Is Grit and Grind dead?

piše: Edin Memić


Iz naslova se može zaključiti da ću u ovom tekstu malo kritikovati NBA verziju Olimpijakosa. Ali kako kažu Ironborns iz GoT – “What is dead may never die”. Riječ je o ekipi, prepoznatljivoj po svojoj “Grit and grind” filozofiji košarke u doba kada se sve više pažnje poklanja velikom broju šuteva za tri poena i bržem tempu.

Memphis

Bez obzira na to što je tek početak sezone, Memfis je na neki način “provaljen” od najboljih ekipa u ligi. Te ekipe znaju kako igra Memfis, naučile su vremenom da se prilagode i nadju način da ih pobijede. Ranije je Memfis znao da odgovori, kako u odbrani tako i u napadu, na bilo šta što im druge ekipe nametnu, ali od prošle godine, pa i početkom ove, to im ne ide od ruke, jer jednostavno zaostaju za ostatkom elitnih ekipa što se tiče postizanja poena. Memfis je takodje i stara ekipa bez previše atleticizma i upsidea – Gasol, Randolph, Tony Allen, Udrih, Carter, Barnes imaju preko 30 godina; Conley, Wright, Jeff Green oko 28, a upravo smo nabrojali njihovu kompletnu rotaciju. Možda je vrijeme za Grizlije da priznaju da su postali takozvani “treadmill tim” i da više ne pripadaju društvu elitnih timova na Zapadu.

Jedan od najvećih problema za Memfis poslednjih godina je bilo postizanje poena protiv odbrane koja zna šta radi. Svakako da ce Memfis i ove godine (sa izuzetkom povreda bitnijih igrača) biti plejof ekipa na Zapadu i da ce skupiti 45-50 pobjeda, ali konkretno utakmica protiv Warriorsa od prije neku noć je pokazala da je razlika izmedju elitnih NBA timova i Memfisa, u ovom trenutku, veća nego što se mislilo. Stoga, možda je vrijeme da “Grit and grind” košarki, kao inače svim lijepim stvarima, dodje kraj u Memfisu.

CS3U00kWUAAD85Z

Moj problem sa Memfisom je to što je čitav pristup napravljen tako da se primi poen manje od protivnika, što kao filozofija i nije loše. Ali, kao što ne valja ekstremizam u jednom smjeru gdje imamo brdo dobrih napadača koji su losi defanzivci, Memfis ima obrnut problem. Raditi po tom principu u današnjoj NBA je mnogo težak zadatak i dovodi do bržeg trošenja igrača kroz sezonu, pa i povreda sa kojim su imali problema skoro svake sezone. Takav pristup dovodi do kreiranja ekipe koja nema veliki (ili nema uopšte) upside, pa je plafon ekipe vezan za rezultate u toku sezone takodje nizak. Mogu oni dobiti svakoga na taj njihov hustle, mozda i dobiti neku seriju, ali nikad neće biti ozbiljni konkurenti za titulu ili čak finale konferencije.

Njihov big 3 ima iste probleme godinama i to se nije promijenilo ni do danas, loš spacing oko Z-Boa i Gasola, nekreativnost kad im timovi stanu u zonu i zatvore reket, prosječni su ili čak loši u šutu za 3 poena, koji postaje sve bitniji dio napada, previše se vremena u napadu izgubi na post-upove Gasola i Randolpha, a sad kad su svi stariji nekoliko godina jos je teže napraviti funkcionalan napad oko njih. Ono što je karakteristično za svaki njihov poraz je da svi dodju na isti način. Ekipe uopšte ne čuvaju Allena, vec pošalju njegovog defanzivca da udvaja Gasola i Randolpha kao njihove najopasnije igrače i pola posla je već završeno. Njihov impotentni napad nije u mogućnosti da kazni ovakve egzibicije i oslobodi prostor za njih dvojicu. Gasol i Conley okruženi sa 3 šutera bi mogli da lice na moderan NBA napad, ali je Memfis godinama propuštao prilike da dovede kvalitetne spoljne igrače, koji bi pomogli spacingu i generalno ekipi. Randolph bi ovom trenutku, trebalo da bude trejd mamac i da se pokuša trejdovati plejof ekipi za cap space, neke mladje igrače ili č ak neki pik. Suština je da ni on više ne može da unosi igrace pod koš i da je već počeo da se više oslanja na midrange šuteve. Mnogo toga će i zavisiti što će biti sa Conleyem sledećeg ljeta kada će postati free agent.zbo

