i na fudbalskim terenima, košarkaškim, a naročito u vodenim sportovima, vaterpolu i plivanju. Ja sam sve to isprobao,ali sam sebe pronašao na kosarkaskom terenu. Od šeste godine treniram košarku i moji počeci se vezuju za KK Kotor.

A: Put te vodi u Ameriku, preciznije u “Lone star State” (Teksas) i grad Dalas. Kako je teklo privikavanje na novu sredinu?

M: Sa 16 god.sam dobio Američku sportsku stipendiju, u školi Nord Central Texas Academy,na 3 godine i svaki početak je tezak,morao sam se privići na nov način života,daleko od kuće, na novu kulturu, jezik, na nove ljude, ali sve sam vrlo brzo prebrodio, jer sam imao divne ljude oko sebe,koji su davali sve od sebe da mi olakšaju i pomognu.

A: Kakav je jedan dan  sportiste srednjoskolca u Americi?

M: Dan nam počinje u 7h, svako ima svoja zaduženja u kući, doručkujem i idem u školu koja počinje u 8:30h, i traje do 14h, sa pauzom za ručak. Poslije škole imamo trening, u trajanju od 2h, a svaki drugi dan imamo pojačane večernje treninge od 20h- 21:30h. Tri puta sedmično imamo teretanu. Prije i poslije treninga je obavezno učenje, jer u Americi ne možete biti sportista ako dobro ne učite, prosto je to povezano. Puno je obaveza i u školi i u sali, tako da mi dan veoma brzo proleti, jer radim ono što volim.

A: U čemu je razlika izmedju treninga u Americi i ovdje u Crnoj Gori?

M: Mislim da se u Americi mnogo ozbiljnije radi , jači su treninzi, jer džabe imate talenat, ako niste fizički spremni, tamo je obavezna parola: RAD,RED I DISCIPLINA.

A: Koju poziciju igraš, što kod sebe vidiš kao najbolji  segment igre a na čemu je potrebno dodatno poraditi?

M: Igram na poziciji playmakera i beka. Uvijek može bolje, samo treba jako trenirati, biti timski igrač i nadam se da uspjeh neće izostati.

A: Koji su tvoji sledeci planovi? NCAA tournament je veoma praćen i san je svakog košarkaša, ali se treba izboriti za stipendiju.

M: Nastaviću, kao i do sada, da dajem sve od sebe, kako u školi, tako i na košarkaškom terenu, pa ćemo vidjeti šta ce biti, a nema tog košarkaša koji ne mašta o NCAA TOURNAMENT. Prije 10 dana je moj tim JV Varsiti pobjedio na Castleberry Tournament Texasa i prvaci smo šampionata.

A: Bio si u Crnoj Gori, učestvovao si u Tivtu na juniorskom turniru 1 na 1, u organizaciji 3×3 Montenegro i osvojio prvo mjesto. Stekao si lijepe utiske?

M: Da. U Tivtu se prošlog ljeta održavao turnir u organizaciji 3×3 i za juniore sam pobjedio 1 na 1 i mogu da kažem da je bilo baš zabavno i jedno veliko lijepo iskustvo. Rado ću se i sledeće godine prijaviti, ako budem tu.

A: Za kraj razgovora neizostavna tema mora biti NBA. Balkan drma Dončić-manija. S obzirom da si i ti u Dalasu da li pratiš Maverickse i sve što radi Luka?

M: Mogu da kažem da je Luka Dončić moj idol, njegov sam veliki fan, naravno pratim skoro svaku utakmicu Mavericksa, čak sam sa mojim trenerom išao u Dallas na njegovu utakmicu i bodrili smo ga sa tribina. Volio bih da jednom zajedno zaigramo!

A: Miloše, hvala na izdvojenom vremenu, želimo ti puno uspjeha.

M: Hvala i vama.

Keep Talking (2)

piše: Draško Milić

U prošlom tekstu smo se bavili Spursima, Cavsima I Pelicansima, sad idemo dalje.

A dalje se preko Knicksa ne može. Srećom po sve čitaoce, Airball ekipa je došla do eksluzivnih razgovora između gazde James Dolana i šefa košarkaških operacija Steve Millsa u periodu između jula i decembra ove godine. Sjajan plan je bio spreman – prazan Cap, zvijezda na tržištu koliko oćeš – Kawhi, KD, Kyrie, Kemba… I sugurno su 1. jula već spremali slavlje kad je Dolan morao do sela da sredi loze i vratio se za dva dana. Nije mogao da prati dešavanja već je samo nazvao Millsa da ga obraduje koga su doveli. I odbio odgovor:

Mills (M): Nikoga za sada, neće ljudi ovamo…
Dolan (D): Kako nikoga, milioni, svijetla velegrada, nemoguće da niko neće da dođe u NY???
M: Pa KD i Kyrie su sad u komšiluku, nisu htjeli kod nas, Kawhi i PG prave supertim u LA, tamo je LBJ doveo i Davisa. Kemba postao Kelt, čak ni onaj bijeli all star centar iz Orlanda nije htio da dođe nego je ostao u da se druži s penzionerima. Baš nam se nije dalo…
D: Kako to misliš nije nam se dalo? Imamo prostora za najbolje igrače, a još nikog nismo doveli. Mi smo Knicksi, najveći tim na svijetu! Oću PO, dosta čekanja!!! Ko je još na tržištu?
M: Uh, baš slabo. Možda nekih 4,5 igrača još nije sve dogovorilo oko novog ugovora.
D: Pa što čekate. Komanduj tamo da se počisti tržište, šta li rade svi ti ljudi koje plaćam! Čujemo se za pola sata.

Poslije pola sata…

M: Šefe, uspjeli smo. Uzeli smo najbolja 3 preostala visoka igrača na tržištu. Randle – triple double mašina, Portis – nema pozicije iz koje ne može da šutne, Gibson – bedem u odbrani. Doveli smo i jednog od najboljih trojkaša Lige – Elligtona. (pauza nakratko) Šefe, šefe, još jedna dobra vijest – oteli smo Spursima Morrisa, prošle godine najboljeg igrača Bostona. Dali par miliona više agentu i njemu i sređeno.
D: Tako treba, svaka čast. Znam da uvijek mogu na tebe da računam. Zna se ko je najbolji tim u gradu, neće nas Zmija i onaj što misli da je Zemlja ploča da dobijaju. Taman da ti kažem, ima u par mjeseci nekih privatnih obaveza, biću van svega, pa se vraćem krajem godine da gledamo zajedno kako rušimo rekorde (stvarno su ih u decembru i srušili u duelima sa Milvokijem i Denverom, ne priča Gazda nikad u prazno).

7. decembar ujutro Millsu zvoni telefon. Gazda zove.

D: Evo sam se konačno vratio, ajde obraduj me.
M: Pa Šefe, i ne ide nam baš najbolje. Posljednja 2 susreta smo izgubili baš, baš ubjedljivo, igrači digli pobunu protiv trenera pa sam ga odmah makao i postavio novog trenera. Mike Miller.
D: Eto, sve napravimo kako treba, al nikako da pogodimo s trenerom. Ove godine smo se riješili onog nezadovoljnog polomljenog Rusa, imamo mlade igrače, vrhunska pojačanja, i opet neće. Al sad pogađamo sigurno, Mike je bio vrhunski igrač, osvajao titule, ne može biti greška. Opet si napravio sjajan posao, svaka čast!
M: Šefe, nije to taj Mike….

Kad su Knicksi u pitanju moglo bi se ovako u nedogled – ko nije imao prilike da prati Knickse s kraja 90-tih više se i ne može sjećati kad su imali posljednji kvalitetan tim. Jednostavno, Dolanova vladavina je takva da je se teško i nazire kraj agonije. Da su navijači znali što ih čeka vjerovatno bi reakcija na zalasku ekipe predvođene Ewingom bila kao trubaču na legendarnom filmu.

Ovo ljeto su ipak prevazišli sebe. Cap su potrošli na dovođenje 5 igrača koji su samo zatvorili prostor za 2 najveća talenta koja imaju – svježe pristiglu zvijezdu Blue Devilsa RJ Barretta i prošlogodišnje otkrovenje za sve fantasy igrače i publiku u Gardenu – Mitchell Robinsona. Nevjerovatno eksplozivni pik druge runde je i za 15-ak minuta koliko dobije na raspolaganje pravio nevjerovatne statistike. Zaštitni znak – blokade.

Cijela sezona staje u 2 momenta – odnos prema dva najveća potencijala. Barrett, iako krilo, završi ponekad kao play ili bek jer Morris pojede većinu minuta na toj poziciji, a na 4 i 5 je takva gužva da je treneru problem i da ih sve izrotira tokom meča, a da ne rizikuje da se neko iznervira i prebije ga.

Mrčeni Mitchell tek sad ne zna što će – taman uhvati ritam, a Taj i Boby već nervozni na klupi pa moraju da uđu malo.  Kao što su ljetos dovely džak “pojačanja” tako bi red bio da makar pola toga opet zapakuju u manje pakete i pošalju neđe, diskontne cijene. Morris je bar naduvao cijenu pa bi bilo dosta zainteresovanih, dobiti za Portisa (npr u Uta za Exuma i pik), Gibsona nekog mladog koji nikako da se pronađe ili koji pik isto ne bi trebao da bude problem. Eto, ako im je baš merak neka Randle ostane još malo dok Barrett, Robinson i pik kog pokupe na ljeto ne budu mogli da preuzmu stvari u svoje ruke nakon još jedne propale sezone.

