Us and them – Western Finals
piše: Draško Milić
Obzirom da je na Istoku jedino pitanje ko će preživjeti sedmu utakmicu u Torontu i biti u najviše pet utakmica počišćen od LeBronove garde, finale Zapada bi moglo da bude mnogo zanimljivije.
Kako su došli do finala
Nakon što su u prvom krugu uz samo jedan poraz i 4 ubjedljive pobjede prošli Rocketse (zadnje dvije i bez Currya), Warriorsima je u tokom drugog kruga i obračuna sa Blazzersima najveći problem bio oporavak MVPa koji je zbog povrede koljena odmarao 2 sedmice. Iako su rezultati bili identični, ipak je druga serija bila mnogo komplikovanija jer je osim te jedne u kojoj su poraženi, i u posljednje 2 utakmice bilo dosta neizvjesno pa su bila potrebna herojstva tipa Stephovih 17 poena u produžetku (i to u prvoj utakmici poslije pauze).
Draymond i Klay su iznijeli najveći teret u ostalim utakmicama, tako da su i dodatno ojačali svoj status potvrđujući da i bez prve zvijezde mogu odraditi posao.
S druge strane, Thunderi su nakon prve runde đe su im Mavsi zadali mnogo više muke nego što je trebalo, odigrali najbolje utakmice sezone i eliminisali favorizovane Spurse. Osim neospornog sjajnog učinka prve dvije zvijezde (Westbrook nikad racionalniji, Durant kao u danima prije povrede kad je bio prva ofanzivna opcija u Ligi), prevagu su donijele dobre odluke trenera koji je uspio da pronađe rotaciju od 7 igrača (ajde nekako i Foye kao 8.) koji su 48 minuta mogli da nadjačaju protivnika koji je, bar na papiru, imao više opcija. Ključni detalj je tako ispala odluka da Adams, Ibaka i Kanter igraju sve minute na pozicijama 4 i 5 čime je jedna od osnova igre Spursa (kontrola reketa) postala njihov adut. Zvuči čudno, ali Adams je vjerovatno i najbolji centar kojeg je ovaj tim imao od kako je stigao iz Seatlea – osim već poznate igre u odbrani, PnR sa Russom je postao jedan od najbitnijih elemenata u napadu.
Ibaka je, nakon što mu je Algridge u prve dvije utakmice ubacio 79 poena uz 75% šuta, uspio da ga u naredne 4 svede na gotovo isto toliko uz sa mnogo gorim procentom šuta, dok je u napadu odlično šutirao s distance i iza linije za 3 kad kod je bio slobodan. Kanter je uvijek mogao da čuva nekog od visokih koji su u lošijoj formi (Duncan, Diaw, West), pa je učinak u napadu konačno bio glavna tema jer je sa ofanzivnim skokovima i zicerima nakon toga znao i da riješi utakmicu. I ostala 2 člana roatcije su odigrala najbolje serije karijere: Waiters konačno smanjio “divljanje” kad uđe u igru i poput J.R. Smitha sveo se uglavnom na spot-up opciju, a Roberson osim stoperske role dao doprinos u napadu (14 poena u posljednjoj utakmici). Foye je u kratkim intervalima kad se pojavi na terenu pogađao otvorene šuteve i to je bila rotacija koja je sredila Spurse dobivši ih 2 puta na terenu đe su tokom sezone samo jednom poraženi.
Ko će u finale
Obzirom da su u sezoni pobijedili sva 3 međusobna meča, Steff se oporavio, nema razloga da da se ne tipuje na aktuelne šampione. O njihovoj igri se mnogo pisalo cijele godine, tako da nema svrhe ponavljati ono što svi znaju da njihov napad može sipati bez prestanka, dok zavisno od postave imaju i više odbrambenih specijaliteta kojima muče protivnike – od čvrste igre sa Bogutom ili Ezeliem, do jurnjave sa “small ball” postavama. Zvuči čudno, ali aduti s kojim ih je Portland namučio (2 vrhunska šutera, duboka rotacija u kojoj ima mnoštvo fizički jakih igrača koji mogu pokrivati pozicije 2-4) su upravo to što nedostaje već godinama Thunderima da se okite prstenjem.
