28. Denver Nuggets

piše: Stevan Stanišić Frga


Skor u prethodnoj sezoni: 30-52

PG SG SF PF C
Emmanuel Mudiay (R) Randy Foye Danilo Gallinari Kenneth Faried Jusuf Nurkic
Jameer Nelson Will Barton Wilson Chandler Joffrey Lauvergne JJ Hickson
Erick Green Gary Harris Matt Janning (R) Darrell Arthur Nikola Jokic (R)
Nick Johnson (HOU) Devin Sweetney (R)  Kostas Papanikolaou (HOU)  Oleksiy Pecherov (FA)

xeti0fjbyzmcffue57vz5o1gl

Prethodna sezona

Na početku prošle sezone, Nugati su imali uobičajena očekivanja – borba za play-off bazirana na ekipnoj dubini i nadmorskoj visini. Shaw je opet namjeravao ići putem koji je Karl svojevremeno utabao, ali mu se nije dalo. Pad forme Gallinarija, poroci Lawsona i psihoze Mcgee-a su bili impuls da GM Connelly raspusti bandu i otpusti Shawa. Nakon odlaska Mozgova, Afflala i ostalih, ostatak sezone je poslužio za uigravanje Nurkića i lov na lutrijski pik.

Mar 13, 2015; Denver, CO, USA; Denver Nuggets forward Danilo Gallinari (8) and Denver Nuggets forward Kenneth Faried (35) celebrate during the first half at Pepsi Center. Mandatory Credit: Chris Humphreys-USA TODAY Sports

Šta očekivati ove godine?

Čini mi se da ulovom Mudiaya imaju dobar temelj za budućnost. Momak iz Konga ima avangardne fizikalije i što je važnije, na malom uzorku, izgleda kao pravi plej- traži saigrače, diktira tempo i dobar je u tranziciji. Od mana mu se izdvaja šut, na kojem će morati naporno da radi, a odlaskom Lawsona, imaće prilike za vježbu. Po bokovima su već veterani Foye, Chandler i Gallinari, koji osim povremenih šuterskih noći nemaju mnogo šta da ponude. Pod košem, pored Manimala, imaćemo gušt da pratimo razvoj balkanske braće Nurkića i Jokića te posrbljenog francuza Lauvergna. Sve to treba da posloži novi trener Malone, poznat kao konzervativan i defanzivno orijentisan stručnjak, koji će nastojati da spusti tempo ovoj klasičnoj run&gun ekipi.

demarcus-cousins-nba-denver-nuggets-sacramento-kings-850x560-203064987

Zaključak

Rebuilding je u jeku te neki takmičarski motivi, naročito na ovako jakom Zapadu, i ne postoje. Svakako da da će nekom od favorita, nakon viška milja i manjka kiseonika, uzeti skalp ali za više od toga nemaju kvalitet. Razvoj mladih je prioritet i sa vjerovatnim visokim pikom na sledećem draftu mogu pridodati ekipi another brick in the wall. Ove sezone fenjer Zapada je u Mile-High Cityju.

DENVER, CO - JUNE 26: The seventh selection in the 2015 NBA Draft Emmanuel Mudiay #0 and Head Coach Mike Malone of the Denver Nuggets pose for a photo during a press conference on June 26, 2015 at the Pepsi Center in Denver, Colorado. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this Photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory Copyright Notice: Copyright 2015 NBAE (Photo by Garrett W. Ellwood/NBAE via Getty Images)

Komentari kolega

Dujo: Ništa od plejofa ove godine, to je svima jasno, a put kojim su krenuli mi se sviđa. Problematičnog Lawsona su poslali u Houston i time su dali mnogo prostora rukiju Mudiayu, što je vrhunski potez za budućnost. Pod košem ima mnogo potencijala i materijala za budućnost, prije svega mislim na Farieda, Nurkića, Lauvergnea i Jokića. Pratio sam ljetnju ligu, a prošle godine sam dosta gledao Mega Vizuru (trenutno – Mega Leks) u ABA ligi, i čini mi se da je Jokić strašan igrač: jak, dobar šut, a zna da igra košarku.

Draško: Bivši GM Ujiri je prije 2 godine shvatio da je ova ekipa dosegla svoj plafon i otišao za Kanadu, ali je upravi trebalo još sezona i po da prihvati neminovnost – sa postojećim igračima i stilom igre više nisu konkurentni. Čak ni teška povreda prve napadačke opcije Gallinaria nije “poremetila” planove upravi, pa su i pred prošlu sezonu angažovali par iskusnih igrača, nepotrebno dajući i mlade snage za njih (npr Fournier za Afflaloa). Ljetošnji trade Lawsona  (uz ranije valjda konačno  dao signal u kom se pravcu ide,  i sad imaju priliku da razviju Nurkića ( kombinacija raznovrsnog napada i vrhunske odbrane,  povrede glavna prijetnja razvoju) i Mudiaya (šut za sad loš, ostalo na NBA niviou iako je još dijete) do All Star nivoa, a Lauvergne (idealan za ulazak s klupe jer može da pokrije obje centarske pozicije) i Harriss da postanu dio rotacije kluba.  Jokić mi je najveća nepoznanica – u Megi je nabijao nevjerovatne brojke imajući potpunu slobodu u igri, ali je već u prvim izjavama po dolasku u novi klub najavio da će morati fizički dosta da ojača ne bi li i fizički mogao da parira svojim rivalima pa će biti zanimljivo pratiti proces razvoja.

Advertisements

29. Portland Trail Blazers

piše: Draško Milić


Skor u prethodnoj sezoni: 51-31
Učinak u PO: prva runda

PG SG SF PF C
Damian Lillard Gerald Henderson (CHA) Al-Farouq Aminu (DAL) Ed Davis (LAL) Mason Plumlee (BKN)
Tim Frazier CJ McCollum Moe Harkless (ORL) Noah Vonleh (CHA) Meyers Leonard
Phil Pressey (BOS) Allen Crabbe Pat Connaughton (R) Cliff Alexander (R) Chris Kaman
Luis Montero (R) Mike Miller (CLE)

bahmh46cyy6eod2jez4g21buk

Prethodna sezona

I prošla i pretprošla sezona su im bile gotovo  identične – u toku sezone bi jedna od najboljih prvih petorki u NBA (Lillard, Matthews, Batum, Aldridge i Lopez) pravila veliku razliku i lagano dolazila do PO. Pretprošle sezone su izbacili HOU u seriji punoj preokreta i onda eliminisani od budućeg šampiona SAS, što je dalo nadu da se u narednoj sezoni može još bolje, ali je prošle godine MEM lako razotkrio sve nedostatke ekipe i poslao ih na odmor u pet utakmica.

hi-res-893490e9b10c90926a81c7552bb162ea-crop-exact-440975688
Prošlogodišnja petorka. Jedino je Lillard ostao u Oregonu

Šta očekivati ove godine?

