12. Toronto Raptors

piše: Stevan Stanišić Frga

Skor u prethodnoj sezoni: 49-33
Učinak u PO: prva runda

Prethodna sezona

Nakon što su u 2013-2014 ostavrili franšizni rekord  od 48 pobjeda i bili počišćeni u playoff-u, praktično identičan rezultat su ostvarili i prošle godine uz razliku da su pridodali još jednu pobjedu na kontu u regularnom dijelu. Do Nove godine igrali su fantastično, napad podmazan i odbrana podnošljiva, prosto rečeno tekli su med i mleko. Lowry je dominirao na MVP nivou, Williams i Vasquez uništavali druge petorke i zvi srećni i zadovoljni ali..Već od Nove godine počinje regresija kako Lowryeve igre tako i forme cijele ekipe generalno. Odbrambeni učinci padaju strmoglavo te ne čudi da su ih u konačnom Wizzardsi počistili kao od šale.
Šta očekivati od ove sezone?

Uprava, uočivši gdje je ekipa tanana, ljetos dovodi tri odbrambena specijalca. Najzvučnije ime i najplaćeniji Raptor trenutno – Carroll, doveden je da krpi rupe u odbrani, a napadu da daje dozu energije i spot-up trojki – ukratko kurva za sve. Joseph, čovjek koji je solidno odrađivao prljave poslove za Parkera u Spursima a čiji brat igra u Budućnosti, će biti zadužen za presing na protivničke plejeve. I last i vjerovatno i least iz Hornetsa se dogegao Byombo koji će pružiti solidnu zaštitu obruča i ništa više o toga. Ekipu su napustili ludi revolveraši Williams i Vasquez (kojima se mora odati priznanje da su držali napad u dobrom dijelu prethodne sezoni, ali njihova odbrana je u najmanju ruku bila organizovani kriminal), kao i miljenik publike – Amir Johnson, čije će minute na četvorci mahom morati da nadomjesti Patterson. Casey će vjerovatno i ove sezone jahati Lowrya i midrange manijaka DeRozana iako bi bilo efektivnije više loptu gurati na Valanciunasa u post.

Zaključak

Raptorsi zbilja dokazuju stereotip da sve što je kanadsko je i dosadno. I ove sezone će osvojiti za tri koplja najslabiju Atlantic diviziju, domoći se playoff-a i vjerovatno biti počišćeni u prvoj rundi. Da bi se to spriječilo, pored odbrane koja bi sa pridošlicama trebala biti bolja, Casey bi morao prenijeti dio ofanzivnih ovlasti sa Lowrya i DeRozana na Jonasa i ostale. Bilo kako bilo, Kanada zaslužuje više od 4 playoff tekme godišnje i gledanja svog sina Bennetta kako traga za sopstvenom, možda i nikad postojećom, formom.

Komentari kolega

Draško: Potpuno se slažem s Frgom – iako su promijenili ofanzivce za defanzivce sumnjam da su uspjeli i za mrvicu da pomjere plafon ekipe i da će se konačno domoći 2 runde PO. Trener Casey je tek posebna priča, onolika nekreativnost je potpuno izluđujuća, pa vjerovatno ima i rekreativnih basketa đe se igraju sadržajnije akcije od stalne igre 1 na 1 Lowrya, DeRozana i ekipe (prošle godine i Lou Wiliams i Vasquez davali značajan doprinos ovom “sistemu”). Posebno mi je žao što Jonas džabe svako ljeto odiga vrhunski, kad nikako da mu se  bar malo prilagodi igra da proba i u sezoni slično da nastavi.
Nekako su mi ove ekipe što ostaju vječno zarobljene na istom nivou potpuno nesimpatične jer se zadovolje postojećim i onda godinama idu samo kozmetičke promjene. Ako već imaju solidan sastav, zašto bar ne probaju da promijene trenera i izvuku više iz postojećih, već se zadovoljavaju osvajanjem Atlantica što i nije neki uspjeh obzirom na kvalitet ili rezultatsku nezainteresovanost ostalih ekipa zadnje 2 godine.

Dujo: Toronto Hawksi (mislim na jastrebove od prije par sezona) su se vjenčali sa zlatnom sredinom – redovni učesnici plejofa, ali je posebna filosofija doći do druge runde, a kamoli nečeg više. Ove godine su doveli i masno platili Carolla iz, eto ti ga – Hawksa, ali to jednostavno nije potez kojim će upgradeovati sistem. Prije svega, Carroll je strašan 3&D igrač, možda trenutno i najbolji tog tipa, a opštepoznata činjenica da je takav igrač obavezan u šampionskim ekipama. Raptorsi, ipak, nemaju ono glavno – frančiznog igrača.