Jimmy Butler – Airball.me

Gold on the ceiling – Part 1

6 Jan 2016Posted in Authors, Branko Dujović, NBA, Season 2015-2016Tagged Blake Griffin, Chris Paul, Damian Lillard, DeMarcus Cousins, Dirk Nowitzki, Draymond Greed, Jimmy Butler, John Wall, Kawhi Leonard, Kevin Durant, Kevin Garnett, Klay Thompson, Kobe Bryant, Kyrie Irving, LaMarcus Aldridge, Pau Gasol, Paul George, Tim DuncanLeave a comment

Prije svega, svim čitaocima našeg portala želimo srećne praznike 🙂

Plan je da, koliko bude vremena i mogućnosti, sumiramo prethodnu godinu i napravimo nekoliko tekstova koji se tiču stvari koje su obilježile prethodnu godinu. Za početak pričamo o najboljim igračima u 2015oj – Gold on the ceiling. Rangiranje ide silaznim redom (od desetog do prvog mjesta).

Honorable mentions

Zaista mi je žao što za igrače poput Duranta i Georgea nema mjesta u najboljih 10, ali su za to krive povrede i propušten ogroman broj utakmica. Ono što raduje je da, bar za sada, liče na 95% od onih starih majstora. Pacersi i Thunderi su u prošloj sezoni bili van plejofa, a sada se odmah nameću kao obavezni učesnici (s tim da Pacersi imaju prilično loš roster ove sezone, ali guraju najviše zahvaljujući strašnim partijama PGa). Nema nikakve sumnje da će ovaj dvojac biti opet među top 10 igrača lige.

Takođe, mjesta nije bilo za dvojac šampiona – Klaya i Draymonda, ali ih s obzirom na partije koje su pružali i osvojeni prsten moramo bar pomenuti. Green je poludio krajem godine, i u novu ušao sa fenomenalnim all round partijama i nekoliko triple-doubleova.

Lamarcus Aldridge je odlučio da raskrsti sa Blazersima (u kojima je stvarno dao svoj maksimum i održavao nadu stanovnika Oregona da mogu dogurati daleko u plejofu) i pređe u Spurse, gdje ima manju potrošnju, bolje saigrače i veću šansu za prsten.

Pau Gasol u 35. godini doživljava drugu mladost – prethodna sezona za Bullse je bila nestvarna, a na Eurobasketu je izdominirao i bio ubjedljivo najzaslužniji za prvo mjesto Španaca na turniru.

John Wall je iz godine sve bolji i bolji, popravlja šut, i uz Lillarda i Irvinga može biti jedan od boljih plejeva lige. Cousinsa čekamo već godinama da svoj talenat stavi u neki kontekst i da smiri malo glavu. Ima monstruozne partije, ali jednostavno je glava još uvijek – previše vruća.

Za kraj se moraju pomenuti i legende NBA lige. Statistika to ne pokazuje u ovoj sezoni, ali će ipak biti mnogo tužnije kada Kobe, Garnett, Duncan i Dirk ne budu više na parketima NBA karavana. Kobe je najavio oproštaj, KG će biti mentor ove i naredne godine omladini u hladnoj Minnesoti, a za TDja i Dirka još uvijek ništa ne znamo (sjećam se kad je TD najavio da posle 2013. godine neće više igrati). Dirk je na all-time listi strijelaca nedavno preskočio i Shaqa.

Dosta je bilo uvoda. Da krenemo sa rangiranjem 🙂

10. Blake Griffin

Blake je napravio ogroman upgrade u svojoj igri tokom prethodnih par sezona. Poboljšao je vrlo problematičan šut, kako za distance, tako i sa bacanja. Osim što je veoma kvalitetan dunker, sada se može pričati i o legitimnoj streč četvorki, koja igra solidnu odbranu i može uvijek podijeliti 5-6 asistencija. Kada imate visokog koji zna udijeliti kvalitetan pas, to odmah otvara velike mogućnosti – od brzog pasa nakon defanzivnog skoka i otvaranja parketa, pa sve do pasa cutterima sa posta. Blake je krajem godine čak i bio vodeći asistent lige među power forwardima, a Clippersi su bili prvi u offensive ratingu. Slučajnost?

