Hall of Very Good NBA Centers
Piše: Andrej Šepelj
Kreiranje objektivne liste Top 50 najboljih NBA igrača svih vremena u posljednjih par mjeseci predstavlja zagonetku koju još uvijek pokušavam riješiti. Ipak kada biste uporedjivali nekoliko lista NBA analitičara i uparili je sa onom na kojoj radim, u Top 15 igrača svih vremena najčešće će se pronaći 6 ili 7 centara. Kareem Abdul-Jabbar, Bill Russell, Shaquille O’Neal, Wilt Chamberlain, Hakeem Olajuwon, David Robinson i na nekoj diobi 15. i 16. mjesta Moses Malone, što bi značilo da čak 46,6% od Top 15 igrača igralo je baš centarsku poziciju.
Ipak jasno je da u proteklih 20 godina centarska pozicija najviše „pati“ u sistemu današnje brze košarke sa mnogo šutiranja za 3 poena. Vrlo je moguće da manjak talenta na klasičnoj poziciji petice je i pogurao košarkaški preobražaj najbolje lige na svijetu. Od 2000. godine do danas sljedeći centri su bili starteri u šampionskim ekipama: O’Neal (4 puta), David Robinson (već tada praktično penzioner), Ben Wallace, Nazr Mohammed, Fabricio Oberto, Kendrick Perkins, Andrew Bynum (2 puta), Tyson Chandler, Andrew Bogut, Tristan Thompson, Zaza Pachulia, JaVale McGee, Marc Gasol. Pritom od 2012-2014 San Antonio i Miami su osvajali titule bez klasičnih centara u startnoj postavi već su tu ulogu povjerili Hall of Fame četvorkama Tim Duncan-u i Chris Bosh-u.
Među gore pomenutim igračima primjećujemo 2 člana kuće slavnih uz Gasola koji će to postati na kraju karijere i Ben Wallaca koji još uvijek potpuno neobjašivo ostaje u dvorištu Hall-a. Kada sklonimo ove ljude Chandler i Bogut ostaju kao jedini igrači koji su bili efikasni duži niz godina dok ostali navedeni su objektivno bili apsolutne epizodiste. O Bynamu sam razmišljao, ali njegove 4 solidne sezone nisu dovoljne za više od razmatranja za poziciju u kući vrlodobrih. Naravno nisu svi Hall of fame centri proteklih 30 godina uspjeli da osvoje ili uđu u finale NBA lige, tako da u toj kategoriji imamo i Yao Ming-a, Divca i Dwight Howard-a, i vrlo vjerovatno i Al Horford-a. Ipak vrijeme je da vam pokažem koji centri su dobili smještaj u Kući vrlodobrih.
Marcus Camby
Draft: 1996 – 2. pick
Prosjek Karijere: 9.5 ppg / 9,8 rpg / 1,9 apg / 1,0 spg / 2,4 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2007/08 – 9,1 ppg / 13,1 rpg / 3,3 apg / 1,1 spg / 3,6 bpg
Priznanja u karijeri: 1x Defensive Player of the Year, 4 x NBA Blockes Leader, 4x All NBA Defensive Team,
Već u svojoj drugoj sezoni Camby po prvi put, od četiri, predvodi ligu u blokadama sa 3,7 blokada po utakmici u dresu Toronta. Ostale 3 nagrade najboljeg blockera lige osvaja u Denveru sredinom dvijehiljaditih. Ova dostignuća su ga izjednačila sa Kareem Abdul Jabbar-om i Mark Eaton-om kao jedinim košarkašima kojima je to uspjelo 4 puta. U 17 sezona koje je igrao u NBA ligi, Camby je u 16 imao minimum 1,4 bpg, a u 11 sezona preko 2,2 blokade. Uspjesi branjenja reketa su mu 2007. godine donijeli nagradu najboljeg defanzivnog igrača lige.