Keep Talking

piše: Draško Milić

Kao i obično u ovo doba godine trade glasine postaju glavna tema, pa red da se i mi upišemo sa dozom teorija. Počećemo od ekipa koje mogu biti “univerzalni davaoci” – imaju niz ugovora s kojima baš I nije lako krenuti dalje ili više igrača koje je trenutno grijeh gledati u borbi za kuglice na draftu.

Kao dugogodišnji “spursovac” red je da krenem od njih. Poslije gotovo 2 decenije uspjeha, posljednjih par sezona teško padaju svim navijačima – ne samo da je klub daleko od bilo čega bitnog nego se nakon odlaska Timmya u penziju ide od loše ka goroj sezoni, a nekadašnji ideal prodičnog života u timu potpuno je razbijen Kawhi sagom. I, što je još veći problem – ne nazire se izlaz jer nema ni mladih igrača koji mogu biti nosioci igre, a ni resursa u pikovima. Štaviše, čak bi i u Velikoj jabuci mogli da pozavide na ovakvom skupu loših ugovora – od 8 najplaćenijih igrala ni jedan ne igra u skladu sa tim, a svi su u silaznoj putanji. Evo kako to izgleda.

Zastrašujuće.

Vjerovatno van SA postoji samo još jedna osoba iz Bogdanovog kraja (opština Cetinje) koja vidi neko svijetlo u ovom tunelu. Potpuni je paradoks da dok većina ekipa ima na ključnim pozicijama nekog iz Spurs familije ili barem su učenici nekog od bivših članova štaba, matica još uvijek živi u nekom čudnom svijetu sjećanja. Ugovore od 3-7 teško da se mogu nazvati dobrim, Pau je dobio poklon za odlazak u penziju, pa ostaje samo da se pozabavimo sa dvije glavne zvijezde a ujedno i dva glavna simbola dugih dvojki trenutno u Ligi. LMA je sve sporiji, ali šut iz okreta I dalje ponekad posluži. Ne samo kao lijepa priča da završi đe je i počeo, već I bez toga ima smisla da bude zamijenjen za Whiteside (plus naravno koji pik ili mlađi igrač) jer kad se Nurkić oporavi suživot 2 teretnjaka nema baš nikakvog smisla, a LMA bi malo na 4 malo na 5 mogao biti I dalje koristan u napadu.

Kad je u pitanju DDR, jasno je da status all stara može imati samo na Istoku. Na prvu loptu, 2 ekipe mi padaju na pamet – Magic i Knicks. Prvi bi trebalo da ostanu PO tim, a na spoljnim pozicijama nema ni jednog potpuno pouzdanog igrača pa bi i DDR bio korak naprijed. Knicksi (koji ne umiju ni da tankuju kako treba, a kamo li što komlikovanije) su trenutno bez ikakvog smisla I vođe tako da bi u ovoj fazi karijere on vjerovatno bio zadovoljan da ima svoju ekipu i to ne bilo kakvu.

Uglavnom, dug je put do starih staza uspjeha, a imam osjećaj da će ovaj prelazni rok da bar nagovijesti smjer u kome će se dalje ići.

Nakon Spursa, posjetićemo još jednog nedavnog šampiona koji se nakon odlaska LBJ samo vratio onamo đe je bio i prije toga – na dnu pa idemo u najveći grad države koju ipak najbolje najbolje pamtimo po Daytonu. Cleveland je odmah po odlasku samoproklamovanovog Kralja počeo sa transformacijom, ali to i nije baš lagan jer su ostali neki ugovori kojih se nije baš lako moglo riješiti. Tu prednjači Tristan Thompson koji je konačno u posljednjoj godini izuzerno lukrativnog ugovora, pa može biti od koristi nekoj od ekipa kojima fali petica koja može uraditi nešto u odbrani. Ima i među sigurnim PO ekipama onih kojima fali takav profil igrača – Celticsi, Clippersi – ali opet teško da će tamo završiti. Kelti nakon odlaska Irvinga opet liče na tim, a pitanje da li im ovakvo pojačanje može drastično povećati šanse u obračunu sa Joelom I Giannisom sve i da uvođenjem treće ekipe uspiju da riješe problem njegove visoke plate koju bi mogli izjednačiti samo uvođenjem u jednačinu nekog od ključnih igrača što sigurno neće biti slučaj. Ni LAC vjerpvatno neće biti toliko očajni, tako da Tristanu ostaje da se nada da može dogovoriti buyout sa sadašnjim ekipom u slučaju da mu se baš igra doigravanje ove sezone. Slična je sitiacija i sa Clarksonom – ako nekome bude trebao strijelac s klupe kome je odbrana skoro pa strana riječ imaće ga u vidu.

Međutim, najzanimljivija priča je svakako Kevin Love. Prije samo 5 godina po mnogima je bio top 10 igrač Lige, a sada je zbog povreda a još više ogromne plate (poslije ove, još 3 godine na oko 30 miliona) I neuklapanja u nove trendove više problem nego rješenje. Naime, iako bi se u napadu mogao uklopiti u gotovo svaki napad kombinacijom i dalje dobrog šuta i osjećaja za dodavanje, u odbrani je baš problem jer su četvorke mnogo pokretljivije od njega, a kao petica je zaštitnik reketa i obruča gori i od Jokića. Kad se na to doda ogroman ugovor nije lako naći izlaz. Pominje se prelazak u rodni Portland, ali iz više razloga ta mi se opcija ne čini realna. Prvo – ako već imaš bekovski tandem koji je opjevan kao jedan od gorih u Ligi u odbrani, dovođenja njega na 4 (đe je trenutno Melo) ili na 5 (oporavlja se Nurkić) ne bi imalo mnogo smisla, posebno što najbolji mladi igrač kluba pokriva te dvije pozicije – Zack Collins. Uz to, u sezoni 20/21 na 4 igrača (Dame, CJ, Nurkić I Love) bi trošili 115 miliona što ne garantuje sklapanje tima sa ambicijama većim od grčevite borbe za PO. Nije na odmet dodati ni dodatni glasine zbog kojeg je njegov trejd jako komplikovan – dok Cavsi traže pik 1. runde za njega, ostali traže da Cavsi daju pik jer je ugovor ogroman balast kog se nije lako riješiti.

I za kraj današnjeg teksta, proći ćemo još jednu ekipu koja u narednih par sezona neće imati značajnu ulogu pa se treba osvetiti timu koji za 2,3 godine može biti relevantan. Za razliku od prethodne 2 ekipe, Pelicansi imaju osnov u mladom talentu – počevši od Ziona koga još uviek čekamo da vidimo kako izgleda u borbi sa odraslima, preko Ingrama koji će na ljeto sigurno dobro naplatiti dobre igre iz ove sezone, pa do još niza igrača koji mogu biti korisni u rotaciji. I oni imaju 3 igrača koji se tu nikako ne uklapaju pa ćemo početi od Favorsa kod koga je situacija gotovo identična kao za Tristana (zadnja godina ugovora sa gotovo identičnom ratom) – kad je zdrav faktor u reketu, samo što je prečesto povrjeđen pa pitanje kome se ulazi u taj rizik. Za razliku od njega JJ Redick je već godinama simbol vrhunskog profesionalca koga bi poželjela svaka ekipa I koji će uvijek odraditi svoj dio posla – širiti napad stalnim kretanjem i trojkama, a neće biti rupa u odbrani. Ako je već odigran all in u žutom dijelu LA da se Lebronu stvori tim koji može napadati titulu narednih par sezona, zamjena za Kuzmu (uz doplatu u vidi pika ili nekog mladog igrača od strane Pelicansa) bi imala smisla za obje strane. Uglavnom, za njega je lako naći tržište – da ne idemo dalje od dva najveća favorita Istoka (Milvoki I Fila) kojima bi bio sjajan dodatak u borbi za titulu.

I za kraj, ostaje u ovom trenutku igrač koji ima najveću vrijednost od svih do sad pomenutih. Poslije niza sezona obilježenim povredama, zadnje 2 godine Jrue Holiday igra sjajno pa osim što je uvijek u pričama za jednog od najboljih odbrambenih igrača, i u napadu je izuzetno zahvalan jer ne mora imati loptu da bi bio koristan pošto može djelovati kao sekundarni organizator igre ili spot up opcija. Uz ovu, ima još 2 sezone (posljednja opcija koju ima kao igrač) na ugovor od oko 27 miliona i ako ne bude nekoh povreda može ga opravdati bez problema. Samim tim, ima I značajnu vrijednost tako da GM na miru može čekati ponude I izabrati najbolju jer nema ekipe kojoj ne bi bio koristan. Minesota bi s njim odmah postala 20% bolja ekipa, ali je problem što I nema neke resurse za ponuditi ako Culver uz pikove i neki ističući ugovor nije dovoljan razlog da ga se odreknu. Isto važi i za Bullse ukoliko žele vođu koji može predvoditi izuzetno talentovan sastav koji trenutno igra ispod očekivanja. I za mnoge druge, ali da baš ne idemo previse u predviđanja.

