Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Advertisements

Long walk home

piše: Branko Dujović


U prvom dijelu posta ćemo se baviti analizom osmine finala sa fokusom na raspad sistema u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a kasnije ide i kratka najava četvrtfinalnih duela.

Hrvatska – Češka

Svako ko je gledao utakmicu je bio svjedok jednog klasičnog raspada sistema, gdje su trenutni i budući NBA igrači izgledali kao prvotimci klubova iz druge crnogorske igre.

61110497-bojan-bogdanovic-hrvatska-kosarkaska-reprezentacija.0.0
Posle ovoga, i Bargnani će imati više kredita od mene u Netsima

Svi problemi i sve loše stvari koje su pominjane tokom grupne faze su se odjednom pokazale u punom svom svijetlu (ili tami) u četvrtfinalnom duelu protiv nezgodnih Čeha. Prije svega, Hrvatska nema lidera na terenu. Trebalo bi da je to Bogdanović, ali se on previše stidljivo ubacuje u tu ulogu (na kraju krajeva, i u Netsima je dobijao loptu na kašičicu, nakon Johnsona, Williamsa, Lopeza i ostalih, što mora imati neki trag). Mnogo je bolje izgledao prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Šarić igra na nekom svom standardom niovu, ali nam još nije pokazao da umije povući utakmicu i okrenuti je poput njemu vrlo sličnog all round igrača iz Srbije – Nemanje Bjelice. I dalje čekamo taj njegov skok u igri, a na ovom prvenstvu ga nismo vidjeli. Hezonja je razočarao, ali se sve to može oprostiti zbog toga što je mlad, zelen i – lud, Hezonja je kocka, ako ga imate u timu. Tomić je još jednom potpuno podbacio, po mom mišljenju najmanje njegovom krivicom. Što se tiče pozicije pleja – od Drapera, Ukića i Stipčevića bi se možda mogao napraviti jedan dobar igrač, ali samo – možda.

Mislim i da su očekivanja bila prevelika od ove ekipe. Na kraju se ispostavlja da je i plasman među osam bio preveliki zalogaj.

Prije svega, Hrvatska ima mnogo problema u odbrani. Vrlo loše brane pik igru. Tomić nema brze noge i nije sposoban da se brzo vrati na centra koji se “odmota” iz bloka, te takav tip igrača zahtijeva drugog visokog koji je sposoban krpiti te rupe. Dalje, kada je Ukić u igri (koji je najbolji ofanzivni plej u ovoj ekipi, vjerovali ili ne), Hrvatska ima i rupu na spoljnoj poziciji. Ako pak, koriste Stipčevića ili Drapera kao mnogo bolje presing igrače, onda u napadu imaju igrača manje, iako Stipčević nekad i može ubosti trojku. Zato su Hrvati i forsirali zonu, koja je na momente izgledala potpuno pristojno, ali ipak nemaju dovoljno kondicije, niti dužine da to bude na visokom nivou.

Što se samog napada tiče, osim velikih problema na pleju, potrebno je naglasiti i ignorisanje i nepravilno korišćenje Tomića. Perasović u ovom segmentu ništa nije dobro donio u odnosu na Repešu, i dalje se Tomić prilagođava sistemu umjesto da to bude obratno. Tomić nije low post igrač, on je igrač koji se poput Marca Gasola najbolje snalazi na 5 metara od koša odakle može igrati pik igru, šutnuti sa poludistance ili ga čak možete iskoristiti kao kreatora sa te pozicije. Hrvati mu godinama bacaju loptu u bunar da se gura sa puno snažnijim centrima i onda se čude zašto ne igra kao u klubu. Spoljna linija je igrala prilično nestandardno, i na kraju je jedini Simon zadovoljio svojom igrom.

Česi su zaista prijatno iznenađenje prvenstva, odigrali su odličnu utakmicu. Satoransky je sjajan, jedan od najboljih plejeva na ovom prvenstvu. Vesely nastavlja da teroriše protivničke visoke. Njih dvojica (uz onu minijaturu Jelineka u prvom poluvremenu) su bili dovoljni za ubjedljivu pobjedu.

