Gold on the ceiling – Part 1

Prije svega, svim čitaocima našeg portala želimo srećne praznike 🙂

Plan je da, koliko bude vremena i mogućnosti, sumiramo prethodnu godinu i napravimo nekoliko tekstova koji se tiču stvari koje su obilježile prethodnu godinu. Za početak pričamo o najboljim igračima u 2015oj – Gold on the ceiling. Rangiranje ide silaznim redom (od desetog do prvog mjesta).

NEW YORK, NY - DECEMBER 25: The game ball on the court with a Santa hat before a game between the New York Knicks and the Washington Wizards at Madison Square Garden on December 25, 2014 in New York, New York. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this Photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory Copyright Notice: Copyright 2014 NBAE (Photo by Nathaniel S. Butler/NBAE via Getty Images)

Honorable mentions

Zaista mi je žao što za igrače poput Duranta i Georgea nema mjesta u najboljih 10, ali su za to krive povrede i propušten ogroman broj utakmica. Ono što raduje je da, bar za sada, liče na 95% od onih starih majstora. Pacersi i Thunderi su u prošloj sezoni bili van plejofa, a sada se odmah nameću kao obavezni učesnici (s tim da Pacersi imaju prilično loš roster ove sezone, ali guraju najviše zahvaljujući strašnim partijama PGa). Nema nikakve sumnje da će ovaj dvojac biti opet među top 10 igrača lige.

Takođe, mjesta nije bilo za dvojac šampiona – Klaya i Draymonda, ali ih s obzirom na partije koje su pružali i osvojeni prsten moramo bar pomenuti. Green je poludio krajem godine, i u novu ušao sa fenomenalnim all round partijama i nekoliko triple-doubleova.

klay-thompson-draymond-green-nba-playoffs-memphis-grizzlies-golden-state-warriors-850x560

Lamarcus Aldridge je odlučio da raskrsti sa Blazersima (u kojima je stvarno dao svoj maksimum i održavao nadu stanovnika Oregona da mogu dogurati daleko u plejofu) i pređe u Spurse, gdje ima manju potrošnju, bolje saigrače i veću šansu za prsten.

Pau Gasol u 35. godini doživljava drugu mladost – prethodna sezona za Bullse je bila nestvarna, a na Eurobasketu je izdominirao i bio ubjedljivo najzaslužniji za prvo mjesto Španaca na turniru.

John Wall je iz godine sve bolji i bolji, popravlja šut, i uz Lillarda i Irvinga može biti jedan od boljih plejeva lige. Cousinsa čekamo već godinama da svoj talenat stavi u neki kontekst i da smiri malo glavu. Ima monstruozne partije, ali jednostavno je glava još uvijek – previše vruća.

Za kraj se moraju pomenuti i legende NBA lige. Statistika to ne pokazuje u ovoj sezoni, ali će ipak biti mnogo tužnije kada Kobe, Garnett, Duncan i Dirk ne budu više na parketima NBA karavana. Kobe je najavio oproštaj, KG će biti mentor ove i naredne godine omladini u hladnoj Minnesoti, a za TDja i Dirka još uvijek ništa ne znamo (sjećam se kad je TD najavio da posle 2013. godine neće više igrati). Dirk je na all-time listi strijelaca nedavno preskočio i Shaqa.

59a2ce5139d4257541f23764c0a932c3

Dosta je bilo uvoda. Da krenemo sa rangiranjem 🙂

10. Blake Griffin

Blake je napravio ogroman upgrade u svojoj igri tokom prethodnih par sezona. Poboljšao je vrlo problematičan šut, kako za distance, tako i sa bacanja. Osim što je veoma kvalitetan dunker, sada se može pričati i o legitimnoj streč četvorki, koja igra solidnu odbranu i može uvijek podijeliti 5-6 asistencija. Kada imate visokog koji zna udijeliti kvalitetan pas, to odmah otvara velike mogućnosti – od brzog pasa nakon defanzivnog skoka i otvaranja parketa, pa sve do pasa cutterima sa posta. Blake je krajem godine čak i bio vodeći asistent lige među power forwardima, a Clippersi su bili prvi u offensive ratingu. Slučajnost?

