FIBA Basketball WC – Avengers
Piše: Draško Milić
Za razliku od prethodnih okupljanja gdje se mjesecima nagađalo koja od NBA zvijezda će da preskoči odmor sa porodicom i dođe na okupljanje reprezentacije, a sve do priprema iščekivalo ko će uopšte sa šireg spiska doći, ovoga puta je 50 dana prije prvenstva objavljen spisak kojih 12 igrača će igrati – već 6. jula, a prvenstvo počinje 25. avgusta. Koliko je to pravilo problem u prethodnim pripremama najbolje možete vidjeti na sljedećoj slici đe se bukvalno do dan pred početak takmičenja nije znalo ko će biti u sastavu.
Nema promjena, nema povreda, sve po planu pa su tu: Paolo Banchero, Mikal Bridges, Jalen Brunson, Anthony Edwards, Tyrese Haliburton, Josh Hart, Brandon Ingram, Jaren Jackson Jr, Cameron Johnson, Walker Kessler, Bobby Portis i Austin Reaves. Teško da je ovaj spisak ikoga osim pasionaranih NBA ljubitelja zadivio na prvu loptu, jer ima niz igrača koji ne samo da nisu zvijezde u svojim timovima, već nisu ni članovi startne petorke. Takođe, „star power“ gotovo da ne postoji jer ne samo da nema najvećih zvijezda, već do 2023 kad su na all star meču nastupili Edwards, Jackson i Haliburton, od ovog skupa samo je Ingram imao priliku za druženje sa najvećim zvijezdama 2020 godine. A onda su počele i priče – kad je ekipa u kojoj su 2019. bili možda i bolji igrači koji se završili na sedmom mjestu (poraz od Francuske u četvrfinalu, pa Srbije u razigravanju 5-8 mjesta), da li se ovi mogu smatrati apsolutnim favoritima kako je to i običaj sa USA timovima na planetarnim košarkaškim smotrama.
Odgovor je- apsolutno da, nema po sastavu nijedne ekipe koja im može parirati. Steve Kerr odlučio da od starta sastavi ekipu za koju vjeruje da će mu odraditi posao i tako je sklopljen tim. Zato je, kad već nemaju priliku da sastave ekipu koja se kao na OI može na suvi kvalitet najvećih zvijezda prošetati do zlata, napravio ekipu od igrača za koje smatra da mogu da se prilagode FIBA pravilima i svojim karakteristikama doprinesu kompaktnosti tima.
Kao prvo – odbrana. Jackson je defanzivni igrač godine koji je sa 3 blokade po meču bio najbolji u toj kategoriji u posljednjoj sezoni. U NBA igra na 4 i 5, ali ovdje vjerovatno neće biti potrebe da ide na krilnu poziciju već će na miru patrolirati reketom. Kad on odmara, tu su prošlogodišnji novajlija Kessler, četvrti bloker lige sa prosječno 2,3 rampe koji je klasična petica ( sigurno mu neće smetati FIBA pravilo da defanzivne 3 sekunde nisu zabranjene) i Portis koji je i u Bucksima igrač koji ulazi sa klupe i mjenja igrače na obje centarske pozicije jer ima mogućnost da brani obje pozicije i dobar je šuter. Vjerovatno bi se o njemu mnogo više pričalo da je Mirotić na prvenstvu sa kojim je u Bullsima imao određene nesuglasice koje su završene fizičkim obračunom.
A ako neko misli da će se lako šetati do reketa grdno se prevario – na najboljem protivničkom spoljnem igraču će u odlučujućim momentima vjerovatno biti Bridges koji je pretprošle sezone bio u najboljem defanzivnom timu Lige, a vjerovatno bi i ove da se poslije razmjene u Netse posvetio mnogo više igri u napadu pa je imao prosjek od 26,1 poen po meču. Igrač koji može da čuva sve pozicije 1-4 bez problema, iako nije previsok 1.98, ima raspon ruku od 2.15 i na momente je kao hobotnica (ko igra NBA fantasy zna da uvijek može očekivati ukradene lopte i poneku blokadu).
Kad smo kod odbrane, tu je i švajcarski nožić Josh Hart koji ni u čemu nije sjajan pa je tokom karijere mnogo više ulazio sa klupe nego bio starter, ali znaš da će uvijek dati maksimum tako da protivničkim bekovima neće biti lako. A ako kojim slučajem ima veću minutažu ni učinci blizu triple double nisu bili rijetki.
Za odbranu je bilo lako predvidjeti glavne role, dok smo za napad morali sačekati prve pripremne utakmice. Jedino što je bilo jasno je da osim Kesslera svi šutiraju za 3 poena tako da će protivničke ekipe imati stalnu dilemu – da li da zatvaraju sve šutere za 3 ili da drže zaključan reket. Ni to što je linija za 3 pola metra bliže košu nego u NBA sigurno da neće smetati, tako da onda i oni koji više vole poludistancu postanu neumoljivi. Najbolji primjer imamo u jednom od najboljih šutera sa poludistance u Ligi ikad Carmelo Anthony koji je na FIBA takmičenjima znao da bude nemilordan, pa je na primjer Nigeriji 2012. godine u Londonu ubacio 37 poena za 14 minuta gotovo bez spuštanja lopte na parket.
