Philadelphia Journal (8)
piše: Branko Dujović
Nedelja, 19. novembar, 2017. godine
Na turneju po Zapadu se krenulo sa pozitivnim skorom od 5-4. Već po ko zna koju put napominjem da će Sixersi juriti tu magičnu granicu od 50%, a moram priznati da mi je veoma drago što sam odabrao ovu ekipu za praćenje tokom cijele sezone – mnogo je oscilacija u igri, biće oscilacija i u rezultatima (sjetimo se starta od 1-4, prodate utakmice protiv Rocketsa, a onda dvije ubjedljive pobjede protiv Mavsa i istih tih Rocketsa na mini turneji po Zapadu, uz dodatne dvije pobjede kući). Nego, dosta sa uvodom, pričamo o velikoj turneji u kom su Sixersi dočekani od strane Jazza, Kingsa, Warriorsa i na kraju od Clippersa i Lakersa. Očekivanja su mi bila sledeća – protiv Kingsa i Lakersa, koji se još uvijek traže, sam očekivao pobjede, od Jazza sam očekivao dosadnu igru i neku tijesnu pobjedu Jute, protiv Warriorsa sam već računao poraz, a protiv Clippersa sam očekivao da se može, iako sam veće šanse davao Clippersima. Dakle, 2-3 na turneji je bio neki optimalan rezultat i vraćanje kući sa skorom 7-7 i tom magičnom brojkom od 50%. No, dobili smo i više. Krenimo redom.
U utakmici protiv Jazza se nije računalo na Embiida, što je značilo više minuta za Holmesa. Richaun stvarno pokazuje zavidan nivo energije (što se moglo osjetiti još prošle sezone). Pošto se na Okafora slabo računa, Holmes bitku za minute vodi sa Amirom (u utakmicama u kojima nema Embiida, i za startno mjesto).
Ne volim puno da gledam Jazzere iz više razloga, a nabrojaću samo neke. Prvo, u današnjoj košarci u kojoj napad postaje sve bitnija karika, u ligi u kojoj dominiraju šuteri, bazirati šut spolja na revolveraše poput Inglesa i Hooda nije najljepša i najpametnija stvar. Mitchel jeste simpatičan, ali je još uvijek mlad da preuzme ulogu jednog rasnog strijelca (konkretno u ovoj utakmici, u jednom trenu je imao šut 2-12), što ne znači da u budućnosti neće biti to. Dalje, Rubio posjeduje nevjerovatan košarkaški IQ, ali mi ga je ponekad baš mučno gledati, što je bilo i u ovoj utakmici kada je počeo sa 4-5 cigli. Rubio je Rondo-type-of-guy, stravičan defanzivac, vrhunski asistent i dosta upitan šuter, što u današnjoj ligi ima smisla samo ako ste okruženi nekim Allenima, Piercevima, Garnettima i Poseyima, a ne Hoodom i Inglesom. Na kraju, Gobert jeste defanzivna zvijer, ali ja stvarno ne mogu da ga gledam kad uhvati ofanzivni skok na 3m od koša i ne gleda ka istom, nego se okrene prema spoljnoj liniji i traži otvorene opcije. Prihvatam da navedeni argumenti i nisu neki, ali se odavno zna da je ljepota u oku posmatrača.
Sixersi su krenuli dosta dobro u utakmicu, Šarić je ubacio sve što je mogao, u jednom trenutku se popeli na +13, a na kraju četvrtine je bilo 32:21.
Ispuniću dnevnu dozu hejta sa dvije stvari. Prva je performans Okafora krajem prve četvrtine, a druga je kompletna druga četvrtina.
Što se tiče Okaforove dionice, čovjek je ušao na 03:08 do kraja četvrtine, a da ja ne bih bio previše subjektivan, izdvojiću play-by-play u te 3 minuta.
Okafor Foul: Personal (1 PF) (2 FTA)
Okafor Step Back Jump shot: Missed
Okafor Foul: Shooting (2 PF) (2 FTA)
Okafor Violation:Lane
Okafor Turnover : Lost Ball (1 TO) Steal:Udoh
Okafor Foul: Shooting (3 PF) (2 FTA)
Okafor Layup Shot: Missed Block: Mitchell (1 BLK)
Eto tako…
Na poluvrijeme se otišlo pri rezultatu 46:44 (Mitchel je pogodio dugačku trojku sa sirenom). Što se tiče te famozne druge četvrtine i antikošarke, procenti iz igre oba tima nisu prešli preko 30%, a četvrtina je završena rezultatom 23:14 za Jazzere. Procenti na kraju utakmice, takođe dosta govore (Utah 30.3%, Phila 42%).
Uglavnom, da pređemo na ljepše teme, start treće četvrtine je stvarno bio odličan za Sixerse, pošli su i do +18 i relativno lako priveli utakmicu kraju (104:97). Šarić je odigrao odličnu utakmicu, ubacio je 5 od 9 trojki, ukupno je imao preko 50% šuta i 10 skokova. Kad smo kod njegovog šuta, već sam pominjao da je u ovakvim Sixersima, konstantnost po tom pitanju jedna od ključnih stvari za njegovu karijeru. Simmons je opet bio all round zvijer – poenima, skokovima i asistencijama je dodao po čak 3 blokade i ukradene lopte.
Idemo dalje – Kingsi.
Uradio bih odmah fast forward do četvrte četvrtine. Iz prve tri se ne može puno toga reći, osim par utisaka:
- Zach Randolph, osim toga što nema puno savjesti kad je selekcija šuta u pitanju, se dere više i glasnije nego Carlos Boozer.
- George Hill je zainteresovan da napada obruč onoliko koliko je Swaggy P zainteresovan da doda loptu saigraču.