{99A1CE19-3561-4047-A913-7E1C6117C63B}flexible

Da se vratimo na Hrvate i analizu njihovog raspada. Mislim da ovo nije samo problem sistema u njihovom savezu, već i sistema u okviru države. Kao i u skoro svim državama bivše SFRJ, predsjednici saveza i glavni ljudi su tipovi koji i nemaju puno veze sa košarkom. Hrvatska je osvojila drugo mjesto sa mladima, ali je i to ostalo u sjenci neigranja njihovog najboljeg mladog igrača i budućeg top 10 pika na draftu – Dragana Bendera. Razlog je bio sponzorski ugovor, i mimoilaženje između Adidasa koji je sponzor Hrvatske i Benderovih Džordanki. Money, money 🙂 Hrvatska košarka je otišla u Honduras, kao i naša, kao i košarka u Makedoniji, Bosni. Izuzetak je Srbija, gdje su se Đorđević i pojedini bivši košarkaši ipak latili posla i odlučili da pomognu, za razliku od npr. Dina Rađe, koji izađe sa kritikama svaki put kada Hrvati kiksaju. Kukoča boli ona stvar, puši cigarilose na Kubi, igra golf po Amerikama i uživa. Po mom mišljenju, pošteniji pristup.

toni_kuko__golf_411737S1
Kažeš – opet izgubili ovi naši. E jebem li ga.

Srbija – Finska

Finci su se držali dok su imali municije ili kako kaže ona stara: “Ko živi od šuta, umire od šuta”. Šalu na stranu, Finci su odigrali zaista sjajnu utakmicu i uopšte prvenstvo. Ako se sjećate, Crna Gora je redovno i lagano dobijala njihovu reprezentaciju u prethodnim kvalifikacionim ciklusima. Međutim, Finci su imali ozbiljan program dok smo se mi svađali između sebe, izbacivali igrače iz tima i prozivali preko novina. U međuvremenu su napravili respektabilnu ekipu, kako među igračima (od kojih dosta igra na američkim koledžima) do trenerske ekipe. Osjeća se američki šmek u njihovoj igri i atmosferi oko ekipe i očekujem ih ubuduće uvijek u top 16 ekipa na prvenstvima.

Sve to, naravno, nije bilo dovoljno za Srbiju, o kojima smo ispričali već mnogo. Srbi su jahali Raduljicu dok su mogli, od svih poena, čovjek je dao samo 4 poena preko igrača (uz jedan promašaj), sve ostalo je dobio na tanjir i onda položio ili zakucao. Čim su Finci početkom četvrte četvrtine počeli da udvajaju visokog i malo bolje brane pik igru, ostavili su livade i nekoliko otvorenih šuteva sa spoljnih pozicija i odmah je bilo +20. Očekivao sam da se ranije desi ovo, ali su Finci stvarno šutirali strašno. Možda su tako mogli i do pobjede, ali se to dešava jednom u 1000 utakmica. Jednostavno, Srbija je imala previše oružja za njih.

{1EDF31D8-22B2-4EB1-8D1D-1924937D2D2F}flexible

Letonija – Slovenija

Za Letonce važi vrlo slična priča kao i za Fince – ozbiljan program i dugogodišnji plan rezultira dosta dobrim rezultatima. Prognozirao sam ih kao prijatno iznenađenje i evo ih među osam.

Slovenija je ipak došla u nikad gorem sastavu. Tanki su i prosječni na svim pozicijama. Zdovc je, poput Ivanovića u Bosni, cijedio suvu drenovinu, ali to ipak nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Random thought: Zdovc kao selektor Hrvatske?

Španija – Poljska

Držali su se Poljaci dobro neko vrijema, a onda je proradila crvena furija i lagano prelomila utakmicu. Španci do sada na prvenstvu imaju mnogo upitnika iznad svoje glave, ali ovakva igra pred kraj uliva strah budućim protivnicima, to je sigurno.

Polako dižu formu, a Gasol je ofanzivno nezaustavljiv. Na svoj repertoar je još dodao i šut za 3 poena (ova evropska je još kraća) i to sa nevjerovatnim učinkom na ovoj utakmici – 6/7.

An%20outstanding%20performance%20from%20Paul%20Gasol%20fired%20Spain%20into%20the%20quarter-finals%20of%20EuroBasket%202015

Litvanija – Gruzija

Kao što smo i najavili, Gruzicji su namučili Litvance. Mačiulis je pružio fantastičnu partiju, i trojkom slomio utakmicu. Litvanci i dalje neubjedljivi, ali znaju kako se pobjeđuje. Poštovanje za Zazu i ekipu.

Ostalo (Italija – Izrael, Francuska – Turska, Grčka – Belgija)

Sve očekivano, u nekim slučajevima ne ovako ubjedljivo. Ovi mečevi su riješeni u ranim fazama utakmica, te ih nema potrebe ni komentarisati 🙂

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Najzanimljiviji par četvrtfinala i svi ćemo uživati. Gasol će odigrati na svom nivou, Koufos i Bourussis neće napraviti ništa više od jednog Gortata. Španiji je potrebna bolja igra Mirotića i naravno – spoljne linije. Grčka možda ima dužu klupu, ali ipak prednost dajem Špancima.

