Gold on the ceiling – Part 1

Prije svega, svim čitaocima našeg portala želimo srećne praznike 🙂

Plan je da, koliko bude vremena i mogućnosti, sumiramo prethodnu godinu i napravimo nekoliko tekstova koji se tiču stvari koje su obilježile prethodnu godinu. Za početak pričamo o najboljim igračima u 2015oj – Gold on the ceiling. Rangiranje ide silaznim redom (od desetog do prvog mjesta).

Honorable mentions

Zaista mi je žao što za igrače poput Duranta i Georgea nema mjesta u najboljih 10, ali su za to krive povrede i propušten ogroman broj utakmica. Ono što raduje je da, bar za sada, liče na 95% od onih starih majstora. Pacersi i Thunderi su u prošloj sezoni bili van plejofa, a sada se odmah nameću kao obavezni učesnici (s tim da Pacersi imaju prilično loš roster ove sezone, ali guraju najviše zahvaljujući strašnim partijama PGa). Nema nikakve sumnje da će ovaj dvojac biti opet među top 10 igrača lige.

Takođe, mjesta nije bilo za dvojac šampiona – Klaya i Draymonda, ali ih s obzirom na partije koje su pružali i osvojeni prsten moramo bar pomenuti. Green je poludio krajem godine, i u novu ušao sa fenomenalnim all round partijama i nekoliko triple-doubleova.

Lamarcus Aldridge je odlučio da raskrsti sa Blazersima (u kojima je stvarno dao svoj maksimum i održavao nadu stanovnika Oregona da mogu dogurati daleko u plejofu) i pređe u Spurse, gdje ima manju potrošnju, bolje saigrače i veću šansu za prsten.

Pau Gasol u 35. godini doživljava drugu mladost – prethodna sezona za Bullse je bila nestvarna, a na Eurobasketu je izdominirao i bio ubjedljivo najzaslužniji za prvo mjesto Španaca na turniru.

John Wall je iz godine sve bolji i bolji, popravlja šut, i uz Lillarda i Irvinga može biti jedan od boljih plejeva lige. Cousinsa čekamo već godinama da svoj talenat stavi u neki kontekst i da smiri malo glavu. Ima monstruozne partije, ali jednostavno je glava još uvijek – previše vruća.

Za kraj se moraju pomenuti i legende NBA lige. Statistika to ne pokazuje u ovoj sezoni, ali će ipak biti mnogo tužnije kada Kobe, Garnett, Duncan i Dirk ne budu više na parketima NBA karavana. Kobe je najavio oproštaj, KG će biti mentor ove i naredne godine omladini u hladnoj Minnesoti, a za TDja i Dirka još uvijek ništa ne znamo (sjećam se kad je TD najavio da posle 2013. godine neće više igrati). Dirk je na all-time listi strijelaca nedavno preskočio i Shaqa.

Dosta je bilo uvoda. Da krenemo sa rangiranjem 🙂

10. Blake Griffin

Blake je napravio ogroman upgrade u svojoj igri tokom prethodnih par sezona. Poboljšao je vrlo problematičan šut, kako za distance, tako i sa bacanja. Osim što je veoma kvalitetan dunker, sada se može pričati i o legitimnoj streč četvorki, koja igra solidnu odbranu i može uvijek podijeliti 5-6 asistencija. Kada imate visokog koji zna udijeliti kvalitetan pas, to odmah otvara velike mogućnosti – od brzog pasa nakon defanzivnog skoka i otvaranja parketa, pa sve do pasa cutterima sa posta. Blake je krajem godine čak i bio vodeći asistent lige među power forwardima, a Clippersi su bili prvi u offensive ratingu. Slučajnost?

U ovoj sezoni imamo još bolje partije i pametniju igru na oba kraja parketa.

