The sad, the bad and the ugly

Nakon što smo pisali o najboljima u 2015. godini, evo sada i malo hejta na račun tužnih, loših i ružnih igrača NBA karavana.

nto6jgbn0h654oujfgpk

The sad

Emanuel Mudiay – Nije lijepo s moje strane da rukija koji igra u raspalom timu kaznim bivstvovanjem na ovoj listi ali dečko je već postavio neslavan rekord sa najgorim PER učinkom u odnosu na usage rate u istoriji lige. Gledajući sa vedrije strane nakon ovakvog početka forma može samo da mu ide nabolje.

Tony Allen – Simptomatično da je strmoglavi pad Grizliesa u korelaciji sa raspadom Tony Allena. Od nekadašnjeg najboljeg “policajca” lige od koga su noćne more imali svi superstar swingmani ostao je ispijeni zombi koji doista i dalje ne prestaje da oduševljava svojim nedoprinosom na ofanzivnoj strani parketa.

http://www.youtube.com/watch?v=n59j3zH3e5Y

Joakim Noah – Još jedan nekadašnji član all-defensive tima je samo sjena one odbrambene napasti koju je Thibodo eksploatisao kao kapital radnika. U današnjoj ligi sve je manje mjesta za likove koji ni pod razno ne mogu ubosti koš (osim za Rubia kojeg gura latino lobi).

Josh McRoberts – McBob je nakon sjajne sezone u Hornetsima došao u Miami kao veliko pojačanje koje bi sa Boshom činilo sjajan frontcourt. Ali zbog povreda i (r)evolucije Hasana, 2015 će ostati crnim slovima ubilježena u CV ovog simpatičnog belaća.

https://www.youtube.com/watch?v=3FmCLu5OGOY

Kobe Bryant – Tužno je što igra gubi jednog od najvećih svih vremena. Tužno je što on gubi krvavo stečen ugled partijama kojim pruža. Tužno je što Lakersi gube dragocjeno vrijeme za rebuilding i što Kobeu plaćaju masnu otpremninu od 22 miliona. Sve u svemu – tuga (ima nas koji ne posmatraju Kobeovu igru na ovakav tužan način (prim. kolega)).


The Bad

Al Jefferson

Oduvijek sam gotivio Big Alove old school majstorije u postu kojim bi ismijavao mlade atletske freakove poput Drummonda i Davisa. Ali hedonista u njemu ipak je ostavio traga na formu u 2015. pa je Al, napuhan što od vutre što od hrane, toliko usporio da se čini da pravi pokrete unazad. Brojke su mu skoro duplo pale u odnosu na 2014. i sve su prilike da je jedna solidna karijera na zalasku.

WASHINGTON, DC - MARCH 27: Al Jefferson #25 of the Charlotte Hornets reacts in the first overtime against the Washington Wizards at Verizon Center on March 27, 2015 in Washington, DC. The Washington Wizards won, 110-107, in double overtime. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and or using this photograph, User is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. (Photo by Patrick Smith/Getty Images)

Lance Stephenson

Jedna od čudnijih pojava koja je kročila na NBA parkete u poslednjih nekoliko godina. Momak za kojeg bi se reklo da zna sve sa loptom ali čiji učinak ukazuje na očiglednu disfunkciju nervnog sistema. Pruža toliko očajne partije da čak i nepotizam porodice Rivers djeluje potpuno opravdan i opšte prihvatljiv.

Ty Lawson

Jedan od najboljih playmakera lige je žrtva velike disproporcije između košarkaške i emocionalne inteligencije. Spuštanje sa visova Denvera u nizije Teksasa je očigledno dodatno udarilo u već udarenu glavu i Ty igra najgoru košarku u životu. Osim promjene nadmorske visine moguće i da mali uticaj na pad forme ima- Sex, droga, Bodiroga.

Roy Hibbert

Nikada mi neće biti pojmljivo kako ovoliki čovjek može imati ovolicni učinak na terenu. Osim zastrašujuće pojave, Roy bi iz večeri u večer donosio jedno veliko ništa na parketu, te bi Kupchaku bolje prošlo da ga angažuje kao visokokvalifikovano strašilo za  svoju baštu u Kaliforniji.

http://www.youtube.com/watch?v=qyYMGAguY38

Thabo Sefolosha

“Ko se s Perom druži oporavak mu je duži” glasi stara narodna umotvorina koju je Thabo trebao da ima na umu kada je izašao u provod sa Antarom. Nakon te lude noći, propustio je playoff borbu i ušao u ovu sezonu u formi koja je miljama daleko od partija koje je pružao za Thundere.


The Ugly

Joe Johnson

Neukusno je u doba globalne nemaštine pričati o cost-benefit raciju Johnsonovog ugovora. Za tako masne pare dobivati ovako posne učinke is a miracle to me and Gibonni. Nadam se da će jedan od najboljih clutch igrača 21.vijeka na kraju sezone uzeti proklete pare i okačiti džordanke o klin.

unnamed-132

Enes Kanter

Od dolaska u ligu Enes mi je mirisao na prevaru i samo sam čekao momenat kada će neka ekipa da se zajebe i da mu max ugovor za njegove šuplje brojke. Doista nisam očekivao da će te budale biti uprava Thundera koje sam uvjek smatrao sledbenicima Molijerove Tvrdice. Gnušam se kada pomislim kolko prima ova osmanska drvenarija za svoje pirove poene u garbage time-u.

http://www.youtube.com/watch?v=gA8RooMg0Go

Omer Asik

Da budemo jasni, nemam ništa protiv Turske (osim što su nas harali 500 godina) i njihovih igrača ali zaista ne vidim svrhu Omera na terenu naročito u današnjoj small ball ligi. Momak popije više blokada nego što da poena, dok mu je odbrana,koja mu je bila jača strana, sve gora i gora. A s obzirom da je ovo rubrika Ugly, ružan je ko lopov.

Tayshon Prince

Trener Wolvesa je očigledno pod jakim uticajem staroegipatske kulture čim ovoj mumiji daje prednost na štetu hrpe mladih talenata koje ima na raspolaganju. Veliki rispekt za Princea i njegovu karijeru ali čovjek koji ni u naponu snage (2004) nije bio neki šuter i čija je najveća vrlina bila defanziva i trčanje, da bude starter u 2016. godini, je stvarno i tužno i ružno.

Mar 27, 2015; Orlando, FL, USA; Detroit Pistons forward Tayshaun Prince (22) drives to the basket against the Orlando Magic during the first half at Amway Center. Mandatory Credit: Kim Klement-USA TODAY Sports

Nene Hilario

Ne mogu više da gledam utakmice gdje ova prikaza od 130 kila mišića ne može da uhvati jebena 3 skoka. Sreća što je često povrijeđen pa publika ne mora da pati od neigre koju pruža u zadnje vrijeme. U ovakvom obliku Washingtonu može samo poslužiti kao maskota za predsjedničku kampanju “Go Hillari(o)”.

One thought on “The sad, the bad and the ugly

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Previous post Gold on the ceiling – Part 3
Next post Young Americans – West