13. Milwaukee Bucks

piše: Draško Milić

Skor u prethodnoj sezoni: 41-41
Učinak u PO: prva runda

Prethodna sezona

Od najgore ekipe lige 2013. došli su do najprijatnijeg iznenađenja koje se lagano plasiralo u doigravanje gdje ih je čekao, ipak u tom trenutnku, jači Chicago. Uz sazrijevanje igrača, glavnu ulogu je imao trener Kidd, koji je maksimalno koristio raspoložive resurse pa ni gubitak 2 startera – povreda Parkera koji je nakon samo dvadesetak utakmica završio sezonu a bio je jedna od glavnih opcija u napadu i prestanak bavljenja košarkom Sandersa koji je trebao biti stub odbrane, nisu poremetili planove.

Šta očekivati ove sezone

U rasporedu predstavljanja ova ekipa je bila u Frginom taboru, ali čim se pojavila mogućnost da ih preuzmem, odmah sam u Aingeovom stilu ponudio tekst druge runde i jednog San Miguela da nakon Utaha nahvalim još jedan dobar projekat. Ova ekipa je jednostavno u narednim godinama osuđena na uspjeh i samo od napretka igrača zavisi da li će ostati siguran PO učesnik ili će postati i nešto više i krenuti ka vrhu. Nego, da idemo redom.

Glavna snaga i ove ekipe je odbrana, prosto je nevjerovatno kako ovi mladi igrači već u prvim godinama karijere dominiraju u ovom segmentu igre, pa su vjerovatno već sad Carter Williams, Middletone i Giannis (moglo i Ante,  za Antetokounmpo nemam živaca provjeravati stalno fali li koje slovo) najbolji odbrambeni trio u ligi na spoljnim pozicijama. MCW je i u Phili dominirao i odmah po njegovom odlasku značajno je pao broj ukradenih lopti cijele ekipe, Middletone uvijek odradi svoj dio posla, dok je Ante vjerovatno i najvažnija karika u cijelom mehanizmu jer u svakom trenutku može preuzeti i protivničkog playa i centra, a da se ne napravi miss-match. Da se u petorku uključi i još jedan defanzivni ekspert Henson i da kojim slučajem Sandersu košarka nije dosadila, mogli su da sastave petorku protiv koje bi svaki dati koš bio uspjeh. Ovako, osim Middletona koji posjeduje sasvim dobar šut, MCW i Ante će na tom segmentu morati baš dosta da rade ne bi i se i u napadu primakli svom odbrambenom učinku. Do tada, prvi će poentirati uglavnom iz kontre nakon uspješne odbrane ili na ulaz dok će drugome nevjerovatna dužina ruku i nogu biti i dalje glavni adut za poentiranje iz svih pozicija – krene na ulaz kad pređe centar, drugi korak započne neđe kad pređe liniju za 3 i položi loptu na obruč dok mu je tijelo još uvijek djelimično oko linije za slobodna bacanja.

Za sve 3 spoljne pozicije imaju odlične zamjene na klupi, sa osnovnom razlikom što su oni specijalisti za napad od čije igre u odbrani se ekipa i ne usreći previše pa će Vasquez, Mayo, Bayless, Copeland i mladi Ennis ulascima sa klupe imati ulogu da pokrenu napad i, kao i prošle godine, praviti razliku protiv kolega iz drugih petorki.

Pod košem će glavni igrač biti ljetos pridošli Greg Monroe. Do prije par godina je bilo nezamislivo da igrač koga traže LAL ili NYK ode u “selo”, ali je to samo potvrda tendencije da igrači posljednjih godina više cijene kakvi će im biti saigrači i koji su dometi ekipe od toga u kakvom će gradu živjeti. Od njega se učekuje da  unese malo finese u napad i uz svoju kvotu poena u reketu sa lakta razigrava ostale – sve što je prošle godine u napadu radio Zaza on bi treba da radi bolje. Startnu postavku zaokružuje na početku pomenuti Parker koji je u dvadesetak utakmica prošle godine pokazao da je od svih novajlija bio najspremniji za ulazak u NBA – da nije bilo povrede bio bi sigurno proglašen za najboljeg u generaciji jer je ofanzivno bio najspremniji da odmah pomogne ekipi. Pomenuti Henson uz Plumleea i O’Bryanta će bit rezerve za njih dvojicu, dok će dio vremena na četvorci provoditi i igrači iz spoljne linije.

Kidd je prošle sezone pokazao da je s pravom napustio haos u Brooklinu i otišao na sjever da na miru stvara ekipu za velike domete. Prvu sezonu je odradio fantastično kad je trebalo ekipu podići sa dna, sad je pred njim možda i još teži zadatak da naprave korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu.

Zaključak

Plasman u prvih 8 im je siguran, čak ni da im se kojim slučajem opet neko od nosioca povrijedi, duboka klupa će to nadoknaditi. Za dalje je već preteško bilo šta predvidjeti jer će dosta zavisiti kako će se Monroe uklopiti i da li će Carter Williams i Ante već sad poboljšati igru u napadu ili će to biti proces za koji će trebati mnogo više vremena.

Komentari kolega

Dujo: “Fear the deer” će biti glavna poruka svim protivnicima koji budu dolazili u Wisconsin. Čak je i logo promijenjen u tom pravcu, prošlogodišnje lane je zamijenjeno onim opasnim i krvoločnim pogledom sa početka ovog posta. A nije da prijete praznom puškom, naprotiv – u Bucksima ima mnogo mladosti, talenta, dužine i visine da jednostavno moraju biti konkurentni u narednom periodu. U prošlogodišnjim najavama sezone, Giannisa sam proglasio light verzijom Durantule, a Buckse možda novim Thunderima. Koliko je to daleko od istine, vidjećemo brzo, ali svakako podsjećaju na legitimne dugogodišnje kontendere sa kojima sam ih uporedio. Jedna od interesantnijih ekipa za praćenje ove sezone.

Frga: Bucksi nakon vrtoglavog skoka sa 15 pobjeda u 2013-2014 na prošlogodišnjih 41, ove sezone pucaju od ambicije. Prvo na šta pomslite kad vidite ovu ekipu je kuda će lopta da prodje od ovolikih ručerdi. I zaista dužina ove ekipe jeste presedanu u ligi. Doveden je Monroe koji bi trebao da vrhunskom post igrom i razigravanjem reanimira njihov najgori prošlogodišnji segment-napad. Kidd će dosta energije uložiti u dalji razvoj MCW jer ovaj pomalo podsjeća na Jasona iz mladjih dana-osjećaj za igru, vrhunska odbrana i nažalost kamena ruka. Parker bi trebao biti jedna od ključnih karika jer im je njegov ofanzivni arsenal potreban kao jelenu srna. U konačnom, dužina, defanziva i dubina su tu, što je više nego dovoljno za playoff na istoku ali za nešto više mora i koja trojčica više da upada.