Us and them – Week 3

Analiza treće sedmice NBA karavana. Us and them!


Game of the week – Nets at Warriors

Sigurno da je bilo boljih utakmica u prethodnoj sedmici (poput gostovanja Jazzera u Miamiju i Clevelandu), ali u nedostatku puno vremena kompletne naše redakcije, jedna od utakmica koja je detaljnije pogledana je ona između Netsa i Warriorsa.
Iako su Netsi ove godine u top 5 najgorih ekipa, Warriorsi su, vidjelo se, pod pritiskom jurenja rekorda (start 15-0 Rocketsa iz 94. i Washington Capitalsa iz 48.) ušli malo nervozno u utakmicu. Jack je pogađao sve živo, Curry nije bio sa druge planete, pa je krajem prve četvrtine bilo i +12 za Netse. Cijelu utakmicu smo gledali rezultatsku klackalicu, i po prvi put ove sezone sam gledao kako se Warriorsi muče u završnici. Jack je pogodio za 97-94, što je Curryju i društvu ostavilo 10 sekundi za organizaciju poslednjeg napada. U trenucima dok sam gledao, bio sam ubijeđen da je poraz neizbježan, ali se onda desio Iggy iz finala i ubacio trojku za produžetak, u kojem Netsi više nisu imali šanse.
Odlika šampiona je i da pobjeđuju loše odigrane utakmice.

Heroes of the week

Boston Celticsi imaju toliku dubinu da što im je više igrača povrijeđeno imaju bolje rezultate. Posebno je impresivna bila utakmica Smarta protiv Westbrooka u neđelju pa je ovaj drugi već najavio osvetu u sljedećem meču. Sličan recept kao i Utah – dobra odbrana, timski napadi pa se i iz tima bez pravog nosioca igre izvlače dobri rezultati. Da Ainge ne sjedi za kormilom i smišlja što li će sve uraditi do ljeta jer mu je ovo zadnja godina kad lude kombinacije dolaze u obzir jer se rebuilding završava (još imaju i Brooklinov pik koji će gotovo sigurno biti top 5), reklo bi se da je ulazak među 8 siguran, ali ipak niko ne može isključiti mogućnost da u jednom trenu pošalje “pola” igrača u zamjenu za Cousinsa i konačno ulovi novo prvo lice franchise.

Nov 15, 2015; Oklahoma City, OK, USA; Oklahoma City Thunder guard Russell Westbrook (0) handles the ball while being guarded by Boston Celtics guard Marcus Smart (36) during the third quarter at Chesapeake Energy Arena. Mandatory Credit: Mark D. Smith-USA TODAY Sports

Losers of the week

Opet Rocketsi.
Prethodne sezone, dobili su 56 utakmica zato što su uspijevali da igraju top 10 odbranu u 41 utakmici koje je propustio Howard. Ove sezone, imaju skor od 4-6 zato što su uspjeli da igraju top 10 odbranu (ali odozdo) u 6 utakmica koje je Dwight odigrao.
Houston, we got a problem!

MVP

U glavnom gradu Kalifornije se ne dešava previše interesantnog, ali su zahvaljujući Boogiju, bili odlični u prethodnoj sedmici, i ostvarili 3-1. Cousins je imao prosjek od 32.5 poena i 11 skokova, a trojke (!) je pucao skoro 50%, dao je 9 od 19. Highlight sedmice je 40 poena protiv Netsa i dionica od 19 uzastopnih njegovih poena.

StR-11_15-DeMarcusCousins6-vs-Raptors.0.0

Must see moments

Vučević je povratak nakon povrede proslavio na pravi način ovim game winnerom.

Napisasmo gore da se ne dešava puno interesantnog u Sacramentu. Ovo je jedna od naj stvari u ovoj sezoni 🙂


Random thoughts

Oklahoma City Thunder -Durant je nategao zadnju ložu pa odmara,  Russ opet izigrava superheroja kao veči dio prošle sezone pa je vezao 2 triple-double učinka, Donovan još traži rotacije – ništa neuobičajeno.