Uz Paula, Griffin je jedan od glavnih šrafova Clippersa, koji nikako da naprave korak naprijed u plejofu. Pobjeda u prvoj rundi nad Spursima je očigledno ostavila velikog traga, te se preko Rocketsa nije moglo preći. Jasno je da udarni dvojac uz Riversa snosi najveću krivicu, ali, kako bi Jamie Foxx u ime Riversa rekao – “it’s not Blake’s fault, it’s not on Blake, it’s on all of us”.

Najbolji dio vezan za Griffina je što mu je tek 26 godina i što tek sada očekujemo vrhunac njegove karijere i njegovih igara. Od njegove ruki sezone, njegov PER nikad nije bio ispod 20, a svake sezone je bio na All Star vikendu.

Sve u svemu, od Blakea očekujemo sve najbolje u narednim sezonama. O njemu ne treba više razmišljati samo kao o eksplozivnom dunkeru (u prethodne dvije sezone je smanjio broj zakucavanja sa 2.2 na 1.3 po meču), poboljšao je svoju igu u skoro svakom segmentu. Clippersima ne ide najbolje ove sezone, ali tek je počelo.

9. Jimmy Butler

Bullsi, nažalost, već odavno više nisu Roseova ekipa, a mjesto glavnog igrača je postepeno preuzeo Jimmy. Kod Tibodoa je imao utakmice gdje je igrao po 48 minuta (ne mislim na utakmice sa produžecima), a energija na oba kraja parketa je bila čudnovata.

Butler je sigurno jedan od najboljih defanzivaca lige, a sposoban je braniti i bekove i krila. Ukratko, Jimmy je revolucija, ako pričamo o two way igračima, s obzirom da je dodao i masu ofanzivnih opcija. Ima fantastičan footwork, a šut sa distance mu je sada jača strana. Koliko je napredovao ofanzivno, govori i utakmica od prije nekoliko dana kada je u drugom poluvremenu protiv Toronta ubacio 40 poena i time oborio rekord Bullsa (Jordanov) po broju ubačenih poena za jedno poluvrijeme.

Naravno, ima tu još dosta prostora za napredak u napadu, ali niko ne sumnja da Jimmy može još naprijed. Ako ništa drugo, frizura mu je super, iako neki fanovi misle da je ružan (pogledajte donji video na 0:39).

Us and them – Week 3

Analiza treće sedmice NBA karavana. Us and them!

Game of the week – Nets at Warriors

Sigurno da je bilo boljih utakmica u prethodnoj sedmici (poput gostovanja Jazzera u Miamiju i Clevelandu), ali u nedostatku puno vremena kompletne naše redakcije, jedna od utakmica koja je detaljnije pogledana je ona između Netsa i Warriorsa.
Iako su Netsi ove godine u top 5 najgorih ekipa, Warriorsi su, vidjelo se, pod pritiskom jurenja rekorda (start 15-0 Rocketsa iz 94. i Washington Capitalsa iz 48.) ušli malo nervozno u utakmicu. Jack je pogađao sve živo, Curry nije bio sa druge planete, pa je krajem prve četvrtine bilo i +12 za Netse. Cijelu utakmicu smo gledali rezultatsku klackalicu, i po prvi put ove sezone sam gledao kako se Warriorsi muče u završnici. Jack je pogodio za 97-94, što je Curryju i društvu ostavilo 10 sekundi za organizaciju poslednjeg napada. U trenucima dok sam gledao, bio sam ubijeđen da je poraz neizbježan, ali se onda desio Iggy iz finala i ubacio trojku za produžetak, u kojem Netsi više nisu imali šanse.
Odlika šampiona je i da pobjeđuju loše odigrane utakmice.

Heroes of the week

Boston Celticsi imaju toliku dubinu da što im je više igrača povrijeđeno imaju bolje rezultate. Posebno je impresivna bila utakmica Smarta protiv Westbrooka u neđelju pa je ovaj drugi već najavio osvetu u sljedećem meču. Sličan recept kao i Utah – dobra odbrana, timski napadi pa se i iz tima bez pravog nosioca igre izvlače dobri rezultati. Da Ainge ne sjedi za kormilom i smišlja što li će sve uraditi do ljeta jer mu je ovo zadnja godina kad lude kombinacije dolaze u obzir jer se rebuilding završava (još imaju i Brooklinov pik koji će gotovo sigurno biti top 5), reklo bi se da je ulazak među 8 siguran, ali ipak niko ne može isključiti mogućnost da u jednom trenu pošalje “pola” igrača u zamjenu za Cousinsa i konačno ulovi novo prvo lice franchise.