Francuska – Letonija

Moji ljubimci Letonci će pružiti dostojan otpor, ali ipak, to neće biti dovoljno za pobjedu protiv domaćina.

Srbija – Češka

Česi će proći kao i Finci, držaće se neko vrijeme, a onda ćemo vidjeti Srbiju koja ide na +10, što zbog toga što su Česi istrošili svoje ofanzivne opcije, što zbog toga što Srbi imaju raznovrsnije oružje za pobijediti.

Litvanija – Italija

Ovo je gušče od prvog meča četvrtfinala između Španije i Grčke. Italija igra toplo-hladno, i može se desiti da dobiju 20 razlike, a može se desiti da ih Litvanija zaustavi. Već sam nekoliko puta naglasio, mnogo zavisi od italijanskih šutera, da li ulaze u crnu seriju ili će biti “on fire”. Tu je ključ utakmice, kao i uvijek, kada su Italijani u pitanju.

Blagu prednost dajem Litvancima.

Fighting for positions (Round 4&5)

piše: Branko Dujović


Poznati su parovi osmine finala. U narednom postu će ići analiza svakog od tih duela uz predviđanje bracketa i nagradne igre 🙂 dok ćemo se u ovom postu baviti analizom i sumiranjem grupne faze Eurobasketa.

Grupa B

Kao što je i predviđano na startu, Island je bio potpuno nebitan za razvoj situacije u ovoj grupi, a za prva tri mjesta (četvrto donosi osminu finala, ali i duel sa Francuzima, što vjerovatno znači oproštaj od prvenstva) su se borili 5 timova.

Njemačka je od starta bila “najbolji” kandidat za to peto mjesto, što se na kraju i desilo. Tri njihove utakmice su riješene u poslednjim trenucima, a u svakoj od tih utakmica Njemci su izvukli deblji kraj. Schroder (njemački Rondo) je bio odličan, ako zanemarimo povremena divljanja (još je mlad, i u Hawksima je to kontrolisano, jer je backup plej Teagueu), i nameće se kao budući lider ove generacije. Ovo je bio i oproštaj od reprezentacije za Nowitzkog, a pisac ovih redova mu ovim putem iskazuje veliko poštovanje, za sve poteze kojim nas je oduševljavao ovih godina u ekipi sa raznim okuladžama, pascal rolerima i sl. 🙂 Danke Dirk!

COjybTRWwAAuU80 (2)
Danke!

Turska je prošla dalje, ali imaju ubjedljivo najteži zadatak u osmini finala od svih ekipa iz grupe B. Od starta potenciram njihovu nestabilnost u igri, i mislim da će se duel sa domaćinom biti oproštaj za njih.

Italija je danas, nakon herojske pobjede protiv Španaca i pobjede posle produžetaka nad Njemcima, izašla na megdan Srbiji potpuno rasterećena. Odlučili su odmah na startu da žele izgubiti utakmicu i nakon lake osmine finala ići na D1 u četvrtfinalu (Litvanija) i u polufinalu na Srbiju, umjesto da idu na C2 (Hrvatska) i u polufinalu na Španiju. Belinelli je odmarao, Galinari je dozirao minutažu, pa smo gledali malo više divljanja od strane Bargnanija i nekoliko puta sam se pitao kako je čovjek 2006. bio prvi pik na draftu, prije Lamarcusa i Roya (na ovom draftu su kao kasniji pikovi odabrani i Rondo, Lowry i Millsap).

bargnani7s-5-web
Zajeb’o sam Miličića

Španija se do osmine finala provukla kroz iglene uši. Na kraju su drugi, ali ih je jedan napad dijelio od petog mjesta i eliminacije u grupi. Ne znam šta da mislim, iako su oni bili moj prvi favorit na ovom prvenstvu, ova igra najčešće ne liči ni na šta – besomučno forsiranje Gasola u postu, od spoljne linije (mimo par bljeskova Ribasa) dobijamo vrlo malo, a Mirotić ima previše loš procenat šuta iz igre. Iako je tek sad ono pravo i očekujemo kakvo-takvo dizanje forme, moram priznati da sam malo posumnjao u njih.

