Not Dark Yet

Continue reading “Not Dark Yet”

Advertisements

Stories of the Street

Pod utiskom pravog košarkaškog dana (finale španskog kupa, finale srpskog kupa i evropskih termina NBA utakmica), kao i zbog neke blage nesanice, počeh opuštenu priču na Viberu sa Petrom Mijovićem koju nastavismo do duboko u noć. Toliko je tema otvoreno da taj razgovor možemo slobodno prebaciti u poseban članak.

Prije svega, Petar Peko Mijović trenutno radi u Prizrenu kao trener KB Bashkimi, a javnosti je poznat kao pomoćnik Luke Pavićevića u crnogorskoj reprezentaciji i kao pomoćni trener francuske ekipe Chorale de Roanne Basket u sezoni 2013-2014.

mijovic-nis-pun-euml-n-te-bashkimi_hd

Dujo: Anthony Davis – 59 poena i 20 skokova.

Peko: Auuuuuuu. Jokić – 23 p 13 skokova.

Dujo: Moj utisak Davisove partije – odgledao sam dosta utakmica gdje igrač ubaci 50+ poena, a vjerovatno ćemo ih vidjeti još više. Sjećam se Curryjevih nekoliko takvih, Thompsonovih 52 poena (37 u tećoj četvrtini), Lillardovih 51 od prije neki dan, Carmelovih 62 protiv Hornetsa, Brynta, Jamesa, Arenasa… Svi su specifični po tome sto ih je obrnuo šut i tad ne mogu da promaše, uvijek bude jedan period gdje neko da 30 poena u naletu ludila. Ovo noćas sa Davisom je bilo drugačije – ovo je bilo sistematsko uništavanje kroz cijelu utakmicu. Jednostavno ne možeš da kažeš – krenulo ga je u jednom momentu ili je imao period. Čovjek je radio sve, sve vrijeme dok je bio na parketu – odbrana, skokovi, poeni iz kontri, sa poludistance, iz pika, ledjima… Svestraniju i konstantniju partiju odavno nisam vidio. Čovjek nije imao ni minut u igri da je zaspao u odbrani, fulao par nerezonskih šuteva ili slično.

Peko: Nisam odgledao, al to je nevjerovatno. 59 poena. Nestvarno. To nisu ljudi sa ove planete.

Dujo: Ti bolje znaš, trener si. Kad neko ovdje ubaci 15-20 poena za poluvrijeme, u drugo ga stisnu i da još 4. Ovo noćas, nije bilo rješenja, pogadjao je sa poludistance ako se odmakneš, ledjima je razvaljivao, ne znam. 24 od 34 iz igre. To je pakao.

10580880_615393365243850_2386050987905927514_o

Peko: Ja gledam trenutno Real i Gran Kanariju. Analiziram Real i imam utisak da na ovaj potencijal dodaš Lebrona i imaš top NBA Tim. Nevjerovatan intezitet igre i napadacki talenat. Za Jokića sam onda pogrešno vidio. Luwawu je NBA potencijal. Mega je uzela Hrvata Zubca (18 godina). Mali je sjajan. Igraće ligu Srbije. Prognoziraju mu medju 10 u prvoj rundi drafta. Miško čak misli medju 3. Mega radi sjajan posao sa mladim igračima i ozbiljne pare prihoduju na mala ulaganja. Miško je dobro unovčio svoj talenat da prepozna talenta.

Dujo: Miško radi ono sto u USA kažu – low risk, high reward. Ako jednom u dvije godine proizvede jednog Jokića, on je u debelom plusu. Pratim mock draftove, prema trenutnim procjenama, Bender ce na narednom draftu biti 3. pik. odmah iza Simmonsa i Ingrama. Valjda će i Slavica biti u drugoj rundi, a Luwawu je prognoziran za kraj prve runde (25.-30.mjesto). Simmons i Ingram su moderni forwardi, biće jako dobri. Bender može u NBA definitivno. Za Luwawua sam jos uvijek malo skeptičan da može odmah da bude u rotaciji. Vise je to za dno klupe, a ne znam šta mu to može dobro donijeti, osim ako ne poradi na nekim segmentima. Da je nba potencijal, jeste. Odavno bolju eksplozivnost nisam vidio.

draft2016

Peko: Kakav Hrvati potencijal imaju u ’97. i ’98. godištu – Žižić, Slavica, Bender, Zubac plus Šaric i Hezonja i eto ti već sad reprezentacije.

