Rockin’ in the Free World – Aleksandar Milović

Intervju vodio: Nikola Adžić

Današnjom pričom idemo na put oko svijeta, ali u pravom smislu te fraze. Čast da nam bude gost i sa nama podijeli zaista nevjerovatnu košarkašku, a i životnu priču čini nam Aleksandar Aco Milović, rođeni Cetinjanin, čovjek koji košarci duguje mnogo, a kome košarka ne duguje ništa manje

Nego da krenemo redom.

Aco, prije svega da ti u ime Airball.me ekipe poželim dobrodošlicu na našim stranicama i da ti se zahvalim na odvojenom vremenu da sa nama podijeliš svoju priču. Rođen si u Nikšiću ali ipak odrastao na Cetinju, gdje si se prvi put susreo sa košarkaškom loptom?

Prvo bih se zahvalio tebi Nikola kao i ekipi Airballa.

Tako je, svoje košarkaške korake počeo sam u čuvenoj cetinjskoj “Kartonaži” avgusta 1998. godine kod tadašnjeg trenera Željka Žila Živkovića i Marka Make Kaludjerovića u Košarkaskom Klubu Cetinje. Otac me je upisao prevashodno zbog visine. Medjutim, posle prvog treninga zaljubio sam se i iz dana u dan s nestrpljenjem sam čekao nove treninge. Ubrzo se spajaju “Cetinje i “Lovćen, dolazi do promjene trenera, sastava ekipa,a samim tim i konkurencija jer bila znatno veća. Kroz razne mladje selekcije smo osvajali bronzane I srebrne medalje, ali eto, zlatna medalja bila je izgleda prevelik zalogaj pored nadmoćne Budućnosti.

Ubrzo slijedi poziv za prvi tim LovćenaU tim godinama Lovćen je igrao jaku košarku sa jakim timom, a bio je sve bliži i novooformljenoj Jadranskoj ligi. Ubrzo slijedi poziv za prvi tim, ali umalo u prerani kraj karijere??

Da, već 2003. godine se priključujem prvoj ekipi Lovćena koji se takmičio po prvi put u Jadranskoj ligi. Bio sam najmladji igrač u sastavu na početku priprema. I pored toga, trener Predrag Milović je imao povjerenje u mene i dobijao sam priliku da se nadmećem na treninzima u predsezonskom dijelu. Na žalost, jednog popodneva po povratku sa planine Lovćen, doživio sam udes i preživio samo Božijim Čudom, povrijedivši i prelomivši lumbalne pršljenove. Kako i sam kažeš, umalo i kraj prije početka karijere.To me je odvojilo sa terena nekoliko mjeseci. Po prognozama doktora i stručnjaka iz KBC-a i instituta “Simo Milošević” iz Igala, nije bilo govora o daljem nastavku bilo kakvog vida profesionalne košarke. Hvala Bogu, osjećao sam noge ubrzo, i nakon mjesec dana rehabilitacijeu institutu sastao se sa kondicionim trenerom Lovćena u tom trenutku, Dejanom Jašovićem, koji mi je rekao da se ne plašim i da imam vjeru. Nastupio je žestoki rad sa njim, sati i sati provedeni u teretani, na stadionu, u salama, na terapijama…itd. Sve je to rezultiralo da se na teren vratim fizički spremniji nego prije povrede, što je bilo i meni dosta teško da povjerujem. Vratio sam se na teren i sastarijom juniorskom ekipom Lovćena osvojio bronzanu medalju na finalnom truniru u Tivtu.

Uslijedilo je ljeto i individualni treninzi za predstojeća iskušenja. Osoba koja je uticala najviše na mene u tom trenutku je bio nekadašnji košarkaš Lovćena Ivan Koljević. Svi smo znali ko je Kolja i da svakog ljeta dodje iz Buducnosti ili inostranstva da obavi jedan dio priprema na Cetinju. Interesantan je taj trenutak kada sam završio trening individualni od skoro 3 sata i sjeo na klupu da se odmorim, a Kolja u svom stilu počeo da se zagrijava i samo me je pozvao da nastavim da treniram sa njim. Da li nesigurnost da mogu da izdržim njegov tempo treninga još posle mog odradjenog, da li stidljivost, ne znam, ali odgovorih mu da ne mogu jer sam umoran. On je ponovio da dodjem i da me čeka, ignorišući moj odgovor. Dodah da nemam loptu jer je on sada trenirao sa jedinom loptom koja je bila u hali. Ljutito mi je odbrusio da uzmem njegovu loptu i da nastavim sa njim da treniram jer zna da mogu još, a ako ne mogu, da nastavim da sjedim na klupi. Još dva sata smo trenirali zajedno i od toga dana smo počeli ljetnje treninge zajedno dok je većina vršnjaka bila na odmoru, moru, pauzi…itd.

Treninzi sa Ivanom Koljevićem napravili su “boost” u tvom napretku?

Da, i to veliki. Posle posjete njegovog menadžera Dragana Delića, uslijedio je poziv iz Crvene Zvezde i kroz par dana otišao sam da treniram sa prvim timom i trenerom Draganom Šakotom. Zaista smo dobro trenirali i došli do dogovora da prve godine treniram sa prvim timom a da igram za B tim, kako su obično radili sa mladjim igracčma. Uskoro je došlo do promjena i B tim nije imao pravo da se takmiči, tako da sam se vratio u Crnu Goru.

Tu se negdje može naći i početak tvog “svjetskog puta”?

Tako je. Međunarodni put je krenuo iz Bilbao Basketa. Ćus Vidoreta je bio zainteresovan da me vidi na treninzima i posle dobijanja vize u Beogradu bio sam na putu za Španiju. To je ipak bilo novo veliko iskusto, druga zemlja, jezik, drugi običaji, načini treninga…. Drugo je vrijeme bilo i nije bilo toliko menadžera, “klubova menadžerskih”i filijala, a veoma malo je bilo mladih igrača u inostranstvu.Shvatio sam da mogu još i da se trud i rad moraju isplatiti. U Bilbaou su tada igrali pored Ivana Koljevića i Predrag Savović, Marko Banić i MIlan Majstorović. Zaista je bio pro jugoslovenski tim :-). Pravi profesionalci i sportisti, a prije svega dobri ljudi sa kojima sam i dan danas u kontaktu. Ono kad baš pomisliš da ide sve kako se samo poželjeti može, iskrsne nova prepreka. Pedja Savović je imao dvojno državljanstvo i igrao je kao Španac i sa nama je bio i Richard Scott, Anthony Palunko i Frederick Wice (da, taj Frederic Wice) pa sam ja bio prekobrojni stranac. Postojala je opcija da odem na pozajmicu za San Sebastian koji se takmičio u drugoj ligi. Međutim posle razgovora sa menadžerom, odlučih da se vratim u FMP i da tamo nastavim da treniram dok se ne riješi pitanje kluba. Svakako da su mi i te kako pomogli treninzi sa Krstovićem, Cvetkovićem, Miletom Ilićem, Radenovićem, Aleksandrom Rasićem.

Vratimo se na trenutak na Frederick Wice-a i to (nezvanično) najbolje “kucanje” u istoriji koje je preko njega izveo Vince Carter.

Frederick je inače jedan od boljih ljudi koje sam upoznao. Za vrijeme našeg zajedničkog boravka na sjeveru Španije dobio je unosnu ponudu iz SAD-a da u reklamne svrhe izađe na teren kako bi ga Vince još jednom preskočio i zakucao, uz nadoknadu od milion dolara. Bez razmišljanja je odbio.

Kratak povratak u Crnu Goru?

Da, i to u novoformiranom KK “Budva” zajedno sa trenerom sa Cetinja Veselinom Krivokapićem. Pamtim da Vesko nije htio da promijeni plavi džemper dok ne izgubimo utakmicu. I dobro se oznojio jer je dočekao proljeće u džemperu . Prije kraja sezone kada smo osigurali titulu (nije bilo play offa), dobio sam interesantnu ponudu sa prep school-a iz Mississippija.

Američko tlo, ti kao student. Moralo je biti i izazovno, i konfuzno, i teško, ali kada se sada osvrneš i lijepo?

Tako je. Danas je poznato da mladi momci idu na koledže, srednje škole, junior koledže…itd, ali u tom periodu su na koledžu bili Nikola Dragović, Miloš Bogetić i Nikola Vučević za koje se znalo da kažem. Inače, za ulazak na NCAA svaki student treba da položi SAT ili ACT test. Prep school predstavlja studiranje izmedju srednje škole i koledža i pomaže studentima da se pripreme akademski, a nama strancima da se naviknemo na život, jezik, košarku, drugačiji ritam…

Reci nam malo o samom prep school-u, prvi utisci, iskustva…?

Genesis One Christian school i gradić Mendenhall je bila moja sledeca stanica. Iznenadjujuće dobro sam se uklopio u sistem košarke i života uopšte. Posle više od 25 sati leta, čekanja po aerodromima, problema sa papirima i kontorlom, spavanja svega par sati, stigao sam u malu halu gdje smo imali trening. Prišao mi je momak i pitao da li mogu da igram. Naravno, njih nije zanimalo da li si putovao, da li si umoran, nema vremena na “privikavanje”, upoznavanje i slično. Rekao sam da mogu naravno i izazvao me je da igramo jedan na jedan. Sjećam se da smo oboje imali pantalone (školska pravila) i tako smo igrali. Razbio sam ga :-), cisto da vidi od cega smo sazdani mi Balkanci. Jedini sam bijelac u ekipi bio, a tek treća bijela osoba u gradu. Zaista iskustvo koje nikad neću zaboraviti. Kasnije sam saznao da je grad to relativno rasistički i da “imam sreću” što sam košarkaš i bijelac. Otuda se vidi njihova kultura, ljubav i strast prema ovom divnom sportu, da su spremni da zaborave na mržnju , istorijske podjele i žrtve zbog košarke. Nikad nisam imao problema u gradu. Putovali smo dosta, igrali utakmice, pobjedjivali, a ja sam se uz to trudio da napredujem i da naučim što više stvari košarkarkih i van košarke.

Iako ti je košarka bila prioritet, jednako veliku pažnju si poklonio i ličnoj edukaciji. Sve to nije prošlo neprimijećeno?

Nastojao sam da pored košarke dosta vremena posvetim i obrazovanju, mada, u tom trenutku više da ne bih zaostajao sa gradivom i bio bilo kako sankcionisan po pitanju treninga. Isplatilo se i samim tim stizale su ponude sa raznih univerziteta prve i druge divizije. Medju najinteresantnijima bile su iz Arizone, Alabame, Ole Miss Univerziteta iz MIsisipija, LSU i najinteresantnije sa Kentucky i Memphis Univerziteta. To kod nas (posebno u tom nekom periodu 2007-8 godine) nije bilo poznato, dok u SAD predstavlja san svakog mladića, posebno sportiste. Školarine se kreću od 20 000 do 100 000 dolara na godišnjem nivou i sve troškove porkiva univerzitet. Test SAT sam položio u Atlanti i imao sam značajno više bodova od potrebnog. Po povratku u Crnu Goru odabrao sam bez mnogo razmisljanja ponudu Univerziteta u Memphisu i posle razgovora sa tadašnjim trenerom Džonom Kaliparijem, ostalo je da se utvrdi datum mog povratka. Kako nisam imao iskustva, nijesam prijavio na vrijeme moj rezultat na clearning house (web stranica gdje se sportisti registruju prije upisa na koledž) i bilo je kasno da krenem u septembru, pa sam morao da sačekam januar ili februar. Kako su mi administrativne poteškoće zatvorile jedna vrata, ubrzo su se otvorila druga. Stigla je ponuda sa Duquesne Univerziteta i posle papirologije i procedure, bio sam na letu za Pitsburg.

Tu si “uplovio” u NCAA?

Da, po prvi put sam se sreo sa NBA uslovima za trening, medijskom pažnjom na najvećem mogućem nivou i mogućnošću da studiram i igram košarku na najvećem nivou u Americi (posle NBA). Kao i ostalim freshmenima minutaža je bila izuzetno skromna. Imali smo odličan tim i dogurali smo do finala A10 konferencije gdje smo poraženi od Temple Univerziteta. Na Duquesne-u sam bio cimer i najbolji drug sa Aaronom Jacksonom, šampionom evrolige sa CSKA, a veliko je iskustvo bilo igrati i takmičiti se sa NBA igračima kao sto su Sam Young, James Harden, De Juan Blair, Kevin Durant, Damian Saunders, Bill Clark…itd.

Pomenuo si neka poznata imena…

Sigurno sam nekog i zaboravio. Uvijek su se prije i poslije sezone igrale ljetnje lige gdje smo imali izmjenjene sastave ekipa i igrali po tri utakmice dnevno i tako 4-5 dana sedmično. Osjećao sam se fenomenalno i htio sam više minuta na parketu.

Reci nam malo o samoj igri i načinu treninga?

U SAD i na koledžu košarka je dosta drugačija, mnogo brža, agresivnije se igra i sve “kreće” od odbrane. Da bih kao šuter imao prilike da se dokažem, morao sam zajedno sa ostalim igračima da “ginem” u odbrani. Kako sam ranije naveo, uslovi su bilo fenomenalni i motivacije nam nije falilo da napredujemo i provodimo dodatne sate u hali, teretani, na stadionu, atletskoj stazi…itd. Na raspolaganju smo imali 6-8 asistenata koji su dostupni bukvalno 24h za bilo koju vrstu individualnog ili grupnog treninga. I pored sjajnih rezultata i obećane veće minutaže u sledećoj sezoni odlučio sam da se oprobam na univerzitetu gdje ću dobiti više prilike.

