Final Round: Patience VS Culture

Piše: Draško Milić

Finale koje apsolutno niko nije očekivao iako već godinama obje ekipe imaju svoje prepoznatljive priče. Ajde, Denver je bio prvi za Zapadu, godinama je u vrhu pa svakako da ne može biti iznenađenje. S druge strane, Miami u ovogodišnjem playoffu će svakako ostati jedna od priča za anale tako da svakako moramo početi od njih.

Heat Culture – ne postoji NBA fan koji ne zna za ovo. Ekipa koja nije za svakoga, pa veliki mag Pat Riley zna tačno ko mu treba i kakvi igrači mogu biti dovedeni, Spoelstra dokazani majstor cijeđenja drenovine u doigravanju, Jimmy and Heat – match made in Heaven. Sve se to znalo, ali način na koji su došli do Finala je priča koja mora ukratko biti ponovljena.

U playin razigravanju u borbi za sedmo mjesto Hawksi su bili bolji. Ostalo je razigravanje za osmo mjesto s Bullsima i nije mnogo nedostajalo da i tu izgube i već od aprila budu na odmoru. Ali onda, malo standardnog raspada zvijezda Bullsa kad se meč lomi, malo Heat suočen sa ispadanjem daje maksimum i serijom 15-1 u posljednja 3 minuta obezbjeđuje duel sa Bucksima, možda i prvim favoritom za osvajanje titule. I odmah nastavljaju tačno đe su stali – pobjeda u gostima, poraz, a onda opet serija pobjeda i to u 2 utakmice đe su Bucksi vodili po 15-20 razlike u trećoj četvrtini i doživljavali potop u zadnjoj četvrtini i u 5 utakmica ispali. Nakon toga uslijedio je obračun sa sličnom ekipom ratničkog profila, NY Knicksima đe serija jeste otišla u 6 mečeva, ali je nekako od starta bilo jasno da je Heat u prednosti

I onda, upravo završena serija – prvo dobiju 3 puta Boston, pa 3 puta izgube i na kraju lagana pobjeda u sedmoj utakmici. O svemu tome se dosta pisalo, pa ćemo sad malo preći i na glavne junake. 

Jimmy je imao antologijske momente, gdje se posebno ističe rasturanje Bucksa, šampiona od prije 2 godine, Bam Adebayo mu je bio desna ruka u cijelom procesu. Ali, ako se od njih i očekivalo da odigraju tako, poslije povreda koje su zadobili Oladipo, Herro, Lowry koji je uglavnom samo hologram nekadašnjeg all stara, vjerovatno nije bilo previše nade za igranje tokom maja i juna. 

Međutim, tu se i vraćemo na Heat Culture. Cilj je da svako da maksimum ispunjavajući zadatke koje Spo postavi ( i on bi za svoje ideje zasluživao poseban tekst). Tako da se kompletan naredni spisak u jednu ruku može nazvati i povratak otpisanih – kolekcija igrača koji nisi ni draftovani ispunili su sve zadatke i zaslužili dolazak u finale tako više niko neće postavljati pitanje da li zaslužuju da budu u Ligi pa će već poslije završetka Finala uprava biti na muci kako da zadrži Vincent i Struss kojima ističu minimalni ugovori, a razbili su i 10-15x više plaćene spoljne linije. Caleb Martin je još na početničkom ugovoru tako da će bar još neko vrijeme Uprava uživati u doprinosu za male pare. Kako je igrao do sada najbolje govori činjenica da se pominjao kao rival Jimmy za MVP serije – za 10 poena imao veći prosjek nego u regularnoj sezoni, imao bitnu ulogu i u odbrani i u organizaciji igre. Kevin Love je nastavio tradiciju ulaska u Finale, a prije samo par mjeseci Cavsi su ga se odrekli. Vaskrsenje je doživio i Duncan Robinson pa je od nekoga ko je bio prepoznat kao jedan od gorih ugovora u NBA postao opet snajper koji može kreirati i za ostale.

