Long Time No See – West
piše: Draško Milić
U poslednje vrijeme smo vam se češće obraćali kroz radio podcaste (emisija “Overtime” u saradnji sa studentskim radijom “Krš”), a pošto se ovih dana konačno ima i malo vremena, red je da za sve one koji ne stižu baš svakodnevno sve da isprate napravimo pregled od početka sezone. Koga zanimaju statistike zna đe ih može naći, ovaj put ćemo se više koncetrisati na utisak koji su NBA timovi do sad ostavili, trenutno stanje i krajnje domete.
Golden State Warriors
Da nije bilo traljavo odigrane božićne završnice protiv Cavsa (mnogi bi rekli i sudijskih grešaka na njihovu štetu) vjerovatno bi sva priča o njima bila i dalje u superlativima. Sve ljetošnje sumnje da će biti problem da se igrači uklope su pale u vodu, tako da svi po malo trpe (Staph i Klay ostali bez dobrog dijela šuteva, Draymond potpuno zapostavio trošenje lopti u postao mašina za odbranu i proigravanja, nekadašnji MVP KD postao kandidat za defanzivnog igrača godine) ali zato do sada imaju samo 5 poraza i ne bi bilo čudo da se primaknu prošlogodišnjem učinku. Mnoge ekipe muku muče što da rade kad glavni igrač mora da predahne a kod njih osim u garbage time nema trenutka kad nemaju bar 2 all star igrača na terenu što njihov napad čini najboljim u Ligi. Da ne bude da je sve idealno – Zaza je daleko od zamjene za Boguta, Iggy je sve stariji, a osim što je opet glavna zvijezda emisije “Shaqtin’ a Fool”, McGee pokušava da bude koristan.
Uglavnom, do finala ih teško nekom može ugroziti jer su Clippersi i Spursi slabiji nego ranije, a Jazz i Rockets i pored odličnih sezona još uvijek ne mogu da u seriji od 4 pobjede budu na njihovom nivou.
San Antonio Spurs
Kao i svake sezone, Popova lađa lagano jedri i teško da će im neko ugroziti drugo mjesto tokom regularnog dijela. Leonard i dalje napreduje u napadu, a podatak da je jedini igrač u istoriji igre koji ima više ukradenih lopti nego prekršaja u karijeri dovoljno govori o njegovim izdanjima na tom dijelu pa se protivnici odlučuju i da ga izoluju i pošalju da prati njihovog najboljeg igrača u ćošak samo da ne moraju da gledaju kako im se napadi završavaju u njegovim ogromnim šakama.
Na žalost, on je i jedini na nivou na obje strane terena- LMA, Gasol, Parker, Ginobilli, Mills su uglavnom korisni samo u napadu, Green, Dedmon, Simmons u odbrani, tako da je od ovog sastava gotovo nemoguće očekivati da ponovi partije iz ranijih sezona i dođe do same završnice. Najveći problem su Aldridgeova izdanja koji je daleko od nivoa igre iz ranijih sezona pa se, što je pogotovo neuobičajeno za Spurse, pričalo i o mogućim trejdovima u toku sezone. Vjerovatno od toga neće biti ništa, ali ostaje činjenica da bi malo ko i pomislio da mogu ugroziti Warriorse, a ni da ispadnu i od nekog ranije ne bi bilo preveliko iznenađenje – ofanziva Rocketsa i defanziva Jazzera djeluju kao ozbiljni izazovi.
Houston Rockets
Jedno od najprijatnijih iznenađenja sezone, a neka bude i najveće na Zapadu. Iako su mnogi sumnjali da D’Antonijeve metode i sada mogu da funkcionišu, da Harden može nositi ozbiljnu ekupu ili da Anderson i Gordon (koji nisu mogli u dresu Pelicansa ni ostati zdravi niti doći do playoffa, osim jedne sezone) budu važni faktori, do sada su se predstavili u više nego dobrom svijetlu. Iako, realno u ligi niko nema banalniji plan igre – nabijanje ritma, šutiranje trojki, a u odbrani se ne trošiti previše da bi se mogla istrčati kontra. Harden je maestralan, lakoća kojom igra 1 na 1 ili još češće ulazima i asistencijama nakon visoko postavljenog bloka razbija odbrane i namješta zicere svojim saigarčima predstavlja uživanje za sve gledaoce. Čak ni oni koj su ga uvijek kritikovali zbog legendarnih ispada u odbrani su utišali jer su korist koju pravi u napadu je neuporediva sa povremenim propustima koje napravi.