Pobjednik grupe je Srbija, ekipa koja je definitivno najviše pokazala u dosadašnjem dijelu. Najmanje mislim na ovo 5-0. Iz utakmice u utakmicu pokazuju svoj najveći kvalitet – timski duh. Mislim da je Đorđević rekao da odbrana dobija prvenstva, a Srbija je timski (mimo centarske linije koja zna da pliva prilikom odbrane pik n rolla) igra zaista sjajno. Evo i kratke statističke analize na taj račun. Postoji jedan interesantan statistički podatak – opponent field goal percentage. Ovaj podatak vam govori koji procenat šuta iz igre dopuštate protivniku. Ako gledamo ukupan procenat (i za dva i za tri poena), Srbija je ubjedljivo prva, gdje dopušta protivniku mizernih 37.9%. Uporedbe radi, Francuska i Hrvatska su na oko 42%, Grčka i Litvanija na oko 43%, a Španija i Italija na oko 44%. Ako analiziramo samo šut za tri poena, Srbija protivniku dopušta 23.8%,  Litvanija je na 28.3%, Francuska 29.2%, Hrvatska 34%, Španija 36.4%. Impresivno.
Ako na sve ovo dodamo fantastične partije Teodosića (manje mislim na šut, a više na asistencije i uništavanje protivničkih odbrana), onda sve ovo djeluje još impresivnije. Raduljicu ne bih dizao u nebo posle dvije utakmice koje su praktično riješene u nekoliko uvodnih minuta, još je mnogo stvari tu za brigu i upitnika kada pričamo o centarskoj liniji.

Milos_Teodosic_Eurobasket_2011
Jebi ga, nisam ‘teo.

Grupa A

Francuska je prva, sve ostalo je nebitno. Bosna i Rusija su došle u vrlo oslabljenom sastavu te je bilo i očekivano dno tabele, dok su se Izrael, Poljska i Finska borili za pozicije od drugog do četvrtog mjesta, što će na kraju biti potpuno nebitno.

Francuzi još nisu odigrali jaku utakmicu, a najboljeg protivnika, posle 5 odigranih utakmica (!?), srijeću u osmini finala. Dizaće formu, imaju dugačku klupu i dovoljno asova za borbu za sami vrh.

Grupa C

Grci su očekivano bili prvi. Ne igraju previše lepršavo, ali igraju čvrsto i na pobjedu. Imaju previše veterana koji mogu odlučiti utakmicu u par minuta, prije svega mislim na Spanoulisa. Ono što im nikako ne ide na ruku je drugo mjesto Španije u grupi B, što znači da ćemo već u četvrtfinalu gledati paklen meč između te dvije ekipe.

Hrvati su bili drugi, a u direktnom duelu za tu poziciju su savladali Slovence. Ne znam šta da mislim za njih, toliko mnogo upitnika u njihovoj igri, što se pokazalo i u meču protiv Gruzije. Na momente djeluju organizovano, a onda ponekad gledate raspuštenu bandu. Hezonja je prilično loš, Šarić igra standardno, ali nikako da digne to na nivo iznad, dok je Bogdanović prilično stidljiv. Ignorisanje Tomića u napadu nema potrebe više komentarisati. Kratki su i na pleju, što se i potencira od starta, Draper je van forme, Roko i Rok nisu ovaj nivo. Pored svega, očekuje ih paklen raspored – vrlo težak meč protiv nezgodnih Čeha, pa onda četvrtfinale sa Srbijom.

Slovenci nezgodni, iako su došli u najgorem sastavu ako posmatramo nekoliko prethodnih prvenstava, dobro koriste to što imaju. Očekuje ih meč sa Letoncima i to je, po mom mišljenju, najneizvjesniji meč ove runde.

Ko ne gotivi Zazu, Gruzijce i one njihove orlovske noseve, taj ne voli košarku! 🙂
Malo su razočarali u prva tri kola nekim glupim porazima (pogotovo onim od Holandije), a onda su popravili utisak sa dvije pobjede. Namučiće Litvance, to je sigurno.

Ćao mačke, ljubi vas Zaza
Ćao mačke, ljubi vas Zaza

Makedonija je bez Mekejlebovskog i Antića vrlo loša ekipa, pa je ovo ispadanje realnost. Holandija može biti zadovoljna tom jednom pobjedom i sa par žilavih nastupa.

Grupa D

Litvanci na kraju prvi, ali djeluju prilično neubjedljivo. Od svih pobjednika grupa, oni su najmanje pokazali, ne zbog toga su jedini prvaci grupe sa porazom, već što djeluju nepovezano. Jonas daje svoj maksimum, ali bekovska linija nije na nivou. Izvukli su tešku pobjedu protiv Čeha i pokazali da znaju kako se igra kada treba. Nikad ih ne treba otpisivati, iako im slijedi dosta težak raspored – prvo Zaza i ekipa, a onda Italija.

Još u najavi prvenstva sam rekao da potencijalne nagazne mine vidim među Poljacima, Gruzijcima i Letoncima, a najviše šanse da uđu među osam imaju upravo Letonci. Beržins i Bertans (koji je dosta dobro odigrao ljetnju ligu u NBA) igraju standardno, cijela ekipa igra modernu i brzu košarku, i dajem im prednost nad Slovencima. Dalje od četvrfinala neće svakako, gdje ih čekaju Francuzi.