- Šarić potvrđuje da solidne šuterske partije nisu slučajnost, već da postaju konstanta, što ga potpuno stavlja u kontekst ove ekipe.
- Bogdan djeluje dosta interesantno na terenu, zaista je vidljiv njegov napredak u poslednje tri godine.
- Kad god vidim Hielda, pitam se da li su Kingsi mogli da izvuku nešto više za Cousinsa, a o tome bi moglo nadugačko da se polemiše.
No, kako rekoh – četvrta četvrtina i Embiid. Joel je sjajan igrač, sjajan. Nekoliko puta sam ovdje pisao da uopšte nismo svjesni kakav potencijal posjeduje i za šta je sve sposoban. Ali uz sve to ide i luda glava, koju nije baš lako kontrolisati (poznate su već odavno njegove aktivnosti na socijalnim mrežama). Čini mi se da sad već imam dosta materijala da pričam o njemu i ono što mi upada u oči je da mu igra dosta zavisi od motivacije i od toga da li je to jutro ustao na lijevu ili desnu nogu. Nekad mi je dovoljno 5 minuta da osjetim u kojem pravcu će da ide njegova igra u utakmici, tj. važi ona klasična – po jutru se dan poznaje. Nekad imam osjećaj da onim njegovim pump fakeom želi što više da digne protivničkog igrača (i vikne kao na poligonu nešto poput “kakvo je vrijeme gore?”, “idi za bureke”) nego da stvarno ugrozi protivnički koš. U nekim utakmicama se previše izvlači vani, previše traži šut preko ruke, a nerijetko to završi airballom. U ovoj utakmici, čovjek je pogodio za 2+1 za 108:102 na minut i po do kraja. Philadelphia nakon toga više nije postigla nijedan poen. Prvo je Fox pogodio za dva, pa Temple za tri, da bi Fox šutem sa poludistance pogodio za pobjedu Kingsa. Sixersi su imali 14 sekundi za napad, Embiid je promašio šut (opet poludistanca) za pobjedu, a dva napada prije toga je takođe on iskoriristio i oba puta je bio izblokiran od strane WCSa.
Pozitivno je to što je Joel htio da uzme utakmicu u ruke i pokazao da se ne boji odgovornosti, ali je negativno što je u poslednjih minut i po djelovao poprilično loše. No, valjda je to sve proces odrastanja, podržavam da ima što više prostora (nekoliko dana kasnije je baš izdušio na Lakersima).
U trećoj utakmici turneje, Sixersi su se sastali sa aktuelnim (i vjerovatno opet) šampionima. Lijepa košarka za gledanje uz vožnju kućnog bickla, sipalo se na sve strane, egal je bio do sredine treće četvrtine, kada su Dubsi ubacili u petu brzinu i priveli utakmicu kraju za konačnih 135:114.
https://www.youtube.com/watch?v=AtsaXgpTSOA
Nema tu puno šta da se priča o samoj utakmici, interesantnije mi je to kako izgledaju Warriorsi i vječito pitanje već drugu sezonu za redom – može li im ko stati na megdan?
Prije svega, Dubsi posjeduju nevjerovatan šuterski potencijal (protiv Sixersa, ladno su pucali trojke sa preko 50%, timski). Na Splash braću prvo dodaš Duranta, već imaš Iguodalu i Greena koji mogu ubaciti trojke kada su otvoreni i onda napraviš par hirurški preciznih poteza u predsezoni i dovedeš dva specijalca po ovom pitanju – Younga i Casspija (Nick je, inače, poznat kao crna rupa NBA lige, u jednom trenutku, dok je bio u Wizzardsima, čovjek je preko 75% lopti koje su došle do njega uputio na koš). O mogućnosti tranzicije ove ekipe je izlišno govoriti. Bold statement, ali ovo je vjerovatno ofanzivno najpotentnija ekipa ikad.
Može li im neko nešto? Teško. Rocketsi djeluju ludo i simpatično. Paul je dodao jedan kvalitet više, oslobodio prostora za Hardena da više prangija, a svi ostali manje-više čekaju iza linije za tri. Ne vjerujem da oni mogu nešto uraditi Dubsima u best-of-seven seriji. Kao ni Spursi (djeluju mi prilično tanje nego lani). Kao ni Thunderi (oni se još pronalaze). Od ostalih, takođe – ništa.
Pođimo na Istok i zakucajmo na vrata Kralja. Cavsi, kako su krenuli i koliko su šuplji u odbrani (30. odbrana lige), definitivno više nisu broj 1 na Istoku. Brad Stevens je odlično posložio kockice, uprkos povredi Haywarda, guraju nevjerovatno dobro. Brown i Tatum izgledaju fantastično, te ona moja teorija o njima kao šampionima 2020. godine izgleda realističnije. O tome više, nekom drugom prilikom.
Svakako, teško da i ovakvi Celticsi mogu nešto Warriorsima u tom potencijalnom finalu, iako su ih prije par dana dobili u duelu najbolje odbrane lige i najboljeg napada lige – rezultat 92:88 dovoljno govori na koju stranu je nagnula utakmica. Nisu me još uvijek Celticsi ubijedili da mogu priprijetiti. Na kraju krajeva, nisam siguran da će proći Cavse, kada se King upali, vrati IT, Crowder probudi iz zimskog sna i LeBron malo pospremi po svlačionici.
Kapiram upravo da sam previše napisao. Iz ugla Sixersa, utakmice u LA, protiv Clippersa i Lakersa, drugom prilikom.
Dubsi će biti šampioni opet, 99.9%. Što ne znači da liga nije interesantna. Naprotiv. U tome je čar. NBA rules!
