Keep Talking (2)

piše: Draško Milić

U prošlom tekstu smo se bavili Spursima, Cavsima I Pelicansima, sad idemo dalje.

A dalje se preko Knicksa ne može. Srećom po sve čitaoce, Airball ekipa je došla do eksluzivnih razgovora između gazde James Dolana i šefa košarkaških operacija Steve Millsa u periodu između jula i decembra ove godine. Sjajan plan je bio spreman – prazan Cap, zvijezda na tržištu koliko oćeš – Kawhi, KD, Kyrie, Kemba… I sugurno su 1. jula već spremali slavlje kad je Dolan morao do sela da sredi loze i vratio se za dva dana. Nije mogao da prati dešavanja već je samo nazvao Millsa da ga obraduje koga su doveli. I odbio odgovor:

Mills (M): Nikoga za sada, neće ljudi ovamo…
Dolan (D): Kako nikoga, milioni, svijetla velegrada, nemoguće da niko neće da dođe u NY???
M: Pa KD i Kyrie su sad u komšiluku, nisu htjeli kod nas, Kawhi i PG prave supertim u LA, tamo je LBJ doveo i Davisa. Kemba postao Kelt, čak ni onaj bijeli all star centar iz Orlanda nije htio da dođe nego je ostao u da se druži s penzionerima. Baš nam se nije dalo…
D: Kako to misliš nije nam se dalo? Imamo prostora za najbolje igrače, a još nikog nismo doveli. Mi smo Knicksi, najveći tim na svijetu! Oću PO, dosta čekanja!!! Ko je još na tržištu?
M: Uh, baš slabo. Možda nekih 4,5 igrača još nije sve dogovorilo oko novog ugovora.
D: Pa što čekate. Komanduj tamo da se počisti tržište, šta li rade svi ti ljudi koje plaćam! Čujemo se za pola sata.

Poslije pola sata…

M: Šefe, uspjeli smo. Uzeli smo najbolja 3 preostala visoka igrača na tržištu. Randle – triple double mašina, Portis – nema pozicije iz koje ne može da šutne, Gibson – bedem u odbrani. Doveli smo i jednog od najboljih trojkaša Lige – Elligtona. (pauza nakratko) Šefe, šefe, još jedna dobra vijest – oteli smo Spursima Morrisa, prošle godine najboljeg igrača Bostona. Dali par miliona više agentu i njemu i sređeno.
D: Tako treba, svaka čast. Znam da uvijek mogu na tebe da računam. Zna se ko je najbolji tim u gradu, neće nas Zmija i onaj što misli da je Zemlja ploča da dobijaju. Taman da ti kažem, ima u par mjeseci nekih privatnih obaveza, biću van svega, pa se vraćem krajem godine da gledamo zajedno kako rušimo rekorde (stvarno su ih u decembru i srušili u duelima sa Milvokijem i Denverom, ne priča Gazda nikad u prazno).

7. decembar ujutro Millsu zvoni telefon. Gazda zove.

D: Evo sam se konačno vratio, ajde obraduj me.
M: Pa Šefe, i ne ide nam baš najbolje. Posljednja 2 susreta smo izgubili baš, baš ubjedljivo, igrači digli pobunu protiv trenera pa sam ga odmah makao i postavio novog trenera. Mike Miller.
D: Eto, sve napravimo kako treba, al nikako da pogodimo s trenerom. Ove godine smo se riješili onog nezadovoljnog polomljenog Rusa, imamo mlade igrače, vrhunska pojačanja, i opet neće. Al sad pogađamo sigurno, Mike je bio vrhunski igrač, osvajao titule, ne može biti greška. Opet si napravio sjajan posao, svaka čast!
M: Šefe, nije to taj Mike….

Kad su Knicksi u pitanju moglo bi se ovako u nedogled – ko nije imao prilike da prati Knickse s kraja 90-tih više se i ne može sjećati kad su imali posljednji kvalitetan tim. Jednostavno, Dolanova vladavina je takva da je se teško i nazire kraj agonije. Da su navijači znali što ih čeka vjerovatno bi reakcija na zalasku ekipe predvođene Ewingom bila kao trubaču na legendarnom filmu.

Ovo ljeto su ipak prevazišli sebe. Cap su potrošli na dovođenje 5 igrača koji su samo zatvorili prostor za 2 najveća talenta koja imaju – svježe pristiglu zvijezdu Blue Devilsa RJ Barretta i prošlogodišnje otkrovenje za sve fantasy igrače i publiku u Gardenu – Mitchell Robinsona. Nevjerovatno eksplozivni pik druge runde je i za 15-ak minuta koliko dobije na raspolaganje pravio nevjerovatne statistike. Zaštitni znak – blokade.

Cijela sezona staje u 2 momenta – odnos prema dva najveća potencijala. Barrett, iako krilo, završi ponekad kao play ili bek jer Morris pojede većinu minuta na toj poziciji, a na 4 i 5 je takva gužva da je treneru problem i da ih sve izrotira tokom meča, a da ne rizikuje da se neko iznervira i prebije ga.