Losers of the week

Opet Rocketsi.
Prethodne sezone, dobili su 56 utakmica zato što su uspijevali da igraju top 10 odbranu u 41 utakmici koje je propustio Howard. Ove sezone, imaju skor od 4-6 zato što su uspjeli da igraju top 10 odbranu (ali odozdo) u 6 utakmica koje je Dwight odigrao.
Houston, we got a problem!

MVP

U glavnom gradu Kalifornije se ne dešava previše interesantnog, ali su zahvaljujući Boogiju, bili odlični u prethodnoj sedmici, i ostvarili 3-1. Cousins je imao prosjek od 32.5 poena i 11 skokova, a trojke (!) je pucao skoro 50%, dao je 9 od 19. Highlight sedmice je 40 poena protiv Netsa i dionica od 19 uzastopnih njegovih poena.

Must see moments

Vučević je povratak nakon povrede proslavio na pravi način ovim game winnerom.

Napisasmo gore da se ne dešava puno interesantnog u Sacramentu. Ovo je jedna od naj stvari u ovoj sezoni 🙂

Random thoughts

Oklahoma City Thunder -Durant je nategao zadnju ložu pa odmara, Russ opet izigrava superheroja kao veči dio prošle sezone pa je vezao 2 triple-double učinka, Donovan još traži rotacije – ništa neuobičajeno.

Utah Jazz, ekipa koja je do sada najviše gostovala u cijeloj ligi, je vezala 3 poraza na turneji po Istoku i onda u dramatičnoj završnicio pobijedila Atlantu na krilima Favorsa i Hooda. Ipak, i pored nepovoljnog učinka, kad se malo dublje sagleda kontekst da su protiv vicešampiona bili bolji veći dio utakmice pa je LeBron morao da u posljednjoj četvrtini upali turbine i uspe 17 poena da ne bi izgubili kući, protiv Miamia bez Goberta igrali još jednu egal utakmicu, dok je noć kasnije umor uzeo danka i Orlando lako pobijedio. Ono što najviše raduje je svakako učinak pomenutog Favorsa koji je trenutno peti kradljivac lige sa 2,2 ukradene po meču, protiv MIA 7 blokada, a u napadu ima najbolji učinak u dosadašnjih 7 sezona (a tek su mu 24 godine pa ima još prostora za napredak). Takođe, i Hood potvrđuje da uz dobru odbranu, zbog toga što je vrlo visok za beka, može pokriti i krilnu poziciju, pogađa iz svih pozicija, kao i Burks koji sa klupe sjajno ualzi u utakmice i obično ostane u igri i tokom završnice. Najviše zabrinjava forma Haywarda koji sigurno može dosta bolje, uz standardni problem na pleju zbog očajnog napada Neta i odbrane Burkea, pa Burks ili Hayword imaju i dodatno opterećenje. Da zaključimo – osim u slučaju teške povrede nekog od nosilaca, vrhunska odbrana i promjenjivi napad će sigurno biti dovoljni za ulazak u najboljih 8 nakon dugo vremena.