Česi i Belgijanci su vrlo simpatične ekipe i mogu biti zadovoljni prvenstvom. Namučiće svoje protivnike u osmini finala, ali ipak mislim da će to biti i kraj za njih.

Estonija i Ukrajina su na dnu grupe sa po jednom pobjedom, a to je trenutno i njihova realnost.

Fighting for positions (Round 2&3)

piše: Branko Dujović


Gledamo odlične utakmice. Dosta primarnih prognoza pada u vodu, jer Španija neće biti prva u grupi, tako da potencijalni duel između njih i domaćina će se odigrati prije finala. Svakako, još je rano za takve prognoze, jer ima još dva kola u kojima se svašta može izdešavati. Ovaj put analiza ide po grupama.

Grupa B

Nećemo abecedno, jer na ovom prvenstvu abeceda počinje slovom B. Vjerovatno bi ekipa koja će zauzeti peto mjesto u ovoj grupi bila druga ili treća u bilo kojoj od ostalih grupa.

Srbija je izvukla tri pobjede iz prva tri meča i nameće se kao najvjerovatniji pobjednik ove grupe, što bi značilo da se sa Francuzima ne srijeću prije finala. Već je analizirana njihova utakmica na startu protiv Španije. U drugom kolu su se sastali sa Njemačkom, gdje smo gledali vrlo ružnu utakmicu sa mnogo promašaja i izgubljenih lopti. Vjerovatno je i umor učinio svoje u srpskom taboru, jer nije prošlo ni 24 časa od utakmice sa Špancima gdje su se istrošili i emotivno i fizički. Srbija je pokazala da je bolja ekipa, Bjelica je pokazao da je igrač za NBA, a srpski navijači se mogu radovati pobjedi uprkos prilično lošoj igri (ovo je odlika samo velikih ekipa). Ono što najviše bode oči je šut za tri poena (4-30), a više brine ovo 30 nego 4. Šibnuti 30 šuteva uz procenat koji je nešto iznad 10%, znači da nemate mnogo drugih opcija i rešenja u napadu. Za brigu je takođe i forma Teodosića, vidi se da je previše nervozan i da previše forsira, mada, kako prvenstvo bude išlo, mislim da će Teo doći do neke svoje forme, ako ne u šutu, bar u asistencijama i vođenju igre. Najveća briga srpskih navijača je ono što potenciramo od starta – centarska linija: Raduljica nije van utakmice – čovjek je van prvenstva, Kuzmić je solidan u defanzivnom skoku, ali je limitiran napadački, Milutinov još nije zreo za jake utakmice, odbrana pick n rolla je očajna. Dan nakon što je Gasol gospodario reketima, isto je uradio i Pleiss, nova akvizicija Jazzera. S druge strane, krila i bekovska linija je na vrhunskom nivou i oni svojom igrom i borbenošću dosta nadoknađuju loše izdanje visokih igrača. Uprkos svim ovim nedostacima, Srbija ima ono nešto, za šta je najzaslužniji Đorđević.
Utakmica sa Islandom je bila odmor, te je nećemo ni komentarisati 🙂

Sinoć smo gledali najbolju utakmicu prvenstva (Italija i Španija). Po mom mišljenju, utakmicu je izgubio Scariolo, samim tim što je dozvolio svojoj ekipi da pristane na ludačku run&gun košarku. Sinoć sam računao jednu statističku kategoriju koja ne postoji u evropskoj košarci, a u NBA se vrlo često analizira – broj posjeda po meču. Prosjek ovog prvenstva je nešto ispod 180, a sinoć je na pomenutoj utakmici taj broj broj bio preko 190, što dosta govori o tome koliko se brza košarka igrala. To je upravo ono što Italijanima odgovara. Kada u ekipi imate 3 volume scorera (Bellineli, Galinari i Bargnani) koji se najbolje snalaze u takvom sistemu sa puno otvorenih šuteva i prilično nebitnom odbranom, run&gun je stvoren za vas. I zato smo imali one minijature Bellinelija i Galinarija, čak je i Andrea imao neke svoje momente. Španija nije smjela sebi da dozvoli takvu igru, baš zato što je njihov fokus u ovakvoj ekipi (bez Navarra, Calderona i Rubia) na potpuno drugim tačkama. Scariolo to nije prepoznao, Italijani su bili – on fire, i drugačiji ishod je teško bio moguć. Španci su morali u ovoj utakmici da usporavaju igru i napade, a kad italijanskim scorerima smanjite procente na ispod 30% u prvih 5-6 šuteva, odmah upadaju u crne serije, forsiraju i onda im se ne piše dobro. Zato Italijanima ne vjerujem i mislim da Srbija ima dosta igrača (Bjelica, Kalinić, Simonović, Nedović, Marković) koji mogu zaustaviti ovu trojicu.

