Local Hero – Miloš Katurić

Razgovarali smo sa Milošem Katurićem, sedamnaestogošnjim učenikom Nord Central Texas Academy škole u Dalasu, supertalentovanim kosarkašem rođenim u Kotoru.

Airball.me: Miloše, prije svega pozdrav od kompletne airball.me ekipe. Iz Kotora si, grada koji baš i nije prepoznat kao košarkaska sredina. Ipak, to te nije omelo u tome da uporno treniraš. Kakvi su bili tvoji prvi košarkaški koraci i kako si uopšte izabrao košarku prije vodenih sportova?

Miloš: Prije svega, želim da vas pozdravim i zahvalim na pozivu. Moram da kažem da je Kotor rasadnik sportskih talenata, koji su se dokazali i na fudbalskim terenima, košarkaškim, a naročito u vodenim sportovima, vaterpolu i plivanju. Ja sam sve to isprobao,ali sam sebe pronašao na kosarkaskom terenu. Od šeste godine treniram košarku i moji počeci se vezuju za KK Kotor.

A: Put te vodi u Ameriku, preciznije u “Lone star State” (Teksas) i grad Dalas. Kako je teklo privikavanje na novu sredinu?

M: Sa 16 god.sam dobio Američku sportsku stipendiju, u školi Nord Central Texas Academy,na 3 godine i svaki početak je tezak,morao sam se privići na nov način života,daleko od kuće, na novu kulturu, jezik, na nove ljude, ali sve sam vrlo brzo prebrodio, jer sam imao divne ljude oko sebe,koji su davali sve od sebe da mi olakšaju i pomognu.

A: Kakav je jedan dan  sportiste srednjoskolca u Americi?

M: Dan nam počinje u 7h, svako ima svoja zaduženja u kući, doručkujem i idem u školu koja počinje u 8:30h, i traje do 14h, sa pauzom za ručak. Poslije škole imamo trening, u trajanju od 2h, a svaki drugi dan imamo pojačane večernje treninge od 20h- 21:30h. Tri puta sedmično imamo teretanu. Prije i poslije treninga je obavezno učenje, jer u Americi ne možete biti sportista ako dobro ne učite, prosto je to povezano. Puno je obaveza i u školi i u sali, tako da mi dan veoma brzo proleti, jer radim ono što volim.

A: U čemu je razlika izmedju treninga u Americi i ovdje u Crnoj Gori?

M: Mislim da se u Americi mnogo ozbiljnije radi , jači su treninzi, jer džabe imate talenat, ako niste fizički spremni, tamo je obavezna parola: RAD,RED I DISCIPLINA.

A: Koju poziciju igraš, što kod sebe vidiš kao najbolji  segment igre a na čemu je potrebno dodatno poraditi?

M: Igram na poziciji playmakera i beka. Uvijek može bolje, samo treba jako trenirati, biti timski igrač i nadam se da uspjeh neće izostati.

A: Koji su tvoji sledeci planovi? NCAA tournament je veoma praćen i san je svakog košarkaša, ali se treba izboriti za stipendiju.

M: Nastaviću, kao i do sada, da dajem sve od sebe, kako u školi, tako i na košarkaškom terenu, pa ćemo vidjeti šta ce biti, a nema tog košarkaša koji ne mašta o NCAA TOURNAMENT. Prije 10 dana je moj tim JV Varsiti pobjedio na Castleberry Tournament Texasa i prvaci smo šampionata.

A: Bio si u Crnoj Gori, učestvovao si u Tivtu na juniorskom turniru 1 na 1, u organizaciji 3×3 Montenegro i osvojio prvo mjesto. Stekao si lijepe utiske?

M: Da. U Tivtu se prošlog ljeta održavao turnir u organizaciji 3×3 i za juniore sam pobjedio 1 na 1 i mogu da kažem da je bilo baš zabavno i jedno veliko lijepo iskustvo. Rado ću se i sledeće godine prijaviti, ako budem tu.

A: Za kraj razgovora neizostavna tema mora biti NBA. Balkan drma Dončić-manija. S obzirom da si i ti u Dalasu da li pratiš Maverickse i sve što radi Luka?