Cleveland Cavaliersi polako kompletiraju redove, jer se vratio i Smith (Irving i Shumpert i dalje na rehabilitaciji), ali se i dalje prečesto muče sa većinom rivala pa se nekad na klasu jamesa izvuku (UTA, NYK) nekad i ne (MIL). Mozgov nikako da uđe i prošlogodišnji ritam, ali se zato Love polako navikava na sistem sa većom ulogom od proše sezone kad je gotovo isključivo kampovao na trojci i čekao povratne, a odsustva u bekovskoj liniji fenomenalno iskoristio Mo Williams koji je u zadnjih 8 imao 7 vrhunskih utakmica kao u danima kad je sa mladim Lebronom grabio ka finalima (najbolja pritiv UTA, 29 poena sa samo jednim promašajem). Za njih je i onako regularna sezona čisto zagrijavanje i uigravanje za playoff, tako da se ne treba uzbuđivati oko činjenice da su u prvih 10 utakmica samo dvije prelomili prije samog finiša.

Iako za New Orleans Pelicanse i dalje zbog brojnih odsustava ima opravdanja za loše igre, učinak 1-9 postaje previše problematičan. Rivali polako odmiču, forma nikako da stigne, a kad se još pogleda raspored u narednim utamicama koji nakon DEN donosi OKC, SAS (2 puta), PHO, LAC, UTA, MEM, HOU i CLE dolazi se do zaključka – ili će Davis da eksplodira i povuče ekipu do bar 4-5 pobjeda ili će već od Nove moći početi pripreme za sljedeću sezonu i generalni remont sastava jer će teško stizati razliku od 10 pobjeda koliko će im konkurenti pobjeći.

Dallas Mavericksi – za razliku od prethodnih timova koji su od svih najavljivani kao siguran učesnik doigravanja, Carlisle opet u Hudinijevom stilu pravi čuda se ekipom u kojoj Zaza Pachulia niže double-doubleove kao od šale. Dirkovom trojkom od table je zadovoljena kosmička pravda i srušeni Clippersi, dobili su lokalne rivale iz Houstona tako da se vjerovatno ni gazda Kuban poslije pijanke nije nadao početku 6-4. Parsons je još na limitarinim minutima zbog oporavka, Matthews malo bolji od njega, Deron može bolje – za sad jako obećavajuće, posebno imajući u vidu problem Pellicansa i Grizliesa koji su po renomeu bili ispred.

Phoenix Sunsi su dobro ušli u sezonu, Chandler se za sad sjano uklapa u igru koju vuku Bledsoe i Knight igrajući naizmjenično sjajne i loše partije – dok su u ovakvoj formi ostaju legitimni kandidat za top 8 plasman.

Indiana Pacersi su shvatili da “nema leba” od Georgove igre na četvorci pa su ga vratili na standardnu poziciju na kojoj opet dominira. Vezali su 3 pobjede, imaju 6-4 učinak, pa rupe u rotaciji na centarskim pozicijama (pojačane povredom novajlije Turnera koji će odsustvovati bar mjesec dana) otvaraju temu potencijalnih trejdova o kojoj ćemo više za koji dan.

Detroit Pistonsi su vezali 4 uzastopna poraza na gostovanjima, jer protivnici polako shvataju da će Drummond svakako ubaciti svoju kvotu poena, Jackson skoro uvijek odradi svoj dio posla, ali da ostali nisu baš toliko dobri šuteri da cijele godine mogu držati ritam s početka. Ovo se posebno odnosi na Morrisa koji je u zadnje 2 utakmice uzeo mnogo “divljih” šuteva, Pope nije bio mnogo bolji, Ilyasova svakih par utakmica odigra po jednu dobru, a rookie Johnson nikako da ponovi igre sa ljetnje lige duže od bljeskova od po par minuta. Da vidimo da li će ih povratak kući osvježiti i vratiti u ritam s početka.

Millwaukee Bucksi i dalje nastavljaju sa ritmom toplo-hladno. Raduje povratak Parkera i sve veća sloboda u igri, Carter-Williams je takođe zdrav poslije 10odnevne pauze, tako da bi konačno mogli poalko i da stabilizuju formu.

Minesotta Timberwolvesi – grijeh da nemaju ozbiljnijeg trenera jer kad i u ovakvom haosu imaju dobre rezultate, što bi tek bilo da se neko potrodi da ih malo i posloži kako treba, a ne samo da se dobija na čisti talenat Townsa, Wigginsa i ekipe.