The Ghost Of Tom Joad

Welcome to the new world order

Petak veče, 29. na 30. novembar, brdo utakmica. Nešto mi se puno ne spava, pa uložih u gledanje i analizu istoka.

Za početak – Pistonsi protiv Hornetsa. Što se tiče ovih prvih, glavna impresija je pad Griffina. Jeste izašao iz povrede, ali mi je izgledao mnogo gore nego prethodne sezone, kada je uspio da se pretvori u pametnog igrača, koji ne ide toliko na fizikalije, kao što je radio u prvoj fazi karijere. Generalno, ako nemaju neku elitnu vještinu, takvi eksplozivni igrači dosta ružno stare (Westbrook već pokazuje znake takve tendencije, slično očekujem i od Walla kroz par sezona). Blake je i prošloj sezoni pokazao da može biti kreator sa posta, a dodao je i solidnu tricu. Sinoć je to izgledalo mnogo gore, jasno je da Drummond gospodari reketom i kupi sve skokove, ali se nije pokazao ni u drugim segmentima – poprilično neagresivan i loša selekcija šuta. Hornetsi, s druge strane, mnogo ljepše izgledaju nego prošlih sezona. Mučenje da oko Kembe naprave neku ozbiljnu ekipu je konačno stalo, jer ako mislite da oko Marvina ili Batuma može nešto ozbiljno da se pravi, onda ste u dubokom negiranju. Sad su tu neki novi momci, rebuilding je u toku – PJ Washington je odmah uskočio u prvu petorku i izgleda bolje nego Marvin u prethodnih nekoliko sezona, Graham se pretvara u ozbiljnog beka, dosta je brz, a i pregled poprilično dobar (u vrhu je lige po asistencijama), Rozier pokazuje potencijal kada je prvi igrač ekipe. Svakako, nemaju frančiznog igrača, čisto sumnjam da iko od trenutnih može izrasti u tako nešto, ali imaju brdo korisnih i role playera koji mogu biti odlični šrafovi, čak i u šampionskoj ekipi. Svakako, ima još vremena, ali samo pomislite što bi Bucksi dali za jednog Roziera ili Grahama.

No home no job no peace no rest

Nije cool peviše pričati o Knicksima negativnom kontekstu, ali teško to mogu da preskočim. Bez fokusiranja na utakmicu protiv Sixersa, ovaj roster je sklopljen nešto slično poput Mornara iz Bara – prvo se gleda talenat, i to ne trenutni, nego se fantazira da će svaki novi igrač pružiti ono što je bio na svom vrhuncu, a potpuno se zanemaruje kompatibilnost sa ostatkom rostera. Mislim, kako se može objasniti da na rosteru imaš jednog Mitchella Robinsona, koji je u drugoj polovini prošle sezone pokazao da već može biti light verzija Gobert (a pritom mu je tek 21 godina) i onda nakrcaš roster sa Portisom, Randleom, Morrisom i Gibsonom (dvogodišnji ugovori osim Morrisovog)? Simbolično, na platnom spisku je i Noah.

Uspio sam čak i da uhvatim malo Lakersa protiv Wizardsa. Lebron je krenuo vrlo loše, nekoliko izgubljenih lopti, Wizardsi su odmah bili na +10, ali lakoća kojom su Lakersi u samo nekoliko minuta okrenuli utakmicu i ne samo izjednačili, već i poveli sa 10, je bila fascinantna. Lebron u tranziciji izgleda nezaustavljiv, vrlo je kompatibilan sa Davisom koji pravi probleme protivnicima na oba kraja parketa. Međutim, ostatak rostera je posebna tema za raspravu, koja nam nije pobjegla ni par noći kasnije kada je Airball.me u širem sastavu bio na okupu, uz tradicionalno uručivanje dresa pobjedniku fantasy lige.

Vjerovatno zbog termina utakmica na Istoku, poslednjih 10ak dana sam malo više gledao Pistonse, pa usput nadovezivanje na uvodni pasus. Jeste Blake izašao iz povrede, ali ovakva selekcija šuta je stvarno kriminalna. Apsolutno kriminalna. Jasno je da će biti noći kada će mu krenuti trica i kad će ubaciti 6 od 7, ali će se to svoditi na nivo statističke greške. Nakon toga je bilo nekoliko utakmica sa jednocifrenim poenterskim učinkom i vrlo lošim procentima. Najbolje je da citiram prijatelja iz fantasy chat grupe, da ne dodajem ništa:

Znate ono kad u neku familiju cekaju 40 godina da se rodi muško, pa kad se rodi oni ga srećni dočekaju, paze, podižu, a na kraju kuronjica izraste u problem i samo glavobolju zadaje. E takav je Blake Griffin za mene i moju ekipu…

Za kraj, još malo hejta, pa ćemo drugom prilikom na vedrije teme. Urednici ovog bloga nerijetko igraju paralelno više liga, a gle čuda, gospodin Myles Turner je završio u bar jednoj ekipi svakog od njih. Očekivao se neki iskorak ove sezone, blokade su uvijek tu, procenti bi trebalo, dodato je malo rangea… Kad ono, međutim, Turnera zanima agresivnost, koliko Westbrooka smislen sistem. Otromio je, ispaljuje duge dvojke i trojke, a većinu napada čeka povratni pas kao da je Redick, a ne 215 centimetara pokretni i krakati centar. Njegova neagresivnost je fascinantna, na 11 utakmica je samo 2 puta uzeo preko 10 šuteva. Dovoljno je reći da smo upalili League Pass i samo njega gledali cijelu utakmicu protiv Celticsa. Pomiješana osjećanja su bila. smijeh, tuga, nevjerica…

Dancing In the Dark

You can’t start a fire without a spark

Nisam stoprocentno siguran, ali mislim da sam prvi put NBA League Pass kupio negdje 2011. godine, i od tad sam redovni korisnik. Tako je bilo i prošle godine, uredno sam izmirio svoje finansijske obaveze prema najboljoj ligi na svijetu, ali je pitanje koliko je to imalo smisla, pošto sam gledao jednu utakmicu u 10 dana. Nove obaveze, umor, familija – sve su to bili razlozi da nikad manje nisam pratio sezonu. Poučen tim iskustvom, uz informaciju da će Arena Sport prenositi od 5 do 8 mečeva nedeljno i da će legendarni Edin Avdić prenositi utakmice (nostalgija me hvata od prenosa na OBNu, još pamtim koš LeBrona Jamesa preko Hedo Turkoglua i Rasharda Lewisa za 1:1 u seriji i divljanja komentatorskog dvojca), odlučih da kliknem unsubscribe u control panelu mog naloga. Vjerujte, nije mi bilo lako. I tako odlučim da preskočim praćenje utakmica uz Mikea Breena, Marva Alberta i ostale, već da svoje povjerenje ponovo dam Edinu (never forget: “nageo se brod Clevelend Cavaliersa”).

I tako u slobodno vrijeme sjednem ispred TVa (sve uredno snimljeno), ali mi nešto ne prija. Pitam se jesam li razmažen kao navijači Knicksa u noći drafra kad su pokupili Porzingisa. Sad kao neću da gledam Clipperse i Sixerse, nego bih malo da vidim kako izgleda PJ Washington u Hornetsima, ili da vidim mogu li Bitadze illi Musa da igraju u ligi. Smeta mi što na daljinskom imam opciju da prebacim 30 sekundi, a ne 10 sekundi kao na LPu. Pomalo izmišljam razloge, pomalo me guši nedostatak širine koju mi LP pruža – da gledam tu i tu ekipu, da gledam tu i tu četvrtinu, da odgledam utakmicu od prije četiri dana… Ulazim u control panel, naglas kažem – “oprosti” i klikam ponovo na subscribe. You can’t start a fire, you can’t start a fire without a spark…

This gun’s for hire

Prije dvije sezone sam imao ideju da pratim jednu ekipu cijele sezone i da pišem o svakom njihovom meču (Trust the process project). Ambiciozno, bez dileme, ali nisam puno dogurao. Ukupno 10ak mečeva Sixersa je bilo ispraćeno i iskomentarisano, ali sam onda shvatio da je to ogromno oduzimanje vremena koje se nije poklapalo sa nekim mojim privatnim planovima, pa sam odustao poput Kingsa koji su jurili titulu sa Demarcusom Cousinsom. Sa sjetom se tek sjećam vremena kada smo nas trojica osnivača ovog bloga najavljivali kompletnu sezonu, ekipu po ekipu, redovno pisali izvještaje…

Ovog puta, odlučio sam se za manje ambicioznu stvar – nema praćenja jedne ekipe, nema obaveza da moram biti dnevno sat ili dva uz NBA LP i editor u kom kucam tekst. Imam pravilo, svaki dan uključujem countdown timer, setujem ga na 10 minuta i krećem da pišem što imam u glavi (10 minutes writing challenge). Kad se zaokruži neka cjelina, objavljujem tekst. Evo ga upravo alarm. Na sve ovo što ste pročitali, potrošeno je dvije sesije za pisanje i jedna sesija opremanja teksta.

This gun’s for hire, even if we’re just dancing in the dark!

