Philadelphia Journal (4)

piše: Branko Dujović

Utorak, 24. oktobar, 2017. godine

Evo konačno i prve pobjede Sixersa, protiv Pistonsa i van Gundyjevog poprilično neuspješnog projekta. Generalno, svi se sjećamo Magica pod njegovom palicom i 4-out sistema sa Howardom u sredini okruženog solidnim do odličnim šuterima (tada su došli do velikog finala (2008-2009), a u finalu Istoka pobijedili Lebronove Cavse, a preko Lakersa nisu mogli). Od kako je preuzeo Pistonse, imam osjećaj da sličnu ekipu pokušava napraviti i u Detroitu, međutim Drummond nije Howard iz najboljih dana, a u Bradleyiju, Harrisu, Jacksonu i ostalima nema ni približno dobrih šutera poput Lewisa, Nelsona, Redicka (čak petorica igrača su imali procenat za tri veći od 39%). U prilog priči o šutu Pistonsa govori i procenat u prvom poluvremenu na slici ispod.

Kad smo već kod Drummonda, došlo je do boljitka u nekim segmentima. Skok nikad nije bio upitan, jednostavno – čovjek kada skoči (ima i vrhunski osjećaj), ogromna je vjerovatnoća da će pokupiti loptu, dodao je malo i agresivnosti i tehnike u napadu na sami obruč (pokazao je to nekoliko puta u ovom meču), a procenat sa slobodnih je najveće poboljšanje. U prilog tome ide i činjenica da je tek u četvrtoj utakmici promašio prvo slobodno bacanje (dok jedan Howard šutira 0-9). Spavate li mirno, Andre Robersonu i Markele Fultzu?

https://www.youtube.com/watch?v=DyXPrm7ae78

Ako malo dublje analiziramo Andreovu igru u defanzivi, mimo defanzivnog skoka i ogromnog odraza koji mu omogućava poneku blokadu, on je prosječan defanzivac. Mnogo pliva u odbrani, a nije neko ko baš umije da krpi rupe u odbrani poput Goberta i Whitesidea. Takav utisak imam već odavno, a čitam da je Joel malo i začinio tu priču trash talkom prema Drummondu, rekao je da sad treba malo da radi i na odbrani, jer je trenutno ne igra (uvijek podržavam trash talk).

Da li je Embiidu potrebno konstantno da dobija motivaciju ili je u pitanju nešto drugo, čovjek je odigrao fantastičnu utakmicu, posle one protiv Celticsa gdje je sve radio naopačke. Protiv Celticsa je izmišljao neke duge dvojke i trojke i bukvalno se samo par puta spustio u reket, dok je u ovoj utakmici odlučio da se više spušta u post, što je na kraju rezultiralo sa 30 poena i fantastičnim procentom iz igre (11-15).

Počeo je od samog starta biti agresivan u postu, i odmah je krenulo sa 7-0 za Sixerse. S druge strane, kad je Harris glavni revolveraš, jasno je gdje to vodi, pa je na kraju prve četvrtine bilo +9, a na poluvremenu +15 (u jednom trenu je bilo i +21, ali je Galloway sa par trojki smanjio).

Šarić je odigrao odlično prvo poluvrijeme, a njegovi dobri momenti se, nažalost, rijetko događaju – ubacio je jednu step back dugu dvojku i jednu trojku i izazvao oduševljenje klupe, ali to nije igra koja njemu odgovara, što je i potvrdio u drugom poluvremenu sa nekoliko cigli.

Simmons je od starta radio sve majstorski, već je posle tri utakmice poznato da je all round zvijer i da lako stiže do asistencija i skokova, ali sinoć je svom repertoaru dodao i potpuno pristojan šut sa poludistance. Na kraju je to rezultiralo i tripl dablom.

U drugom poluvremenu smo imali potpuno drugačiju situaciju – potpuno je zaustavljena tečna igra Sixersa u napadu (Pistonsi generalno igraju mnogo bolju odbranu u drugom dijelu). Simmons je imao jedan airball, jedan faul u napadu i par izgubljenih, Šarić je bacio nekoliko cigli, Drummond je počeo da ubacuje neke tip inove, Galloway par šuteva i na kraju treće je bilo samo 8 razlike, a tokom četvrte četvrtine nekoliko puta su Pistonsi imali napad na -3 (nijednom nisu uspjeli da odu dalje).

Ono što je pohvalno kod Sixersa je kada je stao napad, odigrali su potpuno korektnu odbranu, tako da se samo čekao momenat kad će ponovo da ubace nešto i odvoje se (jer Pistonsi kao da nisu imali namjeru da prelome utakmicu).

I tako je Covington ubacio trojku, pa onda koš uz dodatno (imao je 4 ukradene, nevjerovatno koristan igrač), McConnell je ubacio jednu trojku iz ugla (kakva mehanika, može se takmičiti sa Fultzom), što je razliku vratilo na 9. Pistonsi su se još jednom primakli na 4, ali je to najviše što su mogli – Simmons je ostvario desetu asistenciju (za tripl dabl) pasom Embiidu pod koš, gdje je ovaj položio uz faul.

Konačno, 97-86.

Uglavnom, Pistonsi dosadni, talenta nema dovoljno, moguće je da se uvuku u plejof na ovakvom Istoku, ali to je maksimalno što mogu da naprave. Ne djeluju ni dobro za budućnost. Bradley je fantastičan igrač, ali mu uloga kreatora i nekoga ko šutira 15 puta po meču ne leži tj. ne maksimizuje njegov potencijal. Fali dosta toga, Kennard mi je simpatičan.

Dakle, prva pobjeda za Sixerse, posle tri poraza. I dalje vjerujemo u proces.

2 thoughts on “Philadelphia Journal (4)

  1. Vidi se tendencija Browna da udarne opcije okruzi suterom viska. Bayless ne donosi nista specijalno ali se ne misli na otvorenom sutu i petorka s njim, Reddickom i Covingtonom uz Simmonsa i Embiida ima smisla. Problem nastaje cim krenu izmjene. Fultz je hipnotiziran, penali su mu atomska fizika i jos se ceka kad ce potegnit prvu tricu. Pod kosem promaja, ceka se Holmes, Saric osim voljnog momenta nije pokazao nista ali od njega, McConnella i spomenutog Holmesa se ocekuje nekakva produkcija s klupe jer ostalo je skart. Okafor ceka trejd, samo jos nije poceo tvitati kako mu je dosadno na parketu

    Sve u svemu, prolazna ocjena za prvi tjedan. Bena mozemo upisat za ROY, a Embiid nadam se da ce zadrzat fokus kako sezona bude odmicala. I naravno da ostanu zdravi

    Pozdrav

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Previous post Philadelphia Journal (3)
Next post Philadelphia Journal (5)