Mrčeni Mitchell tek sad ne zna što će – taman uhvati ritam, a Taj i Boby već nervozni na klupi pa moraju da uđu malo.  Kao što su ljetos dovely džak “pojačanja” tako bi red bio da makar pola toga opet zapakuju u manje pakete i pošalju neđe, diskontne cijene. Morris je bar naduvao cijenu pa bi bilo dosta zainteresovanih, dobiti za Portisa (npr u Uta za Exuma i pik), Gibsona nekog mladog koji nikako da se pronađe ili koji pik isto ne bi trebao da bude problem. Eto, ako im je baš merak neka Randle ostane još malo dok Barrett, Robinson i pik kog pokupe na ljeto ne budu mogli da preuzmu stvari u svoje ruke nakon još jedne propale sezone.

Keep Talking

piše: Draško Milić

Kao i obično u ovo doba godine trade glasine postaju glavna tema, pa red da se i mi upišemo sa dozom teorija. Počećemo od ekipa koje mogu biti “univerzalni davaoci” – imaju niz ugovora s kojima baš I nije lako krenuti dalje ili više igrača koje je trenutno grijeh gledati u borbi za kuglice na draftu.

Kao dugogodišnji “spursovac” red je da krenem od njih. Poslije gotovo 2 decenije uspjeha, posljednjih par sezona teško padaju svim navijačima – ne samo da je klub daleko od bilo čega bitnog nego se nakon odlaska Timmya u penziju ide od loše ka goroj sezoni, a nekadašnji ideal prodičnog života u timu potpuno je razbijen Kawhi sagom. I, što je još veći problem – ne nazire se izlaz jer nema ni mladih igrača koji mogu biti nosioci igre, a ni resursa u pikovima. Štaviše, čak bi i u Velikoj jabuci mogli da pozavide na ovakvom skupu loših ugovora – od 8 najplaćenijih igrala ni jedan ne igra u skladu sa tim, a svi su u silaznoj putanji. Evo kako to izgleda.

Zastrašujuće.

Vjerovatno van SA postoji samo još jedna osoba iz Bogdanovog kraja (opština Cetinje) koja vidi neko svijetlo u ovom tunelu. Potpuni je paradoks da dok većina ekipa ima na ključnim pozicijama nekog iz Spurs familije ili barem su učenici nekog od bivših članova štaba, matica još uvijek živi u nekom čudnom svijetu sjećanja. Ugovore od 3-7 teško da se mogu nazvati dobrim, Pau je dobio poklon za odlazak u penziju, pa ostaje samo da se pozabavimo sa dvije glavne zvijezde a ujedno i dva glavna simbola dugih dvojki trenutno u Ligi. LMA je sve sporiji, ali šut iz okreta I dalje ponekad posluži. Ne samo kao lijepa priča da završi đe je i počeo, već I bez toga ima smisla da bude zamijenjen za Whiteside (plus naravno koji pik ili mlađi igrač) jer kad se Nurkić oporavi suživot 2 teretnjaka nema baš nikakvog smisla, a LMA bi malo na 4 malo na 5 mogao biti I dalje koristan u napadu.

Kad je u pitanju DDR, jasno je da status all stara može imati samo na Istoku. Na prvu loptu, 2 ekipe mi padaju na pamet – Magic i Knicks. Prvi bi trebalo da ostanu PO tim, a na spoljnim pozicijama nema ni jednog potpuno pouzdanog igrača pa bi i DDR bio korak naprijed. Knicksi (koji ne umiju ni da tankuju kako treba, a kamo li što komlikovanije) su trenutno bez ikakvog smisla I vođe tako da bi u ovoj fazi karijere on vjerovatno bio zadovoljan da ima svoju ekipu i to ne bilo kakvu.

Uglavnom, dug je put do starih staza uspjeha, a imam osjećaj da će ovaj prelazni rok da bar nagovijesti smjer u kome će se dalje ići.

Nakon Spursa, posjetićemo još jednog nedavnog šampiona koji se nakon odlaska LBJ samo vratio onamo đe je bio i prije toga – na dnu pa idemo u najveći grad države koju ipak najbolje najbolje pamtimo po Daytonu. Cleveland je odmah po odlasku samoproklamovanovog Kralja počeo sa transformacijom, ali to i nije baš lagan jer su ostali neki ugovori kojih se nije baš lako moglo riješiti. Tu prednjači Tristan Thompson koji je konačno u posljednjoj godini izuzerno lukrativnog ugovora, pa može biti od koristi nekoj od ekipa kojima fali petica koja može uraditi nešto u odbrani. Ima i među sigurnim PO ekipama onih kojima fali takav profil igrača – Celticsi, Clippersi – ali opet teško da će tamo završiti. Kelti nakon odlaska Irvinga opet liče na tim, a pitanje da li im ovakvo pojačanje može drastično povećati šanse u obračunu sa Joelom I Giannisom sve i da uvođenjem treće ekipe uspiju da riješe problem njegove visoke plate koju bi mogli izjednačiti samo uvođenjem u jednačinu nekog od ključnih igrača što sigurno neće biti slučaj. Ni LAC vjerpvatno neće biti toliko očajni, tako da Tristanu ostaje da se nada da može dogovoriti buyout sa sadašnjim ekipom u slučaju da mu se baš igra doigravanje ove sezone. Slična je sitiacija i sa Clarksonom – ako nekome bude trebao strijelac s klupe kome je odbrana skoro pa strana riječ imaće ga u vidu.

