John Wall – Airball.me

Prije svega, svim čitaocima našeg portala želimo srećne praznike 🙂

Plan je da, koliko bude vremena i mogućnosti, sumiramo prethodnu godinu i napravimo nekoliko tekstova koji se tiču stvari koje su obilježile prethodnu godinu. Za početak pričamo o najboljim igračima u 2015oj – Gold on the ceiling. Rangiranje ide silaznim redom (od desetog do prvog mjesta).

Honorable mentions

Zaista mi je žao što za igrače poput Duranta i Georgea nema mjesta u najboljih 10, ali su za to krive povrede i propušten ogroman broj utakmica. Ono što raduje je da, bar za sada, liče na 95% od onih starih majstora. Pacersi i Thunderi su u prošloj sezoni bili van plejofa, a sada se odmah nameću kao obavezni učesnici (s tim da Pacersi imaju prilično loš roster ove sezone, ali guraju najviše zahvaljujući strašnim partijama PGa). Nema nikakve sumnje da će ovaj dvojac biti opet među top 10 igrača lige.

Takođe, mjesta nije bilo za dvojac šampiona – Klaya i Draymonda, ali ih s obzirom na partije koje su pružali i osvojeni prsten moramo bar pomenuti. Green je poludio krajem godine, i u novu ušao sa fenomenalnim all round partijama i nekoliko triple-doubleova.

Lamarcus Aldridge je odlučio da raskrsti sa Blazersima (u kojima je stvarno dao svoj maksimum i održavao nadu stanovnika Oregona da mogu dogurati daleko u plejofu) i pređe u Spurse, gdje ima manju potrošnju, bolje saigrače i veću šansu za prsten.

Pau Gasol u 35. godini doživljava drugu mladost – prethodna sezona za Bullse je bila nestvarna, a na Eurobasketu je izdominirao i bio ubjedljivo najzaslužniji za prvo mjesto Španaca na turniru.

John Wall je iz godine sve bolji i bolji, popravlja šut, i uz Lillarda i Irvinga može biti jedan od boljih plejeva lige. Cousinsa čekamo već godinama da svoj talenat stavi u neki kontekst i da smiri malo glavu. Ima monstruozne partije, ali jednostavno je glava još uvijek – previše vruća.

Za kraj se moraju pomenuti i legende NBA lige. Statistika to ne pokazuje u ovoj sezoni, ali će ipak biti mnogo tužnije kada Kobe, Garnett, Duncan i Dirk ne budu više na parketima NBA karavana. Kobe je najavio oproštaj, KG će biti mentor ove i naredne godine omladini u hladnoj Minnesoti, a za TDja i Dirka još uvijek ništa ne znamo (sjećam se kad je TD najavio da posle 2013. godine neće više igrati). Dirk je na all-time listi strijelaca nedavno preskočio i Shaqa.

Dosta je bilo uvoda. Da krenemo sa rangiranjem 🙂

10. Blake Griffin

Blake je napravio ogroman upgrade u svojoj igri tokom prethodnih par sezona. Poboljšao je vrlo problematičan šut, kako za distance, tako i sa bacanja. Osim što je veoma kvalitetan dunker, sada se može pričati i o legitimnoj streč četvorki, koja igra solidnu odbranu i može uvijek podijeliti 5-6 asistencija. Kada imate visokog koji zna udijeliti kvalitetan pas, to odmah otvara velike mogućnosti – od brzog pasa nakon defanzivnog skoka i otvaranja parketa, pa sve do pasa cutterima sa posta. Blake je krajem godine čak i bio vodeći asistent lige među power forwardima, a Clippersi su bili prvi u offensive ratingu. Slučajnost?

U ovoj sezoni imamo još bolje partije i pametniju igru na oba kraja parketa.

Uz Paula, Griffin je jedan od glavnih šrafova Clippersa, koji nikako da naprave korak naprijed u plejofu. Pobjeda u prvoj rundi nad Spursima je očigledno ostavila velikog traga, te se preko Rocketsa nije moglo preći. Jasno je da udarni dvojac uz Riversa snosi najveću krivicu, ali, kako bi Jamie Foxx u ime Riversa rekao – “it’s not Blake’s fault, it’s not on Blake, it’s on all of us”.

Najbolji dio vezan za Griffina je što mu je tek 26 godina i što tek sada očekujemo vrhunac njegove karijere i njegovih igara. Od njegove ruki sezone, njegov PER nikad nije bio ispod 20, a svake sezone je bio na All Star vikendu.

Sve u svemu, od Blakea očekujemo sve najbolje u narednim sezonama. O njemu ne treba više razmišljati samo kao o eksplozivnom dunkeru (u prethodne dvije sezone je smanjio broj zakucavanja sa 2.2 na 1.3 po meču), poboljšao je svoju igu u skoro svakom segmentu. Clippersima ne ide najbolje ove sezone, ali tek je počelo.

