FIBA Basketball WC – Canada

Piše: Draško Milić

Konačno pravi?

Kanada, nevjerovatna razlika između potencijala i ostvarenih rezultata. Dio NBA lige od 1995. godine kad su Toronto Raprors i Vankuver Grizlies postali novi članovi (Grizlies poslije 6 godina „preseljeni“ u Memfis). Obično imaju najviše igrača u najboljoj košarkaškoj Ligi nakon SAD, ( trenutno oko 25 mada nije baš uvijek lako procijeniti ko će od negarantiranih i „two way“ ugovora i ostati tu do kraja sezone). Na posljednja 4 svjetska prvenstva imaju 2 učešća, plasman na 21. i 22. mjestu, a 2 puta se nisu ni kvalifikovali. Na posljednjih 5 OI nisu takođe učestvovali. Iako ima izuzetno dugu tradiciju, do sada im je najveći uspjeh davne 1936. godine kada su uzeli srebrnu medalju na famoznim OI u Berlinu, dok na svjetskim prvenstvima nemaju medalja.

Najbolji igrač u istoriji im je Steve Nash, dvostruki MVP Lige, a ljubitelji košarke se svakako sjećaju i krila šampionskih Lakersa sa početka milenijuma Rick Foxa. Ipak, talenat s kojim sada raspolažu je nevjerovatan, vjerovatno po broju vrhunskih igrača najbolji poslije južnog susjeda, pa je gotovo nevjerovatno da se obično ne uspiju ni kvalifikovati za prvenstva. Posljednji u nizu takvih rezultata je i poraz u odlučujućem od Češke u olimpijskom kvalifikacionom turniru 2021. godine, iako je startna petorka bila i više nego kvalitetna sa 5 NBA igrača – Cory Joseph, RJ Barrett, Andrew Wiggins, Trey Lyles i Dwight Powell.

Pomenuti poraz je bio izgleda samo šlag na ogromnoj torti neuspjeha, pa je Steve Nash (menadžer ekipe još od 2012. godine) shvatio da je vrag odnio šalu i nakon što su se kvalifikovali za ovo prvenstvo proglašena je opšta mobilizacija i na preliminarnim spiskovima su se našli svi najbolji igrači koje ova država ima. Uz to, napravljen je trogodišnji ugovor sa 15 igrača o nastupima za reprezentaciju koji bi trebao da kulminira učešćem na OI u Parizu naredne godine i borbom za medalju.

Na žalost, ni sada nije moglo bez problema pa je osvajač NBA prstena iz 2022. godine Andrew Wiggins nakog sezone obilježene brojnim problemima morao da odustane. Iako se 2 mjeseca čekalo da li će nastupiti svježi osvajač prstena Jamal Murray, ipak je i tu konačna odluka negativna tako da će nakon sjajnih partja u doigravanju kada je posloije teške povrede podsjetio na vjerovatno i najbolja izdanja iz „bubble“ dvoboja sa Mitchellom kada su se u više navrata takmičili ko će lakše ubaciti 50 poena.

Ipak, za poene svakako ne treba brinuti jer je tu Shai Gilgeous-Alexander, četvrti strijelac NBA lige sa 31,4 pena u prosjeku. Prethodnih godina je baš kao i ekipa Thundera, imao previše oscilacija, samo na momente pokazivao nevjerovatan potencijal, ali je prošle ne samo izabran na all star meč, već je zajedno sa Embiidom, Dončićem, Giannisom i Tatumom (jedini US igrač u petorci) imenovan u najbolju petorku regularne sezone. Nije toliko dobar šuter kao Murray, ali zato fantastičaan u prodorima i završnici u reketu. S druge strane, i sjajan defanzivac pa je sezonu završli sa 1,6 ukradenih i 1 rampom u prosjeku što je uspjeh i za mnogo krupnije igrače. Pripremne utakmice obično najbolji strijelac (pobijeđena i Španija, koševi na linku ispod), u ubjedljivoj pobjedi protiv Novog Zelanda zabilježio je i 6 ukradenih lopti, pa se od samog starta priprema kandiduje za članstvo u najboljoj postavi prvenstva.

Kad imaš ovako dominantnog igrača glavni cilj je složiti petorku koja mu najbolje odgovara, pa će sa njim najveći teret nositi još 6 NBA igrača – RJ Barrett, Luguentz Dort, Nickeil Alexander-Walker, Dillon Brooks, Kelly Olynyk i Dwight Powell.

RJ Barrett je bio zvijezda na koledžu, Knicksi su ga birali trećim pikom, a za reprezentaciju je redovan još od mlađih kategorija pa je 2017. bio MVP u19 svjetskog prvenstva. Izuzetno snažan, pokriva pozicije 2 i 3, povremeno čak i 4. Ima povremeno problema sa šutom s distance (samo 31% prošle sezone), ali je zato dobar u napadima na obruč i iznuđivanju slobodnih bacanja tako da je i u NBA posljednje 2 sezone na prosjeku od oko 20 poena po meču.