Indiana Pacers

izvor: DVOKORAKOVIH 30 FOR 30 – INDIANA PACERS

Edin Memić nam je gostovao u podcastu uoči Svjetskog prvenstva, a vrijeme je da ga upoznamo i u pisanoj formi. Edina, inače, čitajte na blogu airball.me

ŠTO SU RADILI OVOG LJETA?

Kevin Pritchard je prije početka free agencya najavio da će biti agresivni i to su na kraju opravdali. Indiana je prošla kroz neku vrstu rekonstrukcije rostera gdje su ovog ljeta imali 6 free agenata od kojih na kraju nijedan nije zadržan iz raznih razloga, počevši od suspenzije Tyreke Evansa do iznenadne penzije Darrena Collisona u 31 godini kako bi se posvetio radu u Jehovinim svedocima. Ekipa je podmlađena i doveden je veći broj napadački orijentisanih igrača u odnosu na prethodne sezone pa se stoga očekuje iskorak u tom smjeru.
Pacersi su doveli Malcolma Brogdona iz divizijskog rivala Bucksa za 85 miliona kroz 4 sezone uz nekoliko pikova što predstavlja značajnu investiciju, ali je Brogdon tip igrača koji se dobro uklapa uz franchise zvijezdu Victora Oladipa sa kojim bi on činio jedan od najboljih bekovskih parova na Istoku.
U Hoosier state od sledece sezone će igrati i TJ Warren koji je došao u Pacerse (kontroverznim) trejdom iz Sunsa koji su ga trejdovali za cap space i prelako odrekli produktivnog igrača. On bi trebao uz Jeremy Lamba (3/31) da održava spoljnu liniju i pomogne ekipi dok se Oladipo kompletno ne oporavi. Lamb je iz sezone u sezonu postajao sve produktivniji i pouzdaniji igrač i za očekivati je da će se to nastaviti i u Indiani.
Pacersima se priključuje Justin Holiday veteran koji bi šuterski trebao da primarno pomaže ekipi u kojoj se već nalazi njegov najmlađi brat Aaron koji će se za minute boriti sa jos jednim ljetošnjim pojačanjem TJ McConnellom koji će donijeti čvrstine u bekovsku liniju Pacersa.
Na draftu su pomalo neočekivano Pacersi izabrali Gogu Bitadzea, gruzijskog centra koji će davati dubinu projektovanoj centarskoj liniji Sabonis-Turner i pokusati da se nametne za minute u ekipi koja vazi za jednog od contendera na Istoku.

PROGNOZA SEZONE

Indiana će pokušati da napravi iskorak ove sezone i plasira se u drugu rundu plejofa, nešto što im je izmicalo prethodnih sezona. Tim je podmlađen i ekipa je nadograđena tako da bi sada trebalo da imaju sasvim respektabilan napad i da pri tome pokušaju da zadrže defanzivni identitet koji ih je krasio zadnjih godina pod McMillanom. Plafon ekipe umnogome zavisi od povratka Oladipa i u kakvom se stanju vrati, a projektovano je da bi se mogao vratiti najranije u decembru.
Jedan od upitnika u narednoj sezoni pored statusa Oladipa je i Malcolm Brogdon. Pacersi su uložili značajno u njega dajući više pikova i 85 miliona. Brogdon je do sada pokazao da je efikasan scorer i dobar defanzivac, ali da li će uspjeti da se nametne kao lider ekipe do povratka Oladipa što se sa ovolikom investicijom podrazumjeva, ostaje da se vidi. Ukoliko opravda očekivanja možemo očekivati da će Indiana i naredne sezone biti ekipa protiv koje niko ne želi da igra i koja će vjerovatno juriti prednost domaćeg terena u plejofu.

ZAŠTO IH GLEDATI?

Indiana je prethodne sezone važila za jednu od najboljih defanzivnih ekipa koja je fundamentalno bila spremna da se suoči sa svima u NBA i koja igra na “pravi način”. Pogotovo je to bilo zanimljivo gledati NBA fanovima iz Evrope koji imaju jednak respekt za obje strane terena, a uživanje je bilo gledati dominantnog blokera poput Mylesa Turnera koji je završio kao prvi bloker lige prethodne sezone pa je veliki razlog zašto je odbrana Pacersa bila tako dobra. Defanzivna šema Natea McMillana je pomogla mnogim igračima da izgledaju respektabilno u odbrani a veliki broj novih igrača i njihova integracija u kulturu Pacersa će biti zanimljiva da se prati tokom sezone.

ZAŠTO IH NE GLEDATI?

Prosječnom NBA navijaču Pacersi neće izgledati kao atraktivna i zabavna ekipa usled nedostatka tkz. “star power” o čemu govori i manji broj utakmica na nacionalnim televizijama. Bez Oladipa ekipa gubi na popularnosti, a on se vraća tek sredinom sezone od kada i kreću utakmice na nacionalnim TV. Projektovana startna centarska linija Sabonis-Turner može da napravi spacing probleme u napadu i defanzivno će biti testirana oba igrača uprkos tvrdnjama da zajedno mogu da funkcionišu. To može napraviti probleme i ograničiti učinak ostatku ekipe dodajući na neatraktivnosti njihove igre.

Three wishes

piše: Nikola Adžić

Obzirom na to da je sada u pitanju Olimpijski sport, popularnost basketa se širi rapidnom brzinom u Crnoj Gori. Redovni ljetnji turniri na atraktivnim gradskim lokacijama širom države već drugu godinu bilježe konstantan rast, kako kvaliteta same igre, tako i gledanosti. Turnir u Baru je za basket na ovim prostorima isto što i Wimbledon u tenisu, “onaj” turnir što se ipak malo izdvaja. Kada se pojavila vijest da se prošlogodišnji pobjednici istog, najbolja ekipa na svijetu – “Novi Sad”, zajedno sa još par ekipa zbog ucešća na turniru u Beogradu neće pojaviti u Baru, kod autora ovog teksta se javio skepticizam prema samom događaju i kvalitetu koji će nam donijeti. Danas, par dana nakon završetka turnira, baš mi je drago sto sam pogriješio. Nego da krenemo redom.

 

Učestvovalo je 16 ekipa, 12 iz Crne Gore, dvije iz BiH i po jedna iz Srbije i Makedonije. Prvi nosilac turnira je bila ekipa “Ecos Romari”, pobjednik 2K17 Bar turnira, drugi nosilac najbolje rangirana crnogorska ekipa “Dangerous”, na trećem mjestu jos jedna bosanska ekipa “XXX”, četvrti “Novi Beograd”, kao peti druga crnogorska ekipa “G-unit”… Razlike medju nabrojanim nosiocima su minorne i od početka se moglo naslutiti da ce se pobjednik tražiti među njima.

Ekipe su bile podijeljene u četiri grupe.

Grupa A

1.) Ecos Romari
2.) Griffins Volcano
3.) PG
4.) CT

Rezultati:

Ecos Romari – PG 17:14
Griffins – CT 20:9
Pg – CT 21:13
Ecos Romari – Grifins 17:16
Griffins – PG 21:14
CT – Ecos Romari 16:19

Bosanski sastav je ulogu favorita u grupi i opravdao sa tri pobjede, doduše uz jednu protiv Griffinsa, koju su u svoju korist riješili poslije produžetaka. Svoju ekipu je tokom turnira najvise vukao najbolji igrac Zeljko Palavra, po nekim komentarima iz publike i najbolji igrac turnira. Čovjek izuzetne ledjne tehnike i snage, precizan suter i odlican defanivac dirigovao je odlicnom ekipom koja je sinhronizovanom igrom sa dosta blokova (pod tim “dosta” mislim bas dooosta blokova) igrala jednostavan basket, sa malo priče i mnogo kvaliteta. Atlete Krizanovic i ljevoruki Mustafic sa defanzivno orjentisanim Blaskanom radili su za ekipu sto se na kraju i isplatilo prvim mjestom u grupi.

Vodjeni prethodnim dvobojima, od početka je “mirisalo” da će drugog putnika u eliminacionu fazu odluciti duel “Griffinsa” i “Ct”, dvije ekipe koje zrijeb voli da sastavi u istoj grupi. “Ct” je ofanzivno orjentisana ekipa ciji se stil igranja 3×3 turnira zasniva na jakom tempu, mnogo trčanja i preciznom šutu za tri poena. Nosioci ekipe su Marjan i Petar Stojanović, a tu su jos i raznovrsni Miljenović i defanzivac Vuletić. Prethodno su ove godine odigrali tri medjusobna meca. Na turniru na Cetinju u uzbudljivoj zavrsnici “Ct” je bio bolji, kao i u grupi na turniru u Rozajama, dok je u polufinalu istog turnira “Griffins” neizvjesnom pobjedom osigurao plasman u finale. Cetinjani su odlicno otvorili mec, pogodili prvih nekoliko suteva i poveli sa 5:0 da bi onda dozivjeli pomracenje koje se prenijelo i na druge meceve. Braću Stojanovic je potpuno stao sut sto je rezultiralo serijom 20:4 kojom su “Griffinsi” lako rijesili mec.