U ovoj sezoni imamo još bolje partije i pametniju igru na oba kraja parketa.

Uz Paula, Griffin je jedan od glavnih šrafova Clippersa, koji nikako da naprave korak naprijed u plejofu. Pobjeda u prvoj rundi nad Spursima je očigledno ostavila velikog traga, te se preko Rocketsa nije moglo preći. Jasno je da udarni dvojac uz Riversa snosi najveću krivicu, ali, kako bi Jamie Foxx u ime Riversa rekao – “it’s not Blake’s fault, it’s not on Blake, it’s on all of us”.

Najbolji dio vezan za Griffina je što mu je tek 26 godina i što tek sada očekujemo vrhunac njegove karijere i njegovih igara. Od njegove ruki sezone, njegov PER nikad nije bio ispod 20, a svake sezone je bio na All Star vikendu.

Sve u svemu, od Blakea očekujemo sve najbolje u narednim sezonama. O njemu ne treba više razmišljati samo kao o eksplozivnom dunkeru (u prethodne dvije sezone je smanjio broj zakucavanja sa 2.2 na 1.3 po meču), poboljšao je svoju igu u skoro svakom segmentu. Clippersima ne ide najbolje ove sezone, ali tek je počelo.

9. Jimmy Butler

Bullsi, nažalost, već odavno više nisu Roseova ekipa, a mjesto glavnog igrača je postepeno preuzeo Jimmy. Kod Tibodoa je imao utakmice gdje je igrao po 48 minuta (ne mislim na utakmice sa produžecima), a energija na oba kraja parketa je bila čudnovata.

Butler je sigurno jedan od najboljih defanzivaca lige, a sposoban je braniti i bekove i krila. Ukratko, Jimmy je revolucija, ako pričamo o two way igračima, s obzirom da je dodao i masu ofanzivnih opcija. Ima fantastičan footwork, a šut sa distance mu je sada jača strana. Koliko je napredovao ofanzivno, govori i utakmica od prije nekoliko dana kada je u drugom poluvremenu protiv Toronta ubacio 40 poena i time oborio rekord Bullsa (Jordanov) po broju ubačenih poena za jedno poluvrijeme.

Naravno, ima tu još dosta prostora za napredak u napadu, ali niko ne sumnja da Jimmy može još naprijed. Ako ništa drugo, frizura mu je super, iako neki fanovi misle da je ružan (pogledajte donji video na 0:39).

Us and them – Week 1

3 Nov 2015Posted in Authors, Branko Dujović, Draško Milić, NBA, Season 2015-2016Tagged Al Horford, Andre Drummond, Jahlil Okafor, James Harden, Jimmy Butler, Karl-Anthony Towns, Kawhi Leonard, Kevin Durant, Monta Ellis, Ricky Rubio, Stephen CurryLeave a comment

Nakon što smo malo odmorili od predsezonskih analiza, a zatim i uživali u otvaranju sezone, pišemo i prvi weekly report. Ideja je da jednom nedeljno saberemo utiske iz protekle sedmice (od ponedeljka do nedelje), pa će utorkom ujutro ovo postati standardan osvrt. Us and them!