Lakoća kojom su izgubili od MEM (koji takođe ne može da priviri samom vrhu) postala je okidač za najboljeg igrača Aldridgea koji je odmah stavio do znanja da ne želi i dalje da bude u timu koji nikako ne može da se uključi u borbu za vrh i otišao u SAS. Uprava se odmah prilagodila tome, pa su osim Lillarda koji je dobio maksimalan ugovor svi ostali napustili tim – Matthews i Lopez kao slobodni igrači, dok je Batum poslat u CHA za iskusnog Hendersona i mladog Vonleha. Osim Kamana koji ima ugovor i za ovu sezonu, svi ostali iskusni igrači su napustili ekipu i dovedeni su mladi igrači sa svih strana u pokušaju da se kreira novi kostur koji će za par sezona opet na staze uspjeha.

U napadu će sve zavisiti od Lillarda – odmah po dolasku u ligu je pokazao od čega je napravljen, pa za 2 sezone ima više uspješnih šuteva sa zvukom sirene nego 99% aktivnih igrača za cijelu karijeru. Ove godine će imati potpuno odriješene ruke tako da se mogu očekivati i partije sa preko 40 poena i partije sa preko 20 promašaja, zavisno od protivnika i raspoloženja. Sa klupe će ga pomalo mijenjati Frazier Pressey kojima će svaki minut biti dragocjen da dokažu da nisu slučajno tu, jer je kompletna ekipa sastavljena u desetak dana nakon egzodusa. Na beku će iskusni Henderson, zajedno sa mladim McCollumom I Crabbeom koji su u finišu prošle sezone pokazali da imaju potencijala, predstavljati zanimljivu rotaciju, kao i na krilu gdje će novopridošli Aminu Harkless prvenstveno svojom snagom biti nezgodni za rivale.

damian-lillard-chandler-parsons-nba-playoffs-houston-rockets-portland-trail-blazers

Na četvorci će se rotirati Vonleh (koji će imati i više nego dovoljno prostora da pokaže da mišljenje koje je vladalo o njemu tokom studija nije bilo pretjerano, i da su povreda i kontekst uzrok loše prošle sezone) i Ed Davis koji može da nastavi gdje je stao u LAL prošle sezone. Na petici je tek zanimljiva kombinacija – Leonard će vjerovatno nastaviti da vježba šut sa distance pa će predstavljati noćnu moru za sve čuvare koji bi morali da izlaze van reketa, a Plumlee valjda nije isključivo preko veze bio u sastavu SAD tima na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2014.

Zaključak

Sve čestitke za upravu koja je bukvalno u 10 dana odradila rebuilding i pokazala da taj proces ne mora da traje godinama – imaju lidera, mnoštvo raznovrsnih igrača koji bi mogli da se dokažu i protiv kojih nikome neće utakmica biti rekreacija. Ove sezone će sve osim top 3 na dnu biti iznenađenje, ali će sigurno biti dana kad će favoriti polomiti zube na ovoj ekipi punoj energije i željne dokazivanja.

new-blazer-signings-3610879625

Komentari kolega

Dujo: Za razliku od Sixersa kojima rebuilding traje godinama i gdje im se ne vidi kraj tog procesa, Blazersi su taj posao odradili ekspresno – raspustili su skoro sve igrače nakon što je Aldridge odlučio da ode, doveli su brdo talenta (prije svega mislim na Davisa i Vonleha) i stvorili vrlo dobru osnovu za budućnost. Za par godina, plejof će opet biti aktuelan u Portlandu.

Frga: Kapa dolje za blitzkrieg rebuilding, kojim su pokazali da ovaj proces ne mora da traje kao zidanje Skadra. Sastav koji puca od energije i motiva (ne računajući Kamana) ali osim Lillarda, koji jedan od favorita za najboljeg strijelca sezone, ofanzivno to djeluje dosta tanko. Bokovi su popunjeni klasičnim igračima zadatka, dok u Davisu, Vonlehu i boljem od braće Plumlee (nepotizam u NBA je nečuven u posljednje vrijeme) imaju kakav takav potencijal za budućnost. Lillard je dobio ključ franšize u ruke i da vidimo gdje će je povesti u godinama koje dolaze. It’s gonna be a bumpy ride.

 

30. Philadelphia 76ers

piše: Draško Milić


Skor u prethodnoj sezoni: 18-64

PG SG SF PF C
Isaiah Canaan Hollis Thompson Robert Covington Nerlens Noel Jahlil Okafor (R)
Tony Wroten Nik Stauskas (SAC) Jerami Grant Carl Landry (SAC) Furkan Aldemir
Kendall Marshall (FA) JP Tokoto (R) JaKarr Sampson Christian Wood (R) Joel Embiid
Pierre Jackson (R) Jordan McRae (R) Richaun Holmes (R)
Scottie Wilbekin (R) TJ McConnell (R) Gerald Wallace (BOS)

7034_philadelphia_76ers-primary-2016

Prethodna sezona

Koliko god da su bili loši, NYK i MIN su bili još gori. Svog najboljeg igraca MCWa su pretvorili u pika Lakersa, a pošto je ove godine taj pik imao zaštitu na prvih 5 (Lakersi su bili drugi i pokupili Russella), Sixersi čekaju sledeći draft, gdje postoji zaštita na prva 3 pika.

Šta očekivati ove godine?

Posljednjih godina su na draftu uvijek birali centre tako da bi u kvartetu Noel, Embiid, Šarić, Okafor trebalo da imaju rotaciju za budućnost – Noel se već dokazao kao defanzivni specijalista, Okafor je dugo bio kandidat za prvog pika na ovogodišnjem draftu, Embiid pominjan kao novi Hakeem, a Šarić već sa 19 pokazao ekstrakvalitet i vodio Cibonu do ABA titule protiv realno kvalitetnijih protivnika. Prva dvojica bi trebalo da budu glavni igrači u sezoni, dok će s druge strane Embiid zbog povrede stopala propustiti i drugu sezonu za redom, a Šarić nastaviti da se čeliči u Evropi. Kako su dvojica kreativnijih i dalje odsutni, biće zanimljivo kako će trener uklopiti Noela i Okafora, posebno u napadu – prvi je na preko 2m od protivničkog koša bezopasan, dok je drugi još uvijek zelen da bi nastavio gdje je stao na fakultetu – kad ga je Porzingis onako šklolovao ljetos u Las Vegasu, što li će mu tek iskusniji priređivati tokom sezone. Sa njima dvojicom vjerovatno prestaje opis igrača koji bi mogli do veće minutaže i u drugim timovima. Uz njih, tu je sticajem okolnosti i Landry koji će vjerovatno u toku sezone biti iskorišten za neki trade, kao što je i došao, jer će nekoj od ekipa kojima NBA nije revijalno takmičenje i poslužiti. Od visokih je tu još Aldemir koji ni u Evropi nije bio neka klasa (potvrđeno i na nedavnom Evropskom), pa su mu život u USA i primanje plate od igranja košarke uspjeh.

