Fighting for positions (Round 2&3)

piše: Branko Dujović


Gledamo odlične utakmice. Dosta primarnih prognoza pada u vodu, jer Španija neće biti prva u grupi, tako da potencijalni duel između njih i domaćina će se odigrati prije finala. Svakako, još je rano za takve prognoze, jer ima još dva kola u kojima se svašta može izdešavati. Ovaj put analiza ide po grupama.

Grupa B

Nećemo abecedno, jer na ovom prvenstvu abeceda počinje slovom B. Vjerovatno bi ekipa koja će zauzeti peto mjesto u ovoj grupi bila druga ili treća u bilo kojoj od ostalih grupa.

Srbija je izvukla tri pobjede iz prva tri meča i nameće se kao najvjerovatniji pobjednik ove grupe, što bi značilo da se sa Francuzima ne srijeću prije finala. Već je analizirana njihova utakmica na startu protiv Španije. U drugom kolu su se sastali sa Njemačkom, gdje smo gledali vrlo ružnu utakmicu sa mnogo promašaja i izgubljenih lopti. Vjerovatno je i umor učinio svoje u srpskom taboru, jer nije prošlo ni 24 časa od utakmice sa Špancima gdje su se istrošili i emotivno i fizički. Srbija je pokazala da je bolja ekipa, Bjelica je pokazao da je igrač za NBA, a srpski navijači se mogu radovati pobjedi uprkos prilično lošoj igri (ovo je odlika samo velikih ekipa). Ono što najviše bode oči je šut za tri poena (4-30), a više brine ovo 30 nego 4. Šibnuti 30 šuteva uz procenat koji je nešto iznad 10%, znači da nemate mnogo drugih opcija i rešenja u napadu. Za brigu je takođe i forma Teodosića, vidi se da je previše nervozan i da previše forsira, mada, kako prvenstvo bude išlo, mislim da će Teo doći do neke svoje forme, ako ne u šutu, bar u asistencijama i vođenju igre. Najveća briga srpskih navijača je ono što potenciramo od starta – centarska linija: Raduljica nije van utakmice – čovjek je van prvenstva, Kuzmić je solidan u defanzivnom skoku, ali je limitiran napadački, Milutinov još nije zreo za jake utakmice, odbrana pick n rolla je očajna. Dan nakon što je Gasol gospodario reketima, isto je uradio i Pleiss, nova akvizicija Jazzera. S druge strane, krila i bekovska linija je na vrhunskom nivou i oni svojom igrom i borbenošću dosta nadoknađuju loše izdanje visokih igrača. Uprkos svim ovim nedostacima, Srbija ima ono nešto, za šta je najzaslužniji Đorđević.
Utakmica sa Islandom je bila odmor, te je nećemo ni komentarisati 🙂

Sinoć smo gledali najbolju utakmicu prvenstva (Italija i Španija). Po mom mišljenju, utakmicu je izgubio Scariolo, samim tim što je dozvolio svojoj ekipi da pristane na ludačku run&gun košarku. Sinoć sam računao jednu statističku kategoriju koja ne postoji u evropskoj košarci, a u NBA se vrlo često analizira – broj posjeda po meču. Prosjek ovog prvenstva je nešto ispod 180, a sinoć je na pomenutoj utakmici taj broj broj bio preko 190, što dosta govori o tome koliko se brza košarka igrala. To je upravo ono što Italijanima odgovara. Kada u ekipi imate 3 volume scorera (Bellineli, Galinari i Bargnani) koji se najbolje snalaze u takvom sistemu sa puno otvorenih šuteva i prilično nebitnom odbranom, run&gun je stvoren za vas. I zato smo imali one minijature Bellinelija i Galinarija, čak je i Andrea imao neke svoje momente. Španija nije smjela sebi da dozvoli takvu igru, baš zato što je njihov fokus u ovakvoj ekipi (bez Navarra, Calderona i Rubia) na potpuno drugim tačkama. Scariolo to nije prepoznao, Italijani su bili – on fire, i drugačiji ishod je teško bio moguć. Španci su morali u ovoj utakmici da usporavaju igru i napade, a kad italijanskim scorerima smanjite procente na ispod 30% u prvih 5-6 šuteva, odmah upadaju u crne serije, forsiraju i onda im se ne piše dobro. Zato Italijanima ne vjerujem i mislim da Srbija ima dosta igrača (Bjelica, Kalinić, Simonović, Nedović, Marković) koji mogu zaustaviti ovu trojicu.