Game of the week – Spurs at Thunder

Utakmica je potpuno opravdala očekivanja, a veći dio meča je bio u ritmu kao da je plejof. Iako su Spursi dominirali gotovo cijelu utakmicu, par traljavo odigranih napada u finišu u kojima se išlo na post-up, umjesto da se izgrade akcije, su ih koštali pobjede. Sigurno je da će još neko vrijeme trajati uklapanje novih igrača i nova raspodjela uloga gdje su Kawhi i LMA prve opcije. Leonard je, ako zadrži ovaj nivo, najbolji igrač lige kada se računa učinak u oba smjera, jer je uz dobru odbranu na Durantu koga je natjerao na niz loših šuteva, nosio svoju ekipu u napadu cijelo vrijeme, pa su par promašaja u završnici vjerovatno i rezultat zamora. S druge strane, Westbrook zadržao prošlogodišnji nivo, KD na putu da se vrati na nivo iz pretprošle sezone. Kanter jeste preplaćen, ali za rat sa drugim postavama je ubitačno oružje, kad je već uprava odlučila da plati svaki cent poreza za napad na titulu.

Heroes of the week

Moglo se pretpostaviti da će Pistonsi pod Van Gundyjem biti tempirana bomba, ali da u 4 dana dobiju Hawkse, Jazz i Bullse vjerovatno niko nije očekivao. Drummond dominira u reketu, čak pogađa solidno i bacanja, a svaki put prorade bar dvojica šutera. Tokom sedmice su ostali bez Meeksa na duže, što može malo poremetiti planove. Očekuju se i porazi od najgorih ekipa lige kad stane šut ili AD zabaguje sa slobodnih ili kojim slučajem propusti neku utakmicu (bez njega ova ekipa nema mnogo smisla), ali za sada sve to izgleda dosta dobro. Blok KCPa protiv Jazza je za špice. Warriorsi su sigurno u ovoj grupi sa tri dominante pobjede, ali nećemo puno o tome 🙂

Losers of the week

Rocketsi su katastrofalni na startu, a prva su ekipa u istoriji koja je izgubila prve 3 utakmice u sezoni sa razlikom većom od 20 poena. Howard je igrao samo jednu od te tri utakmice, a i ostali takođe odsustvuju (Jones i Motiejunas nisu igrali u poslednjoj), pa Harden baš ništa ne može sam kad su svi skoncetrisani na njega, a ostali nikako da pomognu. Sve je jasno kad su Ariza sa šutem 8/32 i Lawson sa 6/21 među korisnijim igračima. Prihvatljivo je što su izgubili od GSW, može se nekako shvatiti i poraz od MIA, ali 20 razlike od DEN je krajnje neprihvatljivo za nekoga ko pretenduje na vrh.

U ovoj kategoriji se moraju pomenuti i Bucksi. Nisu baš u kategoriji Rocketsa, ali ni mnogo bolji – znalo se da mogu imati problema u napadu, ali da primaju preko 115 poena u prosjeku i to od TOR, NYK i WAS je – sramota.

MVP

Može da zvuči izlizano, ali ono što je Steph uradio prve sedmice se teško riječima opisuje, mnogo je bolje pogledati video sa drugog meča sa Pelicansima. Nema odbrane protiv njega, čak ni kad Davis stoji ispred sa podignutom rukom ili ga okruže trojica ili četvorica. Hoće li ovako izdržati cijele sezone – sigurno neće, ali zašto se time opterećivati umjesto uživati dok magija traje? Prosjek prve sedmice mu je 39.3 poena, 7.3 asistencije i 2.3 ukradene lopte

Must see moments

Utakmica u kojoj su se sastali Magic i Thunder u kojoj smo prisustvovali neviđenom festivalu trojki u poslednjim trenucima, što je rezultiralo sa dva produžetka, je odnijela epitet momenata koje ste morali vidjeti u prethodnoj sedmici.

Random thoughts

Karl Anthony Towns je fenomenalno otvorio sezonu protiv ipak neozbiljnih odbrana kakve su LAL i DEN. Ako to i djelimično ponovi narednih 12 dana protiv dva Gasola, Horforda, Drummonda, Whitesidea, Vučevića i lude odbrane GSW, možemo reći da MIN poslije 20 godina ima frančiznog igrača.