Miami Heat – Ako Whiteside ovako nastavi (14,6 poena, 11,7 skokova i 4 blokade) moraće se dobro na ljeto odriješiti kesa da ostane. Bosh standardno dobar, Wade malo pada nakon dobrog početka, Deng više nije igrač na koga se može previše osloniti, dok se Dragić i dalje traži. Raduje igra mladih – Tyler Johnson imao par sjajnih rola (Marselinho, jogurt si zaboravio), a Winslow se odlično uklapa u igru.

Philadelphia 76ersi – zbog par odsustava gori su nego što se moglo i pomisliti da može biti loša bilo koja NBA ekipa.

Bonus impression

San Antonio Spursi – sumnjamo da je iko mogao pretpostaviti da će Timmy, osim što obara razne rekorde, igrati ovoliko na startu, pogotovo što im je raspored baš naklonjen, jer u prvih 30 dana imaju samo Thundere od jačih ekipa. Uglavnom, Pop ih sve navikava na nove uloge – LaMarcusa da igra u uređenom sistemu u kojem duge dvojke idu nakon izgrađenih akcija, a ne kad mu dođe da opali, Kawhi da nosi ekipu u oba smjera, Tony da u smanjenoj ulozi podiže efikasnost (zadnje 3 utakmice šut 60,62 i 50%). Usput, poneki se baš i ne snalaze pa Green još nije odigrao normalnu utakmicu, West samo turistima iz Phile dao dvocifren broj poena, a Bobi uđe čisto na kratko da se obraduje publiku širom SAD dok se još navikava na život u novom svijetu.

17/11/2015 0

3. San Antonio Spurs

piše: Draško Milić

Skor u prethodnoj sezoni: 55-27
Učinak u PO: druga runda

PG	SG	SF	PF	C
Tony Parker	Danny Green	Kawhi Leonard	LaMarcus Aldridge (POR)	Tim Duncan
Patty Mills	Manu Ginobili	Kyle Anderson	David West (IND)	Boris Diaw
Ray McCallum (SAC)	Jonathon Simmons (R)	Reggie Williams	Matt Bonner	Boban Marjanovic (R)
	Julian Washburn (R)	Rasual Butler (WAS)

Prethodna sezona

Povrede su toliko osakaćivale sastav tokom cijele sezone pa je Timmy, umjesto standardnog odmora, odigrao najviše utakmica u posljednjih 6 sezona. Da se ni bi nabrajalo ko je koliko utakmica propustio, dovoljno je reći da je od nosilaca jedino još Green odigrao cijelu sezonu u punom kapacitetu (81 meč), pa su umjesto laganog plasmana pri vrhu došli u situaciju da posljednje veče sezone odlučuju o poziciji i nakon poraza od zahuktalih Pellicansa skrojili sebi najteži mogući raspored u doigravanju padom na 6. mjesto. U seriji koja će sigurno ući u antologiju kao jedna od najboljih ikad u prvoj rundi, Clippersi su odigrali najbolju seriju u istoriji kluba i prošli dalje. Ubijeđen sam da bi SAS osvojio titulu da je pobijedio u sedmoj utakmici jer bi razotkrili sve nedostatke jurnjave HOU, na iskustvo izbacili GSW koji je iako na na izgled lako imoo problema u svakoj seriji, a u finalu protiv desetkovanog CLE ne bi izgubili preko jedne utakmice. No, od toga, kad bi bilo – što bi bilo nema neke koristi, nego idemo dalje.