Gordon i Anderson prate njegov ritam – šutiraju trojke iz svih pozicija, pa ovaj drugi konačno podsjeća na dane kad je u dresu Clippersa bio jedan od talentovanijih bekova koji je razmijenjen za Chris Paula. Ariza standardno odradi posao na oba kraja terena, Beverly udavi svakog protvničkog pleja, a Cappela je do povrede bio pravo osvježenje igrajući u DeAndre stilu – postavi blok, zakucaj zicer i odlično zatvaraj u odbrani. Koliko Harden i cio sistem izgleda dobro vidi se i po Harrellu za koga 99% NBA fanova nije ni znalo do skoro, a sasvim solidno odrađuje Cappelin posao. Nema šanse da ispadnu iz top 5, sa ovako ludačkim igrama u napadu u PO niko nije siguran protiv njih.
Los Angeles Clippers
Kao i Spursi, ni kod njih nema mnogo novog – kad su zdravi odradiće dobru sezonu, a kao ni do sad neće predstavljati važan faktor nakon toga i samo je pitanje od koga će nastradati. Paul je opet fenomenalno ušao u sezonu, ostatak prve petorke odrađivao standardno dobar posao, Redick trčao kroz blokove i pogađao s distance, Mbah a Moute igrao odbranu, Griffin bio standardna triple treat, a Jordan odrađivao svoj posao u reketu. Međutim, i dalje imaju iste limite i u petorci i posebno na klupi pa osim Crawfordovog divljanja, u kome ga savršeno prate Rivers i Speights, nema nekih razlika u odnosu na prethodne sezone. Za njih će mnogo zabavnije biti ljeto nakon sezone kada će Paul i Griffin morati da odluče da li da nastave kao do sada i uzmu ogromne pare ili za manje dolara probaju da neđe drugo konačno naprave nešto.
Utah Jazz
Nevjerovatno koliko i ove sezone imaju problema sa povredama, u minutima se može mjeriti vrijeme koje je 5 najboljih igrača provelo zajedno na terenu (samo Gobert nije imao problema sa povredama). Pominje se i prokletsvo povreda u post Malone & Stockton periodu.
I poreds svega toga, Gobert i Hayward igraju sezone karijere, Hill je bio sjajan kad god je igrao (na žalost odigrao samo 13 utakmica), Hood od sjaja do očaja (iliti od povrede do prehlade), a Favors i dalje na 40-50% svojih kapaciteta. Kad su starteri zdravi i klupa odradi posao, al pošto uvijek neko nedostaje javljaju se problem i onda Mack, Neto, Exum ne mogu uvijek da iznesu teret u organizaciji igre. I pred svega toga, plasman u top 5 nije dolazio u pitanje, a da li će otići i korak više zavisi kako od zdravlja tokom sezone, tako i od uprave pred kojom je pakleno ljeto jer ističu ugovori Haywardu i Hillu, Favors ulazi u zadnju godinu ugovora pa treba odlučiti koga sve zadržati i koga se moraju odreći i kako će sve to uticati na hemiju u ekipi. Ako budu zdravi ne bi bilo preveliko iznenađenje i da u fnalu Zapada namuče Warriorse – niko drugi u ligi nema ovako jaku prvu petorku i na klupi još gomilu igrača koji mogu doprinijeti – Ingles i Diaw u organizaciji, Lyles, Johnson, i ako se kojim slučajem konačno oporavi, Burks u egzekuciji.