U ovoj sezoni imamo još bolje partije i pametniju igru na oba kraja parketa.

Uz Paula, Griffin je jedan od glavnih šrafova Clippersa, koji nikako da naprave korak naprijed u plejofu. Pobjeda u prvoj rundi nad Spursima je očigledno ostavila velikog traga, te se preko Rocketsa nije moglo preći. Jasno je da udarni dvojac uz Riversa snosi najveću krivicu, ali, kako bi Jamie Foxx u ime Riversa rekao – “it’s not Blake’s fault, it’s not on Blake, it’s on all of us”.

Najbolji dio vezan za Griffina je što mu je tek 26 godina i što tek sada očekujemo vrhunac njegove karijere i njegovih igara. Od njegove ruki sezone, njegov PER nikad nije bio ispod 20, a svake sezone je bio na All Star vikendu.

Sve u svemu, od Blakea očekujemo sve najbolje u narednim sezonama. O njemu ne treba više razmišljati samo kao o eksplozivnom dunkeru (u prethodne dvije sezone je smanjio broj zakucavanja sa 2.2 na 1.3 po meču), poboljšao je svoju igu u skoro svakom segmentu. Clippersima ne ide najbolje ove sezone, ali tek je počelo.

griffin_knee_tweak

9. Jimmy Butler

Bullsi, nažalost, već odavno više nisu Roseova ekipa, a mjesto glavnog igrača je postepeno preuzeo Jimmy. Kod Tibodoa je imao utakmice gdje je igrao po 48 minuta (ne mislim na utakmice sa produžecima), a energija na oba kraja parketa je bila čudnovata.

Butler je sigurno jedan od najboljih defanzivaca lige, a sposoban je braniti i bekove i krila. Ukratko, Jimmy je revolucija, ako pričamo o two way igračima, s obzirom da je dodao i masu ofanzivnih opcija. Ima fantastičan footwork, a šut sa distance mu je sada jača strana. Koliko je napredovao ofanzivno, govori i utakmica od prije nekoliko dana kada je u drugom poluvremenu protiv Toronta ubacio 40 poena i time oborio rekord Bullsa (Jordanov) po broju ubačenih poena za jedno poluvrijeme.

5429fa5015c56.preview-620

Naravno, ima tu još dosta prostora za napredak u napadu, ali niko ne sumnja da Jimmy može još naprijed. Ako ništa drugo, frizura mu je super, iako neki fanovi misle da je ružan (pogledajte donji video na 0:39).

 

 

 

Advertisements

8. Chicago Bulls

piše: Branko Dujović


Skor u prethodnoj sezoni: 50-32
Učinak u PO: druga runda

PG SG SF PF C
Derrick Rose Jimmy Butler Mike Dunleavy Pau Gasol Joakim Noah
Aaron Brooks Tony Snell Doug McDermott Nikola Mirotic Taj Gibson
Kirk Hinrich Jordan Crawford (FA) Bobby Portis (R) Cristiano Felicio (R)
 E’Twaun Moore Marcus Simmons (R)  Cameron Bairstow

hj3gmh82w9hffmeh3fjm5h874

Prethodna sezona

Mučili su se Bullsi dosta kroz sezonu, zatim i u plejofu protiv mladih Bucksa u prvoj rundi, da bi na kraju, protiv osakaćenih Cavsa izgubili 4-2. Svi su stekli utisak da je ova ekipa, sa ovakvim sistemom dostigla svoj maksimum, što je i rezultiralo otpuštanjem glavnog trenera. Dakle, konačno je završena era Tom Thibodeaua u Chicagu. Niko ne može sporiti njegovu predanost radu i fanatizam, ali mi se čini da je, jednostavno, previše cijedio igrače (što je možda nekad i bio razlog za povrede). Zaštitni znak ove ekipe je bila odbrana i tu je Tom bio stvarno maestralan, išao je do najsitnijih detalja, a iskreno, nedostajaće mi njegovo dranje pored out linije: “Ice, ice, ice”. Za neupućene, “Ice” je sistem odbrane protivničke pik igre, a detaljnu analizu možete pročitati ovdje. Ukratko, igrač koji brani protivničkog beka koji započinje pik igru, mora da ga usmjerava u jednu stranu i nikako da mu dozvoljava da se pozicionira u sredinu. Thibodeau je čvrsto vjerovao da takva odbrana, kada protivnički igrač mora ići uz aut liniju, donosi rezultate, što je i pokazivala statistika. Na 100 posjeda, primijenjujući ovu metodu, ekipa prima za 2.5 poena manje, što je, u suštini i razlika između dobre i elitne odbrane.

