8. Chicago Bulls

piše: Branko Dujović


Skor u prethodnoj sezoni: 50-32
Učinak u PO: druga runda

PG SG SF PF C
Derrick Rose Jimmy Butler Mike Dunleavy Pau Gasol Joakim Noah
Aaron Brooks Tony Snell Doug McDermott Nikola Mirotic Taj Gibson
Kirk Hinrich Jordan Crawford (FA) Bobby Portis (R) Cristiano Felicio (R)
 E’Twaun Moore Marcus Simmons (R)  Cameron Bairstow

hj3gmh82w9hffmeh3fjm5h874

Prethodna sezona

Mučili su se Bullsi dosta kroz sezonu, zatim i u plejofu protiv mladih Bucksa u prvoj rundi, da bi na kraju, protiv osakaćenih Cavsa izgubili 4-2. Svi su stekli utisak da je ova ekipa, sa ovakvim sistemom dostigla svoj maksimum, što je i rezultiralo otpuštanjem glavnog trenera. Dakle, konačno je završena era Tom Thibodeaua u Chicagu. Niko ne može sporiti njegovu predanost radu i fanatizam, ali mi se čini da je, jednostavno, previše cijedio igrače (što je možda nekad i bio razlog za povrede). Zaštitni znak ove ekipe je bila odbrana i tu je Tom bio stvarno maestralan, išao je do najsitnijih detalja, a iskreno, nedostajaće mi njegovo dranje pored out linije: “Ice, ice, ice”. Za neupućene, “Ice” je sistem odbrane protivničke pik igre, a detaljnu analizu možete pročitati ovdje. Ukratko, igrač koji brani protivničkog beka koji započinje pik igru, mora da ga usmjerava u jednu stranu i nikako da mu dozvoljava da se pozicionira u sredinu. Thibodeau je čvrsto vjerovao da takva odbrana, kada protivnički igrač mora ići uz aut liniju, donosi rezultate, što je i pokazivala statistika. Na 100 posjeda, primijenjujući ovu metodu, ekipa prima za 2.5 poena manje, što je, u suštini i razlika između dobre i elitne odbrane.

121113_ThibodeauKnicks

Šta očekivati ove sezone

Eto, čika Tom više nije tu, već je u Chicago stigao Fred Hoiberg. Vlasnici Bullsa nikad nisu bili zadovoljni tretmanom igrača od strane Thibodeaua (pamtim utakmice kada je Butler igrao po 48 minuta), pa je negativna energija postojala već odavno. Hoiberg će, s druge strane, drugačije raspoređivati minutažu, a Bullsi imaju dubine za tako nešto. Hoiberg se, inače, još uvijek traži sa startnim petorkama i pokušavao je čak da igra sa Mirotićem na trojci. Za sada, jedini sigurni starteri su Butler i Gasol, Rose će startovati kada je zdrav, a gledaćemo u startnoj petorci i Mirotića, Noaha, Dunleavyja a čak možda i Snella. Mora se naglasiti da je Hoiberg je došao na gotovo – Bullsi su već formirana ekipa, sa definisanom sinergijom, roster je pretrpio samo kozmetičke izmjene (Portis je zamijenio Nacija Mohammeda), a u tom slučaju svako novo trenersko ime je osvježenje po ekipu (čak i ako nije na nivou prethodnika).

BullsFredHoiberg

Bullsi su krcati talentom, i što je interesantno, imaju specijalce svakakvih profila: šutere, scorere, skakače i defanzivce. S druge strane, najveći problem će biti zdravlje i povrede ključnih igrača – ko je rekao Rose? Šalu na stranu, Derick je jedan od najvećih baksuza moderne košarke i stalno se nadam da neće biti novi Brandon Roy. Oporavak od prve povrede (lijevo koljeno) je trajao punih 18 mjeseci, od druge (desno koljeno) nešto manje. Sve u svemu, od MVP sezone 2010-11, Rose nije odigrao poštenu sezonu (propustio je 185 od 246 utakmica u poslednje tri godine). Ove godine, na treningu, Rose je slomio jagodičnu kost (orbital bone), zbog čega je morao na operaciju i sada ima problema sa vidom na tom oku, što ga onemogućava da zaigra u predsezoni.

Svake godine u najavama, dosta vremena posvetim Roseu, ali ne bez razloga, jer je on nevjerovatno bitan igrač u rotaciji Bullsa (iako je sve više tekstova i analiza u kojima se predlaže njegov trejd). Uvijek je osnovno pitanje po sezonu Bullsa – da li Rose može ostati zdrav i da li može biti na nivou koji je bar na 80-90% starog Rosea? Ako volimo košarku, nadajmo se da može.

