3. San Antonio Spurs
piše: Draško Milić
Skor u prethodnoj sezoni: 55-27
Učinak u PO: druga runda
PG | SG | SF | PF | C |
Tony Parker | Danny Green | Kawhi Leonard | LaMarcus Aldridge (POR) | Tim Duncan |
Patty Mills | Manu Ginobili | Kyle Anderson | David West (IND) | Boris Diaw |
Ray McCallum (SAC) | Jonathon Simmons (R) | Reggie Williams | Matt Bonner | Boban Marjanovic (R) |
Julian Washburn (R) | Rasual Butler (WAS) |
Prethodna sezona
Povrede su toliko osakaćivale sastav tokom cijele sezone pa je Timmy, umjesto standardnog odmora, odigrao najviše utakmica u posljednjih 6 sezona. Da se ni bi nabrajalo ko je koliko utakmica propustio, dovoljno je reći da je od nosilaca jedino još Green odigrao cijelu sezonu u punom kapacitetu (81 meč), pa su umjesto laganog plasmana pri vrhu došli u situaciju da posljednje veče sezone odlučuju o poziciji i nakon poraza od zahuktalih Pellicansa skrojili sebi najteži mogući raspored u doigravanju padom na 6. mjesto. U seriji koja će sigurno ući u antologiju kao jedna od najboljih ikad u prvoj rundi, Clippersi su odigrali najbolju seriju u istoriji kluba i prošli dalje. Ubijeđen sam da bi SAS osvojio titulu da je pobijedio u sedmoj utakmici jer bi razotkrili sve nedostatke jurnjave HOU, na iskustvo izbacili GSW koji je iako na na izgled lako imoo problema u svakoj seriji, a u finalu protiv desetkovanog CLE ne bi izgubili preko jedne utakmice. No, od toga, kad bi bilo – što bi bilo nema neke koristi, nego idemo dalje.
Šta očekivati ove sezone
Svi navijači (i ja među njima) se nadaju tituli – red bi bio da najbolja četvorka u istoriji igre i vođa najveće frančize od kraja ere Bullsa bude ispraćena u penziju kako dolikuje. Gospoda iz LAL nemaju što da zamjere na ovom epitetu “najveći” – jeste da imaju isti broj titula, ali kontinuitet uspjeha i uticaj na kompletnu ligu nije za upoređivanje. Uprava personifikovana u liku GMa R.C. Buforda i klupa predvođena Gregom Popovićem već 17 godina nezaustavljivo hara ligom, pa samo u skraćenim sezonama nisu imali 50 pobjeda u regularnom dijelu. Usput, pokazali su kako je moguća potpuna promjena načina igre pa su od čelične odbrane iz početnog perioda, prateći smjer u kome igra ide postali standarde kako treba igrati u napadu koristeći sve raspoložive resurse. S tim se slaže i njihov nekadašni igrač i jedan od prvih Evropljana u NBA Žarko Paspalj, pa za utakmice 3-4-5 iz posljednjeg finala s Miamiem tvrdi da u životu nije gledao bolju košarku (ko nije pročitao toplo prepuručujem njegov intervju). Da ne idem previše u detalje o uticaju na ligu, dovoljno je reći da u NBA trenutno ima 28 pomoćnih ili glavnih trenera, uz ponekog GMa, koji su izašli iz Popove ergele, dok na listi aktivnih igrača sa najboljim procentom pobjeda takođe potpuno dominiraju trenutni ili bivši igrači Spursa).
I ovo ljeto su nastavili sa postavljanjem standarda – obzirom na broj penzionera u sastavu, po prvi put u eri nije se imalo vremena čekati razvoj novih igrača, već su postali pobjednici prelaznog roka dovođenjem prve zvijezde ljeta – LaMarcus Aldridgea. Doduše, morali su se zbog toga odreći Splittera, Bellinelia, Josepha i Baynesa (za ovog posljednjeg nikakva šteta). Koliko je važno biti dio ovog tima potvrdio je i David West pa je ostavio 12 miliona u Indianapolisu i došao da igra za siću, prvi centar Eurolige iz prošle sezone Boban Marjanović u intervjuima s ponosom ističe da je došao da uči od najboljih, a valjda i McCallum prestane da bude poznat samo po tome što mu je Klay ubacio 100 trojki za četvrtinu.
Konačno stigosmo i do sastava. Startni plej je i dalje Tony Parker, a mijenjaće ga trojkaš Mills i pristigli McCallum što trenutno djeluje kao najslabija pozicija, jer je Tony prošle sezone i na nedavnom Eurobasketu odigrao možda i najgore utakmice karijere, dok Mills osim ispaljivanja trojki u serijama nema značajnijih aduta. Parker je prestao da bude glavna pokretačka snaga u napadu što 1 na 1 lomi sve protivnike i onda razigrava saigrače ili završava preko bilo koga u reketu, pa se gotovo isključivo oslanjao na šut koji mu nikad nije bio previše ubojito oružje. Na beku će počinjati Danny Green, pravi primjer kako se u par godina od igrača ABA lige stiže do top 5 3&D igrača u NBA, dok će sa klupe, kao i posljednjih 13 sezona ulaziti Manu da asistencijama i trojkama uništava druge postave rivala zagrijavajući se za clutch šuteve. I mladi Simmons će sigurno ponekad dobiti priliku dok “starci” budu odmarali.
Liderstvo u ekipi bi polako trebao da preuzima Leonard, koji iz godine u godinu napreduje u oba smjera i čini se da ima još prostora – posebno u napadu, jer već sada sa Greenom čini najbolji odbrambeni tandem na boku u NBA. Učinak u odbrani je na momente nestvaran, dovoljno se prisjetiti kako je usporio LeBrona u finalu ili kao malo ko u ligi 1 na 1 uštopovao Westbrooka. I prošlogodišnji rookie Anderson, koji uz ne baš idealne fizikalije ima i sjajan košarkaški IQ, bi ove godine mogao do 15-20 minuta po utakmici.