Šta očekivati ove sezone

Svi navijači (i ja među njima) se nadaju tituli – red bi bio da najbolja četvorka u istoriji igre i vođa najveće frančize od kraja ere Bullsa bude ispraćena u penziju kako dolikuje. Gospoda iz LAL nemaju što da zamjere na ovom epitetu “najveći” – jeste da imaju isti broj titula, ali kontinuitet uspjeha i uticaj na kompletnu ligu nije za upoređivanje. Uprava personifikovana u liku GMa R.C. Buforda i klupa predvođena Gregom Popovićem već 17 godina nezaustavljivo hara ligom, pa samo u skraćenim sezonama nisu imali 50 pobjeda u regularnom dijelu. Usput, pokazali su kako je moguća potpuna promjena načina igre pa su od čelične odbrane iz početnog perioda, prateći smjer u kome igra ide postali standarde kako treba igrati u napadu koristeći sve raspoložive resurse. S tim se slaže i njihov nekadašni igrač i jedan od prvih Evropljana u NBA Žarko Paspalj, pa za utakmice 3-4-5 iz posljednjeg finala s Miamiem tvrdi da u životu nije gledao bolju košarku (ko nije pročitao toplo prepuručujem njegov intervju). Da ne idem previše u detalje o uticaju na ligu, dovoljno je reći da u NBA trenutno ima 28 pomoćnih ili glavnih trenera, uz ponekog GMa, koji su izašli iz Popove ergele, dok na listi aktivnih igrača sa najboljim procentom pobjeda takođe potpuno dominiraju trenutni ili bivši igrači Spursa).

I ovo ljeto su nastavili sa postavljanjem standarda – obzirom na broj penzionera u sastavu, po prvi put u eri nije se imalo vremena čekati razvoj novih igrača, već su postali pobjednici prelaznog roka dovođenjem prve zvijezde ljeta – LaMarcus Aldridgea. Doduše, morali su se zbog toga odreći Splittera, Bellinelia, Josepha i Baynesa (za ovog posljednjeg nikakva šteta). Koliko je važno biti dio ovog tima potvrdio je i David West pa je ostavio 12 miliona u Indianapolisu i došao da igra za siću, prvi centar Eurolige iz prošle sezone Boban Marjanović u intervjuima s ponosom ističe da je došao da uči od najboljih, a valjda i McCallum prestane da bude poznat samo po tome što mu je Klay ubacio 100 trojki za četvrtinu.

Konačno stigosmo i do sastava. Startni plej je i dalje Tony Parker, a mijenjaće ga trojkaš Mills i pristigli McCallum što trenutno djeluje kao najslabija pozicija, jer je Tony prošle sezone i na nedavnom Eurobasketu odigrao možda i najgore utakmice karijere, dok Mills osim ispaljivanja trojki u serijama nema značajnijih aduta. Parker je prestao da bude glavna pokretačka snaga u napadu što 1 na 1 lomi sve protivnike i onda razigrava saigrače ili završava preko bilo koga u reketu, pa se gotovo isključivo oslanjao na šut koji mu nikad nije bio previše ubojito oružje. Na beku će počinjati Danny Green, pravi primjer kako se u par godina od igrača ABA lige stiže do top 5 3&D igrača u NBA, dok će sa klupe, kao i posljednjih 13 sezona ulaziti Manu da asistencijama i trojkama uništava druge postave rivala zagrijavajući se za clutch šuteve. I mladi Simmons će sigurno ponekad dobiti priliku dok “starci” budu odmarali.

Liderstvo u ekipi bi polako trebao da preuzima Leonard, koji iz godine u godinu napreduje u oba smjera i čini se da ima još prostora – posebno u napadu, jer već sada sa Greenom čini najbolji odbrambeni tandem na boku u NBA. Učinak u odbrani je na momente nestvaran, dovoljno se prisjetiti kako je usporio LeBrona u finalu ili kao malo ko u ligi 1 na 1 uštopovao Westbrooka. I prošlogodišnji rookie Anderson, koji uz ne baš idealne fizikalije ima i sjajan košarkaški IQ, bi ove godine mogao do 15-20 minuta po utakmici.