{992CC069-9310-4CF5-80FF-B2ACA6984DF7}flexible

Ne vjerujem ni Turcima, dobiju Italiju, puknu 30 razlike od Španije, razbiju Njemce. Jednostavno, ima toliko faktora da ne znaš oće li oduvati nekog ili će se poubijati između sebe. Rekoh li već da ne vjerujem ni Italijanima? 🙂

Grupa C

Ovo je grupa koja bar na nešto liči, za razliku od A i C.

Do utakmice između Španaca i Italijana, najbolja utakmica koju smo gledali je bila ona između Grka i Hrvata. Grci su pobjedom i fantastičnom završnicom Spanoulisa (ovo već postaje standard u stilu Kobea iz najboljih dana) vjerovatno ovjerili prvo mjesto u grupi. Još na početku sam rekao da je najveća prednost Grka to što mogu da igraju zajedno zatvorenih očiju, što smo vidjeli i u ovoj utakmici, dovoljno je bilo nekoliko poteza iskusnih veterana i eto ih odmah na +5.

A Hrvati? Hmm. Pojedinci super, Perasović je evidentno bolji od Repeše, ali i dalje je to prilično neubjedljivo. Tomić i dalje biva ignorisan u napadu, vrlo malo akcija se igra za njega. Bogdanović se ne nameće kao vođa, a trebalo bi da bude. Šarić dobar, ali ne na top nivou, kao što radi, recimo – Bjelica u Srbiji. Što se Hezonje tiče, ne znam šta da mislim. Najbolji komentar sam pročitao na nekom hrvatskom portalu gdje neko kaže da ga ne bi iznenadilo da za par godina igra NBA all star meč, ali ni da ga vidi kao vozača kamiona na relaciji Zadar-Rijeka. Usijana glava, ogroman potencijal, vidjećemo šta će Skiles od njega napraviti u Orlandu.

Dakle, vjerovatno će prva tri mjesta u ovoj grupi biti Grčka, Hrvatska i Slovenija (tim redom), a za četvrto mjesto će se boriti Makedonija, Holandija i Gruzija, koja je najveće razočaranje ovog šampionata. Eventualnom pobjedom Zaze i društva protiv Makedonije, mogu praviti trougao sa njima i Holandijom i na kraju ipak doći do osmine finala.

Grupa A

Francuska će biti prva, još su daleko od prave i ubjedljive igre, ali sve je to dovoljno za prvo mjesto u ovakvoj grupi. Ostale ekipe očekuje težak posao, nezavisno od toga da li će biti drugi, treći ili četvrti, jer u osmini finala nailaze na neku od odličnih ekipa iz grupe B.

Grupa D

Litvanija je pobjedom od Belgije malo zakomplikovala situaciju, ali i dalje je stvar u njihovim rukama kada je u pitanju prvo mjesto. Jonas je neman pod košem, kako u odbrani, tako i u napadu, ali je problem litvanske reprezentacije bekovska linija, koja nije na nivou prethodnih generacija. To se i vidjelo u meču protiv Belgije, gdje nisu uspjeli mirno da privedu utakmicu kraju, već su savladani u poslednjoj sekundi. Mislim da u ovakvom izdanju mogu biti zadovoljno i plasmanom na Olimpijske igre, a da je polufinale ipak daleko. Mada, ako se stvari poklope, mogu i stići do polufinala.

Belgija i Češka su za mene velika iznenađenja, najmanje zbog rezultata, više zbog igre. Vesely je freak, veliki atleta, ali nikad nije nosio ekipu, niti je takav tip igrača, i ja ga nešto previše ne cijenim. Ali ipak, na ovom prvenstvu, osim što je konstantno double-double mašina, gura ostale i nosi ekipu, zajedno sa Satoranskim. Belgija je simpatična ekipa, vidjećemo dokle će doći.

Letonija ima samo poraz od Litvanije, što znači da imaju u rukama drugo mjesto i duel protiv Slovenije u osmini finala. Vrlo su mi simpatični, njihova kombinacije brze igre i dobrog šuta je nešto što svakog može namučiti. Vjerujem im i navijam da budu u četvrtfinalu.

Fighting for positions (round 1)

piše: Branko Dujović


Odlična košarka juče.