Nije lako promijeniti koledž?

Ukoliko igrač hoće da igra za drugi koledž, mora da se izjasni javno (obično putem press konferencije ili na sajtu univerziteta) i tako dobija zeleno svijetlo da komunicira sa ostalim trenerima i univerzitetima u zavisnosti gdje ga žele. Jako su stroga pravila i kazne su drastične. Već sledećeg jutra stigla je ponuda ni manje ni više nego sa University of Hawaii at Manoa. Tadašnji trener i nekadašnja zvijezda NBA lige, Bob Nash je htio da budem dio tima. Po pravilu, kada te želi Univerzitet, pošalje ponudu i avionske karte da dodješ u posjetu na nekoliko dana. Zaista sam bio presrećan da sam u prilici igrati za ekipu koja je izbacila dosta NBA igrača i medju njima našeg Predraga Savovića. Uz sve to, uslovi su bili i još bolji nego u Pitsburgu. Dovoljna je činjenica da NBA ekipa Los Angeles Lakers-a dolazi na Havaje i trenira u kompleksu UH-a. Kako nalažu pravila NCAA sistema, ukoliko se transferuješ sa NCAA division 1 na NCAA divison 1 univerzitet, prve sezone ne možeš da igraš zvanične utakmice, ali možeš sve turnire i prijateljske i samim tim dobijaš ekstra godnu dana školovanja i igranja košarke, što znači da sam po pravilu imao četiri godine na Havajima (jednu koju ne mogu da se zvanično takmičim i 3 koje mi preostaju da se takmičim). Tokom cijelog vremena odnos i tretman je bukvalno isti kao sa svim ostalim igračima i na treninzima i van terena. Studije internacionalnog biznisa koje sam počeo u Pitsburgu sam zamijenio političkim naukama. Do sjutra bih mogao pisati o ljudima koje sam za tih nezaboravnih godinu dana upoznao u Honoluluu, mjestima koje sam upoznao uopšte na Hawajskim ostrvima, novim iskustvima…

Sledeća stanica – Grad Anđela?

Ipak, smjenom trenera uslijedio je novi transfer. Imao sam plaćeno i pokriveno školovanje i igranje na 3 godine ali sam se ipak odlučio za transfer. Da bi igrač samovoljno napustio ove nevjerovatne uslove na Hawajima trebao bi da ima dobar razlog ili razloge, a ja sami h negdje i imao. Stiglo je par ponuda iz Kalifornije i jedna iz Fresno State-a, a najinteresantnije dvije u tom trenutku su bile iz San Diega (Point Loma University) i iz Los Angelesa California Baptist Univerziteta iz Riversajda… Kako San Diego nije imao moj smjer političkih nauka, odmah sam se odlučio za LA.

Napokon sezona, novi minuti na parketu, novi tim, trener, igrači… Približi nam kako je sve to funkcionisalo s obzirom da je bilo puno promjena za veoma kratko vrijeme?

U Los Angelesu sam imao solidnu sezonu. Kako se približavala kraju, imao sam sve veću minutažu i značajniju ulogu u ekipi. Posle dosta dobre prve sezone izborio sam se za mjesto u startnoj petorci. Nedjelju dana pred All star utakmicuna treningu sam slomio nos I bio onemogućen da treniram par dana. Vratio sam se direktno na 3 point contest na All Star – u koji sam ujedno i osvojio. U zakucavanju sam ispao u polufinalu. Generalno igra je je išla uzlaznom putanjom ali ipak nisamo osvojili prvenstvo divizije, što nam je bila svima želja, a i vjerujem i dan danas da smo imali tim za finale… nego, u sportu ne pobjedjuju uvijek dobre ili najbolje ekipe na papiru.

Došlo je vrijeme za prelazak iz studentskih u profesionalne vode?

Tranzicija je prošla neosjetno.Po završetku sezone, imao sam pravo na još jednu godinu da studiram i igram, ali kako sam već završio studije, odlučio da idem za Evropu i da igram ponovo profesionalno. U Pitsburgu sam i dalje održao dobre kontakte, prije svega sa Pitom Stroblom, nekadašnjim košarkašem koji je svijet proputovao zahvaljujuci ovom sportu, a danas je trener individualni u “Scooring factory” gdje sprema igrače za koledž, NBA, NBDL i sva evropska takmičenja. Tako je i došlo do saradnje sa Guillermom Pascalom, te posle kratkog zadržavanja u Sampaense-u prvoj Portugalskoj ligi dolazi do angazmana u Albaceteu, u Španiji, koji se tada takmičio u nižoj ligi. Tamo sam stekao veliko iskustvo i sezonu smo okončali u četvrt-finalu play offa. Sezonu sam okončao sa 10ak poena u prosjeku, 3 skoka, i jednim promašenim slobodnim bacanjem tokom prvenstva.

Iz Španije, kratko zadržavanje na Cetinju i onda put u nepoznato?

U decembru 2014.  godine su me kontaktirali ljudi iz UNCAUS-a, ekipe iz Argentine koja se takmičila u TNA ligi ili drugoj ligi Argentine. Vidjeli su da sam bio na širem spisku B reprezentacije kod trenera Igora Jovovića, vidjeli su snimke igara iz Španije i Lovćena I ponudili saradnju. Do tada je upravo to bila najkonkretnija ponuda. Dogovor je bio da dodjem u aprilu jer oni u Argentini 12 mjeseci imaju ligu. Prihvatio sam ponudu bez mnogo dvoumljenja.

Na daleki put krenuo si vođen tužnim emocijama zbog porodične tragedije?

Najteži trenuci u životu. Majka mi se upokojila na rukama 16. aprila a dan poslije sahrane i sam otišao za Beograd, a otuda za Amsterdam pa Buenos Aires…

Prije jednog vijeka, tokom masovnog naseljavanja Južne Amerike, Argentina je smatrana krajem svijeta. I sada je tako.

Latino vida i život na Juznoj Polulopti je zaista drugačiji. Posle jednodnevnog upoznavanja glavnog grada Argentine, uputio sam se u provinciju Chaco i grad Saenz Peñu.  E tu pocinje tek prava avantura (kao da do sada nije bila)….

Prvi utisci?

Grad mi se nije svidio na prvi pogled. Klub i uslovi u klubu su na nivou Evrolige i tek mi onda ništa nije bilo jasno. Arena nova sa 5-6 hiljada mjesta, svlačionice, saune, bazeni, turska kupatila, vrhunski fiziotarapeuti, TV prostorije dok kroz grad ljudi često koriste konje kao prevozno sredstvo. To je česta pojava i u Buenos Airesu i vremenom se čovjek navikne i shvati razlike. Ipak, kao profesionalac,  znao sam zašto sam došao ovamo i fokusirao sam se na košarku prije svega. Igrao sam Torneo Apertura i bio prvi strijelac ekipe sa 16 poena po utakmici i 5 skokova. Ipak, nisam  završio takmičenje jer je stiglo nekoliko ponuda iz Argentine, Brazila i Bolivije.

Bolivije?

Znam, čudno, ali na veliko iznenadjenje, najbolja finansijska ponuda je bila upravo iz te zemlje. U septembru 2015. postpisujem za prvoligaša La Salle, ekipu iz prelijepog grada Tarihe. U Boliviji se igraju 2 lige godišnje od po 4 mjeseca. Bio sam drugi strijelac ekipe i jednom MVP kola, sa prosjekom od 16 poena, 4 skoka i 3.5 asistencije po meču.  Kasnije sam zadobio povredu skočnog zgloba koju na žalost nisam zaliječio pa nisam mogao da pomognem ekipi da prodje prvoj fazi play offa. Uslijedio je povratak u Argentinu i živio sam kod Oscara Milovića. I ako imamo isto prezime, jedina povezanost nam je to sto je njegov djed bio jedan od šestorice prvih kolonista, Crnogoraca koji su doputovali u Argentinu još 1903. godine. Odmah se vidi jasno da “krv nije voda”. Kod njega sam živio i trenirao u Korcueli, gdje živi, čekajući ponudu. U januaru sam potpisao za OTC, klub iz preliljepe provincije Misiones. Igrala se jaka TNA liga a ja sam mijenjao Amerikanca koji je zbog finansijskih razloga morao da raskine ugovor. Na 8 utakmica koliko sam igrao imao sam prosjek od 4 poena, i 2 skoka po meču. Vratio sma se u Korcuelu i nastavio sa treninzima i nadom da će se ipak popraviti stvari i da ću dobiti pravu šansu bez povreda prije svega.  Nije lako bilo čekati pravu šansu, sam na drugom kraju svijeta. … Na momente sam osjećao da mi je ponestajalo snage da nastavim dalje, ali opet to “nešto” mi nije dalo da odustanem.

Hvataš krug i vraćaš se u klub u kojem si počeo južnoameričku avanturu?

U martu 2016. potpisujem ponovo za UNCAUS i dolazim u klub gdje je, kako kažeš i počela moja avantura po Južnoj Americi. Spreman i motivisan, odlučih da dam sve od sebe da ostavim što dublji trag. Odmah na početku sam otišao na pozajmicu u Boliviju u klub CALERO, da bi završili regularni dio sezone (dvije utakmice preostale) i eventualno izborili play off poziciju. U oba meča sam postigao po 15 poena i 8 skokova ali slavili smo samo jednom što je nedovoljno bilo da se domognemo play offa. Inace grad Potosi je drugi grad sa najvećom nadmorskom visinom na svijetu. (5 400 m). Iskoristio sam priliku da upoznam malo istoriju grada i regije u Boliviji. Po povratku u Argentinu i UNCAUS nastavio sam takmičenje u Torneo Apertura i kojeg smo i osvojili, a bio sam prvi strijelac lige sa 22 poena po utakmici i 6 skokova i najbojli igrač finala sa 24 poena, 6 skokova i 4 asistencije. Posle uspiješne sezone imao sam nekolike ponude ali kako nije bila veća razlika, odlučih da ostanem u UNCAUS-u. Produžili smo saradnju i ponovo došli do finala Aperture (koja se vodi kao TNA 2 liga) i u finalu protiv Akciona, gradskog rivala inače, izgubili u produžetku 4 poena razlike. Bio sam prvi strijelac meca sa 21 poenom ali sam i “zaradio” povredu ledja. Nakon ljekarskih pregleda ustanovilo se da moram uraditi magnetnu rezonancu koja je potvrdila da imam duplu herniju diska. Da li iskustvo, da li jače mentalno stanje ili možda oboje ne znam, ali nisam psihički klonuo ni u jednom trenutku. Znao sam da me čeka duži period van terena ali uradiću sta je do mene, a ostalo neka bude Božija Volja. UNCAUS je pokazao interesovanje za mene i odlučio da me zadrzi i pobrine se da se vratim u što bolju formu….

Kakve impresije vuče jedan košarkaš sa Cetinja o argentinskom košarkaškom klubu “UNCAUS”?

Nešto o UNCAUS-u…..Interesantno je navesti da osim profesionalnog kluba UNCAUS ima svoj izuetno veliki univerzitet, srednju školu, jednu od najmodernijih klinika u Južnoj Americi – UME, olimpijski bazen, futsal klub, odbojkaški klub ženski i muški, restorane…..Dok sam se oporavljao i radio terapije, vježbe, sve što je neophodno da se vratim na teren, imao sam nekoliko razgovora sa bivšim gradonačelnikom i prvim čovjekom uopšte kompleksa UNCAUS gospodinom Omarom Judisom. On mi je predložio da uz košarkasku profesionalnu karijeru budem i profesor na univerzitetu jer su diplome sa američkih univerziteta jako cijenjene. Kada sam bolje razmislio, shvatio sam da je to možda prilika koja se ne pruža često u životu i prihvatio sam posebno jer je način studiranja i igranja košarke jako sličan sistemu na američkim univerzitetima. Biti profesor “Sociologia de la educacion” i “Ingles como segundo idioma” i profesionalni košarkaš je dosta naporno ali svakako da nije nemoguće kada si okružen profesionalcima koji su uvijek tu pri ruci i uvijek nadju rešenje u svakoj situaciji. Utorkom i Srijedom predajem sociologiju ujutru od 7 do 11.30 i posle direktno na prvi, jutarnji trening. S druge strane, engleski predajem zajedno sa jednom profesoricom, putem online Sistema.

U Argentini ima baš dosta naših iseljenika i uopšte sa područja bivše Jugoslavije, naročito iz Crne Gore?

Interesantna stvar je da u Argentini živi oko 45 – 50 hiljada potomaka naših iseljenika, a ubjedljivo najviše sa prostora Crne Gore i Srbije. U gradu gdje živim živi 5 – 10 000 naših potomaka. Tu su porodice Jovanović, Terzić, Vujović, Milović, Krivokapić, Andrijašević, Vuleković, Martinović, Mićunović, Petrović, Roganović, Kapetinić, Koprivica, Damjanović, Pavlićević, Stevović…i mnogi drugi. Tu je i legenda Argentinske košarke, Gabriel Milović, koji je na četiri šampionata nastupao za nacionalni tim i bio prvi centar reprezentacije. Izgleda da njegovim stopama ide i njegov mladji sin Maksimo, koji je prošao sve selekcije Argentine i sa nepunih 17 godina ima 2.06m i igra na poziciji beka šutera. Postoji i fudbalski klub “Montenegrina”, istrijski objekat “Durmitor”, selo koje se zove “Montenegrina” jer su upravo tu živjele brojne porodice koje su prije sto godina došle iz Crne Gore u potrazi za boljim životom. Vidi se da su se trudili da se običaji i tradicija nikad ne zaborave i izgube. Stoga imamo i našu crkvu u gradu Machagai gdje svake sedmice dolaze ljudi na Liturgije, kao i na velike svečanosti i crkvene praznike. Ljudi nisu zaboravili kako se proslavlja naš Božić, Vaskrs, Krsna Slava, razni Svečevi. Takodje je sve veći broj vjenčanja i Krštenja u crkvi naravno sve po našim običajima i običajima njihovih djedova.