A čak i kad pobrojani odsustvuju, pojavi se npr izvjesni Haywood Highsmith (blistao u šestoj, igrao 36 minuta i imao 15 poena) za koga znaju samo oni najveći NBA zaljubljenici i igrači fantasy u ligama sa velikim brojem učesnika. 

Mnogi će reći – da nije bilo povreda Giannisa, Randle koji su ili preskakali mečeve ili igrali povrijeđeni, da se nije Tatum povrijedio na startu sedmog meča možda bi sve izgledalo drugačije. Ali ne može niko reći da nije zasluženo.

S druge strane, Denver je već par godina bio blizu ali je sada prvi put došao do Finala pobedama protiv Minesote, Finiksa i LA Lakersa. Ako njihov princip rada treba opisati jednom riječju to je svakako – strpljenje.

Većina drugih ekipa bi već odavno otpustila trenera Malone jer je konstantno kritikovan da je jedan od krivaca zašto ekipa ne ide do kraja.

Malo bi ko imao tol’ko strpljenja da godinama čeka da Nikola Jokić od mjehura koji se gega terenom i koji je izgledao apsolutno beskoristan u odbrani postane dominantni igrač u Ligi kome je ostvarivanje triple double gotovo svakodnevica. Ratko Varda, njegov saigrač iz Mege je to lijepo opisao – njegov talenat je bio očigledan, ali ne postoji niko ko je mogao i da pomisli da on može doći do ovog nivoa.

Druga violina je svakako Jamaal Murray. Momak nestvarnog talenta koji je konačno zdrav i kad je tako izdanja kao u Bubble ili sad su realnost. Nekad je toliko nezadrživ da Jokić može malo i da odmori dok on sipa sa svih pozicija.

Treće ime je opet igrač za koga su stalne povrede sinonim – Michael Porter Junior. Niko nikad nije mogao sporiti njegov napadački talenat, ali je konačno sazreo pa je prestao biti igrač koga traže svi protivnički igrači za lak put do koša.

Jasno je već godinama bilo da su njih trojica dovoljni da uvijek imaš jedan od najboljih napada u Ligi, ali je s druge strane upravo je nedostatak odbrane bio limitirajući faktor u Playoffu. Svega toga je i Uprava poslata svjesna pa je prije godinu ipo dovedena nekad prva opcija Magica Aaron Gordon. Nakon što je postao svjestan da zbog igre u napadu nikad neće biti veliki faktor u Ligi, posvetio se onome u čemu je postao vjerovatno idealan saigrač za Jokića – pokriva glavne protivničke igrače pa je i neko kao KD prilično limitiran u seriji, zatvarao rupe iza saigrača i bio strpljiva podrška u napadu uglavnom se ograničavajući na realizaciju zicera.

Ipak, samo on nije bio dovoljan i zato je ljetnji rok sjajno odrađen – doveden iskusni Caldwell Pope kao već godinama jedna od boljih 3&D opcija u Ligi, a potom i jedan od najboljih glue guy igrača Bruce Brown koji brani sve pozicije, a raznovrsnim setom vještina u napadu od kreacije do realizacije savršeno zaokružuje osnovni dio rotacije koju još dopunjava iskusni Jeff Green.

Realno je da Denver iskoristi šansu da na osnovu dominacije Jokića i sjajne igre pratnje dođe do titule, ali su tako sigurno mislili i Milwaukee i Boston pa vidimo kako su prošli. Za sve ljubitelje NBA ovo finale mora biti posebno jer se sastaju ekipa koja je sa svojim draft pikovima i njihovim razvije. izgradila osnovu protiv ekipe u kojoj se cijedi svaki atom energije od igrača koji su u principu podcijenjeni. 

Tako da – ostaje samo da uživamo, a da li će Jokić potvrditi da je trenutno najbolji igrač na svijetu ili Jimmy okruniti svoju karijeru još jednim iznenađenjem saznacemo vrlo brzo pošto već za par sati imamo prvu utakmicu.