Derrick-Rose-Dunk-48

Zamjene za Rosea na jedinici su sasvim solidne, i tu Bullsi imaju dosta finu dubinu – Brooks je odličan igrač za 10-15 minuta (u sudaru drugih petorki), a šta kapetan Kirk i dalje rade u NBA, nisam baš siguran, pogotovo ako pričamo o njegovoj nepostojećoj odbrani. Rotaciju zaokružujemo Mooreom koji može odigrati solidno, bar je tako bilo u predsezoni. Na beku i niskom krilu ćemo najčešće gledati Butlera, koji je polako izrastao u all stara. Jimmy je postao elitni defanzivac, a napad mu biva sve bolji iz godine u godinu. Dalje, društvo na boku će mu praviti Snell, Dunleavy i McDermott, rjeđe revolveraš Jordan Crawford, a nekad ćemo na trojci gledati i Mirotića (kada na parketu budu visoke petorke).

Pod košem je, takođe, rotacija vrlo solidna – Pau Gasol je tu glavni igrač, posle fenomenalno odigranog Eurobasketa (praktično je sam donio titulu Špancima), zatim pomenuti Mirotić, kao i Noah i Gibson. Rookie Portis je takođe simpatičan igrač. Sve u svemu, prilično duboka rotacija na svakoj poziciji.

MIAMI, FL - MAY 6: Jimmy Butler #21 of the Chicago Bulls controls the ball against the Miami Heat in Game One of the Eastern Conference Semifinals during the 2013 NBA Playoffs on May 6, 2013 at American Airlines Arena in Miami, Florida. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory copyright notice: Copyright NBAE 2013 (Photo by Issac Baldizon/NBAE via Getty Images)

Zaključak

Generalno, Bullsi izgledaju solidno i najveći izazov će biti da se naviknu na stil igre novog trenera. Ovakav pristup (roster skoro isti, a novi trener) može donijeti dosta dobrog. Mišljenja sam da ponekad nije potrebno rasturati ekipu i baciti u vodu energiju i hemiju koja je stvarana godinama, a to su Bullsi sada uradili. Plejof se ne dovodi u pitanje, i sigurno će imati oko 50 pobjeda, što im garantuje visoku poziciju pred doigravanje. Da li će biti na nivou prošle godine ili će možda uraditi i neki upgrade, niko ne može reći iz ove perspektive. Finale istoka može biti realan rezultat, ako se sve kockice poklope, mogu i iznenaditi.

Apr 13, 2015; Brooklyn, NY, USA; Chicago Bulls forward Pau Gasol (16) high fives forward Nikola Mirotic (44) after scoring during the fourth quarter against the Brooklyn Nets at Barclays Center. Chicago Bulls won 113-86. Mandatory Credit: Anthony Gruppuso-USA TODAY Sports

Komentari kolega

Frga: Kao prvo, mislim da je uprava jedva čekala da vidi ledja tlačitelju Tomu i da su krajnje nekorektno postupili, doslovno protjeravši čovjeka sa skorom 255-139 u periodu 2010-2015 i koji je vratio Bullsima makar obrise Jordanove nadekipe. Kao drugo, nije bilo nikakvih promjena u rosteru osim što su godinu stariji, a iako bi to kod, recimo, Bucksa bio plus kod Bullsa je to veliki minus s obzirom na godine i pređenu kilometražu kod većine igrača. Za pet sezona pod Thibsovim režimom, Noah i  društvo su se istrošili više nego neki timovi za sedam sezona i na taj način, vjerovatno, stekli pravo na benificirane penzije po ugledu na zaposlene u ANB-u. Veliko je pitanje kako će reagovati na šok terapiju – prelaska sa robovlasničkog koncepta igre i podjele minuta na jedan liberalniji sistem koji Hoiberg planira da uvede. Da li će kroz slobodniji pristup napadu izgubiti prepoznatljivu ratničku defanzivu? Mnoštvo je pitanja na koja se čekaju odgovori ali u svakom slučaju već se osjeća “wind of change” u Windy City.

Draško: Baš su me iznervirali PO nastupom prošle godine – imali su veliko finale na tacni pošto je CLE bio toliko osakaćen da je jedva mogao da skrpi 7 igrača za utakmicu (u finalu Istoka bi ih čekala Atlanta čija je foma bila u slobodnom padu posljednjih par mjeseci sezone), ali su dozvolili da ih James uz pomoć Irvinga, koji je jedva stajao na nogama, i još par igrača ne baš prevelikog kvaliteta lagano eliminišu. Sastav je ostao isti, i ne znam što da očekujem od njih, nekako mi se čini da su svi igrači izuzimajući Butlera ili odradili svoje najbolje godine (Gasol, Noah, Gibson, Dunleavy, Hinrich, pa čak i Rose može spada u ovo društvo iako dosta mlađi zbog opjevanih havarija s koljenima), dok s druge strane Mirotić, Snell i Mcdermott nisu još stasali za velike domete.
Možda novi trener unese malo živosti u napad i Bullsi prvi put od Jordanove ere dođu do finala – u 17 sezona samo 2011 bili blizu tome kad ih je trio Heata počistio u na zadnjoj stepenici sa 4-1. Ipak mnogo realniji ishod je da završe sezonu u top 3 i onda čekaju kad će nalećeti na Jamesa da ih opet izbaci u doigravanju (izgleda će morati čekati da dotični završi karijeru da se vrate na vrh Istoka), ako to i ranije ne urade Heat ili možda Hawksi.

Advertisements

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Powered by WordPress.com.

Up ↑