Mora da je njima interesantno i primamljivo da saznaju nešto više s obzirom da nema puno Crnogoraca baš iz Crne Gore koji žive u Chacu?

Da, u pravu si. Kako sam zapravo jedina osoba u Chacu koja je upravo iz Crne Gore, javila se ogromna zainteresovanost ljudi da nauče i saznaju što više o našoj istoriji, tradiciji, običajima i prije svega jezik koji dugi niz godina ne upotrebljavaju jer su oni već treća – četvrta generacija… Stoga sam došao na ideju da otvorim kurs srpskog jezika (kojeg se malo sjećaju od svojih djedova) i u sklopu časova predajem takodje i o kulturi našoj, istoriji i prije svega tradiciji. Časovi se održavaju u prostorijama univerziteta UNCAUS sa svim mogućim uslovima i tehnologijom na raspolaganju.

Povratak na košarku: Kako je tekao oporavak od dosta nezgodne povrede?

Posle 7 mjeseci sam se oporavio i vratio na parket… Samouvjeren sam počeo sa treninzima i priključio se ekipi baš u predsezonskom periodu. UNCAUS se takmiči sada već u Provincial ligi koja je poslednjih godina znatno jača i ima  16 klubova, traje 10 mjeseci i konkurencija je izuzetno jaka. 2016 / 2017 smo posle uvodna dva poraza, pobijedili sedam utakmica a kao starter, bio sam treći strijelac ekipe sa 12 poena po utakmici, 4.5 skokova i 2 asistencije. U medjuvremenu smo igrali turnir JUR u provinciji Misiones i gradu Posadas gdje smo za 3 dana igrali 5 utakmica i slavili u svih pet mečeva osvojivši zlatnu medalju. Po povratku u Chaco smo nastavili Ligu Provinicijal i pobjede a uporedo smo nastupali u Torneo Clausura gdje smo došli do finala i igrali smo protiv ekipe Akciona, prošlogodišnjeg šampiona u kojem smo slavili sa 81 : 70. Finale sam zavrsio sa 20 poena, 6 skokova i 3 asistencije. Zaista je bio fenomenalan završetak 2017. godine. Dvije zlatne medalje i trofeja, trenutno 4. mjesto u Provincijal ligi, moje dobre utakmice i ambicije za dalje… Sezonu smo ipak okončali u četvrt-finalu izgubivši od ekipe Comercia iz Santa Silvine.

“Odomaćio” si se u UNCAUS-u?

Poslije par ponuda iz provincije Mendoza odlučujem da potpišem ugovor na dvije godine sa UNCAUS-om i pokušam da se domognem još jednog trofeja. Kao starter i kapiten ekipe imao sam prosjek od 10ak poena po utakmici i ponovo smo stigli do četvrt finala gdje smo posustali pred vicešampionom Comerciom. Individualno je bila dosta solidna sezona, ali smatram da smo mogli bar da budemo finalisti. Možda je tako, a možda je do mene jer uvijek se trudim da budem zadovoljan učinjenim ali je mnogo veća želja za svakodnevnim dokazivanjem, borbom i uvijek tim famoznim korakom naprijed.

Ovo je druga godina ugovora. Kako ste pozicionirani na tabeli?

Ove sezone smo trenutno treći u našoj grupi sa istim skorom kao i ekipa Espanjole iz Charate. Imamo dobar tim sastavljen od nas – par iskusnijih igrača i mladjih košarkaša pred kojima je svijetla budućnost ako nastave da se trude i maksimalno profesionalno obavljaju brojne košarkaške obaveze. Kako sam ranije naveo – liga je dosta jaka i skoro do poslednja dva-tri kola se ne može reći za sigurno da je bilo koje mjesto na tabeli zagarantovano, pa je stoga i borba za poziciju pred playoff znatno jača.

Sad si već i oformio porodicu?

U medjuvremenu sam se oženio sa Luisinom Franchini, čija je baba ćerka prvog crnogorski iseljenika Petra Milovića iz Banjana i sa kojom imam i sina Konstantina. Eto, zamislite kad se i ulica u kojoj živim zove Yugoslavia. Profesor sam na Univerzitetu, čtec u našoj crkvi, nisko krilo UNCAUS-a i nije teško.

Uz ovoliko iskustva, mislim da si i više nego pozvan da podijeliš neki savjet nekom mladom “Acu” kojem je košarka sve i koji čita ove redove?

Sve se može, samo treba imati volje i kada je teško ne posustajati već vjerovati da se sve s razlogom dešava i da je to dobro zbog nečega. Nekad prilika dodje ranije a nekad kasnije, ali uvijek dodje, kada je tražimo kroz rad i trud. Lekcija koju sam nau
io i koja mi je zivot uljepšala je da je diploma – diploma i da nikad ne znamo kada će nam zatrebati. Ni sanjao nisam da ću moći uporedo da “upotrijebim” diplomu sa košarkom na profesionalnom nivou. Da ne spominjem koliko je to značilo mojoj pokojnoj majci. Zato bih preporučio svim mladim košarkašima da ne odustaju od opcije fakulteta i obrazovanja, jer svi smo svjedoci da u košarkaskom svijetu jedna povreda, loša situacija, momentat, nedostatak sreće može da košta karijere. Danas je surov svijet sporta. Isti ljudi koji te angažuju, tapšu po ramenu i slikaju se sa tobom kada odigraš dobro, te zaborave prvom prilikom kada ne odigraš dobro, povrijediš se ili trenutno ne budeš na najvišem nivou. Odmah “nestaješ sa mape” i mnogo je teže pronaći angažman, nastaviti jako i bez opterećenja od nekog mogućeg peha. Godine prodju, ali sa njima i snaga i energija i mogućnost da se nadmećemo sa 10 – 15 godina mladjim igracima. Diploma “ne prolazi” ali može da “prođe” želja i energijaza učenjem i studiranjem i onda tek nema povratka i još manje napretka u životu. Kao što smo vidjeli zahvaljujući košarci proputovao sam dosta, stekao obrazovanje na najvišim američkim univerzitetima, stekao prijatelje na svim kontinentima, upoznao suprugu, dobio posao na univerzitetu, ostvarujem svoj program na istom univerzitetu,  još uvijek igram i još mnogo mnogo toga. Kada se sagledaju stvari, jako sam zadovoljan, posebno jer uskoro punim 33 godine i Bogu Hvala osjećam se sjajno.

Planovi za dalje? Da li ćemo te još jednom gledati u košarkaškom dresu, ako ne u Crnoj Gori onda makar na ovom kontinentu?

Do kada ću da igram, ne znam. Ne razmišljam o tome, ali znam da ću dok god budem igrao biti maksimalno profesionalan na terenu i van terena. Jako mi je drago kada igrači, posebno mlađi prepoznaju profesionalca u meni. Samim tim jača puno konkurencija i kvalitet je na većem nivou. Evropa…..postoje neke naznake, a ja bih lično volio da odigram još koju sezonu tamo. Šta će biti vidjećemo.

Aco, u ime svih nas još jednom najveće hvala na odvojenom vremenu, i ovoj fascinantnoj priči koju si podijelio sa nama.

Zahvalio bih se ovim putem portalu airball.me, tebi Nikola a i kompletnoj ekipi portala Košarka.me koji prati moje sportske rezultate i na ovoj strani planete. Puno znači našim porodicama i prijateljima koji nisu u mogućnosti da prate utakmice ili da razumiju tekstove portala na stranim jezicima. Pozdrav iz daleke Argentine.

Local Hero – Miloš Katurić

Razgovarali smo sa Milošem Katurićem, sedamnaestogošnjim učenikom Nord Central Texas Academy škole u Dalasu, supertalentovanim kosarkašem rođenim u Kotoru.

Airball.me: Miloše, prije svega pozdrav od kompletne airball.me ekipe. Iz Kotora si, grada koji baš i nije prepoznat kao košarkaska sredina. Ipak, to te nije omelo u tome da uporno treniraš. Kakvi su bili tvoji prvi košarkaški koraci i kako si uopšte izabrao košarku prije vodenih sportova?

Miloš: Prije svega, želim da vas pozdravim i zahvalim na pozivu. Moram da kažem da je Kotor rasadnik sportskih talenata, koji su se dokazali i na fudbalskim terenima, košarkaškim, a naročito u vodenim sportovima, vaterpolu i plivanju. Ja sam sve to isprobao,ali sam sebe pronašao na kosarkaskom terenu. Od šeste godine treniram košarku i moji počeci se vezuju za KK Kotor.

A: Put te vodi u Ameriku, preciznije u “Lone star State” (Teksas) i grad Dalas. Kako je teklo privikavanje na novu sredinu?

M: Sa 16 god.sam dobio Američku sportsku stipendiju, u školi Nord Central Texas Academy,na 3 godine i svaki početak je tezak,morao sam se privići na nov način života,daleko od kuće, na novu kulturu, jezik, na nove ljude, ali sve sam vrlo brzo prebrodio, jer sam imao divne ljude oko sebe,koji su davali sve od sebe da mi olakšaju i pomognu.

A: Kakav je jedan dan  sportiste srednjoskolca u Americi?

M: Dan nam počinje u 7h, svako ima svoja zaduženja u kući, doručkujem i idem u školu koja počinje u 8:30h, i traje do 14h, sa pauzom za ručak. Poslije škole imamo trening, u trajanju od 2h, a svaki drugi dan imamo pojačane večernje treninge od 20h- 21:30h. Tri puta sedmično imamo teretanu. Prije i poslije treninga je obavezno učenje, jer u Americi ne možete biti sportista ako dobro ne učite, prosto je to povezano. Puno je obaveza i u školi i u sali, tako da mi dan veoma brzo proleti, jer radim ono što volim.

A: U čemu je razlika izmedju treninga u Americi i ovdje u Crnoj Gori?

M: Mislim da se u Americi mnogo ozbiljnije radi , jači su treninzi, jer džabe imate talenat, ako niste fizički spremni, tamo je obavezna parola: RAD,RED I DISCIPLINA.

A: Koju poziciju igraš, što kod sebe vidiš kao najbolji  segment igre a na čemu je potrebno dodatno poraditi?

M: Igram na poziciji playmakera i beka. Uvijek može bolje, samo treba jako trenirati, biti timski igrač i nadam se da uspjeh neće izostati.

A: Koji su tvoji sledeci planovi? NCAA tournament je veoma praćen i san je svakog košarkaša, ali se treba izboriti za stipendiju.

M: Nastaviću, kao i do sada, da dajem sve od sebe, kako u školi, tako i na košarkaškom terenu, pa ćemo vidjeti šta ce biti, a nema tog košarkaša koji ne mašta o NCAA TOURNAMENT. Prije 10 dana je moj tim JV Varsiti pobjedio na Castleberry Tournament Texasa i prvaci smo šampionata.

A: Bio si u Crnoj Gori, učestvovao si u Tivtu na juniorskom turniru 1 na 1, u organizaciji 3×3 Montenegro i osvojio prvo mjesto. Stekao si lijepe utiske?

M: Da. U Tivtu se prošlog ljeta održavao turnir u organizaciji 3×3 i za juniore sam pobjedio 1 na 1 i mogu da kažem da je bilo baš zabavno i jedno veliko lijepo iskustvo. Rado ću se i sledeće godine prijaviti, ako budem tu.

A: Za kraj razgovora neizostavna tema mora biti NBA. Balkan drma Dončić-manija. S obzirom da si i ti u Dalasu da li pratiš Maverickse i sve što radi Luka?

M: Mogu da kažem da je Luka Dončić moj idol, njegov sam veliki fan, naravno pratim skoro svaku utakmicu Mavericksa, čak sam sa mojim trenerom išao u Dallas na njegovu utakmicu i bodrili smo ga sa tribina. Volio bih da jednom zajedno zaigramo!

A: Miloše, hvala na izdvojenom vremenu, želimo ti puno uspjeha.

M: Hvala i vama.

Keep Talking (2)

piše: Draško Milić

U prošlom tekstu smo se bavili Spursima, Cavsima I Pelicansima, sad idemo dalje.

A dalje se preko Knicksa ne može. Srećom po sve čitaoce, Airball ekipa je došla do eksluzivnih razgovora između gazde James Dolana i šefa košarkaških operacija Steve Millsa u periodu između jula i decembra ove godine. Sjajan plan je bio spreman – prazan Cap, zvijezda na tržištu koliko oćeš – Kawhi, KD, Kyrie, Kemba… I sugurno su 1. jula već spremali slavlje kad je Dolan morao do sela da sredi loze i vratio se za dva dana. Nije mogao da prati dešavanja već je samo nazvao Millsa da ga obraduje koga su doveli. I odbio odgovor:

Mills (M): Nikoga za sada, neće ljudi ovamo…
Dolan (D): Kako nikoga, milioni, svijetla velegrada, nemoguće da niko neće da dođe u NY???
M: Pa KD i Kyrie su sad u komšiluku, nisu htjeli kod nas, Kawhi i PG prave supertim u LA, tamo je LBJ doveo i Davisa. Kemba postao Kelt, čak ni onaj bijeli all star centar iz Orlanda nije htio da dođe nego je ostao u da se druži s penzionerima. Baš nam se nije dalo…
D: Kako to misliš nije nam se dalo? Imamo prostora za najbolje igrače, a još nikog nismo doveli. Mi smo Knicksi, najveći tim na svijetu! Oću PO, dosta čekanja!!! Ko je još na tržištu?
M: Uh, baš slabo. Možda nekih 4,5 igrača još nije sve dogovorilo oko novog ugovora.
D: Pa što čekate. Komanduj tamo da se počisti tržište, šta li rade svi ti ljudi koje plaćam! Čujemo se za pola sata.