U trećoj sezoni svoje karijere Marcus Camby je igrao svoje jedino veliko finale u dresu Knicks-a. Prava je šteta da je finale propustio legendarni Patrick Ewing, jer u tandemu sa Camby-jem su možda i mogli bolje usporiti tornjeve blizance Duncan-a i Robinson-a. Ipak Ewing-a je zamjenio neimpresivni Chris Dudley što je centarskoj liniji Spurs-a ostavilo slobodan put do prve titule. Ipak u toj seriji mladi žilavi Marcus je pokazao da će se na njega računati u godinama koje dolaze.
I pored toga što je najveće playoff uspjehe imao u 2 navrata sa New York-om krajem 90tih, na Camby-jevu dugovječnost se mora gledati sa poštovanjem. 9 sezona sa dvocifrenim brojem poena i 11 sezona sa dvocifrenim brojem skokova prikazuju njegovu potpunu igru, iako za centra mogu mu se zamjeriti šuterski postotci koji su na 46% na nivou cijele karijere.
Jermaine O’Neal
Draft: 1996 . 17. pick
Prosjek Karijere: 13,2 ppg / 7,2 rpg / 1,8 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2002/03: 20,8 ppg / 10,3 rpg / 2,0 apg / 2,3 bpg
Priznanja u karijeri: 6 x All Star, 3 x All Nba Team, NBA Most Improved Player
Jermaine-ova karijera je počela sporim tempom, ali nakon što se 2002 godine okitio nagradom Most Improved Player of the Year, O’Neal je bio All Star 6 uzastopnih godina. U tim trenucima nije bio ni nezamisliv u izboru za Kuću slavnih, ali povrede su učinile svoje. Nakon 2007 godine do 2014. Samo je jednom uspio da odigra više od 70 utakmica.
O’Neal je takođe košarkaš sa odličnim statistikama kada su u pitanju blokade. Njegova visina, pokretljivost i duge ruke su mu obezbjedile čak 10 sezona sa više od 2 blokade po utakmici. A u svojih 6 All Star sezona uvijek je imao više od 9 skokova po utakmici i preko 19 poena. Rekord po poenima u jednoj utakmici mu je 55 iz 2005 godine. Highlighte sa te utakmice možete vidjeti na predstojećem snimku, koji jasno prikazuje kvalitet njegove low post igre, koju je uparivao sa solidnim fade away šutem.
Zydrunas Ilgauskas
Draft: 1996 – 20. pick
Prosjek Karijere: 13,0 ppg / 7,3 rpg / 1,6 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2004/05 – 16,9 ppg / 8,6 rpg / 2,1 bpg
Priznanja u karijeri: 2 x All Star
Moram priznati da prvi začuđujući podatak kada pregledate informacije o karijeri Litvanca je činjenica da je odigrao samo 3 utakmice za reprezentaciju. Za 12 godina provedenih u Cleveland-u Ilgauskas zbog čestih problema sa povredama nije dobijao dozvolu svog tima da učestvuje na okupljanjima reprezentacije. Cavs-ima je uzvratio ipak na pravi način sa 11 sezona dvocifrenog poentiranja i isto toliko sezona sa preko 7 skokova po utakmici i preko 1,3 blokade. Ipak njegovi playoff uspjesi su krenuli sa dolaskom Lebron James-a u Ohaio. James je više puta u interview-ima rekao da je obožavao Ilgauskas-a za svog saigrača, što se i pokazalo kada ga je „odvukao“ sa sobom i u Miami. Zajedno su odigrali 2 NBA finala, ali su u oba izašli kao poraženi tim. Ipak zanimljivo mi je bilo primjetiti da je Litvanac oba svoja All Star meča igrao u sezoni kada njegova ekipa nije igrala playoff.