Derbi prvog kola, a možda i kompletne prve runde, je bila utakmica između Srbije i Španije, gdje su Srbi pokazali kako dobra atmosfera i samopouzdanje mogu da nadoknade nedostatke.
Naime, ono što sam i juče napisao je da Srbija ima evidentan problem sa centrima. Utakmica je krenula strašnom odbranom, gdje im Španci nisu dali ni poena prvih 4-5 minuta, ali su dva Kuzmićeva faula u 4 minuta previše skupa cijena za to. Ulaskom Raduljice koji je totalno van forme imamo još veću razliku u tom segmentu. Gasol lupa banane, Španci počinju sa njihovim provokacijama, Bjelica pokušava, ali ne ide i eto Španaca na +10. Đorđević radi odličan potez, igra sa nižom petorkom, stavlja Ercega na peticu i počinje približavanje. Uz minijaturu Nedovića, koji ubacuje 10 poena za redom, eto Srbije u egalu do poluvremena. I tu leži suština ove utakmice, a Saša je to odlično pročitao – fokus igre što više pomjeriti sa centara, kako ofanzivno, tako i defanzivno (dati veću slobodu njihovim bekovima, posebno Rodrigezu koji juče nije mogao ništa da pogodi, udvajati centre). Ovo je mnogo lakše reći, nego realizovati, ali su Srbi ipak uspjeli u tome i imamo fantastičnu treću četvrtinu. Tek pred sami kraj je Španija opet uspjela da se malo približi, kako li drugo, nego preko Gasola i Mirotića, ali je najbolji igrač Srbije – Bjelica to osujetio fantastičnom all round igrom.
Ova pobjeda znači baš mnogo, ali ipak treba biti oprezan. Iskren da budem, teško da će pola njihove ekipe ovako loše odigrati, a momente ludila Nedovića i Bjelice ne možete očekivati svaki dan. Đorđević je pobjednik dana i još jednom – navijam da se ova lijepa priča nastavi.

GettyImages-487013862.0

Još nekoliko zapažanja od jučerašnjeg dana:
– Duško Ivanović cijedu suvu drenovinu, ali ako nemaš talenta i ako ti je Gordić jedna od prvih ofanzivnih opcija, onda stvarno ne treba puno očekivati.
– Holandija je iznenađenje dana, jaka, disciplinovana košarka, pogotovo u odbrani. Gledao sam drugo poluvrijeme i nevjerovatno je da Gruzijci nisu završili utakmicu nakon što su prešli u vođstvo. Pulen je divalj igrač za razliku od većine drugih naturalizovanih crnaca.
– Letonija lepršava, Litvanija muku muči sa bekovima. Sve su to igrači koji su ograničeni u nekom segmentu. Duel ove dvije ekipe treba ispratiti danas i ne bi bilo čudno da Letonci dobiju.
– Mučenje Francuske sa netipičnim Fincima bih objasnio prvom utakmicom na turniru, ali vidjećemo.
– Hrvati dobili dosta lagano, što zbog loše Slovenije, što zbog dobre igre Žorića i Simona, uz par minijatura Hezonje. Bogdanović dobio lakši potres mozga, nadam se da će se ubrzo vratiti (Curry i Thompson su se vraćali kroz 5 dana).
– Galinari trpa, pokazuje kakva je ofanzivna neman. Strašna utakmica. Rekoh već – ne vjerujem im (Italijanima). A ne vjerujem ni Turcima 🙂

Najinteresantniji mečevi dana: Litvanija – Letonija, Turska – Španija, Grčka – Hrvatska.

Start me up

piše: Branko Dujović


Danas počinje Evropsko prvenstvo u košarci i naš blog 🙂 Zadovoljan sam odzivom glavnih igrača (prije svega mislim na NBA) i siguran sam da ćemo uživati.

EuroBasket_tournament_mark_dark_background_portrait

Što se tiče samih najava, analiza i prognoza, preskočio bih ekipe čije je samo učešće na prvenstvu ogroman podvig (Holandija i Island) ili su došle u značajno oslabljenom sastavu, pa će teško i proći grupu (BiH, Makedonija). Ekipe koje mogu proći među četiri u svojoj grupi, ali sigurno ne mogu dalje od osmine finala su: Rusija, Finska, Izrael, Njemačka, Estonija, Ukrajina, Belgija i Češka.

Ostaje 12 ekipa koje mogu među 8, a ekipe koje će teže doći do tog dijela takmičenja su: Poljska, Turska, Slovenija, Gruzija i Letonija. Potencijalna izneneđenja turnira vidim među Poljacima (Gortat je u top formi i odlično se uklapa sa četvorkom Kuligom. Uz dodatak Slaughtera, ovo je sasvim pristojan sastav), Gruzijcima (Zaza je tu, a najveća prednost je trener Kokoškov) i Letoncima (školska košarka sa puno rotacija i dobrim šutem. Šteta što tu nije novi član New York Knicksa – Porzingis). Turcima ne vjerujem, iako imaju respektabilan sastav, a Slovenci su u nikad gorem sastavu. Kineska kopija Gorana Dragića – njegov brat Zoran, može da vam dobije utakmicu, ali je veća vjerovatnoća da ćemo gledati ispucavanja sa 35% šuta iz igre.