Poslije pola sata…

M: Šefe, uspjeli smo. Uzeli smo najbolja 3 preostala visoka igrača na tržištu. Randle – triple double mašina, Portis – nema pozicije iz koje ne može da šutne, Gibson – bedem u odbrani. Doveli smo i jednog od najboljih trojkaša Lige – Elligtona. (pauza nakratko) Šefe, šefe, još jedna dobra vijest – oteli smo Spursima Morrisa, prošle godine najboljeg igrača Bostona. Dali par miliona više agentu i njemu i sređeno.
D: Tako treba, svaka čast. Znam da uvijek mogu na tebe da računam. Zna se ko je najbolji tim u gradu, neće nas Zmija i onaj što misli da je Zemlja ploča da dobijaju. Taman da ti kažem, ima u par mjeseci nekih privatnih obaveza, biću van svega, pa se vraćem krajem godine da gledamo zajedno kako rušimo rekorde (stvarno su ih u decembru i srušili u duelima sa Milvokijem i Denverom, ne priča Gazda nikad u prazno).

7. decembar ujutro Millsu zvoni telefon. Gazda zove.

D: Evo sam se konačno vratio, ajde obraduj me.
M: Pa Šefe, i ne ide nam baš najbolje. Posljednja 2 susreta smo izgubili baš, baš ubjedljivo, igrači digli pobunu protiv trenera pa sam ga odmah makao i postavio novog trenera. Mike Miller.
D: Eto, sve napravimo kako treba, al nikako da pogodimo s trenerom. Ove godine smo se riješili onog nezadovoljnog polomljenog Rusa, imamo mlade igrače, vrhunska pojačanja, i opet neće. Al sad pogađamo sigurno, Mike je bio vrhunski igrač, osvajao titule, ne može biti greška. Opet si napravio sjajan posao, svaka čast!
M: Šefe, nije to taj Mike….

Kad su Knicksi u pitanju moglo bi se ovako u nedogled – ko nije imao prilike da prati Knickse s kraja 90-tih više se i ne može sjećati kad su imali posljednji kvalitetan tim. Jednostavno, Dolanova vladavina je takva da je se teško i nazire kraj agonije. Da su navijači znali što ih čeka vjerovatno bi reakcija na zalasku ekipe predvođene Ewingom bila kao trubaču na legendarnom filmu.

Ovo ljeto su ipak prevazišli sebe. Cap su potrošli na dovođenje 5 igrača koji su samo zatvorili prostor za 2 najveća talenta koja imaju – svježe pristiglu zvijezdu Blue Devilsa RJ Barretta i prošlogodišnje otkrovenje za sve fantasy igrače i publiku u Gardenu – Mitchell Robinsona. Nevjerovatno eksplozivni pik druge runde je i za 15-ak minuta koliko dobije na raspolaganje pravio nevjerovatne statistike. Zaštitni znak – blokade.

Cijela sezona staje u 2 momenta – odnos prema dva najveća potencijala. Barrett, iako krilo, završi ponekad kao play ili bek jer Morris pojede većinu minuta na toj poziciji, a na 4 i 5 je takva gužva da je treneru problem i da ih sve izrotira tokom meča, a da ne rizikuje da se neko iznervira i prebije ga.

Mrčeni Mitchell tek sad ne zna što će – taman uhvati ritam, a Taj i Boby već nervozni na klupi pa moraju da uđu malo.  Kao što su ljetos dovely džak “pojačanja” tako bi red bio da makar pola toga opet zapakuju u manje pakete i pošalju neđe, diskontne cijene. Morris je bar naduvao cijenu pa bi bilo dosta zainteresovanih, dobiti za Portisa (npr u Uta za Exuma i pik), Gibsona nekog mladog koji nikako da se pronađe ili koji pik isto ne bi trebao da bude problem. Eto, ako im je baš merak neka Randle ostane još malo dok Barrett, Robinson i pik kog pokupe na ljeto ne budu mogli da preuzmu stvari u svoje ruke nakon još jedne propale sezone.

Keep Talking

piše: Draško Milić

Kao i obično u ovo doba godine trade glasine postaju glavna tema, pa red da se i mi upišemo sa dozom teorija. Počećemo od ekipa koje mogu biti “univerzalni davaoci” – imaju niz ugovora s kojima baš I nije lako krenuti dalje ili više igrača koje je trenutno grijeh gledati u borbi za kuglice na draftu.

Kao dugogodišnji “spursovac” red je da krenem od njih. Poslije gotovo 2 decenije uspjeha, posljednjih par sezona teško padaju svim navijačima – ne samo da je klub daleko od bilo čega bitnog nego se nakon odlaska Timmya u penziju ide od loše ka goroj sezoni, a nekadašnji ideal prodičnog života u timu potpuno je razbijen Kawhi sagom. I, što je još veći problem – ne nazire se izlaz jer nema ni mladih igrača koji mogu biti nosioci igre, a ni resursa u pikovima. Štaviše, čak bi i u Velikoj jabuci mogli da pozavide na ovakvom skupu loših ugovora – od 8 najplaćenijih igrala ni jedan ne igra u skladu sa tim, a svi su u silaznoj putanji. Evo kako to izgleda.

Zastrašujuće.

Vjerovatno van SA postoji samo još jedna osoba iz Bogdanovog kraja (opština Cetinje) koja vidi neko svijetlo u ovom tunelu. Potpuni je paradoks da dok većina ekipa ima na ključnim pozicijama nekog iz Spurs familije ili barem su učenici nekog od bivših članova štaba, matica još uvijek živi u nekom čudnom svijetu sjećanja. Ugovore od 3-7 teško da se mogu nazvati dobrim, Pau je dobio poklon za odlazak u penziju, pa ostaje samo da se pozabavimo sa dvije glavne zvijezde a ujedno i dva glavna simbola dugih dvojki trenutno u Ligi. LMA je sve sporiji, ali šut iz okreta I dalje ponekad posluži. Ne samo kao lijepa priča da završi đe je i počeo, već I bez toga ima smisla da bude zamijenjen za Whiteside (plus naravno koji pik ili mlađi igrač) jer kad se Nurkić oporavi suživot 2 teretnjaka nema baš nikakvog smisla, a LMA bi malo na 4 malo na 5 mogao biti I dalje koristan u napadu.

Kad je u pitanju DDR, jasno je da status all stara može imati samo na Istoku. Na prvu loptu, 2 ekipe mi padaju na pamet – Magic i Knicks. Prvi bi trebalo da ostanu PO tim, a na spoljnim pozicijama nema ni jednog potpuno pouzdanog igrača pa bi i DDR bio korak naprijed. Knicksi (koji ne umiju ni da tankuju kako treba, a kamo li što komlikovanije) su trenutno bez ikakvog smisla I vođe tako da bi u ovoj fazi karijere on vjerovatno bio zadovoljan da ima svoju ekipu i to ne bilo kakvu.

Uglavnom, dug je put do starih staza uspjeha, a imam osjećaj da će ovaj prelazni rok da bar nagovijesti smjer u kome će se dalje ići.

Nakon Spursa, posjetićemo još jednog nedavnog šampiona koji se nakon odlaska LBJ samo vratio onamo đe je bio i prije toga – na dnu pa idemo u najveći grad države koju ipak najbolje najbolje pamtimo po Daytonu. Cleveland je odmah po odlasku samoproklamovanovog Kralja počeo sa transformacijom, ali to i nije baš lagan jer su ostali neki ugovori kojih se nije baš lako moglo riješiti. Tu prednjači Tristan Thompson koji je konačno u posljednjoj godini izuzerno lukrativnog ugovora, pa može biti od koristi nekoj od ekipa kojima fali petica koja može uraditi nešto u odbrani. Ima i među sigurnim PO ekipama onih kojima fali takav profil igrača – Celticsi, Clippersi – ali opet teško da će tamo završiti. Kelti nakon odlaska Irvinga opet liče na tim, a pitanje da li im ovakvo pojačanje može drastično povećati šanse u obračunu sa Joelom I Giannisom sve i da uvođenjem treće ekipe uspiju da riješe problem njegove visoke plate koju bi mogli izjednačiti samo uvođenjem u jednačinu nekog od ključnih igrača što sigurno neće biti slučaj. Ni LAC vjerpvatno neće biti toliko očajni, tako da Tristanu ostaje da se nada da može dogovoriti buyout sa sadašnjim ekipom u slučaju da mu se baš igra doigravanje ove sezone. Slična je sitiacija i sa Clarksonom – ako nekome bude trebao strijelac s klupe kome je odbrana skoro pa strana riječ imaće ga u vidu.

Međutim, najzanimljivija priča je svakako Kevin Love. Prije samo 5 godina po mnogima je bio top 10 igrač Lige, a sada je zbog povreda a još više ogromne plate (poslije ove, još 3 godine na oko 30 miliona) I neuklapanja u nove trendove više problem nego rješenje. Naime, iako bi se u napadu mogao uklopiti u gotovo svaki napad kombinacijom i dalje dobrog šuta i osjećaja za dodavanje, u odbrani je baš problem jer su četvorke mnogo pokretljivije od njega, a kao petica je zaštitnik reketa i obruča gori i od Jokića. Kad se na to doda ogroman ugovor nije lako naći izlaz. Pominje se prelazak u rodni Portland, ali iz više razloga ta mi se opcija ne čini realna. Prvo – ako već imaš bekovski tandem koji je opjevan kao jedan od gorih u Ligi u odbrani, dovođenja njega na 4 (đe je trenutno Melo) ili na 5 (oporavlja se Nurkić) ne bi imalo mnogo smisla, posebno što najbolji mladi igrač kluba pokriva te dvije pozicije – Zack Collins. Uz to, u sezoni 20/21 na 4 igrača (Dame, CJ, Nurkić I Love) bi trošili 115 miliona što ne garantuje sklapanje tima sa ambicijama većim od grčevite borbe za PO. Nije na odmet dodati ni dodatni glasine zbog kojeg je njegov trejd jako komplikovan – dok Cavsi traže pik 1. runde za njega, ostali traže da Cavsi daju pik jer je ugovor ogroman balast kog se nije lako riješiti.

I za kraj današnjeg teksta, proći ćemo još jednu ekipu koja u narednih par sezona neće imati značajnu ulogu pa se treba osvetiti timu koji za 2,3 godine može biti relevantan. Za razliku od prethodne 2 ekipe, Pelicansi imaju osnov u mladom talentu – počevši od Ziona koga još uviek čekamo da vidimo kako izgleda u borbi sa odraslima, preko Ingrama koji će na ljeto sigurno dobro naplatiti dobre igre iz ove sezone, pa do još niza igrača koji mogu biti korisni u rotaciji. I oni imaju 3 igrača koji se tu nikako ne uklapaju pa ćemo početi od Favorsa kod koga je situacija gotovo identična kao za Tristana (zadnja godina ugovora sa gotovo identičnom ratom) – kad je zdrav faktor u reketu, samo što je prečesto povrjeđen pa pitanje kome se ulazi u taj rizik. Za razliku od njega JJ Redick je već godinama simbol vrhunskog profesionalca koga bi poželjela svaka ekipa I koji će uvijek odraditi svoj dio posla – širiti napad stalnim kretanjem i trojkama, a neće biti rupa u odbrani. Ako je već odigran all in u žutom dijelu LA da se Lebronu stvori tim koji može napadati titulu narednih par sezona, zamjena za Kuzmu (uz doplatu u vidi pika ili nekog mladog igrača od strane Pelicansa) bi imala smisla za obje strane. Uglavnom, za njega je lako naći tržište – da ne idemo dalje od dva najveća favorita Istoka (Milvoki I Fila) kojima bi bio sjajan dodatak u borbi za titulu.

I za kraj, ostaje u ovom trenutku igrač koji ima najveću vrijednost od svih do sad pomenutih. Poslije niza sezona obilježenim povredama, zadnje 2 godine Jrue Holiday igra sjajno pa osim što je uvijek u pričama za jednog od najboljih odbrambenih igrača, i u napadu je izuzetno zahvalan jer ne mora imati loptu da bi bio koristan pošto može djelovati kao sekundarni organizator igre ili spot up opcija. Uz ovu, ima još 2 sezone (posljednja opcija koju ima kao igrač) na ugovor od oko 27 miliona i ako ne bude nekoh povreda može ga opravdati bez problema. Samim tim, ima I značajnu vrijednost tako da GM na miru može čekati ponude I izabrati najbolju jer nema ekipe kojoj ne bi bio koristan. Minesota bi s njim odmah postala 20% bolja ekipa, ali je problem što I nema neke resurse za ponuditi ako Culver uz pikove i neki ističući ugovor nije dovoljan razlog da ga se odreknu. Isto važi i za Bullse ukoliko žele vođu koji može predvoditi izuzetno talentovan sastav koji trenutno igra ispod očekivanja. I za mnoge druge, ali da baš ne idemo previse u predviđanja.

The Ghost Of Tom Joad

Welcome to the new world order

Petak veče, 29. na 30. novembar, brdo utakmica. Nešto mi se puno ne spava, pa uložih u gledanje i analizu istoka.

