Gold on the ceiling – Part 3

U prvom i drugom dijelu smo pisali o najboljim igračima u 2015. godini, sve do 5. mjesta, a u posledenjem dijelu posta pišemo o 4 najbolja igrača u prethodnoj godini.

4. Anthony Davis

Ako bi se danas organizovao draft gdje bi u poolu bili svi trenutni NBA igrači (poput fantasyja), vrlo vjerovatno bi mnogi kao prvog pika odabrali kondora Davisa. Razloga za to je mnogo – čovjek je vrlo mlad (’93. godište), a plafon mu je neviđen tj. već je legitimni MVP kandidat. Možete zamisliti frančizu koja ima ovakvo blago na rosteru (bolje je ovom prilikom preskočiti priču o Pelicansima i njihovim upitnim potezima, jer za sada najviše liče na Garnettove Wolvese iz početka 2000ih).

Budući MVP lige je već sada jedan od najboljih defanzivaca lige (trenutno kupi 11.2 skokova, 2.6 blokada i 1.3 ukradenih lopti), dok je u napadu takođe sve bolji i bolji. Raznovrsnost na oba kraja parketa je ubitačna, u odbrani je čak sposoban braniti sve moguće pozicije, čak i niže igrače zbog vrlo pokretnih nogu, a u pauzi između dvije sezone je radio i na šutu za tri (svi pamtimo onu trojku protiv Thundera).

Samo razmislite, čovjek je sa 22 godine već među top 5 igrača lige. Takav talenat se ne pojavljuje često, naročito ne na svakom draftu i Pelicansi možda još uvijek nisu svjesni kakvu premiju su uboli. Prošle godine, AD je uspio da ih uvede u plejof, gdje su odmah naletjeli na buduće šampione, a jasno je od starta bilo da u toj seriji ne mogu ništa. Svakako, veliki uspjeh za njih, malo plejof iskustva za Davisa, i nada da će Pelicansi u predsezoni napraviti kakav dobar potez. Vjerovali smo u njih, po predviđanjima našeg bloga (predsezonski power rankings), bili su sedmi na Zapadu, a jedanaesti ukupno, ali je to sve palo u vodu – trenutno su daleko od plejof zone, a kako stvari stoje, neće ni biti blizu ove godine. Razloga ima dosta, povrede su glavni razlog, ali je svakako upaljen alarm i uprava mora obezbijediti bolju podršku svom frančiznom igraču.

Rečeno je sve o Obrvinom potencijalu, Pelicansima i ovoj sezoni, a valjalo bi malo pomenuti i šta je to AD uradio prošle sezone kada je svoju ekipu uveo u plejof. Prosjek od preko 24 poena po meču je bio prvi među power forwardima, a ukupno četvrti u ligi (najveći napredak je midrange šut, nešto poput Garnettovog sa kojim ga stalno upoređujemo). Osim toga, najveći uticaj je imao na drugom kraju parketa – bio je prvi po blokadama (preko 3 po utakmici), ali što je interesantno, najčešće je uspijevao iz takvih situacija da napravi pas koji vodi do uspješnih kontri. Ako uzmemo i 1.5 ukradenih lopti, jasno je šta vas čeka ako napadate koš Pelicansa. Obavezno bi trebalo pomenuti i sledeći podatak – Davis je u prošloj sezoni ostvario PER od 30.8. Samo da bude jasno, to je jedanaesti (!) PER učinak po sezoni svih vremena – a konkurencija su tipovi poput Jordana, Wilta, Russella…

3. James Harden

Brada je u sezoni 2014-15 bio glavni kandidat Stephu za MVP nagradu, a postoji mnogo razloga zašto je možda i trebalo da bude.

Iako je izmakla MVP nagrada, bila je to do sad njegova najbolja sezona. Kombinacija vrhunskog šuta sa trojke i poludistance i ludih ulaza pod koš (čuveni usporeni euro-step), koji su rezultirali košem ili faulom, ili oboje (and-one), ga je činila nezaustavljivim. Čovjek je na liniji za bacanja proveo ubjedljivo najviše u ligi, iako nije bilo malo utakmica gdje je radila taktika hack-a-centar (Howard, Drummond, Jordan…). Procenat šuta mu nije bio najsjajniji (oko 44%) i onda se postavlja pitanje – kako je bio tako dobar scorer. Opet je potrebno konsultovati naprednu statistiku tj. true shooting percentage, koja u obzir uzima i bacanja (koje je Brada realizovao sa preko 86%). Slikovito, ako neko iz igre šutira 2-8, a sa bacanja 9-10, procenat iz igre je 25%, dok je TFG% je 52.4%, jer je čovjek izborio 10ak bacanja, koji bi možda bili čistih 5 zicera (formula na ovom linku).