121113_ThibodeauKnicks

Šta očekivati ove sezone

Eto, čika Tom više nije tu, već je u Chicago stigao Fred Hoiberg. Vlasnici Bullsa nikad nisu bili zadovoljni tretmanom igrača od strane Thibodeaua (pamtim utakmice kada je Butler igrao po 48 minuta), pa je negativna energija postojala već odavno. Hoiberg će, s druge strane, drugačije raspoređivati minutažu, a Bullsi imaju dubine za tako nešto. Hoiberg se, inače, još uvijek traži sa startnim petorkama i pokušavao je čak da igra sa Mirotićem na trojci. Za sada, jedini sigurni starteri su Butler i Gasol, Rose će startovati kada je zdrav, a gledaćemo u startnoj petorci i Mirotića, Noaha, Dunleavyja a čak možda i Snella. Mora se naglasiti da je Hoiberg je došao na gotovo – Bullsi su već formirana ekipa, sa definisanom sinergijom, roster je pretrpio samo kozmetičke izmjene (Portis je zamijenio Nacija Mohammeda), a u tom slučaju svako novo trenersko ime je osvježenje po ekipu (čak i ako nije na nivou prethodnika).

BullsFredHoiberg

Bullsi su krcati talentom, i što je interesantno, imaju specijalce svakakvih profila: šutere, scorere, skakače i defanzivce. S druge strane, najveći problem će biti zdravlje i povrede ključnih igrača – ko je rekao Rose? Šalu na stranu, Derick je jedan od najvećih baksuza moderne košarke i stalno se nadam da neće biti novi Brandon Roy. Oporavak od prve povrede (lijevo koljeno) je trajao punih 18 mjeseci, od druge (desno koljeno) nešto manje. Sve u svemu, od MVP sezone 2010-11, Rose nije odigrao poštenu sezonu (propustio je 185 od 246 utakmica u poslednje tri godine). Ove godine, na treningu, Rose je slomio jagodičnu kost (orbital bone), zbog čega je morao na operaciju i sada ima problema sa vidom na tom oku, što ga onemogućava da zaigra u predsezoni.

Svake godine u najavama, dosta vremena posvetim Roseu, ali ne bez razloga, jer je on nevjerovatno bitan igrač u rotaciji Bullsa (iako je sve više tekstova i analiza u kojima se predlaže njegov trejd). Uvijek je osnovno pitanje po sezonu Bullsa – da li Rose može ostati zdrav i da li može biti na nivou koji je bar na 80-90% starog Rosea? Ako volimo košarku, nadajmo se da može.

Derrick-Rose-Dunk-48

Zamjene za Rosea na jedinici su sasvim solidne, i tu Bullsi imaju dosta finu dubinu – Brooks je odličan igrač za 10-15 minuta (u sudaru drugih petorki), a šta kapetan Kirk i dalje rade u NBA, nisam baš siguran, pogotovo ako pričamo o njegovoj nepostojećoj odbrani. Rotaciju zaokružujemo Mooreom koji može odigrati solidno, bar je tako bilo u predsezoni. Na beku i niskom krilu ćemo najčešće gledati Butlera, koji je polako izrastao u all stara. Jimmy je postao elitni defanzivac, a napad mu biva sve bolji iz godine u godinu. Dalje, društvo na boku će mu praviti Snell, Dunleavy i McDermott, rjeđe revolveraš Jordan Crawford, a nekad ćemo na trojci gledati i Mirotića (kada na parketu budu visoke petorke).

Pod košem je, takođe, rotacija vrlo solidna – Pau Gasol je tu glavni igrač, posle fenomenalno odigranog Eurobasketa (praktično je sam donio titulu Špancima), zatim pomenuti Mirotić, kao i Noah i Gibson. Rookie Portis je takođe simpatičan igrač. Sve u svemu, prilično duboka rotacija na svakoj poziciji.