M: Mogu da kažem da je Luka Dončić moj idol, njegov sam veliki fan, naravno pratim skoro svaku utakmicu Mavericksa, čak sam sa mojim trenerom išao u Dallas na njegovu utakmicu i bodrili smo ga sa tribina. Volio bih da jednom zajedno zaigramo!

A: Miloše, hvala na izdvojenom vremenu, želimo ti puno uspjeha.

M: Hvala i vama.

Three wishes

piše: Nikola Adžić

Obzirom na to da je sada u pitanju Olimpijski sport, popularnost basketa se širi rapidnom brzinom u Crnoj Gori. Redovni ljetnji turniri na atraktivnim gradskim lokacijama širom države već drugu godinu bilježe konstantan rast, kako kvaliteta same igre, tako i gledanosti. Turnir u Baru je za basket na ovim prostorima isto što i Wimbledon u tenisu, “onaj” turnir što se ipak malo izdvaja. Kada se pojavila vijest da se prošlogodišnji pobjednici istog, najbolja ekipa na svijetu – “Novi Sad”, zajedno sa još par ekipa zbog ucešća na turniru u Beogradu neće pojaviti u Baru, kod autora ovog teksta se javio skepticizam prema samom događaju i kvalitetu koji će nam donijeti. Danas, par dana nakon završetka turnira, baš mi je drago sto sam pogriješio. Nego da krenemo redom.

 

Učestvovalo je 16 ekipa, 12 iz Crne Gore, dvije iz BiH i po jedna iz Srbije i Makedonije. Prvi nosilac turnira je bila ekipa “Ecos Romari”, pobjednik 2K17 Bar turnira, drugi nosilac najbolje rangirana crnogorska ekipa “Dangerous”, na trećem mjestu jos jedna bosanska ekipa “XXX”, četvrti “Novi Beograd”, kao peti druga crnogorska ekipa “G-unit”… Razlike medju nabrojanim nosiocima su minorne i od početka se moglo naslutiti da ce se pobjednik tražiti među njima.

Ekipe su bile podijeljene u četiri grupe.

Grupa A

1.) Ecos Romari
2.) Griffins Volcano
3.) PG
4.) CT

Rezultati:

Ecos Romari – PG 17:14
Griffins – CT 20:9
Pg – CT 21:13
Ecos Romari – Grifins 17:16
Griffins – PG 21:14
CT – Ecos Romari 16:19

Bosanski sastav je ulogu favorita u grupi i opravdao sa tri pobjede, doduše uz jednu protiv Griffinsa, koju su u svoju korist riješili poslije produžetaka. Svoju ekipu je tokom turnira najvise vukao najbolji igrac Zeljko Palavra, po nekim komentarima iz publike i najbolji igrac turnira. Čovjek izuzetne ledjne tehnike i snage, precizan suter i odlican defanivac dirigovao je odlicnom ekipom koja je sinhronizovanom igrom sa dosta blokova (pod tim “dosta” mislim bas dooosta blokova) igrala jednostavan basket, sa malo priče i mnogo kvaliteta. Atlete Krizanovic i ljevoruki Mustafic sa defanzivno orjentisanim Blaskanom radili su za ekipu sto se na kraju i isplatilo prvim mjestom u grupi.

Vodjeni prethodnim dvobojima, od početka je “mirisalo” da će drugog putnika u eliminacionu fazu odluciti duel “Griffinsa” i “Ct”, dvije ekipe koje zrijeb voli da sastavi u istoj grupi. “Ct” je ofanzivno orjentisana ekipa ciji se stil igranja 3×3 turnira zasniva na jakom tempu, mnogo trčanja i preciznom šutu za tri poena. Nosioci ekipe su Marjan i Petar Stojanović, a tu su jos i raznovrsni Miljenović i defanzivac Vuletić. Prethodno su ove godine odigrali tri medjusobna meca. Na turniru na Cetinju u uzbudljivoj zavrsnici “Ct” je bio bolji, kao i u grupi na turniru u Rozajama, dok je u polufinalu istog turnira “Griffins” neizvjesnom pobjedom osigurao plasman u finale. Cetinjani su odlicno otvorili mec, pogodili prvih nekoliko suteva i poveli sa 5:0 da bi onda dozivjeli pomracenje koje se prenijelo i na druge meceve. Braću Stojanovic je potpuno stao sut sto je rezultiralo serijom 20:4 kojom su “Griffinsi” lako rijesili mec.