9. Jimmy Butler

Bullsi, nažalost, već odavno više nisu Roseova ekipa, a mjesto glavnog igrača je postepeno preuzeo Jimmy. Kod Tibodoa je imao utakmice gdje je igrao po 48 minuta (ne mislim na utakmice sa produžecima), a energija na oba kraja parketa je bila čudnovata.

Butler je sigurno jedan od najboljih defanzivaca lige, a sposoban je braniti i bekove i krila. Ukratko, Jimmy je revolucija, ako pričamo o two way igračima, s obzirom da je dodao i masu ofanzivnih opcija. Ima fantastičan footwork, a šut sa distance mu je sada jača strana. Koliko je napredovao ofanzivno, govori i utakmica od prije nekoliko dana kada je u drugom poluvremenu protiv Toronta ubacio 40 poena i time oborio rekord Bullsa (Jordanov) po broju ubačenih poena za jedno poluvrijeme.

Naravno, ima tu još dosta prostora za napredak u napadu, ali niko ne sumnja da Jimmy može još naprijed. Ako ništa drugo, frizura mu je super, iako neki fanovi misle da je ružan (pogledajte donji video na 0:39).

piše: Draško Milić

Skor u prethodnoj sezoni: 46-36
Učinak u PO: druga runda

PG	SG	SF	PF	C
John Wall	Bradley Beal	Otto Porter	Nene	Marcin Gortat
Ramon Sessions	Gary Neal (MIN)	Jared Dudley (MIL)	Kris Humphries	Drew Gooden
Garrett Temple	Alan Anderson (BKN)	Martell Webster	DeJuan Blair	Jaleel Roberts (R)
Ish Smith (PHI)	Toure’ Murry (FA)	Kelly Oubre (R)		Josh Harrellson (FA)

Prethodna sezona

Obzirom na stanje istoka ni povreda Beala ih nije omela da lagano zauzmu poziciju u kosturu Istoka – već po navici je razbijen Toronto u prvoj rundi, a onda je Atlanta ipak bila prejaka i zaključila sezonu za klub iz glavnog grada.

Šta očekivati ove sezone

Wall je nesumnjivi lider ove ekipe i njegovo zdravlje (koje je bilo krajnje diskutabilno u prvih sezonama, u zadnje dvije je i više nego podnošljivo) je prvi preduslov za dobru sezonu. Jedan od lidera lige u double-doubleovima brzim prenosom lopte određuje ritam i onda u zavisnosti od situacije ide sam do kraja ili neko od saigrača bude poslužen da dovrši akciju, pa su mnogi uz njega igrali najbolje sezone karijere. Njegov problem i dalje ostaju pozicioni napadi obzirom na krajnje nepouzdan šut, pa bi ove godine bio red da Beal konačno bude cijele sezone zdrav i ponese teret u ovakvim napadima, jer je daleko bolji šuter. Iako mlad u oba playoffa je pokazao klasu, tako da bi red bio da konačno u istom ritmu odigra cijelu sezonu.

Njih dvojicu će tokom sezone mijenjati Sessions, Temple, Smith u organizaciji igre, a novopridošli Neal i Anderson u trošenju napada – iako je klupa duboka razlika u kvalitetu u odnosu na startere je ogromna i svaki njihov izostanak bi se osjetio. Na boku, nakog odlaska Piercea koji zaslužuje da još jednom pokuša da osvoji titulu, najveće teret će iznijeti Otto Porter koji je u prethodnoj sezoni imao i odličnih izdanja u oba smjera, a usput stigao i da postane MVP Shaqtin a Fool’s serijala. Neizvjesnu borbu za pobjednika u finalu valja još jednom pogledati.

I na ovoj poziciji rotacija je više nego korektna – Dudley bi konačno mogao da u smanjenoj ulozi podsjeti na igre iz Arizone, zbog kojih su se LAC odrekli Bledsoea, rookie Oubre će pronaći po par minuta čisto da osjeti kako to izgleda, a Webstera sumnjam da ćemo zbog hroničnih problema sa leđima gledati mnogo i ove godine.