Golden State Warriorsi su potpuno rasterećeno ušli u sezonu, sa pola gasa razbili Pelikane, onda odbranom uništili Rocketse (toliko su dobri bili u zaštiti reketa da se ne pamti kad je neko imao ovoliko faula u napadu zbog dobre odbrane) pa su na red opet došli Pelikani, koje je Steph sam raščerupao (pogledati video iznad).

Atlanta Hawksi imaju garniture dresova kao da su ih kupili u Tuzima 90tih. Može se odmah reći da su mnogo izgubili Carrollovim odlaskom – Sefoloshi će faliti igra u napadu, Bazemoreu kontinuitet u igri i pored svog truda koji ulaže. Kad igraju sva 4 glavna igrača, dobri su, ali klupa opet nije na nivou. Šteta što nisu probali da ga zadrže kad se već bio idealno uklopio u igru, već insistiraju na finansijskoj fleksibilnosti pa možda kasno shvate da to nije uvijek i najbitnije. Horford i Milsap svaku utakmicu šutiraju za 3 da bi dodatno stavljali pritisak na protivničke odbrane, a ako Al počne da ih zabija u Paulovim procentima, Antony Davis će dobiti konkurenciju za najraznovrsnijeg centra lige koji obavlja baš sve poslove na terenu.

Utah Jazzeri se još uigravaju, Neto je zvanično startni play, a kad uđu u ritam dobre odbrane protivnik je u velikim problemima. Dovoljno je odgledati 3. četvrtinu utakmice kad IND kad ni sa 4 šutera na parketu ne može do izgrađenog šuta, već je sve išlo preko ruke. Favors je odlično otvorio sezonu, jer pored standardno dobre odbrane, predstavlja dobru opciju u napadu i protiv centara i protiv nižih igrača.

Za New Orleans Pelicanse je možda i dobro što su u ovako osakaćenom sastavu odmah naletjeli na GSW, koji svakako nije njihova kategorija, pa bi i u punom naletu vjerovatno izgubili od njih, jer Davis teško može sam bez pomoći ostalih koji se još uhodavaju ili oporavljaju. Usput su uspjeli da izgube i od POR, što je svakako mnogo veći problem. Perkins u prvoj utakmici protiv GSW oduševio, ne samo da je šutirao 5/5 iz igre već je sve bilo propraćeno s Hakeemovom elegancijom i to protiv Boguta.

Charlotte Hornetsi su ostali bez stuba odbrane MKGa, ali zato svi igrači daju mnogo više u odbrani – najbolji pokazatelj je utakmica sa ATL gdje su imali 7 blokada više (13-6). Dva puta su izgubili u finišu od ATL, jednom od MIA, nije im ni raspored bio baš naklonjen, ali će sigurno pokušati da se bore do kraja u svakoj utakmici.

Chicago Bullsi pokazuju značajan napredak u napadu u odnosu na prošlu godinu, pa su uz Cavse pali i nedorasli Netsi i Magic (uz mnogo više problema nego što bi trebalo), a poraženi su od Detroita. Biće zanimljivo kako će se Noah naviknuti na ovu ulogu da ulazi s klupe na oko 20 min da krpi rupe u odbrani (i Gibson ima identičnu ulogu i minutažu), dok španski tandem (Katalonac i Crnogorac u španskom dresu) imaju potpunu slobodu. Jimmy je nesumnjivi lider ekipe na obje strane terena, a ove godine je realno da bude u top 10 igrača lige.

Indiana Pacersi su potpuno bezidejni, Ellis neumorno divlja, ali za razliku od Dallasa gdje se protivničke odbrane fokusiraju na šut Dirka i ostalih, pa stoga ima vise prostora, u Indiani je Monta jedna od prvih opcija. Myles Turner je svijetla tačka, ima skok i odličan šut, range mu je čak do trojke.