{992CC069-9310-4CF5-80FF-B2ACA6984DF7}flexible

Ne vjerujem ni Turcima, dobiju Italiju, puknu 30 razlike od Španije, razbiju Njemce. Jednostavno, ima toliko faktora da ne znaš oće li oduvati nekog ili će se poubijati između sebe. Rekoh li već da ne vjerujem ni Italijanima? 🙂

Grupa C

Ovo je grupa koja bar na nešto liči, za razliku od A i C.

Do utakmice između Španaca i Italijana, najbolja utakmica koju smo gledali je bila ona između Grka i Hrvata. Grci su pobjedom i fantastičnom završnicom Spanoulisa (ovo već postaje standard u stilu Kobea iz najboljih dana) vjerovatno ovjerili prvo mjesto u grupi. Još na početku sam rekao da je najveća prednost Grka to što mogu da igraju zajedno zatvorenih očiju, što smo vidjeli i u ovoj utakmici, dovoljno je bilo nekoliko poteza iskusnih veterana i eto ih odmah na +5.

A Hrvati? Hmm. Pojedinci super, Perasović je evidentno bolji od Repeše, ali i dalje je to prilično neubjedljivo. Tomić i dalje biva ignorisan u napadu, vrlo malo akcija se igra za njega. Bogdanović se ne nameće kao vođa, a trebalo bi da bude. Šarić dobar, ali ne na top nivou, kao što radi, recimo – Bjelica u Srbiji. Što se Hezonje tiče, ne znam šta da mislim. Najbolji komentar sam pročitao na nekom hrvatskom portalu gdje neko kaže da ga ne bi iznenadilo da za par godina igra NBA all star meč, ali ni da ga vidi kao vozača kamiona na relaciji Zadar-Rijeka. Usijana glava, ogroman potencijal, vidjećemo šta će Skiles od njega napraviti u Orlandu.

Dakle, vjerovatno će prva tri mjesta u ovoj grupi biti Grčka, Hrvatska i Slovenija (tim redom), a za četvrto mjesto će se boriti Makedonija, Holandija i Gruzija, koja je najveće razočaranje ovog šampionata. Eventualnom pobjedom Zaze i društva protiv Makedonije, mogu praviti trougao sa njima i Holandijom i na kraju ipak doći do osmine finala.

Grupa A

Francuska će biti prva, još su daleko od prave i ubjedljive igre, ali sve je to dovoljno za prvo mjesto u ovakvoj grupi. Ostale ekipe očekuje težak posao, nezavisno od toga da li će biti drugi, treći ili četvrti, jer u osmini finala nailaze na neku od odličnih ekipa iz grupe B.

Grupa D

Litvanija je pobjedom od Belgije malo zakomplikovala situaciju, ali i dalje je stvar u njihovim rukama kada je u pitanju prvo mjesto. Jonas je neman pod košem, kako u odbrani, tako i u napadu, ali je problem litvanske reprezentacije bekovska linija, koja nije na nivou prethodnih generacija. To se i vidjelo u meču protiv Belgije, gdje nisu uspjeli mirno da privedu utakmicu kraju, već su savladani u poslednjoj sekundi. Mislim da u ovakvom izdanju mogu biti zadovoljno i plasmanom na Olimpijske igre, a da je polufinale ipak daleko. Mada, ako se stvari poklope, mogu i stići do polufinala.

Belgija i Češka su za mene velika iznenađenja, najmanje zbog rezultata, više zbog igre. Vesely je freak, veliki atleta, ali nikad nije nosio ekipu, niti je takav tip igrača, i ja ga nešto previše ne cijenim. Ali ipak, na ovom prvenstvu, osim što je konstantno double-double mašina, gura ostale i nosi ekipu, zajedno sa Satoranskim. Belgija je simpatična ekipa, vidjećemo dokle će doći.

Letonija ima samo poraz od Litvanije, što znači da imaju u rukama drugo mjesto i duel protiv Slovenije u osmini finala. Vrlo su mi simpatični, njihova kombinacije brze igre i dobrog šuta je nešto što svakog može namučiti. Vjerujem im i navijam da budu u četvrtfinalu.

Advertisements

Powered by WordPress.com.

Up ↑