26. Los Angeles Lakers

piše: Branko Dujović

Skor u prethodnoj sezoni: 21-61

Prethodna sezona

Prvi put u istoriji frančize, Lakersi su imali sezonu sa 60 ili više poraza, što baš i nije bio plan. Od starta je krenulo loše – prvo je ruki Randle slomio nogu nakon 15 minuta u NBA ligi (posle operacije se odmah znalo da je gotov za cijelu sezonu), a onda je u januaru i Bryant sredio rame (takođe završio sezonu). Nash nije bio u planu još od predsezone (borba sa nervima u leđima), a zvanično se povukao krajem marta.
Lakersi su imali problema sa napadom, Bryant je divljao do povrede sa 37% šuta iz igre, a interesantan je podatak da su samo 4 igrača imala FG% preko 45%, i to svi visoki: Davis, Boozer, Hill i Black. Crna rupa NBA lige – Nick Young je imao 36%, Price 34%, a čak je i legendarni mahač (Štimac NBA lige) – Robert Sacre imao samo 41%. Očajno.
Jedine svijetle tačke u ovom timu su bili Jordan Clarkson i Ed Davis, koji je otišao u Blazerse.

Šta očekivati ove godine?

Ništa specijalno. Ekipa je definitivno jača – Bryant i Randle se vraćaju nakon povreda (Randle je stvarno djelovao fantastično na ljetnjoj ligi), a na draftu su pokupili vrlo dobrog Russella (i njegov nastup na ljetnjoj ligi je bio odličan, čovjek ima odličnu kontrolu lopte i osjećaj za asistenciju, jak je, brz i ima dosta širok wingspan; definitivno ima mnogo da radi, ali je vrhunski potencijal). Dalje, dodali su Bassa, kinesku verziju Speightsa iz Warriorsa (i da imaju originala, ne bi se usrećili) i Hibberta. Za razliku od Bassa, Hibbert ipak ima nekog smisla, čovjek je bar neka prijetnja u odbrani sa svojom dužinom i visinom, i siguran sam da se još nije raspao, iako je jedno vrijeme bio potpuno nebitan. Što bi Ameri rekli, ovaj potez sa 220 centimetara visokim igračem je – low risk/high reward situacija. Najzvučnije ime prelaznog roka u Lakersima je Lou Williams, još jedan igrač koji je najkorisniji kada je prva napadačka opcija.

Nakon ovog kratkog pregleda ekipe, valjalo bi izanalizirati šta se stvarno može očekivati od ove ekipe tj. šta Byron Scott (koji se i nije pokazao kao vrhunski stručnjak) može izvući iz ovog rostera. Prvi teg oko vrata ove ekipe će biti egomanijak Kobe Bryant. Na sva usta najavljuje plejof, a čak i navijači Lakersa, koji su bar malo realni, znaju da je to skoro nemoguće ostvariti ove godine. Bryant jednostavno ne želi da shvati da nije više onaj mladić od ranije, tako da će broj uzetih šuteva ostati na istom broju kao tada, ali sa 10% nižim procentom. Dodatna komedija u ovoj situaciji je prisustvo Younga i Williamsa. Da potkrijepimo ovu tvrdnju podacima iz prethodne dvije sezone – u tom periodu Kobe je uzimao šut na svake 1,6 minuta, Swaggy P na svake 2,1 minut, a Lou na svake 2,3 minuta. Definitivno će faliti lopti. Ovo može loše uticati (zbog nedovoljno prostora) na Russella i Clarksona. Jedina pozitivna stvar po pitanju ove dvojice će biti što u Kobeu imaju pravog mentora i rođenog pobjednika.

Zaključak

Od plejofa ništa, ali će meni lično biti interesantno gledati ih u ovoj sezoni, najviše zbog razvoja ovih mladića koji su pomenuti iznad. Nažalost, i Young i Williams imaju još 3 godine ugovora, pa mislim da je prioritet da negdje trejduju Younga (Louis je tek stigao). Kada bi nešto kvrcnulo u Kobeovoj glavi i kada bi pristao na neku manju i primjereniju ulogu (prije svega mislim na raspodjelu lopti), možda bi se i moglo nešto uraditi u budućnosti sa ovim rosterom.

P.s. Opet je tu stari dobri Ron Artest aka Metta World Peace aka Panda’s Friend 🙂

Komentari kolega

Draško: Moram priznati da sam uživao gledajući njihove rezultate prošle sezone (igre ni slučajno), pogotovo one poraze od 40+ razlike – ni oni ni njihov najbolji igrač mi nikad nisu bili simpatični. Ni ove godine neće biti mnogo bolji – iako je doveden niz igrača opet se ne mogu ni primaći top 10 na Zapadu, a PO je moguć jedino ukoliko 4-5 ekipa odustane od takmičenja u toku sezone i priključe se top 16 Euroleague. Najiteresantnije će biti kako će se u leglu egomanijaka (Kobe, Lou, Swaggy, Roy) snaći Russell, Clarkson i Randle koji nesumnjivo imaju potencijal da za par sezona budu bitni igrači u rotaciji. Posebno je zanimljiv Russell – već na ljetnjoj ligi je bilo uživanje gledati kako “light” Curry secira protivničke odbrane.

Frga: Prethodne sezone LA Bryants su pali na najniže grane doguravši do rekorda franšize od 60 poraza u sezoni. Povrede Randlea i Kobea, te penzija legende Nasha su učinile da Jack Nicholson i ostali gledaju najgoru ekipu u istoriji kluba. Ove sezone ne očekujem neki boljitak, osim što se nadam da će Scott dati minute Randlu i Russellu, a ne traćiti ih na Bassa i ostale preparirane veterane. Hibert će, ako ikad izadje iz depresije, unaprijediti odbranu u odnosu na njeno nulto stanje prošle sezone. Najveća enigma je kako će Kobe, Lou i Swaggy podijeliti posjed lopte, jer na njihovu žalost samo je jedna, a oni bi najradije da im prospu lopte iz onog mrežastog džaka kao nama na časovima fiskulture i da pucaju dok ne zvoni. Koliko god voljeli ili mrzjeli Bryanta, tužno je što će u penziju otići sa još jednom negativnom sezonom.