Dujo: Od interesantnih imena, tu je jos Hernangomez. E sad, što se Zubca tiče, ne znam da li će biti na ovom draftu. Sad vidim da su ga ubacili u drugi krug. Možda sačeka godinu, mislim da je to pametnije.

Peko: Ja mislim da ce sigurno sačekati.

Dujo: Inače, preporučujem scouting video snimke koje radi DraftExpress. Analiziraju strength i weakness svakog igrača vrlo ozbiljno, pogotovo prvih pikova na draftu. Za Porzingisa, Townsa, Russella i Okafora su sve vrhunski odradili. A evo analize Zubca:

Peko: Lično znam čovjeka koji to radi – Jonathan Givony. Radi za 15 do 20 klubova u Evropi: regrutovanje NCAA igrača. Dolazio je u Roanne kad sam tamo bio. Roanne ga je plaćao 15 hiljada godisnje. Za Evroligase je radio skuplje.

Dujo: Wow 🙂

Peko: Četiri igrača koja smo imali u Roannu su u NBA sada.

Dujo: Koji?

Peko: U Memphisu je Green (4/5 pozicija). U Milvokiju je Damian Inglis (21 godina). U Detroitu je bio Kim English, ali je imao tešku povredu i ostavio je košarku prošle sezone. Na kraju, dva mjeseca je bio Zack Morley u Atlanti, ali su ga vratili u Evropu. Realno, i nije za NBA. Ovaj Kim je bio i kratko u bullsima, a Green je bio i u San Antoniju.

pekoenglish
Kim English: Long way from the private planes in the NBA.. But I am enjoying the bus rides and amazing conversations about coaching and the game in general with Yugoslavian (Montenegrian) Asst Coach. Petar Mijovic. France is a beautiful country.

Dujo: JaMychal Green iz Memphisa je kul lik, igra po malo.

Peko: Taj. Da je ostao u Evropi, ozbiljnu Evroligašku košarku bi igrao. Ovaj Damian je odmah po dolasku u Milvoki imao tešku povredu. Ne znam šta je sa njim. Da li imaš medju kandidatima za draft ime  – Guerschon Yabusele?

Dujo: Ima, on je odmah nakon Luwawua po prospektima. Inače, JaMychal Green igra OK, ima čak prosjek od 5.6 poena, 4 skoka, sto je bas dobro za rukija. Ovaj Damian nije odigrao skoro ništa u Bucksima, zato i ne znam za njega.

Peko: Taj mali (Yabusele) je imao intervju skoro i rekao da je najviše zahvalan meni za individualni rad koji sam mu dao u Roannu. On je sad u Ruenu u Francuskoj i često mi piše na FB.

Dujo: Hahaha.

Peko: Poslaću ti sliku sa treninga. Godinu dana sam sa njim i još jednim Senegalcem individualno radio. Taj Senegalac igra prvu ligu francuske sada u Chalonu.

1382200_536412063141981_128679469_n
Yabusele (lijevo)

Dujo: Vidim da je malo nizak za PF. Čitam – Has a tremendous combination of natural strength and explosiveness.

Peko: Ta Francuska je nevjerovatan izvor potencijala. Nadoknadjuje snagom i eksplozivnoscu sve. Eto vidiš.

Dujo: Absolutely bowls opponents over with his incredible core strength. Massive body structure but also has good dexterity … Considering he’s French, it’s safe to assume it’s natural strength. Meaning he could become even stronger when he gets on a serious weight training program … Has extremely nimble feet and surprising skill for a player his size.

Peko: Kao da sam ja pisao.

Dujo: A ovaj Nedim Buza, Bosanac?