Sad su na redu dva odbrambena specijalca na krilnim pozicijama koji će biti zaduženi za najbolje protivničke napadače. Poznatiji od njih je svakako Dilion Brooks, koji je nakon godina provedenih u Memphisu ljetos prešao u Houston za sjajnih 80 miliona za 4 godine. Nevjerovatno prgav, ne bira sredstva da iznervira i zaustavi protivnika tako da će vjerovatno i sada imati zanimljivih scena sa njim. Dort je još jedan krilni igrač, specijalista za odbranu koji se najviše time i izborio za igru u NBA ligi iako nije ni draftovan prije 4 godine.

Alexander-Walker je zato igrač od koga se očekuje da pored dobre odbrane i pogodi neki šut spolja i to je krajem sezone u Minesoti radio prilično dobro.

Centarsku poziciju pokrivaju 2 po stilu igre potpuno različita igrača, Powell je već 9 godina u Dallasu, a zadnjih godina najviše poznat po dobrim blokovima koje postavlja za Dončića i pospremanjem lopti koje uhvati oko obruča u u koš. S obzirom na stil igre brojnih ekipa i pun reket na FIBA takmičenjima, imaće sigurno značajnu ulogu.

Za kraj NBA serijala je ostavljen kapiten ekipe i igrač od čijeg će šuta za 3 dosta zavisiti pozicioni napad – kad spoljni igrači nisu neki šuteri, on će morati redovno da pogađa što i ne bi trebalo da bude problem pošto je imao 39,4% za 3 u posljednjoj sezoni, jednom i sezonu sa preko 40%. 10 sezona je u NBA od čega je niz sezona igrao u ambicioznim ekipama ja je sa Majamijem izgubio i veliko finale 2020 godine. I više nego iskusan, tako da će morati da pomogne saigračima i povuče tim kad bude teških momenata. A bukvalno na sve je i on spreman, ko ne vjeruje neka pita Kevin Love.

Ostatak ekipe sačinjavaju igrači koji igraju u Evropi u Kanadi – Kyle Alexander, Trae Bell-Haynes, Zach Edey, Melvin Ejim, Phil Scrubb, Thomas Scrubb, and Kenny Chery . Domaćoj publici su svakako najzanimljiviji Melvin Ejim koji je u Budućnosti igrao u sezoni 2020-2021, kao i Trae Bell-Haynes prošle sezone. Ejum je sigurno ostao u boljem sjećanju, uklapa se u profil dobrih defanzivaca na krilnim pozicijama za čiju odbranu sudije u ABA ligi u ključnim mečevima baš i nisu imali razumijevanja pa je lako ulazio u probleme sa prekršajima. Sada je u Španiji opet, povratak mu je prijao, tako da je jedan od stubova Unikahe u kojoj igra sa našim Kendrick Perry. S druge strane, Kanađani se nadaju da će TBH igrati bolje nego u Podgorici jer se ljubitelji košarke vjerovatno prvo sjete da je većina njegovoh šuteva završavala na porvom obruču, a ni kao razigravač nije ponovio igre iz prethodnih klubova.

Na klupi je od 27. juna ove godine Jordi Fernandez, 40-godišnji Španac koji je sa 15 godina započeo trenersku karijeru u svojoj zemlji, a onda nastavio u SAD, tako da ima i iskustva sa reprezentacijama (španske mlađe selekcije, pomoćnik Mike Browna u Nigeriji na OI u Tokiju), a ima iskustva i sa više NBA timova kao član stručnog štaba. Zanimljivo rješenje, a sigurno se svi nadaju da će imati bolje rezultate nego mnogo poznatiji prethodnik Nick Nurse.

Kad se sve uzme u obzir, izuzetno jak sastav pred kojim je jasan cilj – ispunjavanje plana iz trogodišnjeg ugovora između saveza i igrača koji bi trebao biti krunisan nastupom u Parizu za koji sa prvenstva osiguravaju prvih 7 ekipa. Jeste da nije neki sportski argument, ali po kladionicama su drugi favoriti za zlato tako da ni jaka grupa – Francuska i Letonija, ni činjenica da osim SAD sve protivničlke ekipe imaju više iskustva na FIBA takmičenjima ne mogu da budu opravdanja. Kako god završili prvu utakmicu sa Francizima, Liban svakako nije izbiljan rival, odlučujuća utamica bi mogla biti posljednje kolo grupe sa Letonijom koja kad ima dobar dan ludim serijama trojki može svakome zagorčati život. Ali, ako je neko favorit i misli da može i do medalje- ima i više nego dovoljno vremena da se pripremi za takve mečeve i dokaže kvalitet. Konačno je red i to da vidimo…