Dancing In the Dark
You can’t start a fire without a spark
Nisam stoprocentno siguran, ali mislim da sam prvi put NBA League Pass kupio negdje 2011. godine, i od tad sam redovni korisnik. Tako je bilo i prošle godine, uredno sam izmirio svoje finansijske obaveze prema najboljoj ligi na svijetu, ali je pitanje koliko je to imalo smisla, pošto sam gledao jednu utakmicu u 10 dana. Nove obaveze, umor, familija – sve su to bili razlozi da nikad manje nisam pratio sezonu. Poučen tim iskustvom, uz informaciju da će Arena Sport prenositi od 5 do 8 mečeva nedeljno i da će legendarni Edin Avdić prenositi utakmice (nostalgija me hvata od prenosa na OBNu, još pamtim koš LeBrona Jamesa preko Hedo Turkoglua i Rasharda Lewisa za 1:1 u seriji i divljanja komentatorskog dvojca), odlučih da kliknem unsubscribe u control panelu mog naloga. Vjerujte, nije mi bilo lako. I tako odlučim da preskočim praćenje utakmica uz Mikea Breena, Marva Alberta i ostale, već da svoje povjerenje ponovo dam Edinu (never forget: “nageo se brod Clevelend Cavaliersa”).
I tako u slobodno vrijeme sjednem ispred TVa (sve uredno snimljeno), ali mi nešto ne prija. Pitam se jesam li razmažen kao navijači Knicksa u noći drafra kad su pokupili Porzingisa. Sad kao neću da gledam Clipperse i Sixerse, nego bih malo da vidim kako izgleda PJ Washington u Hornetsima, ili da vidim mogu li Bitadze illi Musa da igraju u ligi. Smeta mi što na daljinskom imam opciju da prebacim 30 sekundi, a ne 10 sekundi kao na LPu. Pomalo izmišljam razloge, pomalo me guši nedostatak širine koju mi LP pruža – da gledam tu i tu ekipu, da gledam tu i tu četvrtinu, da odgledam utakmicu od prije četiri dana… Ulazim u control panel, naglas kažem – “oprosti” i klikam ponovo na subscribe. You can’t start a fire, you can’t start a fire without a spark…
This gun’s for hire
Prije dvije sezone sam imao ideju da pratim jednu ekipu cijele sezone i da pišem o svakom njihovom meču (Trust the process project). Ambiciozno, bez dileme, ali nisam puno dogurao. Ukupno 10ak mečeva Sixersa je bilo ispraćeno i iskomentarisano, ali sam onda shvatio da je to ogromno oduzimanje vremena koje se nije poklapalo sa nekim mojim privatnim planovima, pa sam odustao poput Kingsa koji su jurili titulu sa Demarcusom Cousinsom. Sa sjetom se tek sjećam vremena kada smo nas trojica osnivača ovog bloga najavljivali kompletnu sezonu, ekipu po ekipu, redovno pisali izvještaje…
Ovog puta, odlučio sam se za manje ambicioznu stvar – nema praćenja jedne ekipe, nema obaveza da moram biti dnevno sat ili dva uz NBA LP i editor u kom kucam tekst. Imam pravilo, svaki dan uključujem countdown timer, setujem ga na 10 minuta i krećem da pišem što imam u glavi (10 minutes writing challenge). Kad se zaokruži neka cjelina, objavljujem tekst. Evo ga upravo alarm. Na sve ovo što ste pročitali, potrošeno je dvije sesije za pisanje i jedna sesija opremanja teksta.
This gun’s for hire, even if we’re just dancing in the dark!