Peko: Zanimljiv. U Ostendeu je sada. Igra dosta i to je važno. Pogledaj ovo- na ovoj slici su dva NBA igrača. Ovdje smo imali po 12 godina.

10333439_1421321401462597_4901394683275415693_o

Dujo: Pavlović, vjerovatno.

Peko: Da, Pavlović i draftovani Šekularac.

Dujo: Šekularac nije zaigravao. Šteta, kakav je to potencijal bio.

Peko: Dallas ga je draftovao i on napravi sranje na ljetnjoj ligi i ovi ga precrtaju odmah.

Dujo: Šta je uradio?

Peko: Gadjao saigrača loptom na sred utakmice.

Dujo: Laku noć sad i nadam se da će Gregg da te povede jednog ljeta 🙂

Wild horses

Po prvi put na našem blogu će se naći analiza nečega iz ABA lige. Jeste da je to možda jeres u odnosu na najbolju košarku u univerzumu koju možemo pratiti svaku noć, ali ponekad može biti i mjesta za tako nešto. Ovog puta povod je meč između Budućnosti i Crvene Zvezde, dva sigurna učesnika plejofa i uz Cedevitu – dva najveća favorita za ulazak u Evroligu.

KK Buducnost Voli - Crvena Zvezda 014

Bila je to teška i tvrda utakmica od samog starta, što na kraju pokazuje i broj poena, pogotovo Zvezdinih 54 komada.

Zvezda očigledno nije bila na nivou, a razlog je što su vjerovatno totalno istrošeni od Evrolige i meča sa Bajernom – jednostavno noćas nisu mogli ni bazen da pogode (procenat od 31.8% je krajnje neozbiljan, da ne kažem nešto drugo). To svakako ne umanjuje partiju Budućnosti – odigrali su fantastično u skoro svakom segmentu. Odbrana je bila maestralna i ginuli su za svaku loptu, što opet najbolje pokazuje pomenuti broj poena i procenat šuta protivnika. Uz to, Zvezda je izgubila 19 lopti, dala samo 3 trojke i imala samo 10 asistencija.

Ono što bih pomenuo kao poseban razlog ove, na kraju, ubjedljive pobjede je i odlično vođenje utakmice od strane Luke Pavićevića. Interesantno je da Luka nije najbolje dočekan u Podgorici, zbog neuspjeha sa reprezentacijom u Sloveniji 2013, a kasnije i porazima od Holandije zbog čega nas nije bilo ljetos na Eurobasketu. Pored toga, Luka je doživio i neuspjehe u Francuskoj, tačnije u Roanu, i od tada ga nije bilo nigdje na košarkaškoj mapi. Tačno je i da mu je u Budućnosti pružena šansa da spasi svoju ozbiljnu košarkašku karijeru i da realno možda mora postojati doza skepticizma kad je on u pitanju, ali ovoliko hejta ipak nije zaslužio. Ni ja ga specijalno ne volim, mislim da je prilično jednodimenzionalan i tradicionalan trener, ali je glupo upoređivati ga sa prethodnikom Jovovićem. Ipak je Luka malo iznad.

Noćas je pokazao strašnu dozu ozbiljnosti po pitanju skautinga protivnika, nešto što odavno nisam vidio na balkanskim košarkaškim terenima. Sjedio sam iza koša, prilično blizu, i neke kretnje odbrane Budućnosti u prvoj četvrtini su mi bile čak i nelogične. Posmatrao sam i analizirao taj segment i ukapirao da su oni znali bar 80% kretnji i akcija Zvezde i sve pravovremeno zatvarali. To je bio jedan od glavnih razloga zašto je Zvezda dala samo 11 poena.