Ricky Rubio je popravio šut! Teško je pričati išta na osnovu tri utakmice, ali i procenti i mehanika izgledaju mnogo bolje.

Orlando Magic je zaslužio da pobijedi bar neku od utakmica, ali je za sad ohrabrujuće da su igrali utakmice na jednu loptu sa znatno kvalitetnijim ekipama – CHI, WAS i pogotovo festival buzzer beater trojki sa OKC. Orlando nema nosioca igre i jednostavno niko nije imao muda da zatvori utakmicu. Cak je i golobradi Hezonja izgledao kao neko ko bi mogao da bude taj lik, ali je ipak on miljama daleko od takve uloge. I Payton zaslužuje pohvale za popravljanje mehanike šuta, Vučević je pokazao napredak u odbrani – materijala ima, samo da ovako nastave.

Jahlil Okafor je prijatno iznenadjenje, prvu utakmicu sezone je izgledao kao Hakeem, agresivan i precizan. Kao da nije igralo ono drvo iz predsezone. Interesantan je tandem njega i Noela.

Toronto Raptorsi – kao i obično, kod njh ima svega, pa jedan dan Jonas bude najbolji igrač ekipe protiv IND, odmah sljedeći protiv ne baš stamene odbrane Bostona šutne samo 6 puta jer ne može doći na red od revolveraša, da bi na kraju protiv MIL odigrali pravu timsku utakmicu i ubjedljvo slavili.

Bonus impression

Porodični termin nedeljom u 21:30 je bio pogodan za uspavljivanje djeteta. Boston vs San Antonio Spurs je po smislenosti igre na momente podsjećao na meč Hrvatska – Česka sa ljetošnjeg Eurobasketa. Izgubljene lopte su se kotile iz napada u napad, nakon kojih bi facijalne ekspresije Popa i Stevensa bile blizu replike Munchovog remekdjela Krik. Očito je da će Spursi prvi dio sezone igrati preko one rabote, a ciglana zvana Celticsi, ukoliko nastavi s ovakvim procentima šuta, će ubrzo raspršiti Stevensove, a ostvariti Aingove snove.

8. Chicago Bulls

20 Oct 2015Posted in Authors, Branko Dujović, NBA, Season 2015-2016Tagged Derick Rose, Fred Hoiberg, Jimmy Butler, Nikola Mirotić, Pau Gasol, Tom ThibodeauLeave a comment

piše: Branko Dujović

Skor u prethodnoj sezoni: 50-32
Učinak u PO: druga runda

PG	SG	SF	PF	C
Derrick Rose	Jimmy Butler	Mike Dunleavy	Pau Gasol	Joakim Noah
Aaron Brooks	Tony Snell	Doug McDermott	Nikola Mirotic	Taj Gibson
Kirk Hinrich	Jordan Crawford (FA)		Bobby Portis (R)	Cristiano Felicio (R)
E’Twaun Moore	Marcus Simmons (R)		Cameron Bairstow

Prethodna sezona

Mučili su se Bullsi dosta kroz sezonu, zatim i u plejofu protiv mladih Bucksa u prvoj rundi, da bi na kraju, protiv osakaćenih Cavsa izgubili 4-2. Svi su stekli utisak da je ova ekipa, sa ovakvim sistemom dostigla svoj maksimum, što je i rezultiralo otpuštanjem glavnog trenera. Dakle, konačno je završena era Tom Thibodeaua u Chicagu. Niko ne može sporiti njegovu predanost radu i fanatizam, ali mi se čini da je, jednostavno, previše cijedio igrače (što je možda nekad i bio razlog za povrede). Zaštitni znak ove ekipe je bila odbrana i tu je Tom bio stvarno maestralan, išao je do najsitnijih detalja, a iskreno, nedostajaće mi njegovo dranje pored out linije: “Ice, ice, ice”. Za neupućene, “Ice” je sistem odbrane protivničke pik igre, a detaljnu analizu možete pročitati ovdje. Ukratko, igrač koji brani protivničkog beka koji započinje pik igru, mora da ga usmjerava u jednu stranu i nikako da mu dozvoljava da se pozicionira u sredinu. Thibodeau je čvrsto vjerovao da takva odbrana, kada protivnički igrač mora ići uz aut liniju, donosi rezultate, što je i pokazivala statistika. Na 100 posjeda, primijenjujući ovu metodu, ekipa prima za 2.5 poena manje, što je, u suštini i razlika između dobre i elitne odbrane.