Za početak – Pistonsi protiv Hornetsa. Što se tiče ovih prvih, glavna impresija je pad Griffina. Jeste izašao iz povrede, ali mi je izgledao mnogo gore nego prethodne sezone, kada je uspio da se pretvori u pametnog igrača, koji ne ide toliko na fizikalije, kao što je radio u prvoj fazi karijere. Generalno, ako nemaju neku elitnu vještinu, takvi eksplozivni igrači dosta ružno stare (Westbrook već pokazuje znake takve tendencije, slično očekujem i od Walla kroz par sezona). Blake je i prošloj sezoni pokazao da može biti kreator sa posta, a dodao je i solidnu tricu. Sinoć je to izgledalo mnogo gore, jasno je da Drummond gospodari reketom i kupi sve skokove, ali se nije pokazao ni u drugim segmentima – poprilično neagresivan i loša selekcija šuta. Hornetsi, s druge strane, mnogo ljepše izgledaju nego prošlih sezona. Mučenje da oko Kembe naprave neku ozbiljnu ekipu je konačno stalo, jer ako mislite da oko Marvina ili Batuma može nešto ozbiljno da se pravi, onda ste u dubokom negiranju. Sad su tu neki novi momci, rebuilding je u toku – PJ Washington je odmah uskočio u prvu petorku i izgleda bolje nego Marvin u prethodnih nekoliko sezona, Graham se pretvara u ozbiljnog beka, dosta je brz, a i pregled poprilično dobar (u vrhu je lige po asistencijama), Rozier pokazuje potencijal kada je prvi igrač ekipe. Svakako, nemaju frančiznog igrača, čisto sumnjam da iko od trenutnih može izrasti u tako nešto, ali imaju brdo korisnih i role playera koji mogu biti odlični šrafovi, čak i u šampionskoj ekipi. Svakako, ima još vremena, ali samo pomislite što bi Bucksi dali za jednog Roziera ili Grahama.

No home no job no peace no rest

Nije cool peviše pričati o Knicksima negativnom kontekstu, ali teško to mogu da preskočim. Bez fokusiranja na utakmicu protiv Sixersa, ovaj roster je sklopljen nešto slično poput Mornara iz Bara – prvo se gleda talenat, i to ne trenutni, nego se fantazira da će svaki novi igrač pružiti ono što je bio na svom vrhuncu, a potpuno se zanemaruje kompatibilnost sa ostatkom rostera. Mislim, kako se može objasniti da na rosteru imaš jednog Mitchella Robinsona, koji je u drugoj polovini prošle sezone pokazao da već može biti light verzija Gobert (a pritom mu je tek 21 godina) i onda nakrcaš roster sa Portisom, Randleom, Morrisom i Gibsonom (dvogodišnji ugovori osim Morrisovog)? Simbolično, na platnom spisku je i Noah.

Uspio sam čak i da uhvatim malo Lakersa protiv Wizardsa. Lebron je krenuo vrlo loše, nekoliko izgubljenih lopti, Wizardsi su odmah bili na +10, ali lakoća kojom su Lakersi u samo nekoliko minuta okrenuli utakmicu i ne samo izjednačili, već i poveli sa 10, je bila fascinantna. Lebron u tranziciji izgleda nezaustavljiv, vrlo je kompatibilan sa Davisom koji pravi probleme protivnicima na oba kraja parketa. Međutim, ostatak rostera je posebna tema za raspravu, koja nam nije pobjegla ni par noći kasnije kada je Airball.me u širem sastavu bio na okupu, uz tradicionalno uručivanje dresa pobjedniku fantasy lige.

Vjerovatno zbog termina utakmica na Istoku, poslednjih 10ak dana sam malo više gledao Pistonse, pa usput nadovezivanje na uvodni pasus. Jeste Blake izašao iz povrede, ali ovakva selekcija šuta je stvarno kriminalna. Apsolutno kriminalna. Jasno je da će biti noći kada će mu krenuti trica i kad će ubaciti 6 od 7, ali će se to svoditi na nivo statističke greške. Nakon toga je bilo nekoliko utakmica sa jednocifrenim poenterskim učinkom i vrlo lošim procentima. Najbolje je da citiram prijatelja iz fantasy chat grupe, da ne dodajem ništa:

Znate ono kad u neku familiju cekaju 40 godina da se rodi muško, pa kad se rodi oni ga srećni dočekaju, paze, podižu, a na kraju kuronjica izraste u problem i samo glavobolju zadaje. E takav je Blake Griffin za mene i moju ekipu…

Za kraj, još malo hejta, pa ćemo drugom prilikom na vedrije teme. Urednici ovog bloga nerijetko igraju paralelno više liga, a gle čuda, gospodin Myles Turner je završio u bar jednoj ekipi svakog od njih. Očekivao se neki iskorak ove sezone, blokade su uvijek tu, procenti bi trebalo, dodato je malo rangea… Kad ono, međutim, Turnera zanima agresivnost, koliko Westbrooka smislen sistem. Otromio je, ispaljuje duge dvojke i trojke, a većinu napada čeka povratni pas kao da je Redick, a ne 215 centimetara pokretni i krakati centar. Njegova neagresivnost je fascinantna, na 11 utakmica je samo 2 puta uzeo preko 10 šuteva. Dovoljno je reći da smo upalili League Pass i samo njega gledali cijelu utakmicu protiv Celticsa. Pomiješana osjećanja su bila. smijeh, tuga, nevjerica…

Dancing In the Dark

You can’t start a fire without a spark

Nisam stoprocentno siguran, ali mislim da sam prvi put NBA League Pass kupio negdje 2011. godine, i od tad sam redovni korisnik. Tako je bilo i prošle godine, uredno sam izmirio svoje finansijske obaveze prema najboljoj ligi na svijetu, ali je pitanje koliko je to imalo smisla, pošto sam gledao jednu utakmicu u 10 dana. Nove obaveze, umor, familija – sve su to bili razlozi da nikad manje nisam pratio sezonu. Poučen tim iskustvom, uz informaciju da će Arena Sport prenositi od 5 do 8 mečeva nedeljno i da će legendarni Edin Avdić prenositi utakmice (nostalgija me hvata od prenosa na OBNu, još pamtim koš LeBrona Jamesa preko Hedo Turkoglua i Rasharda Lewisa za 1:1 u seriji i divljanja komentatorskog dvojca), odlučih da kliknem unsubscribe u control panelu mog naloga. Vjerujte, nije mi bilo lako. I tako odlučim da preskočim praćenje utakmica uz Mikea Breena, Marva Alberta i ostale, već da svoje povjerenje ponovo dam Edinu (never forget: “nageo se brod Clevelend Cavaliersa”).

I tako u slobodno vrijeme sjednem ispred TVa (sve uredno snimljeno), ali mi nešto ne prija. Pitam se jesam li razmažen kao navijači Knicksa u noći drafra kad su pokupili Porzingisa. Sad kao neću da gledam Clipperse i Sixerse, nego bih malo da vidim kako izgleda PJ Washington u Hornetsima, ili da vidim mogu li Bitadze illi Musa da igraju u ligi. Smeta mi što na daljinskom imam opciju da prebacim 30 sekundi, a ne 10 sekundi kao na LPu. Pomalo izmišljam razloge, pomalo me guši nedostatak širine koju mi LP pruža – da gledam tu i tu ekipu, da gledam tu i tu četvrtinu, da odgledam utakmicu od prije četiri dana… Ulazim u control panel, naglas kažem – “oprosti” i klikam ponovo na subscribe. You can’t start a fire, you can’t start a fire without a spark…

This gun’s for hire

Prije dvije sezone sam imao ideju da pratim jednu ekipu cijele sezone i da pišem o svakom njihovom meču (Trust the process project). Ambiciozno, bez dileme, ali nisam puno dogurao. Ukupno 10ak mečeva Sixersa je bilo ispraćeno i iskomentarisano, ali sam onda shvatio da je to ogromno oduzimanje vremena koje se nije poklapalo sa nekim mojim privatnim planovima, pa sam odustao poput Kingsa koji su jurili titulu sa Demarcusom Cousinsom. Sa sjetom se tek sjećam vremena kada smo nas trojica osnivača ovog bloga najavljivali kompletnu sezonu, ekipu po ekipu, redovno pisali izvještaje…

Ovog puta, odlučio sam se za manje ambicioznu stvar – nema praćenja jedne ekipe, nema obaveza da moram biti dnevno sat ili dva uz NBA LP i editor u kom kucam tekst. Imam pravilo, svaki dan uključujem countdown timer, setujem ga na 10 minuta i krećem da pišem što imam u glavi (10 minutes writing challenge). Kad se zaokruži neka cjelina, objavljujem tekst. Evo ga upravo alarm. Na sve ovo što ste pročitali, potrošeno je dvije sesije za pisanje i jedna sesija opremanja teksta.

This gun’s for hire, even if we’re just dancing in the dark!

Indiana Pacers

izvor: DVOKORAKOVIH 30 FOR 30 – INDIANA PACERS

Edin Memić nam je gostovao u podcastu uoči Svjetskog prvenstva, a vrijeme je da ga upoznamo i u pisanoj formi. Edina, inače, čitajte na blogu airball.me

ŠTO SU RADILI OVOG LJETA?

Kevin Pritchard je prije početka free agencya najavio da će biti agresivni i to su na kraju opravdali. Indiana je prošla kroz neku vrstu rekonstrukcije rostera gdje su ovog ljeta imali 6 free agenata od kojih na kraju nijedan nije zadržan iz raznih razloga, počevši od suspenzije Tyreke Evansa do iznenadne penzije Darrena Collisona u 31 godini kako bi se posvetio radu u Jehovinim svedocima. Ekipa je podmlađena i doveden je veći broj napadački orijentisanih igrača u odnosu na prethodne sezone pa se stoga očekuje iskorak u tom smjeru.
Pacersi su doveli Malcolma Brogdona iz divizijskog rivala Bucksa za 85 miliona kroz 4 sezone uz nekoliko pikova što predstavlja značajnu investiciju, ali je Brogdon tip igrača koji se dobro uklapa uz franchise zvijezdu Victora Oladipa sa kojim bi on činio jedan od najboljih bekovskih parova na Istoku.
U Hoosier state od sledece sezone će igrati i TJ Warren koji je došao u Pacerse (kontroverznim) trejdom iz Sunsa koji su ga trejdovali za cap space i prelako odrekli produktivnog igrača. On bi trebao uz Jeremy Lamba (3/31) da održava spoljnu liniju i pomogne ekipi dok se Oladipo kompletno ne oporavi. Lamb je iz sezone u sezonu postajao sve produktivniji i pouzdaniji igrač i za očekivati je da će se to nastaviti i u Indiani.
Pacersima se priključuje Justin Holiday veteran koji bi šuterski trebao da primarno pomaže ekipi u kojoj se već nalazi njegov najmlađi brat Aaron koji će se za minute boriti sa jos jednim ljetošnjim pojačanjem TJ McConnellom koji će donijeti čvrstine u bekovsku liniju Pacersa.
Na draftu su pomalo neočekivano Pacersi izabrali Gogu Bitadzea, gruzijskog centra koji će davati dubinu projektovanoj centarskoj liniji Sabonis-Turner i pokusati da se nametne za minute u ekipi koja vazi za jednog od contendera na Istoku.

PROGNOZA SEZONE

Indiana će pokušati da napravi iskorak ove sezone i plasira se u drugu rundu plejofa, nešto što im je izmicalo prethodnih sezona. Tim je podmlađen i ekipa je nadograđena tako da bi sada trebalo da imaju sasvim respektabilan napad i da pri tome pokušaju da zadrže defanzivni identitet koji ih je krasio zadnjih godina pod McMillanom. Plafon ekipe umnogome zavisi od povratka Oladipa i u kakvom se stanju vrati, a projektovano je da bi se mogao vratiti najranije u decembru.
Jedan od upitnika u narednoj sezoni pored statusa Oladipa je i Malcolm Brogdon. Pacersi su uložili značajno u njega dajući više pikova i 85 miliona. Brogdon je do sada pokazao da je efikasan scorer i dobar defanzivac, ali da li će uspjeti da se nametne kao lider ekipe do povratka Oladipa što se sa ovolikom investicijom podrazumjeva, ostaje da se vidi. Ukoliko opravda očekivanja možemo očekivati da će Indiana i naredne sezone biti ekipa protiv koje niko ne želi da igra i koja će vjerovatno juriti prednost domaćeg terena u plejofu.

ZAŠTO IH GLEDATI?

Indiana je prethodne sezone važila za jednu od najboljih defanzivnih ekipa koja je fundamentalno bila spremna da se suoči sa svima u NBA i koja igra na “pravi način”. Pogotovo je to bilo zanimljivo gledati NBA fanovima iz Evrope koji imaju jednak respekt za obje strane terena, a uživanje je bilo gledati dominantnog blokera poput Mylesa Turnera koji je završio kao prvi bloker lige prethodne sezone pa je veliki razlog zašto je odbrana Pacersa bila tako dobra. Defanzivna šema Natea McMillana je pomogla mnogim igračima da izgledaju respektabilno u odbrani a veliki broj novih igrača i njihova integracija u kulturu Pacersa će biti zanimljiva da se prati tokom sezone.

ZAŠTO IH NE GLEDATI?

Prosječnom NBA navijaču Pacersi neće izgledati kao atraktivna i zabavna ekipa usled nedostatka tkz. “star power” o čemu govori i manji broj utakmica na nacionalnim televizijama. Bez Oladipa ekipa gubi na popularnosti, a on se vraća tek sredinom sezone od kada i kreću utakmice na nacionalnim TV. Projektovana startna centarska linija Sabonis-Turner može da napravi spacing probleme u napadu i defanzivno će biti testirana oba igrača uprkos tvrdnjama da zajedno mogu da funkcionišu. To može napraviti probleme i ograničiti učinak ostatku ekipe dodajući na neatraktivnosti njihove igre.