Na centarskom pozicijama će biti jako zanimljiva rotacija – dodatak Aldridgea i Westa će sigurno odmah dati niz novih opcija u napadu. LMA više neće morati da se umori oko svakog poena, već će često biti u situacijama da lako poentira blizu koša ili u otvorenim šutevima s distance, dok će West protiv drugih petorki bez problema svako veče iz reketa sipati po desetak poena. Boris će kao i svake godine igrati po sistemu toplo-hladno, dok će Marjanović svakim ulaskom sticati dragocjeno iskustvo koje bi mu moglo omogućiti duži boravak u Ligi. Red Mamba Bonner je i dalje tu, pa ponekad možda i uđe da proba da li ga šut iza linije za 3 poena i dalje sluša. Za kraj je naravno ostao The Big Fundamental – gotovo sigurno neće biti potrebe da igra kao prošle sezone, pa bi zato u 20-25 min po utakmici mogao da i dalje bude dominantan kao u pomenutoj seriji sa LAC iako će 25. aprila proslaviti 40. rođendan.

Da se ni Popović nije umorio od brojnih uspjeha pokazuje i informacija od prije par dana da poslije OI u Riu preuzima američku reprezentaciju da u Tokiu svojoj kolekciji doda i olimpijsko zlato. Ni još koji prsten sigurno nije na odmet.

Zaključak

Veliki trio Timmy-Manu-Tony je u godinama, ali je niz igrača predvođen tandemom Kawai-LaMarcus spreman da pomogne da se u sezoni zauzme mjesto u kosturu koje će omogućiti laganije prvo kolo. Za dalje će već odlčivati nijanse – da li će “starci” biti u komadu, da li će se LaMarcus snaći u potpuno drugačijem okruženju u odnosu na dosadašnje, da li je Kawai stvarno pravi izbor za budućeg vođu frančize…

Iako ekipa ima dosta upitnika, sve dok su u komadu, Pop će naći načina da budu u vrhu. Da li i na samom vrhu znaćemo tek na ljeto, a do tada ostaje da i dalje uživamo u prezentaciji fenomenalne timske košarke.

Komentari kolega

Frga: Odavno mi je san da se Greg Popović i R.C Bufford manu Spursa i dodju da preuzmu vlast u CG i napravi od ove petparačke priče najljepšu bajku. No na stranu naša tužna društvena realnost, Spursi dovođenjem LMA i Westa sa pravom ciljaju na šestu titulu u više nego fertilnoj Popovoj eri. Smješne su mi analize da će biti problem Aldridgea integrisati u sistem s obzirom da je Pop i od Jeffa Ayresa izvukao nekakvu korist. Sa LMA i Leonardom
na max potrošnji, Pop će moći da smanji raubanje Duncana i Parkera i učiniti ih elitnim trećim opcijama. Iako toliko puta demantovano s njihove strane, zub vremena bi mogao konačno nanijeti štetu Duncanu, Parkeru i Manuu, ali znajući Popa, u regularnoj sezoni biće pošteđeni kao tinejdžerke na časovima fizičkog. Iako su konkurenti za tron mahom na vrhuncu fizičke i igračke moći, Spursi su nas za sve ove godine barem jedno naučili: Don’t ever underestimate a heart of a champion!

Dujo: Posle ovakvog Draškovog mega posta i nakon standardno šaljivog Frginog komentara, šta neko može dodati za Spurse? Samo ću naglasiti da niste fan košarke, već nevjerovatan hejter, ako ne cijenite ovu frančizu. U samom su vrhu još od 90tih, a način na koji su uticali na ligu i način na koji oni ostaju uvijek konkurentni je nevjerovatan. Praktično, za sve ove godine, nisu imali nijedan rebuilding, već su polako uvodili potencijalne frančizne igrače i povećavali im ulogu. Sjetimo se kako je je Admirala Robinsona zamijenio Duncan, a sada Duncana mijenjaju Leonard i LMA. Uz neizostavne Parkera i Manua, preko specijalaca Finleyja, Oberta, Bowena, Greena, Millsa itd. (zaboraviću nekoga 100%), njihova ekipa je uvijek bila među kontenderima. Tako će biti i ove godine.

26/10/2015 7

Tag: Tim Duncan