Gold on the ceiling – Part 2
U prvom dijelu posta o najboljim igračima u 2015oj smo pisali o onima koji su bili na ivici top 10, kao i o 10. i 9. poziciji, na kojima se redom nalaze Blake i Jimmy. Idemo dalje, u ovom postu pričamo o igračima na sledeće 4 pozicije.
8. Marc Gasol
Da li je iko na početku Marcove NBA karijere smatrao da će biti jedan od najboljih centara lige. Većina je čak mislila da će se stopama nekih svojih zemljaka vratiti nazad u Evropu vrlo brzo. Međutim, ono u šta je mlađi Gasol izrastao je stvarno fenomenalno, a sezona 2014-2015 je samo potvrda njegovog talenta – bio je član prve NBA petorke.
Gasol je još ranije bio najbolji defanzivac lige, pa o tom segmentu ne treba puno trošiti riječi. Čovjek nije atraktivni defanzivac (čitaj: puno smečovanja u odbrani), poput Jordana, Whitesidea, Howarda, Drummonda i ostalih, ali se zato fenomenalno kreće u odbrani i čita protivničke napade, za razliku od pomenutih. Njegov košarkaški defanzivni IQ je i jedan od bitnih razloga zašto u Memphisu godinama dobro funkcioniše čuveni grit and grind.
Marca Gasola, kao ni Memphis uopšte, nije previše interesantno gledati (ako pričamo o prosječnom NBA fanu kog previše ne zanima sporija igra, izolacije, taktička borba i slično). Marc svoj posao odrađuje mirno i perfektno. U sezoni 2014-15 je imao najefikasniju sezonu u karijeri. Interesantno je da, za centra, i nije pokupio previše skokova (ispod 8 po meču), ali to je previše sirov podatak i stavljen van konteksta (zato i postoje napredne statistike). Gasolov partner pod košem je guzonja Randolph koji je imao prosjek od 10.8, pa to za početak malo objašnjava stvari (primijetite koliko Gasol dobro zatvara defanzivni skok sa box-outom, a ko će pokupiti loptu, nije bitno). Dalje, poznato je da Grizzliesi imaju jedan od najsporijih tempa u ligi, što je direktno vezano sa brojem posjeda po meču, a samim tim i brojem promašenih lopti protivničke ekipe, a to je na kraju vezano i za broj defanzivnih skokova Memphisa. Dakle, osim osnovnog podatka, korisno je obratiti pažnju i na broj skokova po 48 minuta ili broj skokova na 100 posjeda.
Gasol je fenomenalan u napadu, ubacuje preko 17 poena po meču uz dosta dobar procenat. U analizi Griffinove igre je pomenuto koliko je bitno kada visoki ima dobar osjećaj za pas, a Gasol to definitivno ima (bio je drugi u asistencijama među centrima nakon Noaha, a ove sezone je prvi).
7. Kawhi Leonard
Nakon Gasola koji je bio najbolji defanzivac u sezoni 2013-14, na listi imamo još jednog igrača poznatog po svojoj vrhunskoj odbrani, a koji je pokupio titulu najboljeg defanzivca u sezoni 2014-15.
Leonard je, što se tiče ovog segmenta, otišao korak dalje – njegova raznovrsnost u odbrani je fenomenalna i čovjek je poznat kao neutralizator najboljih protivničkih igrača, jer je sposoban da čuva sve od jedinice do četvorke. To se u današnjoj NBA mnogo cijeni. Ako vam je lakše, zamislite da u ekipi imate igrača koji podjednako dobro može da čuva razbijača Lebrona i njegovih 122 kilograma mišića, ili mršavog Stepha koji ima vrhunski ball handling i šut.
Tek mu je 24 godine, a polako počinje da razvija i ofanzivnu stranu igre, tako da vam odmah pravi probleme sa mismatchevima (jedan Curry mu nazad u odbrani ne bi mogao ništa). Kao i Butler, Kawhi je jedan od najboljih two-way igrača lige. Zajedno sa LMA, nakon odlaska Duncana, Spursi će opet biti legitimni kontenderi.
Leonard je između ostalog, poznat po kondorskom wingspanu i džinovskim šakama.