KK Buducnost Voli - Crvena Zvezda 006

Omar Cook je odigrao maestralno, iako je imao samo 4 poena. Podijelio je 6 asistencija, ukrao 5 lopti, iznudio 5 faulova i izludio protivničke plejeve od samog starta. Toliko je bio smiren i siguran sa loptom da je praktično bio trener na parketu. Kad god je izašao, nastajala je panika u organizaciji. Alex Marić je odigrao najbolji meč u Buducnosti i ono što je bitnije – pokazao je Zirbesu da ipak nije toliko moćan kao što misli. Ja previše ne cijenim igrače poput Zirbesa, jer mislim da takvi funkcionišu samo u sistemima sa Nashom, Kiddom i sličnim plejevima koji im serviraju koševe na tacnu (ko je pomenuo Amarea). Zirbes će na kraju nesumnjivo završiti u Realu, Barci ili nekom jakom evropskom klubu, ali nikad neće moći igrati u NBA. Ja sam vrlo subjektivan po ovom pitanju, ipak mi je to glavno mjerilo 🙂 Čovjek jednostavno vrlo teško može sam sebi da izbori poziciju za šut, a za večerašnjih 0-8 iz igre i 4 izgubljene lopte tj. 12 potrošenih lopti za 0 poena jednostavno ne smije biti opravdanja.

Tadija Dragićević je najbolji igrac Buducnosti i to je jasno. Iako je malo otromio, ostario, ipak je to klasa za sebe. Simonovic je ograničen igrač (nije mi jasno kako on može biti u 12 u reprezentaciji Srbije), Štimac standardno – podizač energije, a mladi Gudurić može biti čudo od igrača. Mimo lakoće kretanja i igranja koje prikazuje, posjeduje i dozu prave sportske drskosti. Impresivno djeluje na terenu, ima precizan šut lijevom rukom, a ne boji se ulaza preko protivničkih visokih i to stvarno djeluje dobro. Strašan potencijal.

Sve u svemu, dobra utakmica, biće interesantno u plejofu.

p.s. Eh, kad mi neki stručnjaci kažu kako je u NBA divlja košarka, cirkus i da se igra samo za publiku. Drugari, ipak su ovo wild horses (ABA liga) 🙂

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Long walk home

piše: Branko Dujović


U prvom dijelu posta ćemo se baviti analizom osmine finala sa fokusom na raspad sistema u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a kasnije ide i kratka najava četvrtfinalnih duela.

Hrvatska – Češka

Svako ko je gledao utakmicu je bio svjedok jednog klasičnog raspada sistema, gdje su trenutni i budući NBA igrači izgledali kao prvotimci klubova iz druge crnogorske igre.

61110497-bojan-bogdanovic-hrvatska-kosarkaska-reprezentacija.0.0
Posle ovoga, i Bargnani će imati više kredita od mene u Netsima

Svi problemi i sve loše stvari koje su pominjane tokom grupne faze su se odjednom pokazale u punom svom svijetlu (ili tami) u četvrtfinalnom duelu protiv nezgodnih Čeha. Prije svega, Hrvatska nema lidera na terenu. Trebalo bi da je to Bogdanović, ali se on previše stidljivo ubacuje u tu ulogu (na kraju krajeva, i u Netsima je dobijao loptu na kašičicu, nakon Johnsona, Williamsa, Lopeza i ostalih, što mora imati neki trag). Mnogo je bolje izgledao prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Šarić igra na nekom svom standardom niovu, ali nam još nije pokazao da umije povući utakmicu i okrenuti je poput njemu vrlo sličnog all round igrača iz Srbije – Nemanje Bjelice. I dalje čekamo taj njegov skok u igri, a na ovom prvenstvu ga nismo vidjeli. Hezonja je razočarao, ali se sve to može oprostiti zbog toga što je mlad, zelen i – lud, Hezonja je kocka, ako ga imate u timu. Tomić je još jednom potpuno podbacio, po mom mišljenju najmanje njegovom krivicom. Što se tiče pozicije pleja – od Drapera, Ukića i Stipčevića bi se možda mogao napraviti jedan dobar igrač, ali samo – možda.

Mislim i da su očekivanja bila prevelika od ove ekipe. Na kraju se ispostavlja da je i plasman među osam bio preveliki zalogaj.