Utah Jazz, ekipa koja je do sada najviše gostovala u cijeloj ligi, je vezala 3 poraza na turneji po Istoku i onda u dramatičnoj završnicio pobijedila Atlantu na krilima Favorsa i Hooda. Ipak, i pored nepovoljnog učinka, kad se malo dublje sagleda kontekst da su protiv vicešampiona bili bolji veći dio utakmice pa je LeBron morao da u posljednjoj četvrtini upali turbine i uspe 17 poena da ne bi izgubili kući, protiv Miamia bez Goberta igrali još jednu egal utakmicu, dok je noć kasnije umor uzeo danka i Orlando lako pobijedio. Ono što najviše raduje je svakako učinak pomenutog Favorsa koji je trenutno peti kradljivac lige sa 2,2 ukradene po meču, protiv MIA 7 blokada, a u napadu ima najbolji učinak u dosadašnjih 7 sezona (a tek su mu 24 godine pa ima još prostora za napredak). Takođe, i Hood potvrđuje da uz dobru odbranu, zbog toga što je vrlo visok za beka, može pokriti i krilnu poziciju, pogađa iz svih pozicija, kao i Burks koji sa klupe sjajno ualzi u utakmice i obično ostane u igri i tokom završnice. Najviše zabrinjava forma Haywarda koji sigurno može dosta bolje, uz standardni problem na pleju zbog očajnog napada Neta i odbrane Burkea, pa Burks ili Hayword imaju i dodatno opterećenje. Da zaključimo – osim u slučaju teške povrede nekog od nosilaca, vrhunska odbrana i promjenjivi napad će sigurno biti dovoljni za ulazak u najboljih 8 nakon dugo vremena.

20131018-favors-640

Cleveland Cavaliersi polako kompletiraju redove, jer se vratio i Smith (Irving i Shumpert i dalje na rehabilitaciji), ali se i dalje prečesto muče  sa većinom rivala pa se nekad na klasu jamesa izvuku (UTA, NYK) nekad i ne (MIL). Mozgov nikako da uđe i prošlogodišnji ritam, ali se zato Love polako navikava na sistem sa većom ulogom od proše sezone kad je gotovo isključivo kampovao na trojci i čekao povratne, a odsustva u bekovskoj liniji fenomenalno iskoristio Mo Williams koji je u zadnjih 8 imao 7 vrhunskih utakmica kao u danima kad je sa mladim Lebronom grabio ka finalima (najbolja pritiv UTA, 29 poena sa samo jednim promašajem). Za njih je i onako regularna sezona čisto zagrijavanje i uigravanje za playoff, tako da se ne treba uzbuđivati oko činjenice da su u prvih 10 utakmica samo dvije prelomili prije samog finiša.

Iako za New Orleans Pelicanse i dalje zbog brojnih odsustava ima opravdanja za loše igre, učinak 1-9 postaje previše problematičan. Rivali polako odmiču, forma nikako da stigne, a kad se još pogleda raspored u narednim utamicama koji nakon DEN donosi OKC, SAS (2 puta), PHO, LAC, UTA, MEM, HOU i CLE dolazi se do zaključka – ili će Davis da eksplodira i povuče ekipu do bar 4-5 pobjeda ili će već od Nove moći početi pripreme za sljedeću sezonu i generalni remont sastava jer će teško stizati razliku od 10 pobjeda koliko će im konkurenti pobjeći.

anthony-davis-fixed-his-biggest-weakness-and-its-a-terrifying-sign-for-the-rest-of-the-nba

Dallas Mavericksi – za razliku od prethodnih timova koji su od svih najavljivani kao siguran učesnik doigravanja, Carlisle opet u Hudinijevom stilu pravi čuda se ekipom u kojoj Zaza Pachulia niže double-doubleove kao od šale. Dirkovom trojkom od table je zadovoljena kosmička pravda i srušeni Clippersi, dobili su lokalne rivale iz Houstona tako da se vjerovatno ni gazda Kuban poslije pijanke nije nadao početku 6-4. Parsons je još na limitarinim minutima zbog oporavka, Matthews malo bolji od njega, Deron može bolje – za sad jako obećavajuće, posebno imajući u vidu problem Pellicansa i Grizliesa koji su po renomeu bili ispred.

Phoenix Sunsi su dobro ušli u sezonu, Chandler se za sad sjano uklapa u igru koju vuku Bledsoe i Knight igrajući naizmjenično sjajne i loše partije – dok su u ovakvoj formi ostaju legitimni kandidat za top 8 plasman.

Indiana Pacersi su shvatili da “nema leba” od Georgove igre na četvorci pa su ga vratili na standardnu poziciju na kojoj opet dominira. Vezali su 3 pobjede, imaju 6-4 učinak, pa rupe u rotaciji na centarskim pozicijama (pojačane povredom novajlije Turnera koji će odsustvovati bar mjesec dana) otvaraju temu potencijalnih trejdova o kojoj ćemo više za koji dan.