Ekipa “Griffinsa” na svim turnirima donese mozda i najvise “kosarkaskog šmeka”. Nisu atlete, nisu brzanci ali imaju “ono nesto”, a to je prije svega konstantnost. Trojica iz sastava; Vukovic, Strunjas i Milos Radovic vec cijelu vjecnost igraju zajedno, dok je na ovom turniru četvrti u timu bio Petar Raičković. Strunjaš kao izraziti plej svoju igru bazira na pravovremenom pasu i sutu za tri poena, Vuković voli i kako igru oko obruča tako i šut iz daljine, dok Radović donosi lucidnost. Po meču odradi minimum dva shammgoda, pet rolinga na ulasku i dvije asistencije iza ledja kroz noge protivniku, saigraču u ruke. Disciplinovano i bez predaje, uz autorov dodatak da strasno vole da igraju produžetke, ili je to samo u mom prisustvu. Ekipa “Pg” je predvodjena Sataricem (odraz Lebron level), Milićem, Jovićevićem i Miloševim u mecu za prolaz porazena od Griffinsa.

Grupa B

1.) Dangerous
2.) Podgorica
3.) Tomasevo
4.) Shaolin

Rezultati:

Dangerous – Shaolin 22:10
Podgorica – Tomasevo 18:15
Shaolin – Tomasevo 15:21
Dangerous – Podgorica 21:19
Podgorica – Shaolin 15:11
Tomasevo – Dangerous 16:18.

Izuzetno jaka grupa. “Dangerous” je kao favorit na iskustvo vezao tri pobjede i u standardnom sastavu: Koljević, Bogojević, Bjeletić i Gavranić zauzeo prvo mjesto, iako su dva meca dobili sa tijesna dva poena prednosti. Koljević i Bogojević diktiraju tempo van reketa, Gavranić i Bjeletić u reketu. Uigranost nase najbolje rangirane ekipe se vidi u svakom dodavanju.

“Podgorica” je takodje jedna od konstantnijih ekipa zadnjih godina. Nastupaju u sastavu: Petrović, Knezević, Jovanović i Čarapić i u startu se vidi da im nedostaje plej ali trojica prvo-pomenutih svojim jednostavnim ball handling-om taj nedostatak čine zanemarljivim. Čarapić kao četvrti igrač ekipe nosi neku Rodmanovsku ulogu, s obzirom da kao najnizi igrac ekipe uvijek cuva najgabaritnije protivnike. “Tomasevo” je zbog nedostatka sreće takmičenje završilo u grupnoj fazi. Elvis Čekić, prvoligaš i nekadašnji član Dangerous tima je odličnom igrom i footworkom vukao ekipu, sa Humerovićem zatvarao reket ali opet nedovoljno. U meču protiv “Podgorice” koji će se ispostaviti kao odlucujuci cijelo vrijeme su diktirali tempo i bili u prednosti da bi na kraju izgubili. Čekamo ih na sledećem turniru kada ce kao domaćini u Bijelom Polju imati priliku da poprave utisak. “Shaolin” kao najmladji sastav ipak nije mogao vise. Dva odlicna pleja: Cenović i Milosević bi mogli povući ovu ekipu na nekom od buducih turnira.

Grupa C

1.) XXX
2.) In taxi
3.) Kiša metaka
4.) Swish

Rezultati:

XXX – In taxi 20:12
Swish – Kiša Metaka 14:16
In taxi – Kiša Metaka 21:11
XXX – Swish 19:12
Swish – In taxi 0:21 (sluzbeni rezultat)
Kiša Metaka – XXX 16:21