Na centarskom pozicijama će biti jako zanimljiva rotacija – dodatak Aldridgea i Westa će sigurno odmah dati niz novih opcija u napadu. LMA više neće morati da se umori oko svakog poena, već će često biti u situacijama da lako poentira blizu koša ili u otvorenim šutevima s distance, dok će West protiv drugih petorki bez problema svako veče iz reketa sipati po desetak poena. Boris će kao i svake godine igrati po sistemu toplo-hladno, dok će Marjanović svakim ulaskom sticati dragocjeno iskustvo koje bi mu moglo omogućiti duži boravak u Ligi. Red Mamba Bonner je i dalje tu, pa ponekad možda i uđe da proba da li ga šut iza linije za 3 poena i dalje sluša. Za kraj je naravno ostao The Big Fundamental – gotovo sigurno neće biti potrebe da igra kao prošle sezone, pa bi zato u 20-25 min po utakmici mogao da i dalje bude dominantan kao u pomenutoj seriji sa LAC iako će 25. aprila proslaviti 40. rođendan.
Da se ni Popović nije umorio od brojnih uspjeha pokazuje i informacija od prije par dana da poslije OI u Riu preuzima američku reprezentaciju da u Tokiu svojoj kolekciji doda i olimpijsko zlato. Ni još koji prsten sigurno nije na odmet.
Zaključak
Veliki trio Timmy-Manu-Tony je u godinama, ali je niz igrača predvođen tandemom Kawai-LaMarcus spreman da pomogne da se u sezoni zauzme mjesto u kosturu koje će omogućiti laganije prvo kolo. Za dalje će već odlčivati nijanse – da li će “starci” biti u komadu, da li će se LaMarcus snaći u potpuno drugačijem okruženju u odnosu na dosadašnje, da li je Kawai stvarno pravi izbor za budućeg vođu frančize…
Iako ekipa ima dosta upitnika, sve dok su u komadu, Pop će naći načina da budu u vrhu. Da li i na samom vrhu znaćemo tek na ljeto, a do tada ostaje da i dalje uživamo u prezentaciji fenomenalne timske košarke.
Komentari kolega
Frga: Odavno mi je san da se Greg Popović i R.C Bufford manu Spursa i dodju da preuzmu vlast u CG i napravi od ove petparačke priče najljepšu bajku. No na stranu naša tužna društvena realnost, Spursi dovođenjem LMA i Westa sa pravom ciljaju na šestu titulu u više nego fertilnoj Popovoj eri. Smješne su mi analize da će biti problem Aldridgea integrisati u sistem s obzirom da je Pop i od Jeffa Ayresa izvukao nekakvu korist. Sa LMA i Leonardom
na max potrošnji, Pop će moći da smanji raubanje Duncana i Parkera i učiniti ih elitnim trećim opcijama. Iako toliko puta demantovano s njihove strane, zub vremena bi mogao konačno nanijeti štetu Duncanu, Parkeru i Manuu, ali znajući Popa, u regularnoj sezoni biće pošteđeni kao tinejdžerke na časovima fizičkog. Iako su konkurenti za tron mahom na vrhuncu fizičke i igračke moći, Spursi su nas za sve ove godine barem jedno naučili: Don’t ever underestimate a heart of a champion!
Dujo: Posle ovakvog Draškovog mega posta i nakon standardno šaljivog Frginog komentara, šta neko može dodati za Spurse? Samo ću naglasiti da niste fan košarke, već nevjerovatan hejter, ako ne cijenite ovu frančizu. U samom su vrhu još od 90tih, a način na koji su uticali na ligu i način na koji oni ostaju uvijek konkurentni je nevjerovatan. Praktično, za sve ove godine, nisu imali nijedan rebuilding, već su polako uvodili potencijalne frančizne igrače i povećavali im ulogu. Sjetimo se kako je je Admirala Robinsona zamijenio Duncan, a sada Duncana mijenjaju Leonard i LMA. Uz neizostavne Parkera i Manua, preko specijalaca Finleyja, Oberta, Bowena, Greena, Millsa itd. (zaboraviću nekoga 100%), njihova ekipa je uvijek bila među kontenderima. Tako će biti i ove godine.
Veoma nepristrasan tekst. Slozio bih se jedino, gledajuci sveukupnu sliku kroz istoriju ove igre, da se te dvije fransize zaista ne mogu uporedjivati. Inace ‘krahirali’ lal imaju isti broj titula u proteklih 15-ak godina kao i ‘dominantni’ sas:). Vjerujem da je bilo bolno navijati za spurse i kingse u eri onila i brajanta, otuda se generise i ovolika kolicina frustracije 🙂 ali, doci ce novi pau gasol, o neil i bryant vjerujem uskoro
Danjo, ne znam đe si vidio frustaciju, al ajde neka ti bude – gost je uvijek u pravu:)
Hahaha sala je bila naravno 🙂 samo da se upisem sa komentarom, nadam se da ce Banjo da cijeni 🙂
Banjo ovo cijeni, hvala Danjo i oduzicu ti se nekako 😉
oće sigurno, mada mu nije lako što se LAL godinama raspada pa mora za timove iz komšiluka da navija 😀
Super vam je sajt i lepa analiza svih timova:) Moj tim je vec dugo Boston i cekam ih konacno da se povrate u pravom svetlu:) Sigurno vas pratim i dalje i cekam nove tekstove:) Igor Milic (Draskov brat iz Bg-a) 🙂
Pozdrav momci:)
Hvala puno, probaćemo da nastavimo ovako.