Three wishes

piše: Nikola Adžić

Obzirom na to da je sada u pitanju Olimpijski sport, popularnost basketa se širi rapidnom brzinom u Crnoj Gori. Redovni ljetnji turniri na atraktivnim gradskim lokacijama širom države već drugu godinu bilježe konstantan rast, kako kvaliteta same igre, tako i gledanosti. Turnir u Baru je za basket na ovim prostorima isto što i Wimbledon u tenisu, “onaj” turnir što se ipak malo izdvaja. Kada se pojavila vijest da se prošlogodišnji pobjednici istog, najbolja ekipa na svijetu – “Novi Sad”, zajedno sa još par ekipa zbog ucešća na turniru u Beogradu neće pojaviti u Baru, kod autora ovog teksta se javio skepticizam prema samom događaju i kvalitetu koji će nam donijeti. Danas, par dana nakon završetka turnira, baš mi je drago sto sam pogriješio. Nego da krenemo redom.

 

Učestvovalo je 16 ekipa, 12 iz Crne Gore, dvije iz BiH i po jedna iz Srbije i Makedonije. Prvi nosilac turnira je bila ekipa “Ecos Romari”, pobjednik 2K17 Bar turnira, drugi nosilac najbolje rangirana crnogorska ekipa “Dangerous”, na trećem mjestu jos jedna bosanska ekipa “XXX”, četvrti “Novi Beograd”, kao peti druga crnogorska ekipa “G-unit”… Razlike medju nabrojanim nosiocima su minorne i od početka se moglo naslutiti da ce se pobjednik tražiti među njima.

Ekipe su bile podijeljene u četiri grupe.

Grupa A

1.) Ecos Romari
2.) Griffins Volcano
3.) PG
4.) CT

Rezultati:

Ecos Romari – PG 17:14
Griffins – CT 20:9
Pg – CT 21:13
Ecos Romari – Grifins 17:16
Griffins – PG 21:14
CT – Ecos Romari 16:19

Bosanski sastav je ulogu favorita u grupi i opravdao sa tri pobjede, doduše uz jednu protiv Griffinsa, koju su u svoju korist riješili poslije produžetaka. Svoju ekipu je tokom turnira najvise vukao najbolji igrac Zeljko Palavra, po nekim komentarima iz publike i najbolji igrac turnira. Čovjek izuzetne ledjne tehnike i snage, precizan suter i odlican defanivac dirigovao je odlicnom ekipom koja je sinhronizovanom igrom sa dosta blokova (pod tim “dosta” mislim bas dooosta blokova) igrala jednostavan basket, sa malo priče i mnogo kvaliteta. Atlete Krizanovic i ljevoruki Mustafic sa defanzivno orjentisanim Blaskanom radili su za ekipu sto se na kraju i isplatilo prvim mjestom u grupi.

Vodjeni prethodnim dvobojima, od početka je “mirisalo” da će drugog putnika u eliminacionu fazu odluciti duel “Griffinsa” i “Ct”, dvije ekipe koje zrijeb voli da sastavi u istoj grupi. “Ct” je ofanzivno orjentisana ekipa ciji se stil igranja 3×3 turnira zasniva na jakom tempu, mnogo trčanja i preciznom šutu za tri poena. Nosioci ekipe su Marjan i Petar Stojanović, a tu su jos i raznovrsni Miljenović i defanzivac Vuletić. Prethodno su ove godine odigrali tri medjusobna meca. Na turniru na Cetinju u uzbudljivoj zavrsnici “Ct” je bio bolji, kao i u grupi na turniru u Rozajama, dok je u polufinalu istog turnira “Griffins” neizvjesnom pobjedom osigurao plasman u finale. Cetinjani su odlicno otvorili mec, pogodili prvih nekoliko suteva i poveli sa 5:0 da bi onda dozivjeli pomracenje koje se prenijelo i na druge meceve. Braću Stojanovic je potpuno stao sut sto je rezultiralo serijom 20:4 kojom su “Griffinsi” lako rijesili mec.

Ekipa “Griffinsa” na svim turnirima donese mozda i najvise “kosarkaskog šmeka”. Nisu atlete, nisu brzanci ali imaju “ono nesto”, a to je prije svega konstantnost. Trojica iz sastava; Vukovic, Strunjas i Milos Radovic vec cijelu vjecnost igraju zajedno, dok je na ovom turniru četvrti u timu bio Petar Raičković. Strunjaš kao izraziti plej svoju igru bazira na pravovremenom pasu i sutu za tri poena, Vuković voli i kako igru oko obruča tako i šut iz daljine, dok Radović donosi lucidnost. Po meču odradi minimum dva shammgoda, pet rolinga na ulasku i dvije asistencije iza ledja kroz noge protivniku, saigraču u ruke. Disciplinovano i bez predaje, uz autorov dodatak da strasno vole da igraju produžetke, ili je to samo u mom prisustvu. Ekipa “Pg” je predvodjena Sataricem (odraz Lebron level), Milićem, Jovićevićem i Miloševim u mecu za prolaz porazena od Griffinsa.

Grupa B

1.) Dangerous
2.) Podgorica
3.) Tomasevo
4.) Shaolin

Rezultati:

Dangerous – Shaolin 22:10
Podgorica – Tomasevo 18:15
Shaolin – Tomasevo 15:21
Dangerous – Podgorica 21:19
Podgorica – Shaolin 15:11
Tomasevo – Dangerous 16:18.

Izuzetno jaka grupa. “Dangerous” je kao favorit na iskustvo vezao tri pobjede i u standardnom sastavu: Koljević, Bogojević, Bjeletić i Gavranić zauzeo prvo mjesto, iako su dva meca dobili sa tijesna dva poena prednosti. Koljević i Bogojević diktiraju tempo van reketa, Gavranić i Bjeletić u reketu. Uigranost nase najbolje rangirane ekipe se vidi u svakom dodavanju.

“Podgorica” je takodje jedna od konstantnijih ekipa zadnjih godina. Nastupaju u sastavu: Petrović, Knezević, Jovanović i Čarapić i u startu se vidi da im nedostaje plej ali trojica prvo-pomenutih svojim jednostavnim ball handling-om taj nedostatak čine zanemarljivim. Čarapić kao četvrti igrač ekipe nosi neku Rodmanovsku ulogu, s obzirom da kao najnizi igrac ekipe uvijek cuva najgabaritnije protivnike. “Tomasevo” je zbog nedostatka sreće takmičenje završilo u grupnoj fazi. Elvis Čekić, prvoligaš i nekadašnji član Dangerous tima je odličnom igrom i footworkom vukao ekipu, sa Humerovićem zatvarao reket ali opet nedovoljno. U meču protiv “Podgorice” koji će se ispostaviti kao odlucujuci cijelo vrijeme su diktirali tempo i bili u prednosti da bi na kraju izgubili. Čekamo ih na sledećem turniru kada ce kao domaćini u Bijelom Polju imati priliku da poprave utisak. “Shaolin” kao najmladji sastav ipak nije mogao vise. Dva odlicna pleja: Cenović i Milosević bi mogli povući ovu ekipu na nekom od buducih turnira.

Grupa C

1.) XXX
2.) In taxi
3.) Kiša metaka
4.) Swish

Rezultati:

XXX – In taxi 20:12
Swish – Kiša Metaka 14:16
In taxi – Kiša Metaka 21:11
XXX – Swish 19:12
Swish – In taxi 0:21 (sluzbeni rezultat)
Kiša Metaka – XXX 16:21

“XXX” najbolja ekipa u grupi, “Kiša Metaka” na papiru i po iskustvu druga, medjutim nije bilo tako. Druga bosanska ekipa na ovom turniru dosla je predvodjena Fedja Vuletom i Seadom Hadzifejzovicem. Prvi sa odrazom na kojem bi mu pozavidjela i čudovista iz Space Jam-a, drugi čovjek reketa i velike energije. Tri meca kroz grupu su lako rijesili uz malo jaču fizičku borbu u drugom i kao prvi prošli dalje. Cetinjska ekipa “In taxi” u sastavu Mića Stanojević, Marko Kovačević, Saša Jablan i Filip Djukić je u direktnom duelu sa “Kišom Metaka” jakim tempom, odličnom odbranom i preciznim šutem iza linije za dva poena “spustili zavjesu” Podgoričanima, kojima nije pomogao ni Sušic, pobjednik u šutiranju za 3 poena sa turnira u Rožajama. “Swish” je vukao po procjeni mnogih najbrži igrac na turniru, iskusni Milosević (35.godisnjak kojem se ne bi dalo preko 22), ali zbog povreda nisu mogli izaci na crtu “In taxiju” na pocetku programa drugog dana, sto je Cetinjane promovisalo u eliminacionu fazu.

Grupa D

1.) G-Unit
2.) NBG mtel
3.) KK Budućnost
4.) Casa Team 3×3

Rezultati:

NBG – Casa Team 19:15
G-Unit – KK Budućnost 15:7
Casa Team – KK Budućnost 15:22
NBG – G-Unit 14:21
G-unit – Casa Team 21:12
KK Buducnost – NBG 12:16

Treci i Peti nosioc tj. “G-unit” i “Novi Beograd” u istoj grupi i njihov duel koji se čekao barani su rijesili lakše nego sto se očekivalo. Miloševiću, Dabanovicu i Tomaševicu na ovom turniru prikljucio se član ABA-ligasa Mornara Mijović koji nije previše napadao reket, ali su njegovi saigrači mogli računati da ce spakovati po minimum dvije dvojke po mecu. Za ekipu “NBG” nastupali su Marko Radonjić koji je kao clan KK Novi Pazar u tek završenoj KLS u prosjeku biljezio 18p po mecu, Mladenović, Berbakov i Simeunović. Mladenovic kao igrač reketa pokazao je zavidno snalazenje pod košem, dok je možda i najmanje pruzio Simeunović, koji je kroz oba takmičarska dana bezuspješno tražio svoj šut.

“KK Budućnost” u meču za prolaz nije uspjela da održi tempo sa Beogradjanima iako su dugo bili u igri, a ekipa predvodjena Raičkovićem mogla je do iznenadjenja. Mladi Podgoričanin jos uvijek je u procesu traženja odgovarajuće ekipe pošto je na Red bull turniru nastupio kao clan ekipe “CT”, na turniru na Cetinju sa ekipom “Snap”, u Rožajama kao “Dangerous” i u Baru za “KK Buducnost”. Najviše mu odgovara igra sa brzim plejevima, u ekipi gdje je jedini centar i gdje moze odličnom tehnikom na raširenom terenu u situacijama 1 na 1 da rjesava i fizički dominantnije centre od sebe. “Casa Team” kao predstavnik Makedonije pokazao je potkovanost, imali su svojih naleta ali su na kraju izgubili sva tri meča.

 

Četvrtfinala

Ecos Romari – In taxi 20:18

Prvi meč eliminacije otvorili su “Ecos Romari” i “In taxi” i u startu smo imali nevjerovatan meč. Bosanci kao izraziti favoriti krenuli su jako, ali Cetinjani koji su bez opterećenja ušli u meč pratili su tempo. Palavra je vukao “Ecos Romari”, dok su “taksiste” naizmjenično boostovali Jablan, Kovačević, Stanojević i na kraju Đukić. Kada je i izgledalo da Bosanci privode meč kraju, na 3 poena i manje od minuta do kraja Đukić pogađa ludu trojku iz ćoška, Cetinjani brane napad, da bi pri isticanju vremena Đukic bio fauliran pri šutu za dva koji je ujedno bio i za pobjedu. Sa linije za slobodna bacanja imao je priliku da priredi najveće iznenadjenje i odvede svoju ekipu medju 4 najbolje ali je pogodio jedno od dva bacanja, uveo meč u produžetak koji je ekipa “Ecos Romarija” sa dvije “jedinice” rijesila.

G-unit – Podgorica 22:14

“G-Unit” je bolje otvorio meč i stečenu prednost držao do kraja. U startu su Petrovića isključili iz igre, Knežević je pokušavao i u nekolika navrata i poentirao preko Tomaševića, Da bi meč rijesio Mijović sa tri trojke. Najviše zelje u ekipi “Podgorice” pokazao je niksicanin Jovanovic koji je u nekoliko navrata i pretrpio faulove koje sudije nisu svirale, da bi neposredno poslije protesta i dva puta dobio tehničku grešku što je dodatno uticalo na Podgoričane.

Dangerous – NBG 21:14

Meč je obilježila odlična taktika crnogorske ekipe. Preuzimanja u odbrani i udvajanja Radonjića, kao i izolacija Bjeletića na Mladenovića odrediće da derbi cetvrtfinala “Dangerous” riješi u svoju korist lakše nego sto se očekivalo.

XXX – Griffins 17:16

Odličan mec. “Griffinsi” su igrali svoju igru tokom cijelog turnira pa tako i protiv favorizovanih Bosanaca. Igralo se u nekoliko poena tokom svih 10 minuta da bi se zatim ušlo u produžetke zahvaljujući odlicnoj odbrani Strunjaša kada je meč ušao u kritičnu fazu. Obije ekipe su dale po jedan poen, čekalo se ko ce prvi dati koš i to su uradili momci iz Sarajeva. “Griffinsi” imaju za čim da žale, s obzirom da su imali nekoliko šuteva za pobjedu.