“XXX” najbolja ekipa u grupi, “Kiša Metaka” na papiru i po iskustvu druga, medjutim nije bilo tako. Druga bosanska ekipa na ovom turniru dosla je predvodjena Fedja Vuletom i Seadom Hadzifejzovicem. Prvi sa odrazom na kojem bi mu pozavidjela i čudovista iz Space Jam-a, drugi čovjek reketa i velike energije. Tri meca kroz grupu su lako rijesili uz malo jaču fizičku borbu u drugom i kao prvi prošli dalje. Cetinjska ekipa “In taxi” u sastavu Mića Stanojević, Marko Kovačević, Saša Jablan i Filip Djukić je u direktnom duelu sa “Kišom Metaka” jakim tempom, odličnom odbranom i preciznim šutem iza linije za dva poena “spustili zavjesu” Podgoričanima, kojima nije pomogao ni Sušic, pobjednik u šutiranju za 3 poena sa turnira u Rožajama. “Swish” je vukao po procjeni mnogih najbrži igrac na turniru, iskusni Milosević (35.godisnjak kojem se ne bi dalo preko 22), ali zbog povreda nisu mogli izaci na crtu “In taxiju” na pocetku programa drugog dana, sto je Cetinjane promovisalo u eliminacionu fazu.

Grupa D

1.) G-Unit
2.) NBG mtel
3.) KK Budućnost
4.) Casa Team 3×3

Rezultati:

NBG – Casa Team 19:15
G-Unit – KK Budućnost 15:7
Casa Team – KK Budućnost 15:22
NBG – G-Unit 14:21
G-unit – Casa Team 21:12
KK Buducnost – NBG 12:16

Treci i Peti nosioc tj. “G-unit” i “Novi Beograd” u istoj grupi i njihov duel koji se čekao barani su rijesili lakše nego sto se očekivalo. Miloševiću, Dabanovicu i Tomaševicu na ovom turniru prikljucio se član ABA-ligasa Mornara Mijović koji nije previše napadao reket, ali su njegovi saigrači mogli računati da ce spakovati po minimum dvije dvojke po mecu. Za ekipu “NBG” nastupali su Marko Radonjić koji je kao clan KK Novi Pazar u tek završenoj KLS u prosjeku biljezio 18p po mecu, Mladenović, Berbakov i Simeunović. Mladenovic kao igrač reketa pokazao je zavidno snalazenje pod košem, dok je možda i najmanje pruzio Simeunović, koji je kroz oba takmičarska dana bezuspješno tražio svoj šut.

“KK Budućnost” u meču za prolaz nije uspjela da održi tempo sa Beogradjanima iako su dugo bili u igri, a ekipa predvodjena Raičkovićem mogla je do iznenadjenja. Mladi Podgoričanin jos uvijek je u procesu traženja odgovarajuće ekipe pošto je na Red bull turniru nastupio kao clan ekipe “CT”, na turniru na Cetinju sa ekipom “Snap”, u Rožajama kao “Dangerous” i u Baru za “KK Buducnost”. Najviše mu odgovara igra sa brzim plejevima, u ekipi gdje je jedini centar i gdje moze odličnom tehnikom na raširenom terenu u situacijama 1 na 1 da rjesava i fizički dominantnije centre od sebe. “Casa Team” kao predstavnik Makedonije pokazao je potkovanost, imali su svojih naleta ali su na kraju izgubili sva tri meča.

 

Četvrtfinala

Ecos Romari – In taxi 20:18

Prvi meč eliminacije otvorili su “Ecos Romari” i “In taxi” i u startu smo imali nevjerovatan meč. Bosanci kao izraziti favoriti krenuli su jako, ali Cetinjani koji su bez opterećenja ušli u meč pratili su tempo. Palavra je vukao “Ecos Romari”, dok su “taksiste” naizmjenično boostovali Jablan, Kovačević, Stanojević i na kraju Đukić. Kada je i izgledalo da Bosanci privode meč kraju, na 3 poena i manje od minuta do kraja Đukić pogađa ludu trojku iz ćoška, Cetinjani brane napad, da bi pri isticanju vremena Đukic bio fauliran pri šutu za dva koji je ujedno bio i za pobjedu. Sa linije za slobodna bacanja imao je priliku da priredi najveće iznenadjenje i odvede svoju ekipu medju 4 najbolje ali je pogodio jedno od dva bacanja, uveo meč u produžetak koji je ekipa “Ecos Romarija” sa dvije “jedinice” rijesila.