CIco8oyUsAEbwxI

Detroit Pistonsi su vezali 4 uzastopna poraza na gostovanjima, jer protivnici polako shvataju da će Drummond svakako ubaciti svoju kvotu poena, Jackson skoro uvijek odradi svoj dio posla, ali da ostali nisu baš toliko dobri šuteri da cijele godine mogu držati ritam s početka. Ovo se posebno odnosi na Morrisa koji je u zadnje 2 utakmice uzeo mnogo “divljih” šuteva, Pope nije bio mnogo bolji, Ilyasova svakih par utakmica odigra po jednu dobru, a rookie Johnson nikako da ponovi igre sa ljetnje lige duže od bljeskova od po par minuta. Da vidimo da li će ih povratak kući osvježiti i vratiti u ritam s početka.

Millwaukee Bucksi i dalje nastavljaju sa ritmom toplo-hladno. Raduje povratak Parkera i sve veća sloboda u igri, Carter-Williams je takođe zdrav poslije 10odnevne pauze, tako da bi konačno mogli poalko i da stabilizuju formu.

Minesotta Timberwolvesi – grijeh da nemaju ozbiljnijeg trenera jer kad i u ovakvom haosu imaju dobre rezultate, što bi tek  bilo da se neko potrodi da ih malo i posloži kako treba, a ne samo da se dobija na čisti talenat Townsa, Wigginsa i ekipe.

Miami Heat – Ako Whiteside ovako nastavi (14,6 poena, 11,7 skokova i 4 blokade) moraće se dobro na ljeto odriješiti kesa da ostane. Bosh standardno dobar, Wade malo pada nakon dobrog početka, Deng više nije igrač na koga se može previše osloniti, dok se Dragić i dalje traži. Raduje igra mladih – Tyler Johnson imao par sjajnih rola (Marselinho,  jogurt si zaboravio), a Winslow se odlično uklapa u igru.

Philadelphia 76ersi – zbog par odsustava gori su nego što se moglo i pomisliti da može biti loša bilo koja NBA ekipa.

Bonus impression

San Antonio Spursi – sumnjamo da je iko mogao pretpostaviti da će Timmy, osim što obara razne rekorde, igrati ovoliko na startu, pogotovo što im je raspored baš naklonjen, jer u prvih 30 dana imaju samo Thundere od jačih ekipa. Uglavnom, Pop ih sve navikava na nove uloge – LaMarcusa da igra u uređenom sistemu u kojem duge dvojke idu nakon izgrađenih akcija, a ne kad mu dođe da opali, Kawhi da nosi ekipu u oba smjera, Tony da u smanjenoj ulozi podiže efikasnost (zadnje 3 utakmice šut 60,62 i 50%). Usput, poneki se baš i ne snalaze pa Green još nije odigrao normalnu utakmicu, West samo turistima iz Phile dao dvocifren broj poena, a Bobi uđe čisto na kratko da se obraduje publiku širom SAD dok se još navikava na život u novom svijetu.

Advertisements

3. San Antonio Spurs

piše: Draško Milić


Skor u prethodnoj sezoni: 55-27
Učinak u PO: druga runda

PG SG SF PF C
Tony Parker Danny Green Kawhi Leonard LaMarcus Aldridge (POR) Tim Duncan
Patty Mills Manu Ginobili Kyle Anderson David West (IND) Boris Diaw
Ray McCallum (SAC) Jonathon Simmons (R) Reggie Williams Matt Bonner Boban Marjanovic (R)
Julian Washburn (R) Rasual Butler (WAS)

827

Prethodna sezona

Povrede su toliko osakaćivale sastav tokom cijele sezone pa je Timmy, umjesto standardnog odmora, odigrao najviše utakmica u posljednjih 6 sezona. Da se ni bi nabrajalo ko je koliko utakmica propustio, dovoljno je reći da je od nosilaca jedino još Green odigrao cijelu sezonu u punom kapacitetu (81 meč), pa su umjesto laganog plasmana pri vrhu došli u situaciju da posljednje veče sezone odlučuju o poziciji i nakon poraza od zahuktalih Pellicansa skrojili sebi najteži mogući raspored u doigravanju padom na 6. mjesto. U seriji koja će sigurno ući u antologiju kao jedna od najboljih ikad u prvoj rundi, Clippersi su odigrali najbolju seriju u istoriji kluba i prošli dalje. Ubijeđen sam da bi SAS osvojio titulu da je pobijedio u sedmoj utakmici jer bi razotkrili sve nedostatke jurnjave HOU, na iskustvo izbacili GSW koji je iako na na izgled lako imoo problema u svakoj seriji, a u finalu protiv desetkovanog CLE ne bi izgubili preko jedne utakmice. No, od toga, kad bi bilo – što bi bilo nema neke koristi, nego idemo dalje.