joel-embiid-11-of-the-philadelphia-76ers-2014-billboard-650
Čekaćemo još jednu sezonu do debija Joela Embiida

Na pleju su Canaan koji je do dolaska u 76erse korišten u minimalnim rolama kad treba potrošiti par napada u slučaju da ga krene šut i Wroten koji konstitucijom i stilom igre mnogo više podsjeća na atletičara nego košarkaša – ulascima sa klupe će pojačavati ritam utakmice jer od njegovih šuteva više strahuju table i gledaoci u prvim redovima tribina nego protivničke ekipe (šut za 3 do sad po sezonama 25, 21 i 26%). Na boku će se mijenjati gomila igrača kojima će i ova sezona uglavnom poslužiti za napredak i profilisanje – Covington i Thompson kao 3&D opcije, Stauskas da vrati renome vrhunskog šutera kojim je zaradio visoku poziciju na draftu. Gerald Wallace, kojeg pamtimo još iz doba kad su Kingsi bili jedna od najboljih ekipa lige, je takođe ljetos slučajno dospio u ovu ekipu i moći će sa klupe da gleda gomilu igrača koji su još bili u vrtiću kad je on došao u ligu. O ostalim rukijima ne znam ništa, ali će svi imati prilike da se dokažu u sistemu kojim trener Brown cijedi svaku kap kvaliteta ne bi li ekipa ličila na nešto. Kad se sve sabere, trener je možda i najbolja karika u ovoj ekipi koja zadnjih par sezona služi za ispitivanje strpljenja gledaocima i upravi lige jer se uporno bore za što više pikova na draftu u sklopu Hinkijevih egzibicija.

Zaključak

Prvi su kandidat za najviše loptica u bubnju, trebaće neko baš da se potrudi da ih prestigne, kao što su to uradili NYK i MIL zadnje dvije sezone. Osim borbenosti i jakog tempa kojima će s vremena na vrijeme pobijediti utakmicu, teško da ima nekog argumenta za pomjeranje sa ove pozicije.

HOUSTON, TX - MARCH 27: The Philadelphia 76ers wait near the bench during a timeout during the game against the Houston Rockets at the Toyota Center on March 27, 2014 in Houston, Texas. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and or using this photograph, User is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. (Photo by Scott Halleran/Getty Images)

Komentari kolega

Frga: Jedna od rijetkih ekipa čija se pozicija, poput poslaničkih penzija u našem parlamentu, konsenzusom utvrdila. Iako se očekuju solidni defanzivni učinci bazirani na mladost i trku, uzimajući u obzir  da u rukama nemaju 90 datih poena po meču, mogu već da se raduju novom lutrijskom piku. Noel se izdvaja kao jedini legitimni NBA igrač iako on ima svoje ofanzivne nedostatke. Okafor me je razočarao već tokom finala NCAA gdje ga je Kaminsky pojeo u oba pravca, a bojim se da ni Embidd ni Šaric, kada konačno stignu, nisu kadri da budu išta više od igrača rotacije. Sve u svemu, Phila će jedino bito interesantna za kladionicu – igra ispod poena.

Dujo: Sve je iznad rečeno, kada su u pitanju očekivanja od 76ersa u ovoj sezoni. Po imenima, ovo je i dalje NCAA ekipa (kao i prethodnih nekoliko sezona), a nadamo se da publika u Philadeplhiji neće trpjeti Hinkija i upravu koliko Crnogorci trpe vladajuću partiju (taj rebuilding bi imao tendenciju da traje vječno). Prošle godine sam, vjerovali ili ne, čak i ispratio nekoliko njihovih utakmica (razlog – Covington mi je bio u fantasy ekipi), a ove nemam namjeru, osim ako ne budu igrali u plejofu 🙂
Što se same budućnosti tiče, ne mislim da će biti sjajna, jer svi oni visoki pikovi koje su godinama skupljali ne obećavaju puno: Okafor je ograničen, Šarić je na Eurobasketu pokazao da zna biti drven (iako mu vjerujem još uvijek da može nešto napraviti), a Embiid pauzira drugu godinu, a to mora ostaviti traga.

Love over gold – Early power rankings

Kao što smo i najavili, do početka NBA sezone 2015-2016 ćemo secirati i analizirati svaku ekipu pojedinačno.

nba_power1_cr_576x324

Sklopili smo power rankingse, a u donjoj tabeli možete vidjeti odabir svakog od autora na ovom blogu, kao i konačnu listu koja je nastala presjekom tih rankingsa. Po toj zadnjoj koloni ćemo i ići sa analizom timova, od najgore ekipe do najbolje.

pr

Ideja je da svako od autora analizira po 10 ekipa (po bojama u gornjoj tabeli možete vidjeti ko će pisati o kojoj ekipi), a ostala dvojica će davati komentare na analizu cijenjenog kolege.

NBA rules! 🙂

Learning to fly – WEST

piše: Draško Milić


A evo i drugog dijela posta u kojem ćemo ukratko analizirati zapadnu konferenciju.

2996

Dallas Mavericks

aka: Cubanova posla

Vlasnik Cuban jeste uvijek privlačio pažnju, ali nema sumnje da su većina poteza bili pravi, pa je ekipa predvođena Dirkom već više od deceniju u samom vrhu. Prošle godine su počeli dobro sa Chandlerom, ali je angažovanje Ronda potpuno poremetilo ekipu koja je počišćena na startu PO. Romansa sa Jordanom je neuspješno završena, otišli su Ellis i Chandler, stigao je Matthews tako da poslije dugo vremena ova ekipa nije favorit za vrh već će Dirk provesti sezonu predvodeći tim osuđen na skupljanje kuglica za draft.

Denver Nuggets

aka: na pola puta

Ova ekipa je uvijek nekako na pola puta do cilja – dok je bio Carmelo bili su između sredine i vrha, od njegovog odlaska na ivici doigravanja, a sada i na putu potpunog rebuildinga. Na žalost, ovo posljednje im je tek postalo jasno u toku prošle sezone, pa su tako potpuno bacilli jednu sezonu. Trejdom Lawsona postao je jasan smjer kuda se ide, Faried, Gallinari, Chandler su ostali kao osigurači da ipak ne odu na samo dno, a istovremeno mogu poslužiti i za trade u toku sezone. Talenata imaju u izobilju: Mudiay, Nurkić, Louvergne, Jokić, Harris… Ostaje da se vidi kako će teći njihov razvoj.