Ekipa “Griffinsa” na svim turnirima donese mozda i najvise “kosarkaskog šmeka”. Nisu atlete, nisu brzanci ali imaju “ono nesto”, a to je prije svega konstantnost. Trojica iz sastava; Vukovic, Strunjas i Milos Radovic vec cijelu vjecnost igraju zajedno, dok je na ovom turniru četvrti u timu bio Petar Raičković. Strunjaš kao izraziti plej svoju igru bazira na pravovremenom pasu i sutu za tri poena, Vuković voli i kako igru oko obruča tako i šut iz daljine, dok Radović donosi lucidnost. Po meču odradi minimum dva shammgoda, pet rolinga na ulasku i dvije asistencije iza ledja kroz noge protivniku, saigraču u ruke. Disciplinovano i bez predaje, uz autorov dodatak da strasno vole da igraju produžetke, ili je to samo u mom prisustvu. Ekipa “Pg” je predvodjena Sataricem (odraz Lebron level), Milićem, Jovićevićem i Miloševim u mecu za prolaz porazena od Griffinsa.

Grupa B

1.) Dangerous
2.) Podgorica
3.) Tomasevo
4.) Shaolin

Rezultati:

Dangerous – Shaolin 22:10
Podgorica – Tomasevo 18:15
Shaolin – Tomasevo 15:21
Dangerous – Podgorica 21:19
Podgorica – Shaolin 15:11
Tomasevo – Dangerous 16:18.

Izuzetno jaka grupa. “Dangerous” je kao favorit na iskustvo vezao tri pobjede i u standardnom sastavu: Koljević, Bogojević, Bjeletić i Gavranić zauzeo prvo mjesto, iako su dva meca dobili sa tijesna dva poena prednosti. Koljević i Bogojević diktiraju tempo van reketa, Gavranić i Bjeletić u reketu. Uigranost nase najbolje rangirane ekipe se vidi u svakom dodavanju.

“Podgorica” je takodje jedna od konstantnijih ekipa zadnjih godina. Nastupaju u sastavu: Petrović, Knezević, Jovanović i Čarapić i u startu se vidi da im nedostaje plej ali trojica prvo-pomenutih svojim jednostavnim ball handling-om taj nedostatak čine zanemarljivim. Čarapić kao četvrti igrač ekipe nosi neku Rodmanovsku ulogu, s obzirom da kao najnizi igrac ekipe uvijek cuva najgabaritnije protivnike. “Tomasevo” je zbog nedostatka sreće takmičenje završilo u grupnoj fazi. Elvis Čekić, prvoligaš i nekadašnji član Dangerous tima je odličnom igrom i footworkom vukao ekipu, sa Humerovićem zatvarao reket ali opet nedovoljno. U meču protiv “Podgorice” koji će se ispostaviti kao odlucujuci cijelo vrijeme su diktirali tempo i bili u prednosti da bi na kraju izgubili. Čekamo ih na sledećem turniru kada ce kao domaćini u Bijelom Polju imati priliku da poprave utisak. “Shaolin” kao najmladji sastav ipak nije mogao vise. Dva odlicna pleja: Cenović i Milosević bi mogli povući ovu ekipu na nekom od buducih turnira.

Grupa C

1.) XXX
2.) In taxi
3.) Kiša metaka
4.) Swish

Rezultati:

XXX – In taxi 20:12
Swish – Kiša Metaka 14:16
In taxi – Kiša Metaka 21:11
XXX – Swish 19:12
Swish – In taxi 0:21 (sluzbeni rezultat)
Kiša Metaka – XXX 16:21

“XXX” najbolja ekipa u grupi, “Kiša Metaka” na papiru i po iskustvu druga, medjutim nije bilo tako. Druga bosanska ekipa na ovom turniru dosla je predvodjena Fedja Vuletom i Seadom Hadzifejzovicem. Prvi sa odrazom na kojem bi mu pozavidjela i čudovista iz Space Jam-a, drugi čovjek reketa i velike energije. Tri meca kroz grupu su lako rijesili uz malo jaču fizičku borbu u drugom i kao prvi prošli dalje. Cetinjska ekipa “In taxi” u sastavu Mića Stanojević, Marko Kovačević, Saša Jablan i Filip Djukić je u direktnom duelu sa “Kišom Metaka” jakim tempom, odličnom odbranom i preciznim šutem iza linije za dva poena “spustili zavjesu” Podgoričanima, kojima nije pomogao ni Sušic, pobjednik u šutiranju za 3 poena sa turnira u Rožajama. “Swish” je vukao po procjeni mnogih najbrži igrac na turniru, iskusni Milosević (35.godisnjak kojem se ne bi dalo preko 22), ali zbog povreda nisu mogli izaci na crtu “In taxiju” na pocetku programa drugog dana, sto je Cetinjane promovisalo u eliminacionu fazu.

Grupa D

1.) G-Unit
2.) NBG mtel
3.) KK Budućnost
4.) Casa Team 3×3

Rezultati:

NBG – Casa Team 19:15
G-Unit – KK Budućnost 15:7
Casa Team – KK Budućnost 15:22
NBG – G-Unit 14:21
G-unit – Casa Team 21:12
KK Buducnost – NBG 12:16

Treci i Peti nosioc tj. “G-unit” i “Novi Beograd” u istoj grupi i njihov duel koji se čekao barani su rijesili lakše nego sto se očekivalo. Miloševiću, Dabanovicu i Tomaševicu na ovom turniru prikljucio se član ABA-ligasa Mornara Mijović koji nije previše napadao reket, ali su njegovi saigrači mogli računati da ce spakovati po minimum dvije dvojke po mecu. Za ekipu “NBG” nastupali su Marko Radonjić koji je kao clan KK Novi Pazar u tek završenoj KLS u prosjeku biljezio 18p po mecu, Mladenović, Berbakov i Simeunović. Mladenovic kao igrač reketa pokazao je zavidno snalazenje pod košem, dok je možda i najmanje pruzio Simeunović, koji je kroz oba takmičarska dana bezuspješno tražio svoj šut.

“KK Budućnost” u meču za prolaz nije uspjela da održi tempo sa Beogradjanima iako su dugo bili u igri, a ekipa predvodjena Raičkovićem mogla je do iznenadjenja. Mladi Podgoričanin jos uvijek je u procesu traženja odgovarajuće ekipe pošto je na Red bull turniru nastupio kao clan ekipe “CT”, na turniru na Cetinju sa ekipom “Snap”, u Rožajama kao “Dangerous” i u Baru za “KK Buducnost”. Najviše mu odgovara igra sa brzim plejevima, u ekipi gdje je jedini centar i gdje moze odličnom tehnikom na raširenom terenu u situacijama 1 na 1 da rjesava i fizički dominantnije centre od sebe. “Casa Team” kao predstavnik Makedonije pokazao je potkovanost, imali su svojih naleta ali su na kraju izgubili sva tri meča.

 

Četvrtfinala

Ecos Romari – In taxi 20:18

Prvi meč eliminacije otvorili su “Ecos Romari” i “In taxi” i u startu smo imali nevjerovatan meč. Bosanci kao izraziti favoriti krenuli su jako, ali Cetinjani koji su bez opterećenja ušli u meč pratili su tempo. Palavra je vukao “Ecos Romari”, dok su “taksiste” naizmjenično boostovali Jablan, Kovačević, Stanojević i na kraju Đukić. Kada je i izgledalo da Bosanci privode meč kraju, na 3 poena i manje od minuta do kraja Đukić pogađa ludu trojku iz ćoška, Cetinjani brane napad, da bi pri isticanju vremena Đukic bio fauliran pri šutu za dva koji je ujedno bio i za pobjedu. Sa linije za slobodna bacanja imao je priliku da priredi najveće iznenadjenje i odvede svoju ekipu medju 4 najbolje ali je pogodio jedno od dva bacanja, uveo meč u produžetak koji je ekipa “Ecos Romarija” sa dvije “jedinice” rijesila.

G-unit – Podgorica 22:14

“G-Unit” je bolje otvorio meč i stečenu prednost držao do kraja. U startu su Petrovića isključili iz igre, Knežević je pokušavao i u nekolika navrata i poentirao preko Tomaševića, Da bi meč rijesio Mijović sa tri trojke. Najviše zelje u ekipi “Podgorice” pokazao je niksicanin Jovanovic koji je u nekoliko navrata i pretrpio faulove koje sudije nisu svirale, da bi neposredno poslije protesta i dva puta dobio tehničku grešku što je dodatno uticalo na Podgoričane.

Dangerous – NBG 21:14

Meč je obilježila odlična taktika crnogorske ekipe. Preuzimanja u odbrani i udvajanja Radonjića, kao i izolacija Bjeletića na Mladenovića odrediće da derbi cetvrtfinala “Dangerous” riješi u svoju korist lakše nego sto se očekivalo.

XXX – Griffins 17:16

Odličan mec. “Griffinsi” su igrali svoju igru tokom cijelog turnira pa tako i protiv favorizovanih Bosanaca. Igralo se u nekoliko poena tokom svih 10 minuta da bi se zatim ušlo u produžetke zahvaljujući odlicnoj odbrani Strunjaša kada je meč ušao u kritičnu fazu. Obije ekipe su dale po jedan poen, čekalo se ko ce prvi dati koš i to su uradili momci iz Sarajeva. “Griffinsi” imaju za čim da žale, s obzirom da su imali nekoliko šuteva za pobjedu.