Da krenemo redom – protiv Spursa koji uvijek igraju sa 2 centra mogli su da maksimiziraju Adamsovu snagu, Ibakinu odbranu i šut s distance i Kanterov napad, ali će za Donovana prvi izazov biti kako da parira protivničkom napadu koji uključuje 4 igrača spolja, a posebno kad se na terenu pojavi “odred smrti”: Steph, Klay, Iggy, Barnes i Green koji nametne nenormalan ritam i sipa sa svih strana. Ibaka je izgubio nekadašnju pokretljivost i mnogo bi mu više odgovaralo da se mlati sa nekim kao LMA jer više ne leti po terenu kao prije par sezona, Adams je prvenstveno igrač za rovovsku borbu u reketu, dok Kanterovu odbranu ne treba ni pominjati – ako se nekako i mogao sakriti u krljanju sa visokima Spursa, ovjde će to biti gotovo nemoguće i neće moći napraviti u napadu koliko šteti odbrani. Za svakoga od njih će biti veliki problem da čuva Greena koji cijele sezone igra kao da je na ekstaziju ( da i ne pominejmo Stepha kad odrade preuzimanje nakon PnR), a takođe i Barnesa koji se mnogo kreće iza linija odbrane i pozicionira u ćoškovima za otvorene šuteve ili utrčava ispod koša da realizuje zicer. Ne koristi ni to što je Ibaka gotovo bezopasan u post igri u napadu, pa neće uspijevati da brzo realizuje kad neki bek ostane na njemu nakon preuzimanja, pa GSW može kad je on na petici i povećati minute za postave koje ne sadrže klasičnog centra.
Ako izuzmemo Duranta i Robersona koji se mogu prilogaditi gotovo svim odbrambenim zadacima na spoljnim pozicijama, Russ i Waiters takođe nastavljaju niz defanzivaca kojima gomila blokova (običnih, dvostrukih, pokretnih, nepokretnih, aktuelni šampioni ih praktikuju u svim varijantama) u koje se obično zakucaju nikako neće odgovarati pa će vrlo često igrač koga prate ostajati sam na otvorenom šutu. Protiv San Antonia to i nije bio prevelik problem jer su za 3 šutirali loše cijelu seriju, ali najbolji šuterski tandem u istoriji Lige sigurno neće propuštati takve poklone. Kao ni ostali koji se pojave na terenu – Barnes živi od otvorenih trojki, Iggy je postao MVP finala prošle sezone jer ga niko nije stizao čuvati od oprerećenja odarnim triom, Green zna upasti u serije, a i ostali sa dna klupe vole da kažnjavaju takve propuste ako se pojave na terenu – Barbosa, Clark, a u zadnje vrijeme i Speights pogađa solidno iza linije.
Ukratko – dok su Russ i Kevin zajedno na terenu mogu donekle ispratiti ritam protivnika u napadu, ali trenutno ne vidim kako mogu sastaviti postave koje će i odbrambeno odraditi posao. Ako se zna da Warriorsi uvijek igraju sa 4 igrača spolja, jednostavno u sastavu nemaju igrače koje mogu 48 minuta pratiti svoje protivnike. To posebno dolazi do izražaja kad Durant bude morao igrati četvorku jer Adams, Kanter i Ibaka ne mogu pratiti ritam zajedno u bilo kojoj od kombinacija, pa samo jedan od njih bude u igri. Trio Westbrook-Waiters-Roberson, sa manjom rolom Foyea bi tada morao pokriti sve preostale minute na pozicijama 1-3 i tada bi mogli samo da biraju da li će stradati od poena iz tranzicije, otvorenih trojki, ili jednostavno mach-upova koje ne mogu braniti 1 na 1 (Klay protiv bilo koga od njih osim Robersona, Livingston takođe). Zvuči apsurdno da upravo atlecizam kojim su izbacili Spurse postaje glavni problem protiv Warriorsa jer su kod njih svi igrači visočiji od prosjeka za svoje pozicije, a umjesto borbe u reketu cilj je nametnuti jurnjavu po cijelom terenu pa snaga centara Thundera prestaje biti odlučujući faktor.
Prognoza
najrealnije izgleda da bi serija mogla biti gotova u 5 mečeva, možda se dobije i još jedna u slulčaju da KD i Russ odigraju partije karijere ili GSW ne uspje da ništa pogodi, ali bi mi sve preko toga predstavljalo iznenađenje.
Komentar kolega
Frga: Thunderima su prognozirali čistku nakon prvog meča protiv Spursa pa su pobili prognoze, a sada im prognoziraju lagano ispadanje u finalu konferencije, dok je moje mišljenje da će malo skuplje prodati kožu nego što to predviđaju svi dubsofili svijeta. OKC je godinama prolazila kroz razočarenja i frustracije u playoff-u i sada kada svi pricaju o odlasku Durantule, čini mi se da su mentalno spremniji nego ikad da konačno naprave nešto veliko. Kvalitet i dubina je očito na strani ratnika, ali ako nas je čemu sport naučio jeste da je neozbiljno a priori otpisivati bilo koga a kamoli ovakav tim OKC. A dok Dujo i Drasko onanišu nad Stephom i društvom, ja prognoziram da ovaj par ide u 7.
Dujo: Veliki problem Thundera je klupa. Nisam ništa prepametno rekao. Mijenjaće se Barnes Iggy na Durantu, a pomagaće čak i Green pomalo. Na Russu će biti Klay, Livingston, svi po malo. Ubacice ova dvojica svoju kvotu, ali ce se mučit malo više nego inače. Poenta je da ne mogu nikako parirati raznovrsnosti Warriorsa.