Šta očekivati ove sezone

Eto, čika Tom više nije tu, već je u Chicago stigao Fred Hoiberg. Vlasnici Bullsa nikad nisu bili zadovoljni tretmanom igrača od strane Thibodeaua (pamtim utakmice kada je Butler igrao po 48 minuta), pa je negativna energija postojala već odavno. Hoiberg će, s druge strane, drugačije raspoređivati minutažu, a Bullsi imaju dubine za tako nešto. Hoiberg se, inače, još uvijek traži sa startnim petorkama i pokušavao je čak da igra sa Mirotićem na trojci. Za sada, jedini sigurni starteri su Butler i Gasol, Rose će startovati kada je zdrav, a gledaćemo u startnoj petorci i Mirotića, Noaha, Dunleavyja a čak možda i Snella. Mora se naglasiti da je Hoiberg je došao na gotovo – Bullsi su već formirana ekipa, sa definisanom sinergijom, roster je pretrpio samo kozmetičke izmjene (Portis je zamijenio Nacija Mohammeda), a u tom slučaju svako novo trenersko ime je osvježenje po ekipu (čak i ako nije na nivou prethodnika).

Bullsi su krcati talentom, i što je interesantno, imaju specijalce svakakvih profila: šutere, scorere, skakače i defanzivce. S druge strane, najveći problem će biti zdravlje i povrede ključnih igrača – ko je rekao Rose? Šalu na stranu, Derick je jedan od najvećih baksuza moderne košarke i stalno se nadam da neće biti novi Brandon Roy. Oporavak od prve povrede (lijevo koljeno) je trajao punih 18 mjeseci, od druge (desno koljeno) nešto manje. Sve u svemu, od MVP sezone 2010-11, Rose nije odigrao poštenu sezonu (propustio je 185 od 246 utakmica u poslednje tri godine). Ove godine, na treningu, Rose je slomio jagodičnu kost (orbital bone), zbog čega je morao na operaciju i sada ima problema sa vidom na tom oku, što ga onemogućava da zaigra u predsezoni.

Svake godine u najavama, dosta vremena posvetim Roseu, ali ne bez razloga, jer je on nevjerovatno bitan igrač u rotaciji Bullsa (iako je sve više tekstova i analiza u kojima se predlaže njegov trejd). Uvijek je osnovno pitanje po sezonu Bullsa – da li Rose može ostati zdrav i da li može biti na nivou koji je bar na 80-90% starog Rosea? Ako volimo košarku, nadajmo se da može.

Zamjene za Rosea na jedinici su sasvim solidne, i tu Bullsi imaju dosta finu dubinu – Brooks je odličan igrač za 10-15 minuta (u sudaru drugih petorki), a šta kapetan Kirk i dalje rade u NBA, nisam baš siguran, pogotovo ako pričamo o njegovoj nepostojećoj odbrani. Rotaciju zaokružujemo Mooreom koji može odigrati solidno, bar je tako bilo u predsezoni. Na beku i niskom krilu ćemo najčešće gledati Butlera, koji je polako izrastao u all stara. Jimmy je postao elitni defanzivac, a napad mu biva sve bolji iz godine u godinu. Dalje, društvo na boku će mu praviti Snell, Dunleavy i McDermott, rjeđe revolveraš Jordan Crawford, a nekad ćemo na trojci gledati i Mirotića (kada na parketu budu visoke petorke).