Prije svega, Hrvatska ima mnogo problema u odbrani. Vrlo loše brane pik igru. Tomić nema brze noge i nije sposoban da se brzo vrati na centra koji se “odmota” iz bloka, te takav tip igrača zahtijeva drugog visokog koji je sposoban krpiti te rupe. Dalje, kada je Ukić u igri (koji je najbolji ofanzivni plej u ovoj ekipi, vjerovali ili ne), Hrvatska ima i rupu na spoljnoj poziciji. Ako pak, koriste Stipčevića ili Drapera kao mnogo bolje presing igrače, onda u napadu imaju igrača manje, iako Stipčević nekad i može ubosti trojku. Zato su Hrvati i forsirali zonu, koja je na momente izgledala potpuno pristojno, ali ipak nemaju dovoljno kondicije, niti dužine da to bude na visokom nivou.

Što se samog napada tiče, osim velikih problema na pleju, potrebno je naglasiti i ignorisanje i nepravilno korišćenje Tomića. Perasović u ovom segmentu ništa nije dobro donio u odnosu na Repešu, i dalje se Tomić prilagođava sistemu umjesto da to bude obratno. Tomić nije low post igrač, on je igrač koji se poput Marca Gasola najbolje snalazi na 5 metara od koša odakle može igrati pik igru, šutnuti sa poludistance ili ga čak možete iskoristiti kao kreatora sa te pozicije. Hrvati mu godinama bacaju loptu u bunar da se gura sa puno snažnijim centrima i onda se čude zašto ne igra kao u klubu. Spoljna linija je igrala prilično nestandardno, i na kraju je jedini Simon zadovoljio svojom igrom.

Česi su zaista prijatno iznenađenje prvenstva, odigrali su odličnu utakmicu. Satoransky je sjajan, jedan od najboljih plejeva na ovom prvenstvu. Vesely nastavlja da teroriše protivničke visoke. Njih dvojica (uz onu minijaturu Jelineka u prvom poluvremenu) su bili dovoljni za ubjedljivu pobjedu.

{99A1CE19-3561-4047-A913-7E1C6117C63B}flexible

Da se vratimo na Hrvate i analizu njihovog raspada. Mislim da ovo nije samo problem sistema u njihovom savezu, već i sistema u okviru države. Kao i u skoro svim državama bivše SFRJ, predsjednici saveza i glavni ljudi su tipovi koji i nemaju puno veze sa košarkom. Hrvatska je osvojila drugo mjesto sa mladima, ali je i to ostalo u sjenci neigranja njihovog najboljeg mladog igrača i budućeg top 10 pika na draftu – Dragana Bendera. Razlog je bio sponzorski ugovor, i mimoilaženje između Adidasa koji je sponzor Hrvatske i Benderovih Džordanki. Money, money 🙂 Hrvatska košarka je otišla u Honduras, kao i naša, kao i košarka u Makedoniji, Bosni. Izuzetak je Srbija, gdje su se Đorđević i pojedini bivši košarkaši ipak latili posla i odlučili da pomognu, za razliku od npr. Dina Rađe, koji izađe sa kritikama svaki put kada Hrvati kiksaju. Kukoča boli ona stvar, puši cigarilose na Kubi, igra golf po Amerikama i uživa. Po mom mišljenju, pošteniji pristup.

toni_kuko__golf_411737S1
Kažeš – opet izgubili ovi naši. E jebem li ga.

Srbija – Finska

Finci su se držali dok su imali municije ili kako kaže ona stara: “Ko živi od šuta, umire od šuta”. Šalu na stranu, Finci su odigrali zaista sjajnu utakmicu i uopšte prvenstvo. Ako se sjećate, Crna Gora je redovno i lagano dobijala njihovu reprezentaciju u prethodnim kvalifikacionim ciklusima. Međutim, Finci su imali ozbiljan program dok smo se mi svađali između sebe, izbacivali igrače iz tima i prozivali preko novina. U međuvremenu su napravili respektabilnu ekipu, kako među igračima (od kojih dosta igra na američkim koledžima) do trenerske ekipe. Osjeća se američki šmek u njihovoj igri i atmosferi oko ekipe i očekujem ih ubuduće uvijek u top 16 ekipa na prvenstvima.