Iako se ovo računa sad kao naknadna pamet, postavlja se pitanje da li je sa odlaskom Lionela Hollinsa sa mjesta trenera trebao da se promjeni taj “Grit and grind” pristup. Iako im je u zadnjih 6 godina donio finale konferencije, 2 ispadanja u drugoj rundi, 3 sezone sa 50+ pobjeda, Marka Gasola kao DPOY i najboljeg centra lige zadnjih godina, možda je vrijeme da ode u zasluženu penziju.

Dave Joerger je kao naslednik Hollinsa imao ideju da implementira novi napad, zasnovan na kretanju bez lopte, backdoorovima, pass and move, screen and cut sto je naišlo na otpor kod glavnih igrača i nerazumjevanje od menadžmenta, pa je u suštini, Joerger dopustio igracima da igraju ono sto su već naučili od Hollinsa uz neke male dodatke i korekcije. I dok su stvari išle dobro, niko nije obraćao pažnju na to, medjutim taj napad nije bio previše inventivan ni dok je Hollins bio trener, a kamoli sad sa razvojem igre i novih načina odbrane i napada, napad Memfisa podsjeća na one iz prošlog vijeka. Dok god je on trener, čisto sumnjam da će se nešto spektakularno promijeniti u ovom napadu tako da je i on jedan od “krivaca” za ovakvu igru. Joerger nije loš trener ali za svoje vrijeme u ligi nije uspio da napravi i promjeni impotentan napad Memfisa, nije pokazao kreativnost na obje strane terena, prednosti i nedostaci su solidno iskorišćeni ali se mogao uraditi bolji posao i u tome, i na kraju nijedan mladi igrač ili draft pik Memfisa nije dobio dovoljno minuta, niti je bio dovoljno razvijen tokom njegovog vremena tamo.

PI-NBA-David-Joerger-013114.vadapt.620.high.14

Druga stvar, koja ce zvučati možda nepopularno, Mark Gasol nije ono što zovu u NBA “franchise player”. Uprkos svom njegovom uspjehu, nikad ga nijesam smatao za više od drugog najboljeg igrača u šampionskom timu. Njegov uticaj je sličan uticaju Kevina Lovea – veoma dobra druga opcija. Ne igra uvijek agresivno, zna da djeluje pasivno i nestane u utakmicama, čak su i nizži igrači poput Draymond Greena počeli da mu redovno prave probleme u zadnje vrijeme uprkos prednosti u visini i snazi, što su vrlo zabrinjavajuće stvari od igrača koji treba da bude lider i prva opcija ekipe. I on i Conley su najbolje iskorišćeni kao druga i treća opcija što zbog toga što njihova odbrana je vremenom oslabila, što zbog činjenice da su obojica sve češće podlozni sitnim povredama.

Na kraju, moguće je da ce Memfis izaći jači nakon ovog lošeg starta, ali i dalje ce ostati ista pitanja i problemi kao i do sada. Počevši od narednog ljeta, biće jasnije kojim putem će Memfis ići ubuduće, naročito ukoliko Conley odluči da napusti Tenesi, za kojeg nece biti manjka ponuda, a kao najozbiljniji konkurent zasad se pominju Netsi. Napad oko Conleya i Gasola okruzen sa 3 šutera bi mogao biti uvod u neke nove Grizlije, gdje bi relativno brzim rebuildom mogli opet da se vrate medju elitne ekipe na Zapadu.