Pod košem je, takođe, rotacija vrlo solidna – Pau Gasol je tu glavni igrač, posle fenomenalno odigranog Eurobasketa (praktično je sam donio titulu Špancima), zatim pomenuti Mirotić, kao i Noah i Gibson. Rookie Portis je takođe simpatičan igrač. Sve u svemu, prilično duboka rotacija na svakoj poziciji.

Zaključak

Generalno, Bullsi izgledaju solidno i najveći izazov će biti da se naviknu na stil igre novog trenera. Ovakav pristup (roster skoro isti, a novi trener) može donijeti dosta dobrog. Mišljenja sam da ponekad nije potrebno rasturati ekipu i baciti u vodu energiju i hemiju koja je stvarana godinama, a to su Bullsi sada uradili. Plejof se ne dovodi u pitanje, i sigurno će imati oko 50 pobjeda, što im garantuje visoku poziciju pred doigravanje. Da li će biti na nivou prošle godine ili će možda uraditi i neki upgrade, niko ne može reći iz ove perspektive. Finale istoka može biti realan rezultat, ako se sve kockice poklope, mogu i iznenaditi.

Komentari kolega

Frga: Kao prvo, mislim da je uprava jedva čekala da vidi ledja tlačitelju Tomu i da su krajnje nekorektno postupili, doslovno protjeravši čovjeka sa skorom 255-139 u periodu 2010-2015 i koji je vratio Bullsima makar obrise Jordanove nadekipe. Kao drugo, nije bilo nikakvih promjena u rosteru osim što su godinu stariji, a iako bi to kod, recimo, Bucksa bio plus kod Bullsa je to veliki minus s obzirom na godine i pređenu kilometražu kod većine igrača. Za pet sezona pod Thibsovim režimom, Noah i društvo su se istrošili više nego neki timovi za sedam sezona i na taj način, vjerovatno, stekli pravo na benificirane penzije po ugledu na zaposlene u ANB-u. Veliko je pitanje kako će reagovati na šok terapiju – prelaska sa robovlasničkog koncepta igre i podjele minuta na jedan liberalniji sistem koji Hoiberg planira da uvede. Da li će kroz slobodniji pristup napadu izgubiti prepoznatljivu ratničku defanzivu? Mnoštvo je pitanja na koja se čekaju odgovori ali u svakom slučaju već se osjeća “wind of change” u Windy City.

Draško: Baš su me iznervirali PO nastupom prošle godine – imali su veliko finale na tacni pošto je CLE bio toliko osakaćen da je jedva mogao da skrpi 7 igrača za utakmicu (u finalu Istoka bi ih čekala Atlanta čija je foma bila u slobodnom padu posljednjih par mjeseci sezone), ali su dozvolili da ih James uz pomoć Irvinga, koji je jedva stajao na nogama, i još par igrača ne baš prevelikog kvaliteta lagano eliminišu. Sastav je ostao isti, i ne znam što da očekujem od njih, nekako mi se čini da su svi igrači izuzimajući Butlera ili odradili svoje najbolje godine (Gasol, Noah, Gibson, Dunleavy, Hinrich, pa čak i Rose može spada u ovo društvo iako dosta mlađi zbog opjevanih havarija s koljenima), dok s druge strane Mirotić, Snell i Mcdermott nisu još stasali za velike domete.
Možda novi trener unese malo živosti u napad i Bullsi prvi put od Jordanove ere dođu do finala – u 17 sezona samo 2011 bili blizu tome kad ih je trio Heata počistio u na zadnjoj stepenici sa 4-1. Ipak mnogo realniji ishod je da završe sezonu u top 3 i onda čekaju kad će nalećeti na Jamesa da ih opet izbaci u doigravanju (izgleda će morati čekati da dotični završi karijeru da se vrate na vrh Istoka), ako to i ranije ne urade Heat ili možda Hawksi.