U sparing mečevima sa Slovenijom i Španijom postalo je jasno koja je prva petorka i osnovne konture igre pa će Brunson, Edwards, Ingram, Bridges, Jackson vjerovatno počinjati utakmice. Tu je glavni dirigent play Knicksa koji nastavlja onamo đe je stao u sezoni – njegova igra obično nije u punoj brzini, traži se uvujek najbolja opcija poslije PnR nekako kao i da je stvorena za FIBA takmičenja. Iako ima samo 22 godine, Edwards šutevima iz svih pozicija i ulazima predstavlja stalnu opasnost i vjerovatno je najpotentnija opcija u tom dijelu igre pa će protivničke odbrane morati stalno da brinu. U nedavnom doigravanju je pokazao da može mnogo i u odbrani, tako da je legitiman kandidat za najboljeg beka lige u narednih 10 godina. Bridges i Jackson mogu pogoditi otvoren šut sa svih distanci, a ako sve to zakoči tu je Ingram koji je trenutno jedan od najvećih majstora nekad slavnog, a zadnjih godina i dosta kritikovanog šuta sa poludistance.
Ako zakaže startna petorka, tu je Tyrese Haliburton da upali turbo pogon i fenomenalnim prodorima i asistencijama pokrene igru zbog koje je i dobio maksimalan ugovor prije mjesec dana ( 5 godina/ 260 miliona dolara). Osim pomenutih, problem svake ekipe će biti i Cam Johnson koji će uglavnom kampovati u ćoškovima i čekati otvorene šuteve, a u posljednjoj sezoni šutirao za 3 sa preko 43% uspješnosti.
Najveće iznenađenje na spisku je vjerovatno Paolo Banchero. Ne zbog igračkog učinka, jer je prograšen za novajliju godine demonstrirajući veliku raznovrsnost u igri ka krilnim pozicijama, nego zbog toga što su italijanski korijeni uticali da se posljednje 2 sezone kad je poslalo jasno da će biti izabran na draftu kao jedan od prvih pikova mnogo pričalo da će igrati za tu zemlju. Ipak, iako imaju gotovo beskajan izbor talenata, Kerr i ekipa su procijenili da im treba i stavili ga na spisak i time zaključivši priču razočaravši tako ne samo Italijane, već i većinu ljubitelja košarke koji bi više željeli da ima što više jakih ekipa, a on je narednih 15 godina mogao biti osnova tima na velikim takmičenjima.
Za kraj pregleda igrača mora se pomeniti i Austin Reaves čija dosadašnja NBA karijera podsjeća na najljepše bajke. Nije želio da bude draftovan od strane Detroita u drugoj rundi 2021. godine već je maksimalno vjerovao u sebe i otišao u Lakerse na two-way ugovor, postavši tako istovremeno član Lakersa i njihove filijale u razvojnoj ligi. Brzo je uslijedio i garantovani ugovor, a kako je ove godine postao bitan član rotacije, nekad i starter, nedavno je potpisao novi ugovor od 54 miliona na 4 godine sa Lakersima. Sigurno je neđe drugo mogao dobiti i više, ali svakako da će se ljudi sve manje sjećati njegovog nadimka sa početka karijere Hillbally Kobe ili ti Kobe za seljake obzirom da je odrastao na farmi u Arkanzasu.
A sve to sa klupe kontroliše Steve Kerr koga stvarno ne treba detaljnije predstavljati. A za sad ide baš svaki detalj kao što je zamislio.
Nadam se da je sada jasnije zbog čega čvrsto vjerujem da su daleko najveći favoriti za tron. Tome u prilog ide i činjenica da vječni osvajači medalja i branioci titule Španci iako imaju sistem nemaju ni približan kvalitet kao prethodnih 20ak godina kada su uvijek imali igrače koji imaju bitne uloge u NBA i Euroleague što sada baš i nije slučaj. Argentina koja je igrala prošlo finale i nema na prvenstvu jer je konačno njihova čuvena generacija završila. Francuska je na prethodnom prvenstvu eliminisala Amerikance, ali su većina njihovih starijih igrača tada bili u boljem ritmu (Gobert, Batum, Fournier kad su u pitanju NBA igrači koji su i sada tu), a zamjene baš i nisu taj nivo. Srbija je bez Jokića, Micića i još par bitnih igrača, Grčka bez Giannisa, Australiji i dalje dominiraju veterani kao Ingles i Mills, Litvanija solidna ali ne i prejaka, su ekipe kojima baš dosta treba da se poklopi da bi ih iznenadile. Slovenija ima Dončića željnog osvete poslije loše sezone i sramotnog ispadanja na prošlom EP, ali je pratnja problematična, pogotovo poslije povrede Čančara.
Možda najveća opasnost za titulu je sastav Kanade koji je krcat NBA igračima i ako se poklope kockice može do finala. Međutim, kad su oni u pitanju uvijek se može i nastaviti sa lošim partijama na prvenstvima ili kvalifikacijama ( prije par godina eliminisani od Češke) i završiti takmičenje još u grupi iza Francuske i Letonije koja kad ima dobar šuterski dan može dobiti bilo koga.