Golden State Warriors

aka: tataratirci

Ovo je možda i najbolji primjer kako se u par sezona dobrim potezima uprave može od lutrije do titule, tj od gledanja nekad Richardsonovog, kasnije Montinog iživljavanja do potpune nesebičnosti svih koji se nađu na terenu – odlični draftovi (Curry, Thompson, Green, Ezeli, Barnes) uz par iskusnih igrača i trenera koji je shvatio da okupljanje dobre trenerske ekipe mnogo znači. Imali su doduše i sreće, pa na putu do cilja nisu naletjeli na Spurse ili Clipperse ili zdrave Thundere, ali kako su od početka do kraja bili najbolji, malo štucanja u finalu protiv premorenog protivnika ne može pokvariti utisak. Svi su ostali na okupu (Lee zamijenjen za J.Thompsona zbog poreza) tako da ćemo i narednih par godina imati prilike da uživamo u prezentaciji rijetko viđenog zajedništva koje na momente podsjeća i na legendarnu dječiju emisiju.

Houston Rockets

aka: Eksperimentisanje bez granica

GM Morey je posljednjih sezona uveo pravu revoluciju – od metodologije dovođenja igrača pa do načina igre koji se svodi na jurnjavu i šutiranje trojki iz svih mogućih pozicija. Pokazao je mnogima kako se rizik ponekad isplati pa u Hardenu dobio igrača koji može sam da vuče ekipu ka vrhu, mada i pored Howarda i dalje traži još jedan dobar plijen prije napada na sam vrh. Ove godine je gotovo za ništa ulovio Lawsona koji bi trebao sa Hardenom i Beverlyem da čini jednu od najboljih bekovskih rotacija lige, a uz zdravog Dwighta cilj je sigurno za jednu stepenicu viši od prošlogodišnjeg – finale Zapada.

Los Angleles Clippers

aka: godinama u vrhu, nikad na vrhu

Dolaskom Paula uz Griffina ova ekipa je osuđena na visok plasman, ali još uvijek nije i potvrdila to u doigravanju. Prošle godine su izbacili SA u najboljoj seriji u PO, ali su onda podsjetili na stare dane i eliminisani od realno slabijeg Houstona koji je bio na koljenima nakon par laganih pobjeda i 40min dominacije  u prelomnoj utakmici. DeAndre je, nakon zapleta  iz španske serije ostao, a ako Pierce ostane na prošlogodišnjem nivou i Lance podsjeti na igre iz Indiane ova ekipa bi konačno mogla i na sam vrh – CP3 i Blake ove godine baš nemaju nikakvo opravdanje za još jednu sezonu koja bi se završila prije juna.

deandre-jordan

Los Angeles Lakers 

aka: Poljednja igra Kobijeva

Igrač, koji je prvo uz Shaquilea, a kasnije Gasola, uzeo 5 titula nije uspio da shvati poput Timmyja i Dirka da je njegovo vrijeme prošlo, već i dalje misli da je najbolji, i zbog toga je potpuno zakopao ekipu zadnjih par godina. Ne treba ići dalje od posljednjih par dana – u LA su nekad dolazili svi, a sad prije odu i u Milwaukee nego u Holywood. Shvatila je to konačno i uprava pa su nakon nemogućnosti da dovedu igrača koji bi preuzeo ekipu na sebe (misija Cousins), morati posvetiti razvoju mladih igrača – prošlogodišnjih rookiea Randlea i Clarksona i ovogodišnjeg ekstratalentovanog Russella. Za početak, teško će do lopte pored Kobea, Lou Williamsa i Younga koji su rigorozni po pitanju posjedovanja lopte kao mađarska policija za sirijske azilante.

kobe-bryant-24-of-the-los-angeles-lakers

Memphis Grizzlies

aka: međedi

Ništa bolje ne može opisati ovu ekipu od samog im naziva koji oslikava njihovu filozofiju igre sa dobrom odbranom, mnogo kontakta i guranja u reketu. Več godinama traže šutera na boku koji bi malo raširio igru, ali do sad bez previše upjeha, pa kad se naleti na ekipu koja može da odigra dobar napad (SAS, GSW) ostaju bez rješenja. Marc je ostao, ostatak ekipe je tu, stigao i Matt Barnes, da uz Allena i Randolpha formira vjerovatno najprgaviji trio lige. Ako Marc i Zack ostanu u komadu,  a usput  ulove nekog šutera (ili ako kojim slučajem Lee vrati formu sa početka prošle sezone) možda se konačno umiješaju u sam vrh.

Minesotta Timberwolves

aka: konačno u rebuildingu

Garnett je dugo držao i ovu franchizu iznad stanarda u PO, a nakon njega isto je sa mnogo manje uspjeha probao i Love. Prošle godine je ipak shvatio da ekipa koja uzme 3 pleja na draftu a ne uzme Stepha, svake godine gomila igrače koji im ništa ne trebaju osim da zauzimaju mjesto mladima i uz to ne priznaje da pripada donjem domu ne zaslužuje još jednu šansu. Ako Saunders i ekipa oko njega uspiju da upropaste i ovu generaciju gdje uz najveću legendu kluba imaju 3 posljednja prva pika Benett (nije taj kalibar, ali može poslužiti), Wiggins i Anthony Towns, i nekoliko talentovanih igrača poput Dienga, Bjelice, Mohameda, La Vinea… stvarno bi trebalo da budu ekipa koju svi izbjegavaju u širokom luku. Da li su konačno shvatili viđećemo brzo – Peković i Martin kao igrači koji igraju samo napad nikako ne treba da pripadaju ovom društvu pa bi i par pikova bila korisna zamjena.

New Orleans Pelicans

aka: Obrva i ostali

Prije par godina imali su sreću da na draftu dobiju igrača koji je već sad među najboljima u ligi i koji je potisivanjem novog ugovora prihvatio da i narednih 5 godina nosi sve na leđima. Uprava se baš i nije potrudila da mu nađe prave saigrače, ali su već prošle sezone stigli među 8 najboljih na paklenom Zapadu. PO je realnost i ove sezone, iako se nisu baš proslavili ovo ljeto preplaćivanjem mediokriteta kao Ašik ili Ajinca, a od sazrijevnja ekipe koja je ostala u gotovo istom sastavu uz novog trenera Gentrya, koji je bio jedan od tvoraca fenomenalnog napada aktuelnog šampiona, će zavisti dalji napredak.