MIAMI, FL - MAY 6: Jimmy Butler #21 of the Chicago Bulls controls the ball against the Miami Heat in Game One of the Eastern Conference Semifinals during the 2013 NBA Playoffs on May 6, 2013 at American Airlines Arena in Miami, Florida. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory copyright notice: Copyright NBAE 2013 (Photo by Issac Baldizon/NBAE via Getty Images)

Zaključak

Generalno, Bullsi izgledaju solidno i najveći izazov će biti da se naviknu na stil igre novog trenera. Ovakav pristup (roster skoro isti, a novi trener) može donijeti dosta dobrog. Mišljenja sam da ponekad nije potrebno rasturati ekipu i baciti u vodu energiju i hemiju koja je stvarana godinama, a to su Bullsi sada uradili. Plejof se ne dovodi u pitanje, i sigurno će imati oko 50 pobjeda, što im garantuje visoku poziciju pred doigravanje. Da li će biti na nivou prošle godine ili će možda uraditi i neki upgrade, niko ne može reći iz ove perspektive. Finale istoka može biti realan rezultat, ako se sve kockice poklope, mogu i iznenaditi.

Apr 13, 2015; Brooklyn, NY, USA; Chicago Bulls forward Pau Gasol (16) high fives forward Nikola Mirotic (44) after scoring during the fourth quarter against the Brooklyn Nets at Barclays Center. Chicago Bulls won 113-86. Mandatory Credit: Anthony Gruppuso-USA TODAY Sports

Komentari kolega

Frga: Kao prvo, mislim da je uprava jedva čekala da vidi ledja tlačitelju Tomu i da su krajnje nekorektno postupili, doslovno protjeravši čovjeka sa skorom 255-139 u periodu 2010-2015 i koji je vratio Bullsima makar obrise Jordanove nadekipe. Kao drugo, nije bilo nikakvih promjena u rosteru osim što su godinu stariji, a iako bi to kod, recimo, Bucksa bio plus kod Bullsa je to veliki minus s obzirom na godine i pređenu kilometražu kod većine igrača. Za pet sezona pod Thibsovim režimom, Noah i  društvo su se istrošili više nego neki timovi za sedam sezona i na taj način, vjerovatno, stekli pravo na benificirane penzije po ugledu na zaposlene u ANB-u. Veliko je pitanje kako će reagovati na šok terapiju – prelaska sa robovlasničkog koncepta igre i podjele minuta na jedan liberalniji sistem koji Hoiberg planira da uvede. Da li će kroz slobodniji pristup napadu izgubiti prepoznatljivu ratničku defanzivu? Mnoštvo je pitanja na koja se čekaju odgovori ali u svakom slučaju već se osjeća “wind of change” u Windy City.

Draško: Baš su me iznervirali PO nastupom prošle godine – imali su veliko finale na tacni pošto je CLE bio toliko osakaćen da je jedva mogao da skrpi 7 igrača za utakmicu (u finalu Istoka bi ih čekala Atlanta čija je foma bila u slobodnom padu posljednjih par mjeseci sezone), ali su dozvolili da ih James uz pomoć Irvinga, koji je jedva stajao na nogama, i još par igrača ne baš prevelikog kvaliteta lagano eliminišu. Sastav je ostao isti, i ne znam što da očekujem od njih, nekako mi se čini da su svi igrači izuzimajući Butlera ili odradili svoje najbolje godine (Gasol, Noah, Gibson, Dunleavy, Hinrich, pa čak i Rose može spada u ovo društvo iako dosta mlađi zbog opjevanih havarija s koljenima), dok s druge strane Mirotić, Snell i Mcdermott nisu još stasali za velike domete.
Možda novi trener unese malo živosti u napad i Bullsi prvi put od Jordanove ere dođu do finala – u 17 sezona samo 2011 bili blizu tome kad ih je trio Heata počistio u na zadnjoj stepenici sa 4-1. Ipak mnogo realniji ishod je da završe sezonu u top 3 i onda čekaju kad će nalećeti na Jamesa da ih opet izbaci u doigravanju (izgleda će morati čekati da dotični završi karijeru da se vrate na vrh Istoka), ako to i ranije ne urade Heat ili možda Hawksi.

