Comfortably Numb

Budući da je Draško u koroti za svojim omiljenim igračem io glasiće se tek za 40 dana a Dujo Timiju i dalje ne može oprostiti terorisanje njegovih Lakersa, meni je pripala čast/obaveza  da u ime Airball-a poželim Timothy Theodore “Tim” Duncan-u odlazak u penziju i kuću slavnih. U zrizik da budem patetičan moram reći da je njegovim završetkom karijere NBA liga i globalna košarka ostala bez jedinstvenog košarkaša i čovjeka. Po meni najbolji two-way igrač svih vremena, se od početka karijere držao u sjeni, daleko od svijetla NBA glamura, što je imalo za posledicu da ne bude dovoljno cijenjen od strane mas medija i košarkaške javnosti uopšte.

Svojom običnošću i jednostavnošću, na parketu i van njega, postao je antiteza modernoj NBA zvijezdi koja bi svojim spektakularnim potezima i radioaktivnim oblačenjem ala Westbrook trebala da prodaje dresove i tv prava širom kugle zemaljske. Ovih dana pokušavaju od njegovog skromnog povlačenja napraviti medijske senzacije i hvalospjeve poredeći ga sa Kobeom i njegovim letećim cirkus Kobe Bryant oproštajem, ali Timmy ne haje za to. Ko bi pretpostavio da će garbage time 6. utakmice protiv Thundera biti posljednje minute istinske legende igre koje pritom nije proveo sa svojim vječnim saborcima Manuom i Tonyem već ni manje ni više nego sa Bobijem i Andre Millerom (koji je uzgred rečeno sa njegovom post igrom udara šamar u lice stretch petici jer je lik izmislio poziciju post jedinice).

Big Fundamental je igrao košarku po udžbeniku – dosadno i krajnje efikasno. Kroz život i igru se vodio maksimom Dostojveskog da je u jednostavnosti savršenstvo te je šut od table uveo u mainstream ubijajući protivnike ovim smornim potezom.

Pop, you say the bank shot practiced by Tim Duncan is an easy shot to master. Why don’t more players do it? Pop: “It’s not cool.”

Iako paradoksalno nikada nije izabaran za Defensive Player of the Year Timmy, bio je najbolji defanzivac lige dvije decenije sa 15 izbora u All Defensive Team. Iako mu se umanjuju učinci na ofanzivnom dijelu parketa Tim je imao fantastične sezone i  monstruozne partije poput one u Game 1 Finala 2003:

http://www.youtube.com/watch?v=HWfjRz8yBuQ

Nesumnjivo je da je čovjek najbolja kombinacija odbrana/napad u istoriji lige što pokazuju i statistike:

Ali pored svih prvoklasnih igračkih kvaliteta, izdavajao se od drugih po svom odnosu prema timu i organizaciji Spurs-a. Višestruko nominovan za saigrača godine, bio je noseći stub Spurs-a dvije decenije, omogućavajući tranzicije od Admirala do Leonarda. Kada čovjek malo bolje razmisli, jedino je Timmy sprovodio tranzicije sistema približno dugo kao naše balkanske političke elite (sa malom razlikom što su njegove uvijek završavale uspješno). Njegovo čitanje protivnika i igre je bilo nenadjebivo a i logična posledica njegovih afiniteta tokom školovanja gdje je kao osnovni predmet izabrao psihologiju postavši čak i koautor naučnog rada Interpersonal reactions to excessive egotism u kojem se opisuju odnosi prema osobama sa naduvanim egom kakvih  u NBA ima za izvoz u ABA ligu. (https://books.google.me/books?id=9vwxBwAAQBAJ&pg=PA111&dq=BLOWHARDS+SNOBS&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=true).

Ono što još više impresionira jeste njegova konstantnost kroz dvije decenije, igrajući kao hall of famer od prvog dana u ligi do zadnje sezone, prilagođavajući svoje tijelo potrebama tima i evolucije igre, Timmy je po statistikama najefektivniji igrač u poznim tridesetim nakon Jabbara.

The NBA’s best full life-cycle players
(Sorted by harmonic mean of NBA Win Shares through age 24 and from age 33 onward)

Interesantna je priča kako sam ja prvi put čuo za Tima. Na zidu jedne zgrade bilo je markerom napisano TIM DUNCAN. Prolazeći tuda svaki dan na relaciji kuća-škola, pitao sam se koji je to tim sa nazivom DUNCAN, misleći da je to neki sportski klub, ekipa.. I onda moje prvo NBA finale koje sam gledao na TV-u Spurs-Knicks 1999, vidio sam koji je to TIM i dobrano ga zapamtio. I sada ova igra riječi mi ima smisla jer on je zaista čovjek TIM ali ne u kontekstu LeBrona u Cavsima već u smislu da čovjek ujedinuje svoje saigrače i čitavu organizaciju na način koji je neviđen u svjetu sporta i drustva uopste.

Tim Duncan about himself:

At this point, if I were to psychoanalyze myself, I’d have to say I am a clown, cleverly disguised as a regular person.

Timmy, hvala i živio nam!