Tyson Chandler
Draft: 2001 – 2. pick
Prosjek Karijere: 8,2 ppg / 9.0 rpg / 1,2 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2011/12 – 11,3 ppg / 9,9 rpg / 1,4 bpg
Priznanja u karijeri: NBA Champion, 1 x All Star, 1 x Defensive Player of the Year, 1 x All NBA Team, 3x All Defensive Teams
Prvi od 2 šampiona koja imamo na ovom spisku, Tyson je i nakon 19 sezona još uvijek aktivan NBA košarkaš sada u skraćenoj veteranskoj ulozi sa klupe. Titulu je osvojio 2011 igrajući odličnu ulogu uz Nowitzkog, kojeg je odmijenio u mnogim defanzivnim zadacima.
Njegova ofanzivna igra se oduvijek zasnivala na finiširanju unutar reketa i što bliže košu, bilo da su u pitanju Alley-op pasovi, pick and roll igra ili brza poentiranja nakon ofanzivnih skokova. Iz ovog razlog njegov prosjek karijere od 60% šuta iz igre ga je činio korisnim i nakon šuterske revolucije sa početka ove decenije.
Ipak najpoznatiji je po svojim talentima na defanzivnoj strani terena gdje je 2012 dograbio i nagradu najboljeg defanzivca lige igrajući za New York. Zanimljivo je da klasične defanzivne brojke poput ukradenih lopti i blokada nisu bile narocito istaknute te sezone (0,9 spg, 1,4 bpg) ali njegovi protivnici su šutirali vrlo loših 41% unutar reketa u njegovom prisustvu. Chandler će karijeru zavrsiti sa po 5 dvocifrenih sezona u poenima i skokovima.
Al Jefferson
Draft: 2004 – 15. pick
Prosjek Karijere: 15,7 / 8,4 rpg / 1,2 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2007/08 – 21 ppg / 11,1 rpg / 1,5 bpg
Priznanja u karijeri: 1 x All NBA Team
Big Al je imao nesreću da u karijeri nastupa za nekoliko ekipa koje objektivno nisu imale igrače spremne za takmićenje na najvišem nivou. Jefferson je 10 sezona biljezio preko 14 poena po utakmici (od toga 3 puta preko 20ppg) uz minimum 9 skokova i 1,3 blokadom. Ali i pored 915 utakmica koje je odigrao u regularnom dijelu sezone može se pohvaliti samo sa 21 utakmicom u playoff-u odnosno sa 4 poraza u prvoj rundi.
Ipak timska sreća ga nije pratila jer je za Boston igrao u dvije godine kada je Pierce bio povijeđen, onda je za Garnetta trejdovan u Minnessotu koja je tada krenula u rekonstrukciju. Nakon par godina mijenja sredinu i odlazi u Utah-u baš u sezoni kada Deron Williams prelazi u New Jersey. Nakon džezera potpisuje za Charlotte, ekipu koja je sezonu prije toga završila sa najgorim rezultatom u istoriji NBA košarke, a na samom zalasku karijere, posljednju sezonu provodi u Indiani i to baš u godini u kojoj se povrijedio Paul George.
Kombinacija svega ovoga ga je ostavila vrlo vrlo daleko od Hall of Fame-a, ali u eri kada su centri ispali iz fokusa Jefferson se sigurno mora pohvaliti sa uspjesnom imprementacijom old school low post igre. Zanimljivo je takođe da je u NBA ligu došao direktno iz srednje škole gdje je na posljednjoh godini u dresu Prentiss Bulldogs-a prosječno bilježio 42,6 ppg, 18 rpg i 7 bpg. Ove statistike su ga u to doba očekivano odmah pogurale ka profesionalnoj karijeri.