G-unit – Podgorica 22:14

“G-Unit” je bolje otvorio meč i stečenu prednost držao do kraja. U startu su Petrovića isključili iz igre, Knežević je pokušavao i u nekolika navrata i poentirao preko Tomaševića, Da bi meč rijesio Mijović sa tri trojke. Najviše zelje u ekipi “Podgorice” pokazao je niksicanin Jovanovic koji je u nekoliko navrata i pretrpio faulove koje sudije nisu svirale, da bi neposredno poslije protesta i dva puta dobio tehničku grešku što je dodatno uticalo na Podgoričane.

Dangerous – NBG 21:14

Meč je obilježila odlična taktika crnogorske ekipe. Preuzimanja u odbrani i udvajanja Radonjića, kao i izolacija Bjeletića na Mladenovića odrediće da derbi cetvrtfinala “Dangerous” riješi u svoju korist lakše nego sto se očekivalo.

XXX – Griffins 17:16

Odličan mec. “Griffinsi” su igrali svoju igru tokom cijelog turnira pa tako i protiv favorizovanih Bosanaca. Igralo se u nekoliko poena tokom svih 10 minuta da bi se zatim ušlo u produžetke zahvaljujući odlicnoj odbrani Strunjaša kada je meč ušao u kritičnu fazu. Obije ekipe su dale po jedan poen, čekalo se ko ce prvi dati koš i to su uradili momci iz Sarajeva. “Griffinsi” imaju za čim da žale, s obzirom da su imali nekoliko šuteva za pobjedu.

Polufinala

Ecos Romari – G-Unit 15:21

Fizičku nadmoc Barani su iskoristili na terenu. Tomašević i Milošević su se defanzivno smjenjivali na Palavri, dok su napad vodili kroz post up igru i šut za tri. Dabanović je odigrao odličan mec i brzim lateralnim kretnjama defanzivno usporio igru protivnika. Tečnija igra u napadu zavrsavala bi se ili polaganjem Tomaševica, zavrsnicom Miloševića na obruču i u nekolika navrata trojkom Mijovića. Nosioci su bili bez šansi.

Dangerous – XXX 22:21

Sva ljepota 2K19 Bar turnira stala je u ovaj duel. “Dangerous” je bolje otvorio borbu, da bi ubrzo “XXX” konsolidovao redove i nošeni fenomenalnim Vuletom počeo da pristiže zaostatak. Napadali su Bogojević i Bjeletić, Koljević pronalazio igrače. Vuleta, Hadzifejzovic i Pejovic koristili rijetke pukotine u odbrani “Dangerousa” i uz puno uzbudjenja ušlo se u produžetke. Poveo je XXX, da bi na ovom mecu za svoje standarde los Gavranić pokazao cojones i pogodio nemoguću trojku za pobjedu.

Finale

G-Unit – Dangerous 21:16

Ostaje žal što je finale moralo da se odigra odmah po zavrsetku polufinala, ali tako su diktirale vremenske prilike. “G-unit” je nadskakao i pretrčao vidno umorni “Dangerous” u čijim je redovima jedino Bjeletić bio svijetla tačka. Očekivani duel Tomaševića i Gavranića dobio je prvopomenuti, dok su Barani taktiku zasnivali na blokovima u kojim bi visoki dvojac ostao u reketu sa Koljevićem kao defanzivcem, sto su uglavnom i koristili.

Zaključak

Što je bilo dobro?

Organizacija. Svi detalji su odradjeni, lokacija odlicna, satnice ranije okačene na sajtu su ispostovane u minut. Drugi dan je zahtijevao pomjeranje dogadjaja dva sata unaprijed zbog najavljenog nevremena, koje je malo pri kraju pokvarilo ugodjaj i ovlazilo podlogu. Dobili smo i breaking news od trenera mornara Pavićevića koji je okupljenim gledaocima putem razglasa saopstio da Mornar potpisuje Pulena.

Što nije bilo dobro?

Sudjenje. Nije bilo loše, ali je moglo mnogo bolje. U intezitetu kakav zahtijeva 3×3 pustiti jaču igru, a zatim dijeliti tehnicke na pitanja “zasto faul?” ili “emotivniju gestikulaciju” je u nekolika meca osjetno uticalo na dinamiku istog (“G-Unit” vs “Podgorica” najviše).

Sve u svemu, dva lijepo organizovana dana sa lijepim druženjem i kvalitetnom košarkom. Vidimo se opet.