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Fighting for positions (Round 4&5)

piše: Branko Dujović


Poznati su parovi osmine finala. U narednom postu će ići analiza svakog od tih duela uz predviđanje bracketa i nagradne igre 🙂 dok ćemo se u ovom postu baviti analizom i sumiranjem grupne faze Eurobasketa.

Grupa B

Kao što je i predviđano na startu, Island je bio potpuno nebitan za razvoj situacije u ovoj grupi, a za prva tri mjesta (četvrto donosi osminu finala, ali i duel sa Francuzima, što vjerovatno znači oproštaj od prvenstva) su se borili 5 timova.

Njemačka je od starta bila “najbolji” kandidat za to peto mjesto, što se na kraju i desilo. Tri njihove utakmice su riješene u poslednjim trenucima, a u svakoj od tih utakmica Njemci su izvukli deblji kraj. Schroder (njemački Rondo) je bio odličan, ako zanemarimo povremena divljanja (još je mlad, i u Hawksima je to kontrolisano, jer je backup plej Teagueu), i nameće se kao budući lider ove generacije. Ovo je bio i oproštaj od reprezentacije za Nowitzkog, a pisac ovih redova mu ovim putem iskazuje veliko poštovanje, za sve poteze kojim nas je oduševljavao ovih godina u ekipi sa raznim okuladžama, pascal rolerima i sl. 🙂 Danke Dirk!

COjybTRWwAAuU80 (2)
Danke!

Turska je prošla dalje, ali imaju ubjedljivo najteži zadatak u osmini finala od svih ekipa iz grupe B. Od starta potenciram njihovu nestabilnost u igri, i mislim da će se duel sa domaćinom biti oproštaj za njih.

Italija je danas, nakon herojske pobjede protiv Španaca i pobjede posle produžetaka nad Njemcima, izašla na megdan Srbiji potpuno rasterećena. Odlučili su odmah na startu da žele izgubiti utakmicu i nakon lake osmine finala ići na D1 u četvrtfinalu (Litvanija) i u polufinalu na Srbiju, umjesto da idu na C2 (Hrvatska) i u polufinalu na Španiju. Belinelli je odmarao, Galinari je dozirao minutažu, pa smo gledali malo više divljanja od strane Bargnanija i nekoliko puta sam se pitao kako je čovjek 2006. bio prvi pik na draftu, prije Lamarcusa i Roya (na ovom draftu su kao kasniji pikovi odabrani i Rondo, Lowry i Millsap).

bargnani7s-5-web
Zajeb’o sam Miličića

Španija se do osmine finala provukla kroz iglene uši. Na kraju su drugi, ali ih je jedan napad dijelio od petog mjesta i eliminacije u grupi. Ne znam šta da mislim, iako su oni bili moj prvi favorit na ovom prvenstvu, ova igra najčešće ne liči ni na šta – besomučno forsiranje Gasola u postu, od spoljne linije (mimo par bljeskova Ribasa) dobijamo vrlo malo, a Mirotić ima previše loš procenat šuta iz igre. Iako je tek sad ono pravo i očekujemo kakvo-takvo dizanje forme, moram priznati da sam malo posumnjao u njih.

Pobjednik grupe je Srbija, ekipa koja je definitivno najviše pokazala u dosadašnjem dijelu. Najmanje mislim na ovo 5-0. Iz utakmice u utakmicu pokazuju svoj najveći kvalitet – timski duh. Mislim da je Đorđević rekao da odbrana dobija prvenstva, a Srbija je timski (mimo centarske linije koja zna da pliva prilikom odbrane pik n rolla) igra zaista sjajno. Evo i kratke statističke analize na taj račun. Postoji jedan interesantan statistički podatak – opponent field goal percentage. Ovaj podatak vam govori koji procenat šuta iz igre dopuštate protivniku. Ako gledamo ukupan procenat (i za dva i za tri poena), Srbija je ubjedljivo prva, gdje dopušta protivniku mizernih 37.9%. Uporedbe radi, Francuska i Hrvatska su na oko 42%, Grčka i Litvanija na oko 43%, a Španija i Italija na oko 44%. Ako analiziramo samo šut za tri poena, Srbija protivniku dopušta 23.8%,  Litvanija je na 28.3%, Francuska 29.2%, Hrvatska 34%, Španija 36.4%. Impresivno.
Ako na sve ovo dodamo fantastične partije Teodosića (manje mislim na šut, a više na asistencije i uništavanje protivničkih odbrana), onda sve ovo djeluje još impresivnije. Raduljicu ne bih dizao u nebo posle dvije utakmice koje su praktično riješene u nekoliko uvodnih minuta, još je mnogo stvari tu za brigu i upitnika kada pričamo o centarskoj liniji.