Advertisements

7. Memphis Grizzlies

piše: Branko Dujović


Skor u prethodnoj sezoni: 55-27
Učinak u PO: druga runda

PG SG SF PF C
Mike Conley Courtney Lee Matt Barnes (LAC) Zach Randolph Marc Gasol
Beno Udrih Tony Allen Jeff Green JaMychal Green Brandan Wright (PHX)
Russ Smith Jordan Adams  Vince Carter Jarell Martin (R) Jarnell Stokes
Lazeric Jones (R) Sampson Carter (R)  Yakhouba Diawara (FA) Alex Stepheson (R)  Ryan Hollins (SAC)

793

Prethodna sezona

Grizzliesi su prošlu sezonu odigrali u tipično svom stilu – spora košarka sa što manje posjeda i sa žestokom, i na momente vrlo fizičkom, odbranom. Po broju posjeda su bili 26. u ligi sa prosječno 92 po meču, a defensive rating (prosječan broj primljenih poena na 100 posjeda) im je bio 102.2, što je bila treća odbrana lige. Što se napada tiče, i tu su bili kako smo ih navikli – imaju najbolji duo pod košem u vidu mlađeg Gasola, i guzonje Randolpha, a ovaj prvi je bio najvažniji plejmejker u ekipi, jer je većina napada išla kroz njega, a odgovor je bio više nego fantastičan u vidu jedne od najboljih sezona u karijeri. Randolph je, takođe, bio odličan, da li u šutu sa lakta ili u kupljenju otpadaka u napadu. Ukratko, centarska linija i njihova high-low igra je nešto što igraju već godinama, i nešto što ni u ovoj sezoni neće biti drugačije.

APPCROP_0330_MASP_griz_sat3_t607

Na boku su bili solidni, Conley je odigrao dosta dobru sezonu, a uz Leeja na boku, predstavljao je veliki problem za protivničke čuvare iza linije za tri poena – Conley je imao 39%, a Lee 40%. Problem je nastajao kad ova dvojica nisu u igri, i kada u petorci imate Allena, defanzivnog specijalca kojeg slobodno možete ignorisati na šutu (u ovoj fazi, i otvorene duge dvojke su mu problem).

U toku sezone, napravljen je trejd, iz Memphisa su otišli veteran Prince i Pondexter, a iz Bostona je stigao Jeff Green, što je odmah dovelo do upgradea u igri Grizzliesa. Na kraju su imali odličan skor od 55 pobjeda (i bolji skor od Blazersa), ali su Blazersi ipak bili četvrti, zbog osvojene Nortwest divizije, čime je Portland imao prednost domaćeg terena u direktnom duelu. Grizzliesi su prilično lako prešli preko njih, što zbog dosta dobre igre, što zbog raspada u igri Blazersa i očekivane najave rebuildinga, o čemu smo ranije i pisali.
U drugoj rundi ih je čekao budući prvak GSW, a ta serija će ostati upamćena najviše po Kerrovom potezu da Boguta u odbrani stavi na Allena (totalno ignorisanje njegovog šuta), zbog čega je Joerger morao da ga vadi iz igre, što je automatski značilo i poljane za Splash braću.

dt.common.streams.StreamServer (1)

Šta očekivati ove sezone

Prije svega, roster je pretrpio samo kozmetičke promjene, ali kad se malo dublje pogleda, Grizzliesi su odradili odličan posao. Dogovorili su se sa Markom oko nastavka saradnje (što je, naravno, bio top prioritet), a dodali su dva specijalca – Barnesa i Wrighta (obojica imaju vrlo razumne ugovore i uklapaju se u stil Meda iz Tenesija). Otišli su Grci Koufos i Calathes. Dakle, dugačka analiza prethodne sezone se slobodno može odnositi i na najavu ove, jer ne vidim razlog – značajnu promjenu u rosteru ili treneru ili nečem trećem, koja bi uticala na to da Grizzliesi zaigraju brže ili da Gasol ne bude najbitniji šraf u kreaciji sa vrha reketa. Odbrana će i dalje biti elitna, ali problemi nastaju u napadu, pogotovo sa šutem spolja (prošle godine su bili drugi otpozadi po broju ubačenih trojki, a po procentu su takođe bili na dnu), a pitanje je da li je Green upgrade u ovom segmentu, i da li od Leeja možemo očekivati opet onakav šut. Ne smijemo zanemariti činjenicu da je za Randolpha ovo 14. sezona u ligi, i da je napunio 34 godine.