6. Chris Paul
Otkad je ušao u ligu, imam osjećaj da ga javnost previše ne voli i da mu uvijek pripisuju neuspjehe timova u kojima igra, još od New Orleansa, pa do LA.
Za sve to vrijeme, Paul odrađuje fenomenalno svoje sezone – još od ruki sezone (2005) njegove brojke ne padaju, učestvuje na svakom All Star vikendu od 2007, a sigurno je da ga svako ko zna išta o košarci svrstava među najbolje plejeve generacije.
U prošlogodišnjem plejofu, bila je slična priča. Spursi su u zadnjem kolu izgubili od Pelicansa i sami odabrali put da sa šeste pozicije idu na jake Clipperse, koji su bili treći. Fenonemalna serija u sedam utakmica je okončana Paulovim game winnerom, a javnost je potrčala da priča o tome kako je Paul konačno preležao dječje bolesti i kako bi konačno mogao da ode korak dalje u plejofu. U sledećoj rundi su naletjeli na Rocketse i propustili prednost od čak 3-1. Da li zbog umora ili nečeg drugog, Clippersi i Paul se opet nisu dočepali finala Zapada, a javnost je opet počela da hejtuje CP3a (u toj seriji je igrao povrijeđen). U suštini, svi vole Holivudske obrte, junake ili gubitnike, a rijetko ko sve te stvari stavlja u kontekst. Chris Paul je čisti old school plejmejker, fenomenalan ball handler, asistent i čudo od igrača. To što još nije igrao ni u finalu konferencije, ne znači puno, možda će nekad igrati, možda neće nikad, ali će sigurno biti pominjan kao jedan od najkorisnijih igrača NBA lige.
I u sezonu 2015-16 je ušao na sličan način. Odradiće fantastičnu sezonu (od njega uvijek možete očekivati određene brojke), ali će to sve biti van fokusa do plejofa i borbe Clippersa da konačno odu malo dalje. I onda će eventualni porazi opet biti pripisani najviše njemu, iako je košarka – timski sport. A u El-Eju je uvijek veći pritisak.
5. Russell Westbrook
Russ je medicinsko čudo. Tačno je da je imao povredu koljena, zbog koje je propustio dosta utakmica, ali ga to nije ni malo usporilo (prije te povrede, još od srednje škole nije propustio utakmicu). Ne pričamo o igraču tipa – Derek Fisher, koji je u svoje pero igrao 500+ uzastopnih utakmica, ali mu se igra zasnivala na trojci, asistenciji i odbrani. Westbrook već godinama prkosi zakonima fizike, skače glavom bez obzira (čak i u tajmautu – pogledati video ispod), pada sa okačenih obruča i pravi slične vratolomije. Nevjerovatno je kakve fizikalije taj čovjek posjeduje.
Za Westbrooka često kažu da je ball-hog i mislim da ima dosta razloga za to. Krajem prethodne sezone, Westbrook je pokušavao sve (bez pomoći povrijeđenog Duranta) da Thundere povede u plejof, pružao je monstruozne partije i imao masu triple-doubleova. Međutim, na kraju nije bilo ništa od plejofa. Interesantno je da je u periodu Durantovog odsustva imao prosjeke od 28 poena, 7 skokova i 9 asistencija i da je na kraju završio četvrti u glasanju za MVPja sezone.
Da se vratimo na temi da li je Russ ball hog ili ne. Nekoliko je stvari koje mu ne idu u prilog, a glavna je odnos njegovih triple-doubleova krajem prethodne sezone i pobjeda tima. Naime, RW je u tom periodu ostvario 11 triple-doublova, a u tim utakmicama je skor bio 6-5, dok je statistički podatak da u 90% slučajeva pobjeđuje tim koji ima igrača koji ostvari triple double.
Dalje, vidjećemo kako će se razvijati saga u Oklahoma Cityju, pošto mi se čini da je ovo poslednja prilika za ostanak obje zvijezde u tom gradu. Da li će Durant ili on otići, ili obojica, ili niko, vidjećemo uskoro. Svakako, rezultat u plejofu će dosta dati odgovora. Pored ovakvim Warriorsa, Spursa i Cavsa, nisam siguran da OKC može do kraja, a to najvjerovatnije znači odlazak jednog od njih dvojice.