Anthony-Davis-1-610x360

Oklahoma City Thunder

aka: last chance; aka: ko ne plati Hardena platiće Kantera

Fenomenalnim draftovima napravljena je ekipa koja je još prije 5 godina bila u finalu konferencije i od tada je svake godine sve slabija – Harden za Martina i pikove, Martin ode, pikovi ne napreduju, i tako u nedogled. Upava je zamišljala da vrijeme stoji i konstantno podmlađivala ekipu, držala Perkinsa u petorci koji je pravio više štete nego korist i tek u finišu prelaznog roka prošle sezone pokazali da su sposobni i da ponekad pojačaju ekipu, a onda ljetos i da smijene nesposobnog Brooksa i dovedu jednog od najboljih na koledžima – Donovana. Durant, jedna od najboljih napadačkih opcija ovog sporta svih vremena, je propustio gotovo cijelu prošlu sezonu, a ako se ne dođe do vrha vjerovatno će u završetkom naredne sezone, svoje 9. u ligi  otići u neke druge krajeve koji su sposobni da mu garantuju borbu za titulu prije no što pređe tridesetu. Russ, Ibaka su tu i dalje i takođe svjesni važnosti naredne sezone koja bi mogla da donese titulu, ali isto tako i potpuni raspad ekipe jer i njima brzo istuču ugovori, pa bi Kanter na miru šutirao po 20 puta svako veče da opravda ugovor.

Screen-Shot-2012-03-26-at-11.10.37-PM

Phoenix Suns

aka: nepredvidivi

Ekipa je početkom prošle decenije harala ligom u ritmu 100km/h i postala primjer mnogim današnjim ekipama. Odlaskom Nasha i Amarea era je završena i Hornacek je dobio na upravljanje potpuno novi roster prepun nedokazanih igrača. Pretprošle sezone su oduševili i na lošiji međusobni skor ostali bez PO iako su bili pred sezonu favoriti za top 3 pika, prošle igrali malo lošije od očekivanog, pa će biti zanimljivo kak oće ići ove godine. Konstantno prave dosta izmjena u sastavu, nekad pogode (Bledsoe trade) nekad i ne (odlazak Dragića, Thomasa) ali su uvijek u centru dešavanja. I ljetos je kod njih bilo zanimljivo – iako je Len pokazao da se može ozbiljno računati na njega doveden je Chandler (na vjerovatno predug ugvor od 4 godine), a onda su se bespotrebno odrekli par mladih igrača ne bi li ulovili LaMarcusa koji je ipak odigrao na sigurno i zaobišao pustinje Arizone. Čini se da će i ove godine ostati na ivici doigravanja – jači su od nekih ekipa, ali i dalje vjerovatno nedovoljno da se vrate među najbolje.

Portland Trail Blazers

aka: brzi rebulding

Philla i ostali bi mogli dosta da nauče od ove ekipe koja je u mjesec dana prihvatila činjenicu da najbolji igrač želi da ide, i shodno tome napravila strategiju. Osim novog vođe Lillarda ostatak petorke je napustio ekipu a dovedeni su mladi igrači koji imaju prostora za napredak uz i dalje dosta slobodnog prostora za dovođenje igrača. PO će biti neostižan cilj, ali ni sezone sa ispod 30 pobjeda im se neće dešavati u kontinuitetu.

Sacramento Kings

aka: lost in time

Trenutno, ovo je vjerovatno ekipa sa najvećim rasponom između želja i mogućnosti (dobro, uz LAL) koja teško da će skoro krenuti uzlaznom linijom – u vrhu su lutrije, a ciljaju uvijek PO (obično do sredine novembra). Imaju igrača za koga bi 3/4 menadžera bilo u stanju da ubije i stvara ekipu oko njega, a onda izvedu poteze kojima sami sebe osakate. Za ovo zadnje ne treba bolji primjer od ljetošnjeg trejda – godinama traže šutera koga su možda bili ulovili prošlim draftom (Stauskas) ali ga bespotrebno daju da bi oslobodili prostor za dovođenje igrača. Imaju Cousinsa, a dovode dvije petice u par dana koje su uglavnom pozante po igri u odbrani (Cauley Stein na draftu i Koufosa kao slobodnog igrača), a imaju Karla na klupi kome ekipe lete po terenu.  Doveli su kasnije i Ronda, Belinellia, Setha Currya i Carona Butlera, ali opet teško da će uspjeti da se uguraju među 8 osim u slučaju raspada ekipa poput Oklahome prošle godine jer UTA, PHO, možda čak i MIN za sad izgledaju bolje.

San Antonio Spurs

aka: neuništivi

Gotovo sam siguran da bi lagano uzeli titulu samo da nisu Clippersi odigrali protiv njih najbolju seriju u istoriji kluba. Posebno tu mislim na finale – osakaćeni Cleveland bi bio ispraćen metlom jer James protiv uigrane mašinerije i Kawhija ne bi mogao da pravi razliku kao protiv GSW.  Timmy je još jednom potvrdio status top 5 svih vremena dominirajući i sa punih 39 godina, a pošto ostaje i ove godine red bio bio da mu se saigrači malo oduže i probaju da ga titulom isprate u penziju. Uprava je zato odradila najbolji mogući posao – stigli su Aldridge i West, da popune rupe odlascima Splittera, Josepha, Belinellia; stigli su McCollum, Marjanović i par mladih igrača. Ukratko – RC Bufford i Gregg i dalje pokazuju kako sistematskim i kvalitetnim radom i u selendri (SA to jeste za USA uslove) možeš imati dinastiju pa ih sada pola lige pokušava kopirati.

Utah Jazz

aka: uspjeli rebuliding

Konačno, evo i pravog primjera kako bi rebuilding trebalo da izgleda. Nakon što Kirilenko, Deron i Boozer nisu doveli do vrha, Big Al, Millsap i družina ni do plejofa, date su odriješene ruke Haywordu i Favorsu da vode ekipu na staze devedesetih. Uz trenera Snydera je prošle sezone ekipa pokazala potencijal, a posebno u zadnjih par mjeseci pokalaza što možemo očekivati ove – zaključan reket sa igračem koji ima jedan od najvećih raspona ruku svih vremena – Gobertom i Favorsom, svestranim Haywordom i zanimljivim napadačkim opcijama Hoodom, Burksom i Burkeom. Nažalost, ekstratalentovani Exum će propustiti sezonu zbog povrede, ali svakako ostaju glavni kandidat za osmo mjesto kad velika sedmorka zauzme svoja.

hi-res-adc98c9dd35cf787f309436ddd95ce1d_crop_north

Learning to fly – EAST

piše: Draško Milić


Već par sedmica ste mogli čitati tekstove vezane za Eurobasket, a kako je NBA ipak glavna tema ovdje, poželjećemo vam i zvaničnu dobrodošlicu na blog koji će se prvenstveno baviti najboljim klupskim takmičenjem na planeti. U prvom tekstu, koji zbog obimnosti ide iz 2 dijela, probaćemo ukratko da se osvrnemo na trenutno stanje svake ekipe, uz osvrt na dane prelaznog roka. Ovo je samo kratak pregled, a svaku ekipu ćemo analizirati posebno. Krenimo redom, prvo banda sa istoka.