X-faktor u ovoj godini bi mogao biti rezervni plej Russ Smith, koji se odlično pokazao kao presing igrač i slasher. Sa paru sa pokretnim centrom kao što je Wright, u nekim momentima bi mogli i da imamo malo tranzicione košarke.

GRIZZLIES-jeff-green-black-kimklement.vadapt.620.high.39

E sad, za dalju priču o tome da li ova frančiza može dalje od druge runde, možda bi trebalo pogledati i njihovu blisku prošlost i promašaje sa pikovima i trejdovima (možda su sa ovim zadovoljni kad već nemaju sreće ili znanja): trejd starijeg brata Gasola u Lakerse, draftovanje Kevina Lovea i automatsko prosleđivanje u Minny za O.J. Mayoa, biranje Thabeeta ispred Hardena i Curryja… Uglavnom, ako vas baš zanima istorija jedne od najmlađih ekipa u NBA karavanu, pročitajte to na ovom linku.

Zaključak

U ovom slučaju, stvari su vrlo proste, Grizzliesi će imati vrlo sličnu sezonu kao lani. Lično, ne vidim način da odu dalje od druge runde, a takođe će teško ostati bez plejofa. Zapad je previše jak da bi mogli da guraju pobjede u više serija zaredom. Ostaje im da kroz sezonu razmišljaju na koji način da dođu lakše do koša, i da li možda mogu napraviti neki trejd paket, koji bi u Memphis donio nekog elitnog šutera (Draško će sigurno imati neke kombinacije) 🙂

73037441

Komentari kolega

Draško: Koliko god bili dobri u odbrani, prosječan napad im ne da krenu na sam vrh, pa protivnici, kada se odlučuje, uvijek nađu potez na koji međedi nemaju odgovor – Dujo je naveo odličan primjer iz posljednjeg PO (Bogut u odbrani na Allena).

Ni ove godine nije napravljen značajan napredak kad je šut u pitanju (Matt Barnes sigurno nije igrač koji može dolaskom unaprijediti ovaj segment, Wright još manje jer rijetko i van reketa poentira), pa je glavna nada da Lee može ponoviti šutersku seriju iz prva 2 mjeseca prošle sezone, Jeff Green dati veći doprinos nego u toku prošle sezone jer je privikao na stil igre i, naravno, Conleya zaobići povrede. Ima još jedna mogućnost – da Carter opet vaskrsne kao u Dallasu prije 2 godine kad su svi takođe mislili da je samo za penziju. Nije mi jasno kako već godinama ne uspijevaju da riješe problem šutera (evo i sad bi mogli da probaju da pošalju neke pikove i mlade igrače u MIN za Martina (jesam li vam rekao, prim. Dujo)), pa ostaje i da probaju na utakmicama da li su ljetošnji trojkaški treninzi Marc Gasola imali svrhe. Kako će sve ovo ići ostaje da vidimo –  top 7 plasman ne bi trebao da dođe u pitanje, a do aprila možda i pronađu način da napadački pariraju mnogo potentnijim rivalima u doigravanju.

Frga: Mede već godinama obitavaju pri vrhu Zapada, ali sve su prilike da neće nikada biti na vrhu. Osovina ekipe je ista već cijelu vječnost- Conley i dvije velike ali svrsishodne zadnjice pod košem, ali i ove sezone je problem kod pratećeg orkestra. Barnes nije više u godinama da bismo mu dali epitet pojačanja, a Wright je solidan pick visoki ali ne pruža dobru zaštitu obruča poput Koufosa. Mislim da su davanjem Koufosa uradili sebi medvedju uslugu jer u mečevima kada je Gasol na bolovanju ili odmoru, defanziva će neminovno patiti. Oni su pretplaćeni za playoff ali šanse za nešto više su male poput Z-Boovog odraza.

Powered by WordPress.com.

Up ↑