spurs

Šta očekivati ove sezone

Svi navijači (i ja među njima) se nadaju tituli – red bi bio da najbolja četvorka u istoriji igre i vođa najveće frančize od kraja ere Bullsa bude ispraćena u penziju kako dolikuje. Gospoda iz LAL nemaju što da zamjere na ovom epitetu “najveći” – jeste da imaju isti broj titula, ali kontinuitet uspjeha i uticaj na kompletnu ligu nije za upoređivanje. Uprava personifikovana u liku GMa R.C. Buforda i klupa predvođena Gregom Popovićem već 17 godina nezaustavljivo hara ligom, pa samo u skraćenim sezonama nisu imali 50 pobjeda u regularnom dijelu. Usput, pokazali su kako je moguća potpuna promjena načina igre pa su od čelične odbrane iz početnog perioda, prateći smjer u kome igra ide postali standarde kako treba igrati u napadu koristeći sve raspoložive resurse. S tim se slaže i njihov nekadašni igrač i jedan od prvih Evropljana u NBA Žarko Paspalj, pa za utakmice 3-4-5 iz posljednjeg finala s Miamiem tvrdi da u životu nije gledao bolju košarku (ko nije pročitao toplo prepuručujem njegov intervju). Da ne idem previše u detalje o uticaju na ligu, dovoljno je reći da u NBA trenutno ima 28 pomoćnih ili glavnih trenera, uz ponekog GMa, koji su izašli iz Popove ergele, dok na listi aktivnih igrača sa najboljim procentom pobjeda takođe potpuno dominiraju trenutni ili bivši igrači Spursa).

greg-poppovich (1)

I ovo ljeto su nastavili sa postavljanjem standarda – obzirom na broj penzionera u sastavu, po prvi put u eri nije se imalo vremena čekati razvoj novih igrača, već su postali pobjednici prelaznog roka dovođenjem prve zvijezde ljeta – LaMarcus Aldridgea. Doduše, morali su se zbog toga odreći Splittera, Bellinelia, Josepha i Baynesa (za ovog posljednjeg nikakva šteta). Koliko je važno biti dio ovog tima potvrdio je i David West pa je ostavio 12 miliona u Indianapolisu i došao da igra za siću, prvi centar Eurolige iz prošle sezone Boban Marjanović u intervjuima s ponosom ističe da je došao da uči od najboljih, a valjda i McCallum prestane da bude poznat samo po tome što mu je Klay ubacio 100 trojki za četvrtinu.

070415_duncanlma

Konačno stigosmo i do sastava. Startni plej je i dalje Tony Parker, a mijenjaće ga trojkaš Mills i pristigli McCallum što trenutno djeluje kao najslabija pozicija, jer je Tony prošle sezone i na nedavnom Eurobasketu odigrao možda i najgore utakmice karijere, dok Mills osim ispaljivanja trojki u serijama nema značajnijih aduta. Parker je prestao da bude glavna pokretačka snaga u napadu što 1 na 1 lomi sve protivnike i onda razigrava saigrače ili završava preko bilo koga u reketu, pa se gotovo isključivo oslanjao na šut koji mu nikad nije bio previše ubojito oružje. Na beku će počinjati Danny Green, pravi primjer kako se u par godina od igrača ABA lige stiže do top 5 3&D igrača u NBA, dok će sa klupe, kao i posljednjih 13 sezona ulaziti Manu da asistencijama i trojkama uništava druge postave rivala zagrijavajući se za clutch šuteve. I mladi Simmons će sigurno ponekad dobiti priliku dok “starci” budu odmarali.

tony-parker-manu-ginobili-2010-11-17-22-25-3

Liderstvo u ekipi bi polako trebao da preuzima Leonard, koji iz godine u godinu napreduje u oba smjera i čini se da ima još prostora – posebno u napadu, jer već sada sa Greenom čini najbolji odbrambeni tandem na boku u NBA. Učinak u odbrani je na momente nestvaran, dovoljno se prisjetiti kako je usporio LeBrona u finalu ili kao malo ko u ligi 1 na 1 uštopovao Westbrooka. I prošlogodišnji rookie Anderson, koji uz ne baš idealne fizikalije ima i sjajan košarkaški IQ, bi ove godine mogao do 15-20 minuta po utakmici.