Polufinala

Ecos Romari – G-Unit 15:21

Fizičku nadmoc Barani su iskoristili na terenu. Tomašević i Milošević su se defanzivno smjenjivali na Palavri, dok su napad vodili kroz post up igru i šut za tri. Dabanović je odigrao odličan mec i brzim lateralnim kretnjama defanzivno usporio igru protivnika. Tečnija igra u napadu zavrsavala bi se ili polaganjem Tomaševica, zavrsnicom Miloševića na obruču i u nekolika navrata trojkom Mijovića. Nosioci su bili bez šansi.

Dangerous – XXX 22:21

Sva ljepota 2K19 Bar turnira stala je u ovaj duel. “Dangerous” je bolje otvorio borbu, da bi ubrzo “XXX” konsolidovao redove i nošeni fenomenalnim Vuletom počeo da pristiže zaostatak. Napadali su Bogojević i Bjeletić, Koljević pronalazio igrače. Vuleta, Hadzifejzovic i Pejovic koristili rijetke pukotine u odbrani “Dangerousa” i uz puno uzbudjenja ušlo se u produžetke. Poveo je XXX, da bi na ovom mecu za svoje standarde los Gavranić pokazao cojones i pogodio nemoguću trojku za pobjedu.

Finale

G-Unit – Dangerous 21:16

Ostaje žal što je finale moralo da se odigra odmah po zavrsetku polufinala, ali tako su diktirale vremenske prilike. “G-unit” je nadskakao i pretrčao vidno umorni “Dangerous” u čijim je redovima jedino Bjeletić bio svijetla tačka. Očekivani duel Tomaševića i Gavranića dobio je prvopomenuti, dok su Barani taktiku zasnivali na blokovima u kojim bi visoki dvojac ostao u reketu sa Koljevićem kao defanzivcem, sto su uglavnom i koristili.

Zaključak

Što je bilo dobro?

Organizacija. Svi detalji su odradjeni, lokacija odlicna, satnice ranije okačene na sajtu su ispostovane u minut. Drugi dan je zahtijevao pomjeranje dogadjaja dva sata unaprijed zbog najavljenog nevremena, koje je malo pri kraju pokvarilo ugodjaj i ovlazilo podlogu. Dobili smo i breaking news od trenera mornara Pavićevića koji je okupljenim gledaocima putem razglasa saopstio da Mornar potpisuje Pulena.

Što nije bilo dobro?

Sudjenje. Nije bilo loše, ali je moglo mnogo bolje. U intezitetu kakav zahtijeva 3×3 pustiti jaču igru, a zatim dijeliti tehnicke na pitanja “zasto faul?” ili “emotivniju gestikulaciju” je u nekolika meca osjetno uticalo na dinamiku istog (“G-Unit” vs “Podgorica” najviše).

Sve u svemu, dva lijepo organizovana dana sa lijepim druženjem i kvalitetnom košarkom. Vidimo se opet.

Hitch Hikin’

New Orleans Pelicans

Zion Williamson kao prvi pik je bila čista formalnost, jer je u pitanju bio najbolji igrač drafta koji je godinama hypeovan kao generacijski talenat. U pitanju je izvrstan atleta koga načelno samo pouzdan šut dijeli od superstar statusa. Malo su utisak oko njegovog izbora pokvarile suze koje su bile nepotrebne jer je ovaj trenutak bio izvjestan praktično od kako je zaigrao u srednjoj školi. Takve „krokodilske suze“ mogu se uporediti sa onim Boba Myersa na press konferenciji nakon povrede Kevina Duranta.

David Griffin i Pelicansi su odradili možda jedan od najboljih draftova od svih ekipa u ligi. 4-ti pik od Lakersa su iskoristili za trade down (8. i 17. pik) i salary dump Solomona Hilla čime je svojoj ekipi obezbjedio fleksibilnost u nastavku. Sa 8. pozicije draftovali su Hayesa koji je dugorocni projekat za centra i spada u onaj tip mobilne rim-running petice bez previše napadačkog skillseta a sa dosta potencijala na drugoj strani kao zaštitnik obruča. Njegovo tijelo bi trebalo da se popuni godinama i da postane bolji skakač nego što je trenutno i pouzdanija opcija u napadu. Sa 17 mjesta podigli su Nickeil Alexander-Walkera koji se odlično uklapa sa ostatkom rostera. Radi se o napadački talentovanom kombo beku koji može igrati i na lopti i bez lopte i biti sekundarni ball-handler u petorkama sa Jrue Holidayom i Lonzo Ballom. Pelicansi će najvjerovatnije već u drugoj godini Ziona moći da se takmiče za plejof ukoliko se on ispostavi kao prava stvar.

 

Memphis Grizzlies

Memphis je izabrao Ja Moranta, talentovanog pleja sa Murray Statea, još jedan pik koji je bio izvjestan par dana prije drafta.Trejdom Conleya u Jutu, oslobodio se prostor i od prvog dana dinamični plejmejker će dobiti ključeve ekipe Grizlija u ruke. Njegova brzina, vizija i kontrola lopte će biti evidentna od prvog dana i služiće da otključa ostale dijelove njegove igre koje su još u razvoju. Partnerstvo sa Jaren Jacksonom je jedan od razloga koji će Memfis napraviti zabavnijom ekipom nego sto je to dosad bio slučaj.

Takođe je novi menadžment se pomjerio par mjesta više da bi selektovao Brandon Clarkea koji je odličan atleta i uprkos manjku visine i dužine kompatibilan partner Jacksonu, pa se njih dvojica mogu switchati na pozicijama 4 i 5 pomoću spacinga koji pruža Jackson pa možemo očekivati neke highlight weakside blokade od ovog dvojca u odbrani i neku vrstu prelaska iz Grit’n’Grind ere u Memphis Lob City.

NY Knicks

Knicksi su ovaj put uspjeli da za svoje standarde, odrade dobar draft. Izabrali su R.J. Barretta, kanadskog swingmana sa Dukea koji je bio projektovan na toj poziciji i želio da igra za Knickse, pa je stoga samo za njih odradio workout. Barrett je prototip modernog krilnog igrača koji bi uz par sezona mogao da postane all-star kalibar igrača dok god njegova odbrana makar dodje do prosjeka lige. Napadački je on skoro kompletan paket, sa dosta načina da poentira i bude produktivan na toj strani terena. Vjerovatno bi trebalo da bude malo manje sebičan u NBA nego na koledžu ali je na kraju ovo jedan win i dobar potez za Knickse kojima je to i trebalo.

Atlanta Hawks

Atlanta je imala dosta posla tokom drafta, na kraju su uspjeli da se pomjere naprijed do 4 mjesta kako bi draftovali De’Andre Huntera, forwarda koji igra u oba smjera i doprinosiće od prvog dana. GM Atlante Schlenk ga vidi kao njihovu verziju Igoudale samo sa boljim šutem i lošijim ballhandlingom. On će biti zadužen da brani najopasnije krilne igrače i kreira spacing oko Young-Collins PnR. Mišljenja sam da su Hawksi previše dali da se pomjere 4 mjesta unaprijed, uzimajući pri tom i mrtvi teret poput Solomona Hilla kao i nekoliko pikova prve runde ali su na kraju dobili svog igrača. Ako ništa, imaće 2 max slota sledećeg ljeta.

Hawksi su zadržali i 10 pik nakon trejda i time se odlučili da podignu Cama Reddisha, krilnog igrača koji je prije ove sezone važio za jednog od favorita za prvi pik ali je imao razočaravajuću sezonu obzirom na očekivanja. Nekonstantan šut spolja kao i finiširanje oko obruča ga je mučilo čitave sezone, iako ima alate da brani više pozicija, nedostatak fokusa ga je takođe koštao. Reddish će dobiti priliku da se razvije u startera u Atlanti koja je prethodne sezone pokazala (kroz razvoj Younga i Huertera) da Lloyd Pierce i njegov staff rade dobar posao. U suštini solidan draft za Hawkse uz veliku potrošnju pikova 2 runde i selekciju Bruna Fernanda, PnR rim running centra koji će dobro doći Hawksima naredne sezone.

Cleveland Cavaliers

Darius Garland kao izbor Klivlenda je u najmanju ruku upitan pored činjenice da imaju sličnog igrača u Sextonu a on kao scoring PG koji je primarno fokusiran na svoj šut i poene podsjeća dosta na Jeffa Teaguea u najboljem slučaju. On vjerovatno po talentu, je bio najbolji dostupan igrač ali se postavlja pitanje fita i defanzivnih problema koje ce i on i Sexton imati. Garland je zbog povrede propustio veliki dio sezone pa je stoga ostao relativno neistražen ali činjenica da je Klutch klijent je sigurno pomogla da ostane visoko kotiran.
Cavsi su takođe podigli tipičnog wing šutera u Wyndleru koji takođe sa sobom nosi defanzivne upitnike i može se smatrati da je draftovan i više nego što je prethodno bio projektovan dok je draft zaključen trejdom 4 pika 2 runde za 30 pik na draftu kojim je izabran Kevin Porter, još jedan gunner bez odbrane koji ima naznake nasljednika JR Smitha, a sa sobom nosi i neke probleme van terena zbog kojih je bio suspendovan.