Za razliku od spoljne linije, pod košem je iz sezone u sezonu sve gora situacija. Gortat uvijek odradi svoj dio posla – stub odbrane i siguran realizaton nakon PnR, sa povremenim serijama šuteva s vrha reketa poslije kojih obično ode na hlađenje. Nene od dolaska svaku sezonu igra sve gore i njegove utakmice se obično mogu podijeliti na 3 segmenta: par minuta djeluje kao jedan od najboljih centara planete zbog fantastičnih fizikalija u odbrani i kombinacije šuta s poludistance i ulaza u napadu (npr. uništavanje Noaha i Gibsona u PO 2014), par minuta djeluje kao prosječan NBA centar, dok, na žalost, sve veći dio utakmice provodi potpuno izgubljen u odbrani, dok u napadu pokušava da slomi obruč šutevima u serijama van reketa. Ugovor mu ističe na ljeto i sumnjam da će se oko njega voditi velika borba. Kris “Kardashian” Humphries takođe provodi dosta vremena diveći se svom šutu, dok Blair ni ne podsjeća na nekad bitnog igrača u rotaciji šampionskih Spursa. Cijelu sliku zaokružuje penzioner Drew Gooden čiji su najbolji dani prošli prije gotovo deceniju, ali, na žalost, zbog nepovjerenja u pomenuti trio provodi na parketima mnogo više vremena nego bi trebalo. Prava je šteta što je Seraphin otišao, savršeno se uklapao u ovo društvo.

Ni trener Wittman se nije baš proslavio načinom na koji postavlja igru, tako da bi prije napada na “dijete” s Vašingtonskih ulica i vjerovatno najbolje ofanzivne opcije današnjice Kevina Duranta na ljeto trebalo razmisliti i o njegovoj promjeni za nekog ko će racionalnije koristiti resurse koje ima na raspolaganju.

Zaključak

Sezona će biti gotovo identična prethodnima – bez mnogo problema (osim u slučaju velikog odsustva Walla) će se dovući do PO, u slučaju povoljnog protivnika (idealan opet Toronto) će proći u drugi krug, a onda će ipak položiti oružje pred najboljima, jer ne vidim način da bi na 4 dobijene mogli da ugroze CLE, CHI, MIA ili ATL. Tada već odlučuju detalji i ako se tokom sezone može sakriti šut Walla, nepostojanje previše kvalitetnih opcija u napadu ili formu centara, protiv navedenih ekipa je to gotovo nemoguće. Stoga, kao cilj bi trebalo postaviti razvoj mladih igrača i napad svim silama na KDa koji vjerovatno ne bi podnio još jednu sezonu bez borbe za titulu.

Komentari kolega

Frga: Nakon dva vezana polufinala Istoka, očekivanja fanova od ove sezone su narasla poput maminog tijesta za kiflice. Međutim, pored respektabilnih rezultata čini se da igra nije bila na obećavajućem nivou. Wizzardsi su imali jedan od sporijih napada u ligi što je zabrinjavajuće uzevši u obzir suludu brzinu Walla i Beala. Odlaskom Istine smanjene su mogućnosti za postavljene napade te bi Wittman morao forsirati visok tempo i tranziciju. Takođe je preporučljivo izbaciti sramnog Nenea iz startne postave jer onoliki međed nije uspio doći ni do 5 skokova po utakmici u prošloj sezoni. Sa House of Guards u punom trku i poljskim čekićem da prikuca tu i tamo, playoff ne bi trebao doći u pitanje, a za dalje ko šta ponese. Biće burna 2016. godina u Washingtonu, ne toliko zbog izbora između Trampa i Hilari koliko zbog izbora Durantule – da li se vraća kući?

Dujo: Konačno dolazimo do ekipa koje će raditi ozbiljne stvari u ovoj sezoni. Wizardsi su već par godina konkurenti, ali se čeka taj korak više. Složiću se sa kolegama i reći da se plejof apsolutno ne dovodi u pitanje, ali s druge strane, mislim da oni čak mogu i pomutiti nekom račune i poći do finala Istoka. Dalje od toga, apsolutno ne. Gledao sam Walla u predsezoni, i koliko god da to smiješno zvuči – imam osjećaj da je još brži. Dodao bih još jednu vrlo bitnu činjenicu, da ono westbrookovsko zalijetanje pod koš ima mnogo pametnije završnice, da li ulazom ili asistencijom. Beal mi izgleda već kao formirani SG (možda čak i jedan od najraznovrsnijih), a jedino što mu je do sada predstavljalo problem su česte povrede. Nadam se da to neće biti slučaj. Na krilu nema Piercea, ali će mladi Porter biti dostojna zamjena. I on me je oduševio u ovim predsezonskim utakmicama i otud moje, možda malo i neraealno predviđanje da mogu do finala Istoka. O centarskoj liniji je sve već iznad rečeno. Simpatičan mi je Oubre, mislim da može biti dobar igrač, ali će ove godine dobiti minuta na kašičicu. Dakle, što se tiče ove sezone, dobro je da se ode što dalje, radi iskustva glavnih opcija, ali će se glavne stvari dešavati na ljeto, pogotovo ako Thunder ne ode do titule i KD odluči da mijenja sredinu (Wall, Beal, Porter, Durant i Gortat – paklena petorka).

Tag: John Wall

Gold on the ceiling – Part 1

14. Washington Wizzards