Andrew Bogut
Draft: 2005 – 1. pick
Prosjek Karijere: 9,6 ppg / 8,7 rpg / 2,2 apg / 1,5 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2009/10 15,9 ppg / 10,2 rpg / 2,5 bpg
Priznanja u karijeri: 1x NBA Champion, 1x All NBA Team, 1x All Defensive Team, 1x block leader,
Na prvu loptu podatak da je Australijanac igrao samo 5 playoff sezona djeluje nestvarno. Moguće da smo na njega navikli u NBA finalim jer je odigrao 3 u posljednjih 5 godina, te se onda lako zaboravi da je Bogut za 7 godina provedenih u Milvokiju samo jednom igrao doigravanje i to u svojoj rookie sezoni. Statistički ipak najbolje sezone je imao bas u tip godinama ljetnjeg posta za Bucks-e. Izmedju 2008 i 2011 imao je svoje 3 double double sezone, a u posljednjoj od tih predvodio je i ligu u blokadama po utakmici.
2012. godine Bucksi mijenjaju svog nekadasnjeg prvog pika i Stephen-a Jacksona i zauzvrat uzimaju Monta Elis-a i jos jednog nekadasnjeg prvog pika Kwami Brown-a. U Warrirorsima Andew provodi jos jednu sezonu gledajući sa tribina kako Mark Jackson gradi buduće šampione. Ipak uprava Golden State-a odlučuje da produži Boguta na još 3 godine i već u prvoj sezoni Bogut uzvraća sezonom u kojoj je bio u užem izboru za defanzivca godine i pritom postavivši rekord kao jedini igrač u istoriji franšize koji je bilježio više od 10 skokova uz šut iz igre preko 60%.
Iako su osvojili titulu u junu 2015 godine, Bogut nije bio zadovoljan svojim nastupima u doigravanju, te je to ljeto iskoristio da izgubi 14 kilograma. Najbolje partije u dresu ratnika pružao je baš u toj sezoni kada je ekipa iz Oakland-a oborila rekord po broju pobjeda u regularnom dijelu sezone. Nažalost u petoj utakmici velikog finala protiv Cleveland-a doživio je povredu koljena, koja je usporila njegov nastavak karijere na viskom nivou, ali i sigurno bila prlomni faktor u toj seriji koju su James i drugovi preokrenuli u svoju korist.
Brook Lopez
Draft: 2008 – 10. pick
Prosjek Karijere: 16,8 ppg / 6,4 rpg / 1,8 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2015/16 – 20,6 ppg / 7,8 rpg / 1,7 bpg
Priznanja u karijeri: 1x All Star, 1x All Defensive team
Hronološkim redom nailazimo na još jednog centra koji u svojoj, sada već dvanaestogodišnjoj karijeri, imao samo 4 playoff nastupa. Ali za razliku od ostalih centara sa ovog spiska Brook Lopez je posljednjih par sezona pronašao metode i modifikovao svoju igru kako bi ostao apsolutno relevantan u modernoj eri kosarke. Nakon što u prvih 6 sezona nije postigao nijednu trojku, posljednje dvije 4 sezone šutira približno 35% sa te distance, a vremenom je postao i sve bolji čuvar obruča gdje posljednje dvije sezone bilježi 2,4 blokade po utakmici. Taj napredak u fazi odbrane mu je ove sezone donio i mjesto u drugoj defanzivnoj petorci lige.
Tokom karijere svakako najjače oružje Brook Lopeza bio je napad. U svih 12 sezona bilježio je dvocifren košgeterski učinak, gdje je u čak 4 sezone postizao preko 20 poena po utakmici. Ipak očekivano kako se njegova igra godinama odaljavala od koša tako su i postotci efikasnosti naravno opadali. Ipak u svojoj 32 godini stariji od blizanaca Lopez i dalje predstavlja odličnog igrača stratnog kalibra koji ima vještine komplementarne današnjoj košarci, ali i centra koji po potrebi može svoje tijelo i talente koristiti u back to the basket akcijama svoje ekipe.