Oklahoma City Thunder
Russ pomjera granice do kojih ljudski organizam može da ide i za sada ima triple-double sezonu (u istoriji lige, jedini je Oscar Robertson uspio da taj prosjek održi kroz cijelu sezonu) – ajde nekako i da se razumije da preko 10 asistencija nije neostvarivo, ali da čovjek od 191cm ima i 10.5 skokova u prosjeku nema baš previše logike. Ako uspije do kraja sezone da ostane u komadu i održi ovaj ritam Harden i on će biti glavni kandidati za MVP nagradu. Adams, Kanter, Oladipo, Roberson igraju u skladu sa očekivanjima i nose dio tereta, a svi ostali samo povremeno pokažu da zaslužuju mjesto u rotaciji ekipe koja će najverovatnije ući u doigravanje.
Memphis Grizzlies
Kad god čovjek pomisli gotovi su, ne mogu više, oni se u stilu Bate Stojkovića u “Ko to tamo peva” nekako izvuku i ostaju u prvih 8. Gasol se vratio poslije teške povrede, Conley je opet bio povrijeđen, Parsons nikako da se oporavi (osim što ga u pauzi mnogo više zanima jurenje žena po socijalnim mrežama), pa ostaci grit-and-grind bande – Randolph i Allen i dalje imaju značajan učinak, a neko od ostalih ispliva i da svoj doprinos u sistemu. Ako baš ne bude neke teške havarije, plasman u doigravanje neće doći u pitanje, a tu će sve preko dvije pobjede biti veliko iznenađenje – kao što je dugo Atlanta bila simbol osrednjosti na Istoku, tako i oni traju već godinama na Zapadu pa možda brzo postanu novi sinonim za tu kategoriju ekipa koja je zamznuta na istom nivou (sigurno bi brzo počele i priče o novom seljenju kad bi svezali dvije sezone u lutriji).
Sacramento Kings
Sa njima počinje serijal ekipa od kojih će neka zauzeti posljednje mjesto za playoff i obradovati svoje navijače bar na kratko tim uspjehom, iako će tokom sezone biti dobro ako prebace i 45% uspješnosti. Cousins je još jedan od igrača koji igra sezonu karijere i fenomenalnim partijama vuče grupaciju prepunu iskusnih igrača na koje se ne možeš previše osloniti i koji uglavnom misle da su bolji nego što u stvari jesu: Gay, Collison, Barnes, Tolliver, Lawson, Koufos. Ako uspiju kojim slučajem da ostanu na ovoj poziciji i 2 puta dočekaju Warriorse u novoj sali i onda uspiju da ubijede Cousinsa da je najbolje da, kao najbolji big man u ligi (na drugom mjestu će biti Embiid – klip ispod), uzme super max ugovor i odtavori još 5 sezona u prijestonici Kalifornije okružen mediokritetima, Vivek i Divac će imati konačno razloga za slavlje.
https://www.youtube.com/watch?v=k9uA6iMtJNY
Portland Trail Blazers
Jedno od razočarenja sezone. Ili, može i drugačije – prošle sezone su uspjeli da budu sticajem okolnosti bolji nego što u stvari jesu, ove godine se vraću u realnost. Bekovski par Lillard-Mc Collum jeste vjerovatno ofanzivni najpotentniji nakon Splash Brothersa, ali njihova igra na drugoj kraju parketa je potpuna krajnost i teško je naći lošiji bekovski tandem u cijeloj ligi kad je to u pitanju i u nedostatku centra koji može pokriti rupe koje pomenuti tandem ostavlja jedna su od najgorih odbrana lige, zbog čega se čak priča i o njihovom razdvajanju. Ni da je zdrav Ezeli, ne bi mnogo popravio situaciju. Plumlee i Harkless uglavnom odrade posao, Aminu i Leonard imaju povremeno solidnih partija, ali je doprinos Evan Turnera i Crabbea daleko ispod ljetos dogovorenih primanja. Imaju mnogo igrača na ugovorima, bilo bi neshvatljivo da do februara ne pokušaju da osvježe malo ekipu.