2995

 

Atlanta Hawks

aka: kad porastemo bićemo Spursi

Dugogodišnji šampioni prosječnosti (prva runda PO svake godine) prije par sezona konačno su uvidjeli da to ne vodi nikud, pa su se prvo riješili ogromnog Joeovog ugovora, pred prošlu sezonu pustili i Josha niz vodu i u januaru ove godine bili po učinku najbolja ekipa lige. Budenholzer je posložio ekipu po ugledu na velikog učitelja Grega i bili su jedno od prijatnijih iznenađenja sezone. Carroll je otišao, Millsap ostao, Splitter došao; Horford, Teague su u najboljim godinama, uz još nekoliko jako dobrih igrača za ovaj sistem predvođenih Korver Counterom se i narednih par godina može očekivati ostanak u vrhu, ali bez previše šansi za ulazak u veliko finale.

Brooklin Nets

aka: neuspio pokušaj stvaranja Chelsea u NBA

Kad je prije par sezona ruski milijarder Prokhorov kupio ovaj tim, pokašao je, kao njegov poznatiji zemljak, parama da napravi za kratko vrijeme veliku ekipu. Srećom po ovaj sport – NBA nije fudbal pa da se sve može uraditi sa par stotina miliona, a i nije baš našao prave ljude da vode projekat. Prošle sezone su se nekako uvukli u doigravanje, a ove godine su konačno shvatili da ovaj koncept ne vodi nikud pa su se riješili Deronovog ugovora dogovorenim razlazom, i uz trejdove i odlaske još par igrača se spustili ispod granice za plaćanje poreza.  Lopez i Young su produžili ugovore, Joe i dalje može ponekad da uhvati šutersku seriju, ali teško da se ove godine mogu opet provući među 8 najboljih čemu će se najviše obradovati sledeća ekipa na ovoj listi.

Boston Celtics

aka: čekajući novu dinastiju zabavljamo se trgovinom, skupljanjem pikova i draftovima

Najuspješnija ekipa lige je od kraja 80tih imala samo bljesak kad su dugogodišnjem vođi Pierceu doveli Allena i Garnetta i osvojili titulu. Par godina su pokušavali da sa tom osnovom sa manjim promjenama opet nešto urade, a onda je čak i The Truth otišao da ne gleda što se radi dok u svakom prelaznom roku Ainge izvodi akrobacije i skuplja pikove kao da se bavi trgovinom na nekadašnjem Tuškom putu. Trenutno imaju jedan od čudnijih rostera u ligi – gomilu bekova bez stabilnog šuta i visokih igrača koji bi mogli da godinama ne uđu u protivnički reket (u profil se uklapa i Amir Johnson kao glavno ljetošnje pojačanje), ali ipak imaju gotovo 3 petorke igrača koji mogu koristiti. Ulazak u PO je neizvjestan, ali obzirom na broj igrača koje imaju pod ugovorima sigurno je da će i u toku ove sezone biti jedni od najaktivnijih na tržištu u pokušaju da konačno ulove novog nosioca igre. Uz to, imaju jednog od najtalentovanijih trenera u ligi koji i iz ovakvog skupa izvlači maksimum i neugodan je protivnik za sve ekipe i kad je po kvalitetu lošiji.

Chicago Bulls

aka: div koji nikako da se probudi

Već godinama je ova ekipa među najboljim na Istoku, ali povrede Rosea, čudni načini vođenja ekipe Thibodeaua i škrta uprava koja se prelako odricala mnogih korisnih igrača da ne bi plaćali porez (da ne idemo dalje od Korvera) su ih dijelile od samog vrha. Doveden je novi trener Hoiberg, Jimmy je dogovorio ostanak i ako se navikne da ne mora da igra preko 35 min kao zadnjih sezona, onda bi mogao da vodi ekipu do same završnice. Gasol će teško ponoviti prošlu sezonu (mada je na Eurobasketu opet bio klasa za sebe), ali bi povećana minutaža Mirotića i zdravi McDermott mogli da unesu nove sadržaje u napad koji baš i nije bio lijep za gledanje posljednjih godina.

150507123432-20150507-mip-jimmy-butler.1200x672

Cleveland Cavaliers

aka: Živio Kralj

Povratak Kralja je opet vratio u život ekipu koja je u međuvremenu bila specijalizovana za skupljanje prvih pikova na draftu – 3 u zadnjih 5 godina. Okupljen je i dobar prateći orkestar, ali su povrede značajno umanjile šansu da se odmah dokopaju titule protiv na momente zbunjenih Warriorsa. Svi ostaju jer je uprava spremna da ruši Brooklinov rekord u plaćanju poreza na luksuz, a doveden je i Moe Williams da pojača rotaciju na spoljnim pozicijama. U narednih par godina ne bi trebalo da bude pitanje ko će biti najbolji na Istoku, samo da još sačekaju pogodnog rivala u finalu i slavlje na ulicama može da počne.

Jun 9, 2015; Cleveland, OH, USA; Cleveland Cavaliers forward LeBron James (23) signals to the crowd during the fourth quarter against the Golden State Warriors in game three of the NBA Finals at Quicken Loans Arena. Mandatory Credit: Bob Donnan-USA TODAY Sports

Charlote Hornets

aka: bobcats

Leteće visočanstvo s zadnjih par godina zanima upravljanjem ovom franchizom koja je dugo bila sinonim za neuspjeh. Pretprošle sezone su dovođenjem Big Ala i razvojem par mlađih igrača uspjeli da uđu u PO što je za njih ogroman uspjeh, ali je prošla sezona opet bila katastrofalna – što zbog lošh poteza uprave (Lance) što zbog povreda većine bitnih igrača (Al, Kemba). Ljetos su pokazali da su spremni da priznaju greške pa su dovedeni Batum, Hawes i rookie Kaminski, pa bi konačno mogli nešto da pogode van reketa, tako da imaju realne šanse da se opet nađu u doigravanju a onda i počišćeni u prvom krugu.

Detroit Pistons

aka: Stanova banda  – možda novi Bad boysi?

Nakon par godina pravog haosa koji su pravili uprava i treneri, prošle godine je doveden van Gandy da proba da vrati ekipu na puteve stare slave. Nije ni njemu baš najbolje počelo, ali je za razliku od prethodnika bio u stanju da odmah prizna grešku i nastavi dalje – glavno pojačanje Josh Smith je brzo postao najveći problem pa je otpušten u sred sezone i ekipa je odmah dobro odreagovala. Monroe je napustio ekipu ali su došli Ilyasova, Morris, rookie Johnson i sad bi trebalo da ima šutere koji mu trebaju da uz ekstratalentovanog Drummonda budu ekipa za izbjegavanje i kandidat za ulazak među najboljih 8.

37fb6bf94848acb7e8cf6da2adedddc7_crop_north

Indiana Pacers

aka: novi početak

George je propustio cijelu sezonu i od finaliste Istoka dobili smo ekipu koja nije mogla ni među 8. West je svjestan da mu je ostalo još par sezona otišao je u klub koji se bori za tutulu, Hibbert je završio Lakersima. Doveden je Ellis da malo pomogne u kreaciji, igra će vjerovatno biti maksimalno ubrzana, ali nedostak dubine u sastavu upućuje da možemo očekivati sezonu kao proteklu na ivici ulaska među najbolje.