Najveći favoriti, gledajući formu i imena, da se nađu među osam su: Francuska, Španija, Srbija, Italija, Grčka, Hrvatska i Litvanija. Koji god par da ubodete iz ovih sedam ekipa, nije nerealno finale.

Lično, predviđam finale između Španaca i Francuza i malu prednost u tom duelu dajem Špancima, najviše zbog toga što mislim da mogu zajedno da igraju zatvorenih očiju. Pau je na petici, a Mirotić je mnogo bolja opcija od Ibake za ovakva prvenstva. Rodriguez, Llull, Rudy zaokružuju petorku, ali i na klupi imaju strašnih igača, prije svega Reyesa, Ribasa, Emeterija, kao i omladinu Vivesa i Hernangomeza.
Francuzi su nikad jači, odazvali su se skoro svi NBA igrači, Colet će da bude na slatkim mukama kad su u pitanju rotacije, jer kad na rosteru imaš igrače poput Diawa ili Batuma koji mogu da pokrivaju po 3-4 pozicije, onda stvarno imaš ogromne mogućnosti za kombinovanje. Kondor Gobert, francuska verzija Anthony Davisa, je potencijalni MVP turnira, i siguran sam da će zadavati ogromne glavobolje u reketu svim ekipama, pogotovo u defanzivi.
Dakle, Francuska možda i malo bolja, ali ipak dajem minimalnu prednost Špancima u tom potencijalnom finalu.

Treći favorit turnira je Srbija, ekipa koja ima najbolju atmosferu na prvenstvu. Vidjelo se u pripremnom periodu da pucaju od samopouzdanja, što može i biti mač sa dvije oštrice – mogu izgubiti u četvrtfinalu (vjerovatno protiv Grka ili Hrvata) a mogu i do zlata. Đorđević definitivno nije krem evropskih trenera, ali ono što sigurno zna, i ono što svi u ekipi sada osjećaju je – kako se pobjeđuje. Taj mentalitet smo vidjeli dosta puta u njegovim igračkim danima, a i prošle godine na SP. Navijam da se ova lijepa priča nastavi.
Najbitniji igrači su Bjelica i Teodosić i zavisiće dosta od njih. Srbija ima problem sa centrima (Raduljica je vrlo malo igrao u prethodnoj sezoni, Kuzmić je presjedio sezonu, Milutinov je mlad i neiskusan) i tu vidim glavni razlog zašto ne mogu preko Španaca ili Francuza. Mada, ovakvom voljom i požrtvovanjem se ti nedostaci mogu prevazići.

Litvanija je skupina disciplinovanih igrača sa dobrim šutom i veoma dobrim košarkaškim IQom. Jonas stiže iz NBA. Siguran sam da niko s njima neće lako izaći na kraj.
Grčka je, poput Španaca, ekipa koja može da igra zatvorenih očiju, i zavisiće mnogo od atmosfere u timu. Odličan sastav, tu je i Antetokounmpo, greek freak, gazela koje pretrčava teren u nekoliko koraka. Jedva čekam da ga gledam. Slično kao i Srbi, mogu ispasti u četvrtfiinalu, a mogu i do kraja.
Italija odavno nije bila u ovakvom sastavu, imaju 10 igrača koji vam mogu ubaciti trojku. Na klupi je Pjaniđani, trener kojeg strašno cijenim. Vrlo, vrlo nezgodna ekipa. Dobro po njih je što se niko od trojca iz NBA neće ispucavati, kao što je Belineli prošle godine. Sada imaju mnogo više ofanzivnih opcija. Strašna ekipa, ne vjerujem im, kao i Turcima.
Za kraj – Hrvatska, ekipa koja ima strašne pojedince, ali godinama muku muče sa timom. Repeša je prošle godine bio očajan, i u njemu vidim glavnog krivca za loš rezultat. Perasovič je moderan trener i već se vide pomaci. Da li će to biti dovoljno, pitanje je. Bogdanović, Šarić, Hezonja i Tomić su igrači na kojima možeš napraviti pobjedničku ekipu, samo ako ne robuješ glupim i bespotrebnim rotacijama, kao što je to radio Repeša.

Uživajte i pozdrav 🙂

Eurobasket-2015_opt

Powered by WordPress.com.

Up ↑