Milos_Teodosic_Eurobasket_2011
Jebi ga, nisam ‘teo.

Grupa A

Francuska je prva, sve ostalo je nebitno. Bosna i Rusija su došle u vrlo oslabljenom sastavu te je bilo i očekivano dno tabele, dok su se Izrael, Poljska i Finska borili za pozicije od drugog do četvrtog mjesta, što će na kraju biti potpuno nebitno.

Francuzi još nisu odigrali jaku utakmicu, a najboljeg protivnika, posle 5 odigranih utakmica (!?), srijeću u osmini finala. Dizaće formu, imaju dugačku klupu i dovoljno asova za borbu za sami vrh.

Grupa C

Grci su očekivano bili prvi. Ne igraju previše lepršavo, ali igraju čvrsto i na pobjedu. Imaju previše veterana koji mogu odlučiti utakmicu u par minuta, prije svega mislim na Spanoulisa. Ono što im nikako ne ide na ruku je drugo mjesto Španije u grupi B, što znači da ćemo već u četvrtfinalu gledati paklen meč između te dvije ekipe.

Hrvati su bili drugi, a u direktnom duelu za tu poziciju su savladali Slovence. Ne znam šta da mislim za njih, toliko mnogo upitnika u njihovoj igri, što se pokazalo i u meču protiv Gruzije. Na momente djeluju organizovano, a onda ponekad gledate raspuštenu bandu. Hezonja je prilično loš, Šarić igra standardno, ali nikako da digne to na nivo iznad, dok je Bogdanović prilično stidljiv. Ignorisanje Tomića u napadu nema potrebe više komentarisati. Kratki su i na pleju, što se i potencira od starta, Draper je van forme, Roko i Rok nisu ovaj nivo. Pored svega, očekuje ih paklen raspored – vrlo težak meč protiv nezgodnih Čeha, pa onda četvrtfinale sa Srbijom.

Slovenci nezgodni, iako su došli u najgorem sastavu ako posmatramo nekoliko prethodnih prvenstava, dobro koriste to što imaju. Očekuje ih meč sa Letoncima i to je, po mom mišljenju, najneizvjesniji meč ove runde.

Ko ne gotivi Zazu, Gruzijce i one njihove orlovske noseve, taj ne voli košarku! 🙂
Malo su razočarali u prva tri kola nekim glupim porazima (pogotovo onim od Holandije), a onda su popravili utisak sa dvije pobjede. Namučiće Litvance, to je sigurno.

Ćao mačke, ljubi vas Zaza
Ćao mačke, ljubi vas Zaza

Makedonija je bez Mekejlebovskog i Antića vrlo loša ekipa, pa je ovo ispadanje realnost. Holandija može biti zadovoljna tom jednom pobjedom i sa par žilavih nastupa.

Grupa D

Litvanci na kraju prvi, ali djeluju prilično neubjedljivo. Od svih pobjednika grupa, oni su najmanje pokazali, ne zbog toga su jedini prvaci grupe sa porazom, već što djeluju nepovezano. Jonas daje svoj maksimum, ali bekovska linija nije na nivou. Izvukli su tešku pobjedu protiv Čeha i pokazali da znaju kako se igra kada treba. Nikad ih ne treba otpisivati, iako im slijedi dosta težak raspored – prvo Zaza i ekipa, a onda Italija.

Još u najavi prvenstva sam rekao da potencijalne nagazne mine vidim među Poljacima, Gruzijcima i Letoncima, a najviše šanse da uđu među osam imaju upravo Letonci. Beržins i Bertans (koji je dosta dobro odigrao ljetnju ligu u NBA) igraju standardno, cijela ekipa igra modernu i brzu košarku, i dajem im prednost nad Slovencima. Dalje od četvrfinala neće svakako, gdje ih čekaju Francuzi.