Sve to, naravno, nije bilo dovoljno za Srbiju, o kojima smo ispričali već mnogo. Srbi su jahali Raduljicu dok su mogli, od svih poena, čovjek je dao samo 4 poena preko igrača (uz jedan promašaj), sve ostalo je dobio na tanjir i onda položio ili zakucao. Čim su Finci početkom četvrte četvrtine počeli da udvajaju visokog i malo bolje brane pik igru, ostavili su livade i nekoliko otvorenih šuteva sa spoljnih pozicija i odmah je bilo +20. Očekivao sam da se ranije desi ovo, ali su Finci stvarno šutirali strašno. Možda su tako mogli i do pobjede, ali se to dešava jednom u 1000 utakmica. Jednostavno, Srbija je imala previše oružja za njih.

{1EDF31D8-22B2-4EB1-8D1D-1924937D2D2F}flexible

Letonija – Slovenija

Za Letonce važi vrlo slična priča kao i za Fince – ozbiljan program i dugogodišnji plan rezultira dosta dobrim rezultatima. Prognozirao sam ih kao prijatno iznenađenje i evo ih među osam.

Slovenija je ipak došla u nikad gorem sastavu. Tanki su i prosječni na svim pozicijama. Zdovc je, poput Ivanovića u Bosni, cijedio suvu drenovinu, ali to ipak nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Random thought: Zdovc kao selektor Hrvatske?

Španija – Poljska

Držali su se Poljaci dobro neko vrijema, a onda je proradila crvena furija i lagano prelomila utakmicu. Španci do sada na prvenstvu imaju mnogo upitnika iznad svoje glave, ali ovakva igra pred kraj uliva strah budućim protivnicima, to je sigurno.

Polako dižu formu, a Gasol je ofanzivno nezaustavljiv. Na svoj repertoar je još dodao i šut za 3 poena (ova evropska je još kraća) i to sa nevjerovatnim učinkom na ovoj utakmici – 6/7.

An%20outstanding%20performance%20from%20Paul%20Gasol%20fired%20Spain%20into%20the%20quarter-finals%20of%20EuroBasket%202015

Litvanija – Gruzija

Kao što smo i najavili, Gruzicji su namučili Litvance. Mačiulis je pružio fantastičnu partiju, i trojkom slomio utakmicu. Litvanci i dalje neubjedljivi, ali znaju kako se pobjeđuje. Poštovanje za Zazu i ekipu.

Ostalo (Italija – Izrael, Francuska – Turska, Grčka – Belgija)

Sve očekivano, u nekim slučajevima ne ovako ubjedljivo. Ovi mečevi su riješeni u ranim fazama utakmica, te ih nema potrebe ni komentarisati 🙂

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Najzanimljiviji par četvrtfinala i svi ćemo uživati. Gasol će odigrati na svom nivou, Koufos i Bourussis neće napraviti ništa više od jednog Gortata. Španiji je potrebna bolja igra Mirotića i naravno – spoljne linije. Grčka možda ima dužu klupu, ali ipak prednost dajem Špancima.

Francuska – Letonija

Moji ljubimci Letonci će pružiti dostojan otpor, ali ipak, to neće biti dovoljno za pobjedu protiv domaćina.

Srbija – Češka

Česi će proći kao i Finci, držaće se neko vrijeme, a onda ćemo vidjeti Srbiju koja ide na +10, što zbog toga što su Česi istrošili svoje ofanzivne opcije, što zbog toga što Srbi imaju raznovrsnije oružje za pobijediti.

Litvanija – Italija

Ovo je gušče od prvog meča četvrtfinala između Španije i Grčke. Italija igra toplo-hladno, i može se desiti da dobiju 20 razlike, a može se desiti da ih Litvanija zaustavi. Već sam nekoliko puta naglasio, mnogo zavisi od italijanskih šutera, da li ulaze u crnu seriju ili će biti “on fire”. Tu je ključ utakmice, kao i uvijek, kada su Italijani u pitanju.

Blagu prednost dajem Litvancima.

Powered by WordPress.com.

Up ↑