Polufinala

Ecos Romari – G-Unit 15:21

Fizičku nadmoc Barani su iskoristili na terenu. Tomašević i Milošević su se defanzivno smjenjivali na Palavri, dok su napad vodili kroz post up igru i šut za tri. Dabanović je odigrao odličan mec i brzim lateralnim kretnjama defanzivno usporio igru protivnika. Tečnija igra u napadu zavrsavala bi se ili polaganjem Tomaševica, zavrsnicom Miloševića na obruču i u nekolika navrata trojkom Mijovića. Nosioci su bili bez šansi.

Dangerous – XXX 22:21

Sva ljepota 2K19 Bar turnira stala je u ovaj duel. “Dangerous” je bolje otvorio borbu, da bi ubrzo “XXX” konsolidovao redove i nošeni fenomenalnim Vuletom počeo da pristiže zaostatak. Napadali su Bogojević i Bjeletić, Koljević pronalazio igrače. Vuleta, Hadzifejzovic i Pejovic koristili rijetke pukotine u odbrani “Dangerousa” i uz puno uzbudjenja ušlo se u produžetke. Poveo je XXX, da bi na ovom mecu za svoje standarde los Gavranić pokazao cojones i pogodio nemoguću trojku za pobjedu.

Finale

G-Unit – Dangerous 21:16

Ostaje žal što je finale moralo da se odigra odmah po zavrsetku polufinala, ali tako su diktirale vremenske prilike. “G-unit” je nadskakao i pretrčao vidno umorni “Dangerous” u čijim je redovima jedino Bjeletić bio svijetla tačka. Očekivani duel Tomaševića i Gavranića dobio je prvopomenuti, dok su Barani taktiku zasnivali na blokovima u kojim bi visoki dvojac ostao u reketu sa Koljevićem kao defanzivcem, sto su uglavnom i koristili.

Zaključak

Što je bilo dobro?

Organizacija. Svi detalji su odradjeni, lokacija odlicna, satnice ranije okačene na sajtu su ispostovane u minut. Drugi dan je zahtijevao pomjeranje dogadjaja dva sata unaprijed zbog najavljenog nevremena, koje je malo pri kraju pokvarilo ugodjaj i ovlazilo podlogu. Dobili smo i breaking news od trenera mornara Pavićevića koji je okupljenim gledaocima putem razglasa saopstio da Mornar potpisuje Pulena.

Što nije bilo dobro?

Sudjenje. Nije bilo loše, ali je moglo mnogo bolje. U intezitetu kakav zahtijeva 3×3 pustiti jaču igru, a zatim dijeliti tehnicke na pitanja “zasto faul?” ili “emotivniju gestikulaciju” je u nekolika meca osjetno uticalo na dinamiku istog (“G-Unit” vs “Podgorica” najviše).

Sve u svemu, dva lijepo organizovana dana sa lijepim druženjem i kvalitetnom košarkom. Vidimo se opet.

Hitch Hikin’

New Orleans Pelicans

Zion Williamson kao prvi pik je bila čista formalnost, jer je u pitanju bio najbolji igrač drafta koji je godinama hypeovan kao generacijski talenat. U pitanju je izvrstan atleta koga načelno samo pouzdan šut dijeli od superstar statusa. Malo su utisak oko njegovog izbora pokvarile suze koje su bile nepotrebne jer je ovaj trenutak bio izvjestan praktično od kako je zaigrao u srednjoj školi. Takve „krokodilske suze“ mogu se uporediti sa onim Boba Myersa na press konferenciji nakon povrede Kevina Duranta.

David Griffin i Pelicansi su odradili možda jedan od najboljih draftova od svih ekipa u ligi. 4-ti pik od Lakersa su iskoristili za trade down (8. i 17. pik) i salary dump Solomona Hilla čime je svojoj ekipi obezbjedio fleksibilnost u nastavku. Sa 8. pozicije draftovali su Hayesa koji je dugorocni projekat za centra i spada u onaj tip mobilne rim-running petice bez previše napadačkog skillseta a sa dosta potencijala na drugoj strani kao zaštitnik obruča. Njegovo tijelo bi trebalo da se popuni godinama i da postane bolji skakač nego što je trenutno i pouzdanija opcija u napadu. Sa 17 mjesta podigli su Nickeil Alexander-Walkera koji se odlično uklapa sa ostatkom rostera. Radi se o napadački talentovanom kombo beku koji može igrati i na lopti i bez lopte i biti sekundarni ball-handler u petorkama sa Jrue Holidayom i Lonzo Ballom. Pelicansi će najvjerovatnije već u drugoj godini Ziona moći da se takmiče za plejof ukoliko se on ispostavi kao prava stvar.

 

Memphis Grizzlies

Memphis je izabrao Ja Moranta, talentovanog pleja sa Murray Statea, još jedan pik koji je bio izvjestan par dana prije drafta.Trejdom Conleya u Jutu, oslobodio se prostor i od prvog dana dinamični plejmejker će dobiti ključeve ekipe Grizlija u ruke. Njegova brzina, vizija i kontrola lopte će biti evidentna od prvog dana i služiće da otključa ostale dijelove njegove igre koje su još u razvoju. Partnerstvo sa Jaren Jacksonom je jedan od razloga koji će Memfis napraviti zabavnijom ekipom nego sto je to dosad bio slučaj.

Takođe je novi menadžment se pomjerio par mjesta više da bi selektovao Brandon Clarkea koji je odličan atleta i uprkos manjku visine i dužine kompatibilan partner Jacksonu, pa se njih dvojica mogu switchati na pozicijama 4 i 5 pomoću spacinga koji pruža Jackson pa možemo očekivati neke highlight weakside blokade od ovog dvojca u odbrani i neku vrstu prelaska iz Grit’n’Grind ere u Memphis Lob City.

NY Knicks

Knicksi su ovaj put uspjeli da za svoje standarde, odrade dobar draft. Izabrali su R.J. Barretta, kanadskog swingmana sa Dukea koji je bio projektovan na toj poziciji i želio da igra za Knickse, pa je stoga samo za njih odradio workout. Barrett je prototip modernog krilnog igrača koji bi uz par sezona mogao da postane all-star kalibar igrača dok god njegova odbrana makar dodje do prosjeka lige. Napadački je on skoro kompletan paket, sa dosta načina da poentira i bude produktivan na toj strani terena. Vjerovatno bi trebalo da bude malo manje sebičan u NBA nego na koledžu ali je na kraju ovo jedan win i dobar potez za Knickse kojima je to i trebalo.

Atlanta Hawks

Atlanta je imala dosta posla tokom drafta, na kraju su uspjeli da se pomjere naprijed do 4 mjesta kako bi draftovali De’Andre Huntera, forwarda koji igra u oba smjera i doprinosiće od prvog dana. GM Atlante Schlenk ga vidi kao njihovu verziju Igoudale samo sa boljim šutem i lošijim ballhandlingom. On će biti zadužen da brani najopasnije krilne igrače i kreira spacing oko Young-Collins PnR. Mišljenja sam da su Hawksi previše dali da se pomjere 4 mjesta unaprijed, uzimajući pri tom i mrtvi teret poput Solomona Hilla kao i nekoliko pikova prve runde ali su na kraju dobili svog igrača. Ako ništa, imaće 2 max slota sledećeg ljeta.

Hawksi su zadržali i 10 pik nakon trejda i time se odlučili da podignu Cama Reddisha, krilnog igrača koji je prije ove sezone važio za jednog od favorita za prvi pik ali je imao razočaravajuću sezonu obzirom na očekivanja. Nekonstantan šut spolja kao i finiširanje oko obruča ga je mučilo čitave sezone, iako ima alate da brani više pozicija, nedostatak fokusa ga je takođe koštao. Reddish će dobiti priliku da se razvije u startera u Atlanti koja je prethodne sezone pokazala (kroz razvoj Younga i Huertera) da Lloyd Pierce i njegov staff rade dobar posao. U suštini solidan draft za Hawkse uz veliku potrošnju pikova 2 runde i selekciju Bruna Fernanda, PnR rim running centra koji će dobro doći Hawksima naredne sezone.

Cleveland Cavaliers

Darius Garland kao izbor Klivlenda je u najmanju ruku upitan pored činjenice da imaju sličnog igrača u Sextonu a on kao scoring PG koji je primarno fokusiran na svoj šut i poene podsjeća dosta na Jeffa Teaguea u najboljem slučaju. On vjerovatno po talentu, je bio najbolji dostupan igrač ali se postavlja pitanje fita i defanzivnih problema koje ce i on i Sexton imati. Garland je zbog povrede propustio veliki dio sezone pa je stoga ostao relativno neistražen ali činjenica da je Klutch klijent je sigurno pomogla da ostane visoko kotiran.
Cavsi su takođe podigli tipičnog wing šutera u Wyndleru koji takođe sa sobom nosi defanzivne upitnike i može se smatrati da je draftovan i više nego što je prethodno bio projektovan dok je draft zaključen trejdom 4 pika 2 runde za 30 pik na draftu kojim je izabran Kevin Porter, još jedan gunner bez odbrane koji ima naznake nasljednika JR Smitha, a sa sobom nosi i neke probleme van terena zbog kojih je bio suspendovan.

Minnesota Timberwolves

Prvi potez Gerssona Rosasa je bio trade up sa 11 na 6 mjesto uz pomoć Daria Šarića koji 2 godinu za redom nakon promjene režima u franšizi biva trejdovan. Sa te pozicije Vukovi su draftovali Jarretta Culvera, 2-way krilo sa Texas Techa kojem neće trebati previše da postane upotrebljiv. Naime, riječ je o napadački potentnom igraču koji nije elitni atleta ali donosi dobre odluke na terenu i ima osjecaja za igru dok na drugoj strani uz malo vremena bi trebalo da se njegovo tijelo popuni i postane dobar defanzivac na spoljnim pozicijama uz radnu etiku koju posjeduje.

Chicago Bulls

Čikago je imao očigledan izbor u Coby Whiteu, dinamičnom kombo beku koji svojom brzinom i pull-up igrom bi trebalo da pomogne Lavineu u bekovskoj liniji. White je dobar scorer i posebno odskače njegova igra u tranziciji, ono što je upitno je filozofija trenera Jima Boylena koji preferira sporiju igru i da li će on i koliko dozvoliti dvojici odličnih atleta u Whiteu i Lavineu da se rastrče i nametnu svoj ritam. Trebao bi da nastavi da radi i napreduje u pregledu igre jer bi mogao vrlo lako da preuzme ulogu startera od Krisa Dunna.

Washington Wizards

Wizardsi nijesu uspjeli da rješe pitanje GM-a a Tommy Shepard je uradio posao oko istog što je bolje mogao. Na kraju su Wizardsi odabrali Rui Hachimuru, krilo sa Gonzage, japanskog porjekla, koje sa sobom donosi kombinaciju atleticizma, snage i brzog prvog koraka ali sa određenim upitnicima kad je u pitanju razumjevanje igre, odbrana i šut. Rui zbog svojih nedostataka nosi dosta bust potencijala pa je ovo takođe jedan rizičan potez Washingtona obzirom da u ekipi već imaju sličan tip igrača i da je taj pik možda mogao biti bolje iskorišćen u nekom trejdu kako bi se održao konkurentski status ekipe. Bez pravog GM-a nema ni jasnog pravca kojim ekipa ide pa i ovaj potez se može biti predmet rasprave u narednim godinama.

Phoenix Suns

Sunsi i James Jones su uspjeli da nekako i ovog puta naprave od gotovog veresiju, pa je trade down za Šarića i vjerovatno najveći reach drafta još od kad su Kingsi draftovali Pappagiannisa u Cam Johnsonu sa Sjeverne Karoline naišao na kritike medija i navijača. Naime, Cam Johnson je najstariji prospekt na draftu (stariji čak i od franšiznog igrača Devina Bookera) koji osim dobrog šuta ne nudi previše, pa je stoga bio uglavnom projektovan u 2 rundi drafta. Johnson ne nudi mnogo u kreaciji kao ni u defanzivi a njegov ball handling je ograničen na pravolinijske ulaze. Koledž verzija Danila Nikolića dolazi u Arizonu.

Dali su Milvoki pik od naredne godine za Aarona Baynesa od Celticsa i 24. pik na draftu koji su iskoristili da draftuju Ty Jeromea, koji će najvjerovatnije biti backup kombo bek koji se uklapa dobro sa Bookerom jer ima mogučnost igranja i na lopti i bez lopte dok defanzivno bi mogao imati problema na sledećem nivou zbog manjka dužine i snage za NBA bekove.
Takođe su i talentovanog scorera u TJ Warrenu dali Pacersima praktično za ništa osim što su time očistili cap space, iako nijesu destinacija za slobodne igrače ovog ljeta. Odluka Sarvera, vlasnika Sunsa, da da ovlasti Jamesu Jonesu koji prethodno nije imao iskustva u vođenju organizacije ne djeluje kao najpametnija iako im se od nedavno priključio i Bower.

Charlotte Hornets

Hornetsi sad već tradicionalno, uzimaju produktivne koledž igrače počevši od Kembe pa do Milesa Bridgesa. Tako je bilo i ovog drafta kad je izabran PJ Washington sa Kentuckya. Washington bi trebalo da primarno igra na poziciji četiri dok se može u nižim petorkama zbog svoje dužine i atleticizma prebaciti i na small-ball centra. Washington je bio produktivan igrač na koledžu a vrijednost bi trebao donijeti pretežno u odbrani. U suštni, solidan pik Šarlota ali bi bolje bilo da su pokušali se uz pik rješiti nekog od loših ugovora koji im ugrožavaju fleksibilnost.