Česi i Belgijanci su vrlo simpatične ekipe i mogu biti zadovoljni prvenstvom. Namučiće svoje protivnike u osmini finala, ali ipak mislim da će to biti i kraj za njih.

Estonija i Ukrajina su na dnu grupe sa po jednom pobjedom, a to je trenutno i njihova realnost.

Fighting for positions (round 1)

piše: Branko Dujović


Odlična košarka juče.

Derbi prvog kola, a možda i kompletne prve runde, je bila utakmica između Srbije i Španije, gdje su Srbi pokazali kako dobra atmosfera i samopouzdanje mogu da nadoknade nedostatke.
Naime, ono što sam i juče napisao je da Srbija ima evidentan problem sa centrima. Utakmica je krenula strašnom odbranom, gdje im Španci nisu dali ni poena prvih 4-5 minuta, ali su dva Kuzmićeva faula u 4 minuta previše skupa cijena za to. Ulaskom Raduljice koji je totalno van forme imamo još veću razliku u tom segmentu. Gasol lupa banane, Španci počinju sa njihovim provokacijama, Bjelica pokušava, ali ne ide i eto Španaca na +10. Đorđević radi odličan potez, igra sa nižom petorkom, stavlja Ercega na peticu i počinje približavanje. Uz minijaturu Nedovića, koji ubacuje 10 poena za redom, eto Srbije u egalu do poluvremena. I tu leži suština ove utakmice, a Saša je to odlično pročitao – fokus igre što više pomjeriti sa centara, kako ofanzivno, tako i defanzivno (dati veću slobodu njihovim bekovima, posebno Rodrigezu koji juče nije mogao ništa da pogodi, udvajati centre). Ovo je mnogo lakše reći, nego realizovati, ali su Srbi ipak uspjeli u tome i imamo fantastičnu treću četvrtinu. Tek pred sami kraj je Španija opet uspjela da se malo približi, kako li drugo, nego preko Gasola i Mirotića, ali je najbolji igrač Srbije – Bjelica to osujetio fantastičnom all round igrom.
Ova pobjeda znači baš mnogo, ali ipak treba biti oprezan. Iskren da budem, teško da će pola njihove ekipe ovako loše odigrati, a momente ludila Nedovića i Bjelice ne možete očekivati svaki dan. Đorđević je pobjednik dana i još jednom – navijam da se ova lijepa priča nastavi.

GettyImages-487013862.0

Još nekoliko zapažanja od jučerašnjeg dana:
– Duško Ivanović cijedu suvu drenovinu, ali ako nemaš talenta i ako ti je Gordić jedna od prvih ofanzivnih opcija, onda stvarno ne treba puno očekivati.
– Holandija je iznenađenje dana, jaka, disciplinovana košarka, pogotovo u odbrani. Gledao sam drugo poluvrijeme i nevjerovatno je da Gruzijci nisu završili utakmicu nakon što su prešli u vođstvo. Pulen je divalj igrač za razliku od većine drugih naturalizovanih crnaca.
– Letonija lepršava, Litvanija muku muči sa bekovima. Sve su to igrači koji su ograničeni u nekom segmentu. Duel ove dvije ekipe treba ispratiti danas i ne bi bilo čudno da Letonci dobiju.
– Mučenje Francuske sa netipičnim Fincima bih objasnio prvom utakmicom na turniru, ali vidjećemo.
– Hrvati dobili dosta lagano, što zbog loše Slovenije, što zbog dobre igre Žorića i Simona, uz par minijatura Hezonje. Bogdanović dobio lakši potres mozga, nadam se da će se ubrzo vratiti (Curry i Thompson su se vraćali kroz 5 dana).
– Galinari trpa, pokazuje kakva je ofanzivna neman. Strašna utakmica. Rekoh već – ne vjerujem im (Italijanima). A ne vjerujem ni Turcima 🙂

Najinteresantniji mečevi dana: Litvanija – Letonija, Turska – Španija, Grčka – Hrvatska.

Powered by WordPress.com.

Up ↑