Minnesota Timberwolves

Prvi potez Gerssona Rosasa je bio trade up sa 11 na 6 mjesto uz pomoć Daria Šarića koji 2 godinu za redom nakon promjene režima u franšizi biva trejdovan. Sa te pozicije Vukovi su draftovali Jarretta Culvera, 2-way krilo sa Texas Techa kojem neće trebati previše da postane upotrebljiv. Naime, riječ je o napadački potentnom igraču koji nije elitni atleta ali donosi dobre odluke na terenu i ima osjecaja za igru dok na drugoj strani uz malo vremena bi trebalo da se njegovo tijelo popuni i postane dobar defanzivac na spoljnim pozicijama uz radnu etiku koju posjeduje.

Chicago Bulls

Čikago je imao očigledan izbor u Coby Whiteu, dinamičnom kombo beku koji svojom brzinom i pull-up igrom bi trebalo da pomogne Lavineu u bekovskoj liniji. White je dobar scorer i posebno odskače njegova igra u tranziciji, ono što je upitno je filozofija trenera Jima Boylena koji preferira sporiju igru i da li će on i koliko dozvoliti dvojici odličnih atleta u Whiteu i Lavineu da se rastrče i nametnu svoj ritam. Trebao bi da nastavi da radi i napreduje u pregledu igre jer bi mogao vrlo lako da preuzme ulogu startera od Krisa Dunna.

Washington Wizards

Wizardsi nijesu uspjeli da rješe pitanje GM-a a Tommy Shepard je uradio posao oko istog što je bolje mogao. Na kraju su Wizardsi odabrali Rui Hachimuru, krilo sa Gonzage, japanskog porjekla, koje sa sobom donosi kombinaciju atleticizma, snage i brzog prvog koraka ali sa određenim upitnicima kad je u pitanju razumjevanje igre, odbrana i šut. Rui zbog svojih nedostataka nosi dosta bust potencijala pa je ovo takođe jedan rizičan potez Washingtona obzirom da u ekipi već imaju sličan tip igrača i da je taj pik možda mogao biti bolje iskorišćen u nekom trejdu kako bi se održao konkurentski status ekipe. Bez pravog GM-a nema ni jasnog pravca kojim ekipa ide pa i ovaj potez se može biti predmet rasprave u narednim godinama.

Phoenix Suns

Sunsi i James Jones su uspjeli da nekako i ovog puta naprave od gotovog veresiju, pa je trade down za Šarića i vjerovatno najveći reach drafta još od kad su Kingsi draftovali Pappagiannisa u Cam Johnsonu sa Sjeverne Karoline naišao na kritike medija i navijača. Naime, Cam Johnson je najstariji prospekt na draftu (stariji čak i od franšiznog igrača Devina Bookera) koji osim dobrog šuta ne nudi previše, pa je stoga bio uglavnom projektovan u 2 rundi drafta. Johnson ne nudi mnogo u kreaciji kao ni u defanzivi a njegov ball handling je ograničen na pravolinijske ulaze. Koledž verzija Danila Nikolića dolazi u Arizonu.

Dali su Milvoki pik od naredne godine za Aarona Baynesa od Celticsa i 24. pik na draftu koji su iskoristili da draftuju Ty Jeromea, koji će najvjerovatnije biti backup kombo bek koji se uklapa dobro sa Bookerom jer ima mogučnost igranja i na lopti i bez lopte dok defanzivno bi mogao imati problema na sledećem nivou zbog manjka dužine i snage za NBA bekove.
Takođe su i talentovanog scorera u TJ Warrenu dali Pacersima praktično za ništa osim što su time očistili cap space, iako nijesu destinacija za slobodne igrače ovog ljeta. Odluka Sarvera, vlasnika Sunsa, da da ovlasti Jamesu Jonesu koji prethodno nije imao iskustva u vođenju organizacije ne djeluje kao najpametnija iako im se od nedavno priključio i Bower.

Charlotte Hornets

Hornetsi sad već tradicionalno, uzimaju produktivne koledž igrače počevši od Kembe pa do Milesa Bridgesa. Tako je bilo i ovog drafta kad je izabran PJ Washington sa Kentuckya. Washington bi trebalo da primarno igra na poziciji četiri dok se može u nižim petorkama zbog svoje dužine i atleticizma prebaciti i na small-ball centra. Washington je bio produktivan igrač na koledžu a vrijednost bi trebao donijeti pretežno u odbrani. U suštni, solidan pik Šarlota ali bi bolje bilo da su pokušali se uz pik rješiti nekog od loših ugovora koji im ugrožavaju fleksibilnost.

Miami Heat

Majami je izabrao Tyler Herroa, beka sa Kentuckya koji se smatra jednim od najboljih šutera na draftu. Herro može da igra onu klasičnu JJ Redick ulogu (sa kojim takođe djeli negativan wingspan karakteristiku) gdje bi svojim kretnjama pomjerao odbranu, izlazio iz blokova i šutem pravio spacing kamenjarima poput Winslowa kojeg su od muke morali na pleja da premjeste iako je od dolaska igrao sve pozicije u Heatu. Srećom sve ih je manje pa će njegov uticaj biti veći dok god bude bio bar prosječan na drugoj strani terena. Njegov takmičarski mentalitet se sigurno dopao Rileyu pa je vjerovatno i to presudilo u izboru pika.

Boston Celtics

Celticsi su nakon nekoliko turbulentnih dana se odlučili da sa svojim pikom draftuju Romea Langforda, beka sa Indijane koji je skoro čitavu sezonu odigrao sa pokidanim ligamentom u palcu šuterske ruke, pa je nepozanica i nekonstantna mehanika ostavila timove u neznanju o kakvom se tipu šutera radi. Ukratko odluka o njegovom draftovanju se može najbolje objasniti rečenicom iz „Chernobyla“ – „Not great, not terrible“ .Pored toga, radi se o all-around beku koji je dobar sa loptom u rukama i može da kreira sebi šut ili pronađe saigrače ekstra pasom. Iako nesebičan, sama efikasnost pri šutu će odlučiti opravdanost kockanja na njegov potencijal.

Danny Ainge je iskoristio informaciju da je Filadelfija zainteresovana za Thybullea pa je za njega sa 20 mjesta dobio i rani pik 2 runde uz pomjeranje za 4 mjesta unazad u prvoj rundi u trejdu sa Sixersima. Ti pikovi su iskorišćeni za Granta Williamsa dosta podsjeca na Davida Westa svojom igrom koja će izgledati dosta drugačije nego što je to bio slučaj na koledžu, njegova produktivnost je najveća preporuka pa bi vjerovatnim odlaskom Horforda, trebao postati regularni član rotacije nego li kasnije. Celticsi su iskoristili i 2 pika 2 runde da draftuju undersized plejeve u Carsen Edwardsu koji je imao odličan završni turni NCAA i Tremonta Watersa kao nasljednike Rozier uloge u Stevensovom sistemu.

Detroit Pistons

Pistonsi su svojim pikom izabrali dugoročnog projekta u francuzu Sekou Doumboyi koji svojim atleticizmom i djelicima igre podsjeća na Siakama. Sekou sa sobom nosi dosta bust potencijala jer njegov osjecaj za igru je promjenljiv, i do sada u Evropi nije pokazao neku konstantnost nego se uglavnom oslanjao na atleticizam. On može uspjeti ali je malo vjerovatno da će igrati ozbiljnu ulogu u ekipi prije treće godine ruki ugovora. Detroit je takođe u 2 rundi draftovao evropskog igrača, ovog puta litvanskog beka Syrvydisa koji je iako mlad nametnuo se svojim igrama u Eurocupu prosle sezone. Syrvydis je jedan od najboljih čistih šutera na draftu i trebao bi da sluzi kao floor spacer sa klupe.

Orlando Magic

Orlando je svojim pikom draftovao Chumu Okekea, PF koji je pokidao prednje ukrštene ligamente tokom koledž sezone i najvjerovatnije će propustiti čitavu narednu sezonu. Okeke ima sjajne preduslove u visini i dužini za četvorku ali je on otišao dosta ranije nego što je bilo projektovano i u ekipu kojoj bi pametnije bilo da je draftovala beka. Preklapanje pozicija na kojima Orlando ima već 2 lotto pika u Gordonu i Isaacu ne djeluje obećavajuće ali utisak je da je Orlando mogao bolje da iskoristi ovaj pik. Pred Okekeom i Orlandom je najvjerovatnije jedna tranziciona sezona.

Indiana Pacers

Gruzijski centar Goga Bitadze je izabran od strane Pacersa, igrač dobro poznat svima u regionu sa svojom kombinacijom dobrih pikova, zaštite obruča i napadačke raznovrsnosti predstavljaće pojačanje za centarsku liniju Indiane. Međutim, pitanje je koliko će Bitadze imati minuta u prvom timu naredne sezone jer na njegovoj poziciji igraju i Turner i Sabonis koji igrom slučaja pokriva i poziciju PF ali je dosta efektivniji kao small ball centar. Indijana je takođe u trejdu pred draft, dobila jos jednog scorera u vidu TJ Warrena koji je absorbovan u cap space i može igrati i SF I PF što dalje komplikuje ulogu Bitadzea u ruki sezoni koja će najvjerovatnije biti ograničena na G ligu ili limitiranu minutažu.