Denver Nuggets
Jedna od ekipa koja već godinama nikako da odluči da li im je cilj rebuilding ili borba za PO pa svako malo mijenaju ciljeve, pa je i najveći talenat Nikola Jokić jedno vrijeme ulazio sa klupe i imao limitiranu minutažu, a u posljednje vrijeme gotovo svako veče flertuje sa triple-double učinkom podsjećajući na mladog Mark Gasola po igri u napadu. Uz njega na momente zablistaju i bekovi Marray i Harris, Nurkić igra po standardnom toplo-hladno sistemu, dok Mudiay nastavlja sa lošim igrama iz debitantske sezone. S druge strane, Gallinari (na ljeto mu ističe ugovor) i Chandler (odavno nije imao bolju sezonu) bi bili dobar mamac za svaku ekipu koja se bori za PO, a Faried, Arthur i Nelson bi mogli promijeniti sredinu ako do februara uprava odluči da mladi budu prioritet umjseto očajničke borbe za metlu u prvom krugu.
New Orleans Pelicans
Nakon očajnog starta gdje je mrčeni Davis igrao bukvalno sam, povratkom Holidaya ekipa je i počela da liči na nešto tako da su u posljednjih mjesec dana na oko 50% učinka. Obzirom kako igraju Andreson i Gordon u Houstonu može se reći da su bili daleko bolji od ovih što su dovedeni da ih zamijene (Hill, Galloway, Moore) pa je napredak Fraizera uz povremene blejskove novajlije Hielda jedina pozitina stvar. Slična situacija kao Cousinsu u Kingsima, nevjerovatno da ovakve sezone bar jednoga, a možda i obojice neće biti nagrađeni ni sa par dodatnih utakmica.
Los Angeles Lakers
Za razliku od Pelikana, oni su sjajno počeli, ali je zbog povreda Russela, Rundlea, i navikavanja ostatka lige na njihovu igru opet vraćeni u borbu za top 5 pika. Međutim, kako god završili sezonu imaju razloga za zadovoljsto jer su u Russelu našli nosioca igre za budućnost (brojna poređenja sa Curryem i Hardenom po lakoći igre), Ingram se polako navikava i pokazuje svoju raznovrsnost, a Clarkson i Randle su takođe važni šrafovi buduće rotacije. Koliko je Walton uspješan u izvlačenju najboljeg iz igrača dovoljno govori i činjenica da sui crne rupe Lou Willams i Nick Young od koristi.
Dallas Mavericks
Carlisle i dalje cijedi suvu drenovinu pa Harrison Barnes igra ulogu prve opcije iznad svih očekivanja, Deron i Matthews odrađuju posao, ali uz ostarjelog i povrijeđenog Dirka i više povrijeđene nego zdrave Bareu i Boguta nema mnogo materijala za išta više od trenutnog i trenutno je gotovo nevjerovatno i pomisliti da će se opet domoći osmog mjesta.
Minnesota Timberwolves
Da nisu izgubili brojne neizvjesne završnice i oni bi bili u borbi za osmo mjesto. Međutim, i više od tih poraza zabrinjava činjenica da i dalje imaju limitiranu igru u napadu u kojoj je 1 na 1 najčešći način za završetak napada i posebno to što Wiggins i LaVine i pored sjajnih fizikalija djeluju očajno u odbrani i gotovo da nema utakmice kad u stilu početnika ne ispuste igrača ili zaglave u skoro svakom postavljenom bloku. Kako nema pravog sistema igre ni Towns nije napredovao koliko bi mogao, tako da ostaje da se vidi da li će Tibodeau imati strpeljanja da svi odrastu ili će neki od igrača (i Rubio u konkurenciji) biti zamijenjen za nekog iskusnijeg koji će brzo pomoći.
Phoenix Suns
Tačno su tu đe im je i mjesto kad se ima u vidu ponašanje uprave koja nema predstave što da radi ni kad je u pitanju globalni plan – playoff borba ili rebuilding ni kad su u pitanju trejdovi (dovoljno se sjetiti odlazaka Dragića i I. Thomasa), preplaćivanja veterana ili dovođenja trenera koji ne umiju ni najmanje da pomognu razvoju brojnih mladih igrača. Za ovo posljednje najbolji je primjer Booker jedan od talentovanijih bekova u Ligi koji gotovo sve poene postiže u Kobe stilu – preko ruke, iz okreta, umjesto da se bar za njega napravi par akcija. Ukratko – pola igrača je u najboljim godinama ili prešlo svoj vrhunac, pola premladi igrači kojima treba sloboda u igri za razvoj, a niko nema predstave koji je cilj.