piše: Edin Memić

Iz naslova se može zaključiti da ću u ovom tekstu malo kritikovati NBA verziju Olimpijakosa. Ali kako kažu Ironborns iz GoT – “What is dead may never die”. Riječ je o ekipi, prepoznatljivoj po svojoj “Grit and grind” filozofiji košarke u doba kada se sve više pažnje poklanja velikom broju šuteva za tri poena i bržem tempu.

Bez obzira na to što je tek početak sezone, Memfis je na neki način “provaljen” od najboljih ekipa u ligi. Te ekipe znaju kako igra Memfis, naučile su vremenom da se prilagode i nadju način da ih pobijede. Ranije je Memfis znao da odgovori, kako u odbrani tako i u napadu, na bilo šta što im druge ekipe nametnu, ali od prošle godine, pa i početkom ove, to im ne ide od ruke, jer jednostavno zaostaju za ostatkom elitnih ekipa što se tiče postizanja poena. Memfis je takodje i stara ekipa bez previše atleticizma i upsidea – Gasol, Randolph, Tony Allen, Udrih, Carter, Barnes imaju preko 30 godina; Conley, Wright, Jeff Green oko 28, a upravo smo nabrojali njihovu kompletnu rotaciju. Možda je vrijeme za Grizlije da priznaju da su postali takozvani “treadmill tim” i da više ne pripadaju društvu elitnih timova na Zapadu.

Jedan od najvećih problema za Memfis poslednjih godina je bilo postizanje poena protiv odbrane koja zna šta radi. Svakako da ce Memfis i ove godine (sa izuzetkom povreda bitnijih igrača) biti plejof ekipa na Zapadu i da ce skupiti 45-50 pobjeda, ali konkretno utakmica protiv Warriorsa od prije neku noć je pokazala da je razlika izmedju elitnih NBA timova i Memfisa, u ovom trenutku, veća nego što se mislilo. Stoga, možda je vrijeme da “Grit and grind” košarki, kao inače svim lijepim stvarima, dodje kraj u Memfisu.

Moj problem sa Memfisom je to što je čitav pristup napravljen tako da se primi poen manje od protivnika, što kao filozofija i nije loše. Ali, kao što ne valja ekstremizam u jednom smjeru gdje imamo brdo dobrih napadača koji su losi defanzivci, Memfis ima obrnut problem. Raditi po tom principu u današnjoj NBA je mnogo težak zadatak i dovodi do bržeg trošenja igrača kroz sezonu, pa i povreda sa kojim su imali problema skoro svake sezone. Takav pristup dovodi do kreiranja ekipe koja nema veliki (ili nema uopšte) upside, pa je plafon ekipe vezan za rezultate u toku sezone takodje nizak. Mogu oni dobiti svakoga na taj njihov hustle, mozda i dobiti neku seriju, ali nikad neće biti ozbiljni konkurenti za titulu ili čak finale konferencije.

Njihov big 3 ima iste probleme godinama i to se nije promijenilo ni do danas, loš spacing oko Z-Boa i Gasola, nekreativnost kad im timovi stanu u zonu i zatvore reket, prosječni su ili čak loši u šutu za 3 poena, koji postaje sve bitniji dio napada, previše se vremena u napadu izgubi na post-upove Gasola i Randolpha, a sad kad su svi stariji nekoliko godina jos je teže napraviti funkcionalan napad oko njih. Ono što je karakteristično za svaki njihov poraz je da svi dodju na isti način. Ekipe uopšte ne čuvaju Allena, vec pošalju njegovog defanzivca da udvaja Gasola i Randolpha kao njihove najopasnije igrače i pola posla je već završeno. Njihov impotentni napad nije u mogućnosti da kazni ovakve egzibicije i oslobodi prostor za njih dvojicu. Gasol i Conley okruženi sa 3 šutera bi mogli da lice na moderan NBA napad, ali je Memfis godinama propuštao prilike da dovede kvalitetne spoljne igrače, koji bi pomogli spacingu i generalno ekipi. Randolph bi ovom trenutku, trebalo da bude trejd mamac i da se pokuša trejdovati plejof ekipi za cap space, neke mladje igrače ili č ak neki pik. Suština je da ni on više ne može da unosi igrace pod koš i da je već počeo da se više oslanja na midrange šuteve. Mnogo toga će i zavisiti što će biti sa Conleyem sledećeg ljeta kada će postati free agent.

Iako se ovo računa sad kao naknadna pamet, postavlja se pitanje da li je sa odlaskom Lionela Hollinsa sa mjesta trenera trebao da se promjeni taj “Grit and grind” pristup. Iako im je u zadnjih 6 godina donio finale konferencije, 2 ispadanja u drugoj rundi, 3 sezone sa 50+ pobjeda, Marka Gasola kao DPOY i najboljeg centra lige zadnjih godina, možda je vrijeme da ode u zasluženu penziju.

Dave Joerger je kao naslednik Hollinsa imao ideju da implementira novi napad, zasnovan na kretanju bez lopte, backdoorovima, pass and move, screen and cut sto je naišlo na otpor kod glavnih igrača i nerazumjevanje od menadžmenta, pa je u suštini, Joerger dopustio igracima da igraju ono sto su već naučili od Hollinsa uz neke male dodatke i korekcije. I dok su stvari išle dobro, niko nije obraćao pažnju na to, medjutim taj napad nije bio previše inventivan ni dok je Hollins bio trener, a kamoli sad sa razvojem igre i novih načina odbrane i napada, napad Memfisa podsjeća na one iz prošlog vijeka. Dok god je on trener, čisto sumnjam da će se nešto spektakularno promijeniti u ovom napadu tako da je i on jedan od “krivaca” za ovakvu igru. Joerger nije loš trener ali za svoje vrijeme u ligi nije uspio da napravi i promjeni impotentan napad Memfisa, nije pokazao kreativnost na obje strane terena, prednosti i nedostaci su solidno iskorišćeni ali se mogao uraditi bolji posao i u tome, i na kraju nijedan mladi igrač ili draft pik Memfisa nije dobio dovoljno minuta, niti je bio dovoljno razvijen tokom njegovog vremena tamo.

Druga stvar, koja ce zvučati možda nepopularno, Mark Gasol nije ono što zovu u NBA “franchise player”. Uprkos svom njegovom uspjehu, nikad ga nijesam smatao za više od drugog najboljeg igrača u šampionskom timu. Njegov uticaj je sličan uticaju Kevina Lovea – veoma dobra druga opcija. Ne igra uvijek agresivno, zna da djeluje pasivno i nestane u utakmicama, čak su i nizži igrači poput Draymond Greena počeli da mu redovno prave probleme u zadnje vrijeme uprkos prednosti u visini i snazi, što su vrlo zabrinjavajuće stvari od igrača koji treba da bude lider i prva opcija ekipe. I on i Conley su najbolje iskorišćeni kao druga i treća opcija što zbog toga što njihova odbrana je vremenom oslabila, što zbog činjenice da su obojica sve češće podlozni sitnim povredama.

Na kraju, moguće je da ce Memfis izaći jači nakon ovog lošeg starta, ali i dalje ce ostati ista pitanja i problemi kao i do sada. Počevši od narednog ljeta, biće jasnije kojim putem će Memfis ići ubuduće, naročito ukoliko Conley odluči da napusti Tenesi, za kojeg nece biti manjka ponuda, a kao najozbiljniji konkurent zasad se pominju Netsi. Napad oko Conleya i Gasola okruzen sa 3 šutera bi mogao biti uvod u neke nove Grizlije, gdje bi relativno brzim rebuildom mogli opet da se vrate medju elitne ekipe na Zapadu.