Međutim, najzanimljivija priča je svakako Kevin Love. Prije samo 5 godina po mnogima je bio top 10 igrač Lige, a sada je zbog povreda a još više ogromne plate (poslije ove, još 3 godine na oko 30 miliona) I neuklapanja u nove trendove više problem nego rješenje. Naime, iako bi se u napadu mogao uklopiti u gotovo svaki napad kombinacijom i dalje dobrog šuta i osjećaja za dodavanje, u odbrani je baš problem jer su četvorke mnogo pokretljivije od njega, a kao petica je zaštitnik reketa i obruča gori i od Jokića. Kad se na to doda ogroman ugovor nije lako naći izlaz. Pominje se prelazak u rodni Portland, ali iz više razloga ta mi se opcija ne čini realna. Prvo – ako već imaš bekovski tandem koji je opjevan kao jedan od gorih u Ligi u odbrani, dovođenja njega na 4 (đe je trenutno Melo) ili na 5 (oporavlja se Nurkić) ne bi imalo mnogo smisla, posebno što najbolji mladi igrač kluba pokriva te dvije pozicije – Zack Collins. Uz to, u sezoni 20/21 na 4 igrača (Dame, CJ, Nurkić I Love) bi trošili 115 miliona što ne garantuje sklapanje tima sa ambicijama većim od grčevite borbe za PO. Nije na odmet dodati ni dodatni glasine zbog kojeg je njegov trejd jako komplikovan – dok Cavsi traže pik 1. runde za njega, ostali traže da Cavsi daju pik jer je ugovor ogroman balast kog se nije lako riješiti.

I za kraj današnjeg teksta, proći ćemo još jednu ekipu koja u narednih par sezona neće imati značajnu ulogu pa se treba osvetiti timu koji za 2,3 godine može biti relevantan. Za razliku od prethodne 2 ekipe, Pelicansi imaju osnov u mladom talentu – počevši od Ziona koga još uviek čekamo da vidimo kako izgleda u borbi sa odraslima, preko Ingrama koji će na ljeto sigurno dobro naplatiti dobre igre iz ove sezone, pa do još niza igrača koji mogu biti korisni u rotaciji. I oni imaju 3 igrača koji se tu nikako ne uklapaju pa ćemo početi od Favorsa kod koga je situacija gotovo identična kao za Tristana (zadnja godina ugovora sa gotovo identičnom ratom) – kad je zdrav faktor u reketu, samo što je prečesto povrjeđen pa pitanje kome se ulazi u taj rizik. Za razliku od njega JJ Redick je već godinama simbol vrhunskog profesionalca koga bi poželjela svaka ekipa I koji će uvijek odraditi svoj dio posla – širiti napad stalnim kretanjem i trojkama, a neće biti rupa u odbrani. Ako je već odigran all in u žutom dijelu LA da se Lebronu stvori tim koji može napadati titulu narednih par sezona, zamjena za Kuzmu (uz doplatu u vidi pika ili nekog mladog igrača od strane Pelicansa) bi imala smisla za obje strane. Uglavnom, za njega je lako naći tržište – da ne idemo dalje od dva najveća favorita Istoka (Milvoki I Fila) kojima bi bio sjajan dodatak u borbi za titulu.

I za kraj, ostaje u ovom trenutku igrač koji ima najveću vrijednost od svih do sad pomenutih. Poslije niza sezona obilježenim povredama, zadnje 2 godine Jrue Holiday igra sjajno pa osim što je uvijek u pričama za jednog od najboljih odbrambenih igrača, i u napadu je izuzetno zahvalan jer ne mora imati loptu da bi bio koristan pošto može djelovati kao sekundarni organizator igre ili spot up opcija. Uz ovu, ima još 2 sezone (posljednja opcija koju ima kao igrač) na ugovor od oko 27 miliona i ako ne bude nekoh povreda može ga opravdati bez problema. Samim tim, ima I značajnu vrijednost tako da GM na miru može čekati ponude I izabrati najbolju jer nema ekipe kojoj ne bi bio koristan. Minesota bi s njim odmah postala 20% bolja ekipa, ali je problem što I nema neke resurse za ponuditi ako Culver uz pikove i neki ističući ugovor nije dovoljan razlog da ga se odreknu. Isto važi i za Bullse ukoliko žele vođu koji može predvoditi izuzetno talentovan sastav koji trenutno igra ispod očekivanja. I za mnoge druge, ali da baš ne idemo previse u predviđanja.