Milwaukee Bucks

aka: konačno nisu loozeri

Ekipa je godinama bila možda i najizbjegavanija u ligi među igračima, što zbog rezultata (osim par sezona sa Allenom i Robinsonom kad se dolazili do finala Istoka) što zbog neatraktivnosti grada. Međutim, od dolaska novog vlasnika prije par sezona krenuo je talas dolaska brojnih mladih igrača tako da ovih dana možda imaju problema da smanje njihov broj jer ih imaju i previše. Dolazak Monroea iako je imao ponude i LAL i NYK u nekedašnju “vukojebinu” samo je potvrda da su na pravom putu. Narednih par godina plasman među 8 ne bi trebalo da dođe u pitanje, a korak više će zavisiti od napretka igrača jer prva petorka: Carter-Williams, Middleton, Giannis, Parker, Monroe – svakako mnogo obećava.

Miami

aka: dok smo u komadu možemo do vrha

Nakon osvojene titule odlazak Jamesa i povrede svih bitnih igrača su ostavili ovu ekipu van PO zone. Međutim, Dragić, Wade, Deng su ostali, Bosh se vraća, Hassan je bio jedno od otkrovenja lige i jedna od najboljih prvih petorki je tu. Uboli su i na draftu igrača koji odmah može biti od koristi (Winslow), doveli Greena, Amarea; McRoberts se valjda oporavi i uz par iskusnih s klupe (Udonis, Chalmers, Birdman) ni Cleveland nije nepobjediv ako budu zdravi kad se bude odlučivalo.

New York Knicks

aka: Zen team

Prošle godine je doveden Phil da konačno vrati jednog od simbola Lige na puteve uspjeha, Carmelo je odlučio da odbaci ponude CHI i HOU i borbu za titulu i navijači su se ponadali dobroj sezoni. Ipak, realnost je pokazala da su daleko od toga i da tek treba graditi ekipu što neće biti ni malo lako obzirom na nove tendencije da igrači prvo biraju uspješan klub i dobre saigrače, a tek onda grad. Kako će Carmelo podnijeti još par sezona rebuildinga ostaje da se vidi, ali ko mu je kriv kad je sam izabrao svijetla Manhattana ispred dobre košarke. Doduše, dovedeni su par igrača (Robin Lopez, Afflalo) kao i Porzingis na draftu, Calderon će valjda biti zdrav pa nećemo imati katastrofu kao prošle godine, ali teško da baš mogu odmah da uskoče među najbolje.

phil-jackson-with-spike-lee

Orlando Magic

aka: sunny days may be back

Shaquille, Hill, Mcgrady, Howard su nekad vukli ovu ekipu ka vrhu, a zadnjih par sezona se uzaludno traži neka takva zvijezda. Imaju mlad i perspektivan sastav koji bi konačno ove godine mogao da se uključi u borbu za PO. tj – ako se ne uključe opet će biti potrebni rezovi jer nijedan rebulding nema smisla ako traje vječno (detaljnije pogledati pod stavkom Hinkie). Vučević je proše godine za malo završio na all star meču, Oladipo je valjda odležao dječije bolesti, Harris je ostao pa uz još niz mladih igrača kojima se nedavno pridružo i Hezonja sve ispod 45% pobjeda treba smatrati neuspjehom.

Philadelphia 76ers

aka: Hinkieva igrica

U istoriji Lige bilo je raznih eksperimenata, ali pri ovome što Hinkie priređuje klubu, navijačima i cijelom svijetu zadnjih par godina sve gubi smisao. Sezona se svodi na biranje rookiea, isprobavanje 135 igrača po sezoni i standardnom plasmanu među top 2 na dnu što će i ove godine biti slučaj. Do kad će ovo trajati znaju vjerovatno samo vlasnici, a do tada če se baviti skupljanjem talenata, pa makar to svake godine bio centar kome je potreba bar jedna sezona odmora da debituje.

Toronto Raptors

aka: nova Atlanta

Što je Atlanta bila do prije par sezona, Toronto je već 2 sezone i vjerovatno će biti još par narednih – uvijek među 8 i to je to. U odnosu na prošlogodišnju ekipu doveden je Caroll (izgleda mu ne odgovara da ide na vrh sa Atlantom, a možda želi i veću ulogu), a stigao je i Biyombo da olakša Jonasu život u reketu, kao i superiskusni Scola i mladi Joseph. Otišli su: Lou Williams, Amir Johnson i Vasquez, tako da je u principu ekipa kvalitetom slična prošlogodišnjoj uz razliku što su ofanzivne specijalce zamijenili dobri defanzivci. Pitanje je već odavno da li Casey i dalje zaslužuje da bude tu, ali izgleda uprava ima povjerenje u njega.

Washington Wizards

aka: Čekajući Godoa (šut Walla, napredak Beala, dolazak Duranta…)

Ekipa koja je dugo tavorila na dnu dolaskom Walla i kasnije Beala je postala standardni PO učesnik, čak i učesnik drugog kruga doigravanja, ali za korak više još uvijek nedostaje još nešto – uz ostanak Walla u top 5 igrača na svojoj poziciji, potreban je ulazak Beala u istu kategoriju, a uz Gortata pronalaženje pravih igrača za zaokruživanje ekipe. Dolazak Duranta sljedeće ljeto se mnogo pominjao, a šta će od toga biti  znaćemo tek za godinu. Do tada, PO ne bi trebao da dođe u pitanje osim u slučaju havarije nekog od pomenuog tria, ali i sve preko prolaska prve runde bi bila senzacija.

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Bye Bye Big Mo

piše: Stevan Stanišić Frga


Osnovni je red da, kao blog koji drži do sebe, uputimo poslednji pozdrav  jednoj od najvećih legendi NBA lige – Moses Malone (23 Mart 1955 – 13 Septembar 2015).

1981-Moses-Malone-Kareem-Abdul-Jabbar-080100595-1024x913

Iako je rijetko ko od nas mlađanih basketofila imao prilike da prati Mosesa dok je harao osamdesetih, puki pogled na njegovu statistiku nam moze dočarati o kakvoj dominaciji je bilo riječ. Prvi igrač koji je 1974. godine direktno iz srednje škole zakoračio među profije u tada popularniju ABA ligu (svaka sličnost sa Bokanovom ligom je nenamjerna) i momentalno njome počeo dominirati. Sa visinom od 208 cm, bio je prilično niži od tadašnjih teretnih petica ali ga to nije sputavalo da postane jedan od najboljih skakača u istoriji igre sa blizu 18000 uhvaćenih lopti i 6 titula najboljeg skakača lige. Svoj skakački saldo obrazložio je simpatičnom izjavom: “Nikada nisam vjerovao da ću imati toliko skokova. Svakako je tu najveća zasluga mojih saigrača koji su zaista dosta promašivali i pružali mi nove šanse za skok. Hvala im na tome.” Popularni The Chairman of the Boards nije ostao nedorečen ni kada je riječ o ofanzivi već je sa 27409 poena osmi na all-time listi po broju postignutih poena. Ipak asistencije mu nisu bila jača strana pa je jednom prilikom kada je pomoćni trener Rocketsa poručio Mosesu da mora više raditi na pas igri, Mo mu je odbrusio  “they ain’t paying me to pass.”