Miami Heat

Majami je izabrao Tyler Herroa, beka sa Kentuckya koji se smatra jednim od najboljih šutera na draftu. Herro može da igra onu klasičnu JJ Redick ulogu (sa kojim takođe djeli negativan wingspan karakteristiku) gdje bi svojim kretnjama pomjerao odbranu, izlazio iz blokova i šutem pravio spacing kamenjarima poput Winslowa kojeg su od muke morali na pleja da premjeste iako je od dolaska igrao sve pozicije u Heatu. Srećom sve ih je manje pa će njegov uticaj biti veći dok god bude bio bar prosječan na drugoj strani terena. Njegov takmičarski mentalitet se sigurno dopao Rileyu pa je vjerovatno i to presudilo u izboru pika.

Boston Celtics

Celticsi su nakon nekoliko turbulentnih dana se odlučili da sa svojim pikom draftuju Romea Langforda, beka sa Indijane koji je skoro čitavu sezonu odigrao sa pokidanim ligamentom u palcu šuterske ruke, pa je nepozanica i nekonstantna mehanika ostavila timove u neznanju o kakvom se tipu šutera radi. Ukratko odluka o njegovom draftovanju se može najbolje objasniti rečenicom iz „Chernobyla“ – „Not great, not terrible“ .Pored toga, radi se o all-around beku koji je dobar sa loptom u rukama i može da kreira sebi šut ili pronađe saigrače ekstra pasom. Iako nesebičan, sama efikasnost pri šutu će odlučiti opravdanost kockanja na njegov potencijal.

Danny Ainge je iskoristio informaciju da je Filadelfija zainteresovana za Thybullea pa je za njega sa 20 mjesta dobio i rani pik 2 runde uz pomjeranje za 4 mjesta unazad u prvoj rundi u trejdu sa Sixersima. Ti pikovi su iskorišćeni za Granta Williamsa dosta podsjeca na Davida Westa svojom igrom koja će izgledati dosta drugačije nego što je to bio slučaj na koledžu, njegova produktivnost je najveća preporuka pa bi vjerovatnim odlaskom Horforda, trebao postati regularni član rotacije nego li kasnije. Celticsi su iskoristili i 2 pika 2 runde da draftuju undersized plejeve u Carsen Edwardsu koji je imao odličan završni turni NCAA i Tremonta Watersa kao nasljednike Rozier uloge u Stevensovom sistemu.

Detroit Pistons

Pistonsi su svojim pikom izabrali dugoročnog projekta u francuzu Sekou Doumboyi koji svojim atleticizmom i djelicima igre podsjeća na Siakama. Sekou sa sobom nosi dosta bust potencijala jer njegov osjecaj za igru je promjenljiv, i do sada u Evropi nije pokazao neku konstantnost nego se uglavnom oslanjao na atleticizam. On može uspjeti ali je malo vjerovatno da će igrati ozbiljnu ulogu u ekipi prije treće godine ruki ugovora. Detroit je takođe u 2 rundi draftovao evropskog igrača, ovog puta litvanskog beka Syrvydisa koji je iako mlad nametnuo se svojim igrama u Eurocupu prosle sezone. Syrvydis je jedan od najboljih čistih šutera na draftu i trebao bi da sluzi kao floor spacer sa klupe.

Orlando Magic

Orlando je svojim pikom draftovao Chumu Okekea, PF koji je pokidao prednje ukrštene ligamente tokom koledž sezone i najvjerovatnije će propustiti čitavu narednu sezonu. Okeke ima sjajne preduslove u visini i dužini za četvorku ali je on otišao dosta ranije nego što je bilo projektovano i u ekipu kojoj bi pametnije bilo da je draftovala beka. Preklapanje pozicija na kojima Orlando ima već 2 lotto pika u Gordonu i Isaacu ne djeluje obećavajuće ali utisak je da je Orlando mogao bolje da iskoristi ovaj pik. Pred Okekeom i Orlandom je najvjerovatnije jedna tranziciona sezona.

Indiana Pacers

Gruzijski centar Goga Bitadze je izabran od strane Pacersa, igrač dobro poznat svima u regionu sa svojom kombinacijom dobrih pikova, zaštite obruča i napadačke raznovrsnosti predstavljaće pojačanje za centarsku liniju Indiane. Međutim, pitanje je koliko će Bitadze imati minuta u prvom timu naredne sezone jer na njegovoj poziciji igraju i Turner i Sabonis koji igrom slučaja pokriva i poziciju PF ali je dosta efektivniji kao small ball centar. Indijana je takođe u trejdu pred draft, dobila jos jednog scorera u vidu TJ Warrena koji je absorbovan u cap space i može igrati i SF I PF što dalje komplikuje ulogu Bitadzea u ruki sezoni koja će najvjerovatnije biti ograničena na G ligu ili limitiranu minutažu.

San Antonio Spurs

Spursi su možda malo prerano izabrali Šamanića kojeg su pratili tokom čitavog procesa ali kroz istoriju Spursi su neka vrsta NBA mafije pa se njihove odluke ne dovode često u pitanje. Šamanić je imao lošu kampanju u Olimpiji tokom sezone gdje nije ništa naznačavalo da će biti draftovan u 1 rundi, dok se nije pojavio na draft combineu i u prvom danu oduševio skaute i odlučio da se posveti workoutima. Luka je tokom sezone uspio da krajem marta popravi malo svoje tijelo i dobije na kilaži, pri tom zadržavajući atletski potencijal i igru na perimetru iz driblinga koja ga je preporučila. Šamanić nije poznat po svojoj odbrani (iako ima prostora za napredak) i nije pokazao konstantnost u šutu, ali je Chip Engeland pravio šutere i od težih slučajeva od njega. Krajem prve runde Spursi su izabrali beka Kentuckya Keldona Johnsona koji se projektuje kao blaža verzija Danny Greena, u smislu low-usage beka koji se uklapa u profil 3&D igrača. Johnson bi uz Murraya, Whitea i Walkera trebao da predstavlja budućnost Spursa na spoljnim pozicijama.

Philadelphia 76ers

Filadelfija je iskoristila draft da se rješi ugovora Johnatana Simmonsa i izabere igrača sličnih karakteristika pomjerivši se 4 mjesta unaprijed u liku Mattisea Thybullea. On predstavlja definiciju 3&D igrača gdje je 3 malo više sumnjivije od D, jer je ipak riječ o jednom od najboljih perimeter defanzivaca na draftu. Jos od draft combinea se spekulisalo o tome da je on dobio obećanje od Sixersa za draft pa je zbog toga prekinuo aktivnosti na combineu. Na nesreću Sixersa, trader Danny je računao na to i za taj pik im uzeo i rani 2nd rounder. Thybulle bi trebalo da pomogne odbrani spolja, pogotovo od lopte, ali će njegov uticaj i prisustvo na terenu zavisiti od toga koliko će dobro pogađati te šuteve za 3 koje mu kreiraju Simmons i ekipa.

Oklahoma City Thunder

Oklahoma se odlučila za srednjoškolskog prospekta Dariusa Bazleya koji je umjesto Syracusea kojeg je napustio odlučio da provede godinu kao stažista u New Balance na ideju svojeg agenta Rich Paula koji svakim danom se sve više i više trudi da ga ljudi ne zaborave (što je neizbježno čim se LeBron penzioniše) pa makar i po ovakvim stvarima. Bazley je imao nekoliko odličnih workouta nakon kojih su počele da kruže glasine da ima obećanje tima iz prve runde što ga je navelo da zaustavi svoj draft proces.Mladi krilni igrač je impresionirao skaute svojim atleticizmom, šutom i radnom etikom. Iako je malo vjerovatno da će imati značajnu ulogu naredne sezone u OKC, Bazley je jedan od najtalentovanijih igrača u klasi pa se njegov breakout očekuje nakon par sezona.

Portland Trailblazers

Nassir Little je prosle godine u ovo doba važio za top 5 pika na draftu da bi pao na 25 mjesto odakle su ga uzeli Blazersi. Situacija za njega je odlična jer je pao u ekipu koja rukijima daje vremena da skapiraju sistem i da ga nauče postepeno što će Littleu sigurno koristiti. Kombinacija energije, intrigantnog šuterskog potencijala i pozicije od potrebe Blazersa ga preporučuje. Bilo je glasina da je tokom drafta red’flagovan jer je navodno „glup kao noć“ pa mu je zbog toga bilo teško da razumije šemu Roya Williamsa na UNC pa će najvjerovatnije prilagođavanje na brzinu igre u NBA i čitanje akcija u odbrani odlučiti njegov domet u NBA. Za Blazerse je ovo bila low risk-high reward situacija na koju su se kladili ovog puta.

LA Clippers

Clippersi su ušli pred kraj prve runde trejdom sa Bruklinom kome su poslali Philly pik za narednu godinu i kasni pik druge runde da bi izabrali Mfiondu Kabengelea, rođaka legendarnog Dikembe Mutomba.Kabengele spada u tip razvojnih rim running centara kojima će trebati par godina da postanu efektivni a osim atleticizma i energije, on nudi i intrigantan šuterski potencijal. Kockanje na ovaj tip centra se može isplatiti na duži rok, ili bar do vremena kad bude trebalo da se da novi ugovor Zubcu ili Trezu Harrellu. Terrance Mann, pik iz druge runde, je još jedan 3&D igrač koji se uklapa u kulturu Clippersa svojom čvrstimo i inteligencijom.

Golden State Warriors

Warriorsi su pokušali da kupovinom pikova u 2 rundi dodaju malo dubine u ekipu koja je povredama osakaćena izašla iz finala. Krajem prve runde su draftovali Jordan Poolea, kombo beka sumnjivih fizičkih predispozicija i još sumnjivije selekcije šuta i odluka na terenu. Bilo je dosta boljih igrača od Poolea u tom trenutku ali valjda će njegova Nick Young-ish kombinacija biti od koristi kad ga u red dovedu superstar ekipa u sastavu Green, Iggy, Steph.

U 2 rundi su kupili 2 pika gdje su izabrali Alena Smailagica, momka iz Srbije koji je svoju šansu tražio preko G lige pa su u međuvremenu Warriorsi to saznali i sakrili ga u draft procesu da bi ga na kraju selektovali. Eric Paschall sa Villanove je isto potencijalno osiguranje za slučaj da Looney ode, u formi undersized PF/C igrača sa šutom za 3 poena.

Brooklyn Nets

Netsi su početkom druge runde uzeli Nica Claxtona, projekta za centra, kome će trebati dosta vremena u teretani da postane legitimna opcija ali uz dobar razvojni program koji posjeduju Netsi i kroz primjer Jarretta Allena postoji razlog za optimizam u vezi njega. Sličan scenario obzirom na FA planove Netsa čeka i UCLA beka Jaylena Handsa koji će svoj put kroz roster morati tražiti kroz ljetnju ligu i kamp.

Sacramento Kings

Kingsi su iskoristili priliku da iako bez pika u prvoj rundi, okušaju se sa Justinom Jamesom, najboljim strijelcem Wyominga u drugoj rundi. James je bek koji bi trebalo da doprinese poenima i energijom sa klupe i da donese potrebnu dubinu na bekovskim pozicijama. Pred sam kraj 2 runde iskoristili su 2 pika koji će najvjerovatnije poslužiti za roster ljetnje lige i kampa tako što su draftovali NCAA šampiona beka Virdžinije Kyle Guya i beka Partizana Vanju Marinkovića, čisto da se ispoštuje tradicija. Nakon Luke Mitrovića prije par godina, ove godine titula Mr. Irrelevant ide Vanji Marinkoviću.

Denver Nuggets

Denver je i ove sezone kao prošle sa Porterom, rizikovao sa igračem koji nudi dosta upsidea ali nosi ozbiljne rizike kad je zdravlje u pitanju. Tako je ove sezone izbor Nuggetsa pao na Bol Bola koji je nažalost jedini iz zelene sobe ostao da bude draftovan u drugoj rundi. Bol nudi zanimljiv paket šuta, atleticizma i zaštite obruča ali dolazi sa velikim upitnicima o tome da li se taj paket može prenijeti i u NBA.

LA Lakers

Lakersi su u drugoj rundi kupili pik kojim su draftovali Talen Horton-Tuckera, intrigantnog igrača koji nudi raznovrstan skillset ali je dosta mlad i još uvijek mlad i nespreman da doprinese u ruki sezoni. Obzirom da Lebronu ne trebaju rukiji, pogotovo oni koji ne mogu da doprinesu postavlja se pitanje zašto je uopšte draftovan, odgovor leži u njegovom agentu koji je istovremeno agent i 2 najboljih igrača Lakersa.

Toronto Raptors

Raptorsi su sa predzadnjim pikom pokupili Dewana Hernandeza, čovjeka najpoznatijeg po tome što je upao u sobu svoje djevojke i zatekavši je sa drugim čovjekom, istog nasilno izbacio napolje zbog čega je optužen za napad ali nije bio kažnjen. Kazna je došla sa druge strane, preko korupcijske afere u koju je bio uključen njegov bivši agent koja ga je koštala godine na koledžu. Raptorsi dobijaju razvojnog centra za svoju filijalu u G ligi.

Utah Jazz

Nakon što su trejdovali pikove prve runde za Conleya, Juta se odlučila da doda dubine na bekovskim pozicijama u 2 rundi. Stoga su u zadnjih 10 pikova draftovani combo-forward Brantley koji spada u red klasičnih undersized hustlera koje vole u Juti, Justin Wright-Foreman mali plej koji je talentovan dovoljno da uzme mjesto 3 pleja Raulu Netu i Miye Oni koji bi trebalo da svojim šutem i odbranom donese dubinu na SG i izbori se za mjesto u rosteru.