DeAndre Jordan
Draft: 2008 – 35. pick
Prosjek Karijere: 9,6 ppg / 10,9 rpg / 1,6 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2016/17 – 12,7 ppg / 13,8 rpg / 1,7 bpg
Priznanja u karijeri: 1x NBA All Star, 3x All NBA Teams, 2 x All Defensive Teams, 2 x rebounding leader, Olympic Gold Medal, 5x Field goal leader
U svoje prve dvije profesionalne utakmice u NBA ligi DeAndre Jordan je pokazao arsenal kojim će raspolagati sve do danas. Svoj debi je zavrsio sa jednakim brojem poena i blokada 8, uz 10 skokova, dok je u drugoj utakmici samo dva dana kasnije brojao do 23 poena ali 20 je postigao zakucavanjem. U posljednjih 20 godina samo Shaquille O’Neal i Dwight Howard su uspjeli da ostvare 10 zakucavanja na jednoj utakmici.
Dolaskom Chris Paul-a u tabor Clippers-a Jordanova karijera rapidno kreće uzlaznom putanjom, te u 5 sezona igranja sa jednim od najboljih playmakera svih vremena DeAndre svih 5 sezona završava sa najefikasnijim procentom šuta za 2 poena. U toj istoj statistici u ovom trenutku Jordan je najefikasniji košarkaš svih vremena za 2 poena sa nestvarnih 67,0%. U istoj statistici Jordan je rekorder i u playoffu sa 66,7%. Lob city struktura koju su oformili Clippersi je bila idealno mjesto za atletski ultra spremnog skočnog centra, te je manje uspjesni klub iz Los Angeles-a bio jedan od najboljih ekipa lige naročito kada se uzme u obzir regularni dio sezone.
Tokom karijere 7 puta je bilježio double double sezone, ali značajno je napomenuti da je u svakoj od tih sezona imao više skokova nego poena po utakmici. Ipak DeAndre-a moramo smatrati, onim što engleski nazivaju poni sa samo jednim trikom (one trick pony), te njegova neuspješnost sa linije slobodnih bacanja uparena sa nedostatkom vještine samostalnog kreiranja pozicije za šut je predstavljala najveći problem da Jordan bude ubrajan na nekom većem nivou.
Joakim Noah
Draft: 2007 – 9. pick
Prosjek Karijere: 8,8 ppg / 9,0 rpg / 2,8 apg / 1,3 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2013/14- 12,6 ppg / 11,3 rpg / 5,4 apg / 1,2 spg / 1,5 bpg
Priznanja u karijeri: 2 x NBA All Star, 1x Defensive Player of the Year, 1 x All NBA Team, 3x All Defensive Teams, 2 x NCAA Champion
Karijera Joakim Noah-e, sina poznatog francuskog tenisera Yannick Noah-e, je već na koledžu krenula rapidno. 2 titule prvaka države u centarskom tandemu sa Al Horfordom, a potpomognuti Corey Brewerom u dresu Florida Gators-a i pod dirigentskom palicom bivšeg trenera Oklahoma City Thundera Billy Donovanom. Ova 3 igrača drže rekord kao 3 najvisočije birana igrača sa jednog koledža u jednoj godini.
Iako posljednjih nekoliko sezona, a prouzrokovano povredama različitih djelova tijela tokom godina, Noah izgleda neprepoznatljivo. Ipak Noah iz perioda Bulls-a je bio pravi energični centar orjentisan na odličnu odbranu i praktično preuzimanje bilo kojeg igrača na terenu. Ovaj način igre će mu 2014 godine donijeti i nagradu najboljeg defanzivca godine. Pritom kada gvoorimo o njegovim kvalitetima moramo naglasiti i njegov vrhunski osjećaj za pas gdje je izmedju 2012. I 2016 godine bilježio preko 4 asistencije po utakmici.
Noah će karijeru završiti sa 4 double-double sezone i 8 sezona sa preko 1,2 blokade po utakmici, ali ćemo i svi žaliti zbog činjenice da nismo imali priliku više puta vidjeti zdrave Rose-Deng-Noah timove u playoff-u.