San Antonio Spurs

Spursi su možda malo prerano izabrali Šamanića kojeg su pratili tokom čitavog procesa ali kroz istoriju Spursi su neka vrsta NBA mafije pa se njihove odluke ne dovode često u pitanje. Šamanić je imao lošu kampanju u Olimpiji tokom sezone gdje nije ništa naznačavalo da će biti draftovan u 1 rundi, dok se nije pojavio na draft combineu i u prvom danu oduševio skaute i odlučio da se posveti workoutima. Luka je tokom sezone uspio da krajem marta popravi malo svoje tijelo i dobije na kilaži, pri tom zadržavajući atletski potencijal i igru na perimetru iz driblinga koja ga je preporučila. Šamanić nije poznat po svojoj odbrani (iako ima prostora za napredak) i nije pokazao konstantnost u šutu, ali je Chip Engeland pravio šutere i od težih slučajeva od njega. Krajem prve runde Spursi su izabrali beka Kentuckya Keldona Johnsona koji se projektuje kao blaža verzija Danny Greena, u smislu low-usage beka koji se uklapa u profil 3&D igrača. Johnson bi uz Murraya, Whitea i Walkera trebao da predstavlja budućnost Spursa na spoljnim pozicijama.

Philadelphia 76ers

Filadelfija je iskoristila draft da se rješi ugovora Johnatana Simmonsa i izabere igrača sličnih karakteristika pomjerivši se 4 mjesta unaprijed u liku Mattisea Thybullea. On predstavlja definiciju 3&D igrača gdje je 3 malo više sumnjivije od D, jer je ipak riječ o jednom od najboljih perimeter defanzivaca na draftu. Jos od draft combinea se spekulisalo o tome da je on dobio obećanje od Sixersa za draft pa je zbog toga prekinuo aktivnosti na combineu. Na nesreću Sixersa, trader Danny je računao na to i za taj pik im uzeo i rani 2nd rounder. Thybulle bi trebalo da pomogne odbrani spolja, pogotovo od lopte, ali će njegov uticaj i prisustvo na terenu zavisiti od toga koliko će dobro pogađati te šuteve za 3 koje mu kreiraju Simmons i ekipa.

Oklahoma City Thunder

Oklahoma se odlučila za srednjoškolskog prospekta Dariusa Bazleya koji je umjesto Syracusea kojeg je napustio odlučio da provede godinu kao stažista u New Balance na ideju svojeg agenta Rich Paula koji svakim danom se sve više i više trudi da ga ljudi ne zaborave (što je neizbježno čim se LeBron penzioniše) pa makar i po ovakvim stvarima. Bazley je imao nekoliko odličnih workouta nakon kojih su počele da kruže glasine da ima obećanje tima iz prve runde što ga je navelo da zaustavi svoj draft proces.Mladi krilni igrač je impresionirao skaute svojim atleticizmom, šutom i radnom etikom. Iako je malo vjerovatno da će imati značajnu ulogu naredne sezone u OKC, Bazley je jedan od najtalentovanijih igrača u klasi pa se njegov breakout očekuje nakon par sezona.

Portland Trailblazers

Nassir Little je prosle godine u ovo doba važio za top 5 pika na draftu da bi pao na 25 mjesto odakle su ga uzeli Blazersi. Situacija za njega je odlična jer je pao u ekipu koja rukijima daje vremena da skapiraju sistem i da ga nauče postepeno što će Littleu sigurno koristiti. Kombinacija energije, intrigantnog šuterskog potencijala i pozicije od potrebe Blazersa ga preporučuje. Bilo je glasina da je tokom drafta red’flagovan jer je navodno „glup kao noć“ pa mu je zbog toga bilo teško da razumije šemu Roya Williamsa na UNC pa će najvjerovatnije prilagođavanje na brzinu igre u NBA i čitanje akcija u odbrani odlučiti njegov domet u NBA. Za Blazerse je ovo bila low risk-high reward situacija na koju su se kladili ovog puta.

LA Clippers

Clippersi su ušli pred kraj prve runde trejdom sa Bruklinom kome su poslali Philly pik za narednu godinu i kasni pik druge runde da bi izabrali Mfiondu Kabengelea, rođaka legendarnog Dikembe Mutomba.Kabengele spada u tip razvojnih rim running centara kojima će trebati par godina da postanu efektivni a osim atleticizma i energije, on nudi i intrigantan šuterski potencijal. Kockanje na ovaj tip centra se može isplatiti na duži rok, ili bar do vremena kad bude trebalo da se da novi ugovor Zubcu ili Trezu Harrellu. Terrance Mann, pik iz druge runde, je još jedan 3&D igrač koji se uklapa u kulturu Clippersa svojom čvrstimo i inteligencijom.

Golden State Warriors

Warriorsi su pokušali da kupovinom pikova u 2 rundi dodaju malo dubine u ekipu koja je povredama osakaćena izašla iz finala. Krajem prve runde su draftovali Jordan Poolea, kombo beka sumnjivih fizičkih predispozicija i još sumnjivije selekcije šuta i odluka na terenu. Bilo je dosta boljih igrača od Poolea u tom trenutku ali valjda će njegova Nick Young-ish kombinacija biti od koristi kad ga u red dovedu superstar ekipa u sastavu Green, Iggy, Steph.

U 2 rundi su kupili 2 pika gdje su izabrali Alena Smailagica, momka iz Srbije koji je svoju šansu tražio preko G lige pa su u međuvremenu Warriorsi to saznali i sakrili ga u draft procesu da bi ga na kraju selektovali. Eric Paschall sa Villanove je isto potencijalno osiguranje za slučaj da Looney ode, u formi undersized PF/C igrača sa šutom za 3 poena.

Brooklyn Nets

Netsi su početkom druge runde uzeli Nica Claxtona, projekta za centra, kome će trebati dosta vremena u teretani da postane legitimna opcija ali uz dobar razvojni program koji posjeduju Netsi i kroz primjer Jarretta Allena postoji razlog za optimizam u vezi njega. Sličan scenario obzirom na FA planove Netsa čeka i UCLA beka Jaylena Handsa koji će svoj put kroz roster morati tražiti kroz ljetnju ligu i kamp.

Sacramento Kings

Kingsi su iskoristili priliku da iako bez pika u prvoj rundi, okušaju se sa Justinom Jamesom, najboljim strijelcem Wyominga u drugoj rundi. James je bek koji bi trebalo da doprinese poenima i energijom sa klupe i da donese potrebnu dubinu na bekovskim pozicijama. Pred sam kraj 2 runde iskoristili su 2 pika koji će najvjerovatnije poslužiti za roster ljetnje lige i kampa tako što su draftovali NCAA šampiona beka Virdžinije Kyle Guya i beka Partizana Vanju Marinkovića, čisto da se ispoštuje tradicija. Nakon Luke Mitrovića prije par godina, ove godine titula Mr. Irrelevant ide Vanji Marinkoviću.

Denver Nuggets

Denver je i ove sezone kao prošle sa Porterom, rizikovao sa igračem koji nudi dosta upsidea ali nosi ozbiljne rizike kad je zdravlje u pitanju. Tako je ove sezone izbor Nuggetsa pao na Bol Bola koji je nažalost jedini iz zelene sobe ostao da bude draftovan u drugoj rundi. Bol nudi zanimljiv paket šuta, atleticizma i zaštite obruča ali dolazi sa velikim upitnicima o tome da li se taj paket može prenijeti i u NBA.

LA Lakers

Lakersi su u drugoj rundi kupili pik kojim su draftovali Talen Horton-Tuckera, intrigantnog igrača koji nudi raznovrstan skillset ali je dosta mlad i još uvijek mlad i nespreman da doprinese u ruki sezoni. Obzirom da Lebronu ne trebaju rukiji, pogotovo oni koji ne mogu da doprinesu postavlja se pitanje zašto je uopšte draftovan, odgovor leži u njegovom agentu koji je istovremeno agent i 2 najboljih igrača Lakersa.

Toronto Raptors

Raptorsi su sa predzadnjim pikom pokupili Dewana Hernandeza, čovjeka najpoznatijeg po tome što je upao u sobu svoje djevojke i zatekavši je sa drugim čovjekom, istog nasilno izbacio napolje zbog čega je optužen za napad ali nije bio kažnjen. Kazna je došla sa druge strane, preko korupcijske afere u koju je bio uključen njegov bivši agent koja ga je koštala godine na koledžu. Raptorsi dobijaju razvojnog centra za svoju filijalu u G ligi.

Utah Jazz

Nakon što su trejdovali pikove prve runde za Conleya, Juta se odlučila da doda dubine na bekovskim pozicijama u 2 rundi. Stoga su u zadnjih 10 pikova draftovani combo-forward Brantley koji spada u red klasičnih undersized hustlera koje vole u Juti, Justin Wright-Foreman mali plej koji je talentovan dovoljno da uzme mjesto 3 pleja Raulu Netu i Miye Oni koji bi trebalo da svojim šutem i odbranom donese dubinu na SG i izbori se za mjesto u rosteru.