Harden toliko izvodi bacanja, da ponekad sam sebi čestita na pogotku 🙂

Harden je na plećima nosio Rocketse i u plejofu (Howard je bio rovit, a svi ostali su igrači zadatka). Prvo su prilično lako izbacili Dallas, a onda u već pominjanoj seriji protiv Clippersa izašli iz rupe od 3-1 i otišli u finale Zapada. Preko Dubsa se nije moglo.

Ove godine je malo usporio, neki povezuju to sa nekim stvarima van terena (ta prezimena ne treba ni pominjati, davati im na značaju, jer poludjesmo više od rijaliti emisija, starleta i gluposti na bilo kom kraju planete), ali je evidentno da Brada više igra toplo-hladno.

Ove sezone je imao jedan period od 3 utakmice preko 40 poena, a njegova reakcija u intervjuu je bila legendarna (donji video na 1:00 ) 🙂

2. LeBron James

Ono što je King James uradio u plejofu, prvo bez pomoći Lovea (kome je Olynyk u prvoj rundi zamalo iščupao ruku), a kasnije i bez Kyrija je bilo stravično. Dellavedova mu je bio glavni saigrač, što sve govori. Dogurali su do finala, čak imali i prednost sve dok Kerr nije odlučio da zaigra smallball, i tu je slomljena serija. Ekipa Cavsa me je podsjećala na Lebronove Cavse iz prve ere, kad su mu glavni saigrači bili Mo Williams, Booby Gibson, Saša Pavlović, Varejao i ostali igrači koji nisu bili ni u top 50 lige. Posmatrajte drugačije, bilo koji igrač iz top 10 ovog izbora, sa ovakvim rosterom bi prošao maksimalno jednu rundu. Čak bi se taj krug igrača mogao proširiti – ni zdravi Durant, ni Kobe iz najboljih dana, ni Shaq iz najboljih dana ne bi mogli što je napravio James, jer niko od njih nije tako dobar all round igrač i podizač morala saigračima u ekipi.

Prosto je nevjerovatan podatak da je James u ligi već 12 godina, i da za sve to vrijeme, uvijek je u top 5 igrača i legitiman kandidat za MVPja (dva puta je i osvojio nagradu).

I ove godine gura na isti način, od njega se uvijek očekuje 24-7-7 sezona, a Cavsi jure prema prvom mjestu na Istoku. LeBron će tokom sezone pokušati i malo da se odmori, i da bude što spremiji za plejof. Ne nazire se dostojan protivnik na Istoku, a veliko finale bi trebalo da bude poslastica za sve košarkaške sladokusce. Da li će Lebron ostvariti svoju košarkašku besmrtnost donošenjem prstena u Ohio?

1. Stephen Curry

O Stephu se može pričati do preksjutra, a nije da već nismo pisali.

Čovjek je bio MVP sezone, imao je sezonu 50/40/90, i uzeo je prsten – sasvim dovoljno da ga redakcija portala proglasi herojem 2015. godine.

A tek da ne pominjemo novu sezonu. gdje je čovjek imao u prvih 20 utakmica PER od preko 55! Naravno, to je dosta mali uzorak, ali je jasno u kakvom transu su odigrane te utakmice, pogotovo protiv Hornetsa, gdje je ubacio 40 poena, 28 u trećoj, i što je najzanimljivije – 14 poena u poslednjih 1:55 minuta treće četvrtine (video počinje na 2:51).

http://www.youtube.com/watch?v=EVqlkNm9seg

Stephen Curry je revolucija. Tačka.

Kada igrač ide u kontru 3-na-1 ili 3-na-2 i pukne trojku, to je van svih rezona, u Evropi vas trener automatski šalje na klupu i zabranjuje vam naredne dvije utakmice da igrate. To sa Stephom nije nerezonski, čovjek ubacuje trojke sa 8+ metara bez muke. Kad god igraju Dubsi, sala je puna mnogo vremena prije meča, jer je postala atrakcija gledati Stephov warmup – od ball handlinga sa dvije lopte do vježbanja trojki sa 10 metara udaljenosti (from the logo).

http://www.youtube.com/watch?v=qpkCrellDWE

Igra Warriorsa ove godine je takođe – revolucinarna. Ako bude vremena, bavićemo se ovim u nekom drugom i dužem postu, jer ovako složena ekipa zaslužuje malo dublju analizu. Steph je glavni šraf, i u lovu na 73 pobjedem do sada su doživjeli samo dva poraza, a na jednoj od te dvije utakmice nije on igrao (drugi poraz je od Bucksa).