Na centarskom pozicijama će biti jako zanimljiva rotacija – dodatak Aldridgea i Westa će sigurno odmah dati niz novih opcija u napadu. LMA više neće morati da se umori oko svakog poena, već će često biti u situacijama da lako poentira blizu koša ili u otvorenim šutevima s distance, dok će West protiv drugih petorki bez problema svako veče iz reketa sipati po desetak poena. Boris će kao i svake godine igrati po sistemu toplo-hladno, dok će Marjanović svakim ulaskom sticati dragocjeno iskustvo koje bi mu moglo omogućiti duži boravak u Ligi. Red Mamba Bonner je i dalje tu, pa ponekad možda i uđe da proba da li ga šut iza linije za 3 poena i dalje sluša. Za kraj je naravno ostao The Big Fundamental – gotovo sigurno neće biti potrebe da igra kao prošle sezone, pa bi zato u 20-25 min po utakmici mogao da i dalje bude dominantan kao u pomenutoj seriji sa LAC iako će 25. aprila proslaviti 40. rođendan.

Kawhi+Leonard+San+Antonio+Spurs+v+Dallas+Mavericks+G6iDlakIdill

Da se ni Popović nije umorio od brojnih uspjeha pokazuje i informacija od prije par dana da poslije OI u Riu preuzima američku reprezentaciju da u Tokiu svojoj kolekciji doda i olimpijsko zlato. Ni još koji prsten sigurno nije na odmet.

Zaključak

Veliki trio Timmy-Manu-Tony je u godinama, ali je niz igrača predvođen tandemom Kawai-LaMarcus spreman da pomogne da se u sezoni zauzme mjesto u kosturu koje će omogućiti laganije prvo kolo. Za dalje će već odlčivati nijanse – da li će “starci” biti u komadu, da li će se LaMarcus snaći u potpuno drugačijem okruženju u odnosu na dosadašnje, da li je Kawai stvarno pravi izbor za budućeg vođu frančize…

Iako ekipa ima dosta upitnika, sve dok su u komadu, Pop će naći načina da budu u vrhu. Da li i na samom vrhu znaćemo tek na ljeto, a do tada ostaje da i dalje uživamo u prezentaciji fenomenalne timske košarke.

marjanovic_660x330

Komentari kolega

Frga: Odavno mi je san da se Greg Popović i R.C Bufford manu Spursa i dodju da preuzmu vlast u CG i napravi od ove petparačke priče najljepšu bajku. No na stranu naša tužna društvena realnost, Spursi dovođenjem LMA i Westa sa pravom ciljaju na šestu titulu u više nego fertilnoj Popovoj eri. Smješne su mi analize da će biti problem Aldridgea integrisati u sistem s obzirom da je Pop i od Jeffa Ayresa izvukao nekakvu korist. Sa LMA i Leonardom
na max potrošnji, Pop će moći da smanji raubanje Duncana i Parkera i učiniti ih elitnim trećim opcijama. Iako toliko puta demantovano s njihove strane, zub vremena bi mogao konačno nanijeti štetu Duncanu, Parkeru i Manuu, ali znajući Popa, u regularnoj sezoni biće pošteđeni kao tinejdžerke na časovima fizičkog. Iako su konkurenti za tron mahom na vrhuncu fizičke i igračke moći, Spursi su nas za sve ove godine barem jedno naučili: Don’t ever underestimate a heart of a champion!

Dujo: Posle ovakvog Draškovog mega posta i nakon standardno šaljivog Frginog komentara, šta neko može dodati za Spurse? Samo ću naglasiti da niste fan košarke, već nevjerovatan hejter, ako ne cijenite ovu frančizu. U samom su vrhu još od 90tih, a način na koji su uticali na ligu i način na koji oni ostaju uvijek konkurentni je nevjerovatan. Praktično, za sve ove godine, nisu imali nijedan rebuilding, već su polako uvodili potencijalne frančizne igrače i povećavali im ulogu. Sjetimo se kako je je Admirala Robinsona zamijenio Duncan, a sada Duncana mijenjaju Leonard i LMA. Uz neizostavne Parkera i Manua, preko specijalaca Finleyja, Oberta, Bowena, Greena, Millsa itd. (zaboraviću nekoga 100%), njihova ekipa je uvijek bila među kontenderima. Tako će biti i ove godine.

 

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Powered by WordPress.com.

Up ↑