Iako možda odijelo ne čini čovjeka, poznato je da u NBA prsten čini legendu (naravno u slučaju da ga ne zaslužiš poput Kuzmića i Miličića), te je i Mosesovu karijeru obilježio taj jedan my precious osvojen 83’ sa Filadelfijom. Početkom osamdesetih mnogi su 76erse smatrali za showtime prije Magic showtime-a iz razloga što su Doctor J, Mo Cheeks i ekipa stilom, na terenu i van njega, pobrali panameričke simpatije. Međutim porazi u finalima su se ređali sve do dolaska Moa a tada je već i protivnicima bilo jasno koliko je sati. Samouvjerenost te ekipe najbolje oslikava kultna izjava Moa pri odgovoru na pitanje novinara šta očekuje od playoff-a, gdje je on izustio ukupno tri identična sloga “fo-fo-fo” (four-four-four) misleći na 3 čistke od po 4:0 do titule. Iako se kasnije ispostavilo da je bilo fo-fi-fo ( ipak je Milwaukee u finalu Istoka iščupao jednu pobjedu) Mosesova igra slogova postala je dio NBA i pop kulture uopšte.

Last respect to a true giant of the game.

RIP Moses Malone

Long walk home

piše: Branko Dujović


U prvom dijelu posta ćemo se baviti analizom osmine finala sa fokusom na raspad sistema u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a kasnije ide i kratka najava četvrtfinalnih duela.

Hrvatska – Češka

Svako ko je gledao utakmicu je bio svjedok jednog klasičnog raspada sistema, gdje su trenutni i budući NBA igrači izgledali kao prvotimci klubova iz druge crnogorske igre.

61110497-bojan-bogdanovic-hrvatska-kosarkaska-reprezentacija.0.0
Posle ovoga, i Bargnani će imati više kredita od mene u Netsima

Svi problemi i sve loše stvari koje su pominjane tokom grupne faze su se odjednom pokazale u punom svom svijetlu (ili tami) u četvrtfinalnom duelu protiv nezgodnih Čeha. Prije svega, Hrvatska nema lidera na terenu. Trebalo bi da je to Bogdanović, ali se on previše stidljivo ubacuje u tu ulogu (na kraju krajeva, i u Netsima je dobijao loptu na kašičicu, nakon Johnsona, Williamsa, Lopeza i ostalih, što mora imati neki trag). Mnogo je bolje izgledao prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Šarić igra na nekom svom standardom niovu, ali nam još nije pokazao da umije povući utakmicu i okrenuti je poput njemu vrlo sličnog all round igrača iz Srbije – Nemanje Bjelice. I dalje čekamo taj njegov skok u igri, a na ovom prvenstvu ga nismo vidjeli. Hezonja je razočarao, ali se sve to može oprostiti zbog toga što je mlad, zelen i – lud, Hezonja je kocka, ako ga imate u timu. Tomić je još jednom potpuno podbacio, po mom mišljenju najmanje njegovom krivicom. Što se tiče pozicije pleja – od Drapera, Ukića i Stipčevića bi se možda mogao napraviti jedan dobar igrač, ali samo – možda.

Mislim i da su očekivanja bila prevelika od ove ekipe. Na kraju se ispostavlja da je i plasman među osam bio preveliki zalogaj.

Prije svega, Hrvatska ima mnogo problema u odbrani. Vrlo loše brane pik igru. Tomić nema brze noge i nije sposoban da se brzo vrati na centra koji se “odmota” iz bloka, te takav tip igrača zahtijeva drugog visokog koji je sposoban krpiti te rupe. Dalje, kada je Ukić u igri (koji je najbolji ofanzivni plej u ovoj ekipi, vjerovali ili ne), Hrvatska ima i rupu na spoljnoj poziciji. Ako pak, koriste Stipčevića ili Drapera kao mnogo bolje presing igrače, onda u napadu imaju igrača manje, iako Stipčević nekad i može ubosti trojku. Zato su Hrvati i forsirali zonu, koja je na momente izgledala potpuno pristojno, ali ipak nemaju dovoljno kondicije, niti dužine da to bude na visokom nivou.

Što se samog napada tiče, osim velikih problema na pleju, potrebno je naglasiti i ignorisanje i nepravilno korišćenje Tomića. Perasović u ovom segmentu ništa nije dobro donio u odnosu na Repešu, i dalje se Tomić prilagođava sistemu umjesto da to bude obratno. Tomić nije low post igrač, on je igrač koji se poput Marca Gasola najbolje snalazi na 5 metara od koša odakle može igrati pik igru, šutnuti sa poludistance ili ga čak možete iskoristiti kao kreatora sa te pozicije. Hrvati mu godinama bacaju loptu u bunar da se gura sa puno snažnijim centrima i onda se čude zašto ne igra kao u klubu. Spoljna linija je igrala prilično nestandardno, i na kraju je jedini Simon zadovoljio svojom igrom.

Česi su zaista prijatno iznenađenje prvenstva, odigrali su odličnu utakmicu. Satoransky je sjajan, jedan od najboljih plejeva na ovom prvenstvu. Vesely nastavlja da teroriše protivničke visoke. Njih dvojica (uz onu minijaturu Jelineka u prvom poluvremenu) su bili dovoljni za ubjedljivu pobjedu.

{99A1CE19-3561-4047-A913-7E1C6117C63B}flexible

Da se vratimo na Hrvate i analizu njihovog raspada. Mislim da ovo nije samo problem sistema u njihovom savezu, već i sistema u okviru države. Kao i u skoro svim državama bivše SFRJ, predsjednici saveza i glavni ljudi su tipovi koji i nemaju puno veze sa košarkom. Hrvatska je osvojila drugo mjesto sa mladima, ali je i to ostalo u sjenci neigranja njihovog najboljeg mladog igrača i budućeg top 10 pika na draftu – Dragana Bendera. Razlog je bio sponzorski ugovor, i mimoilaženje između Adidasa koji je sponzor Hrvatske i Benderovih Džordanki. Money, money 🙂 Hrvatska košarka je otišla u Honduras, kao i naša, kao i košarka u Makedoniji, Bosni. Izuzetak je Srbija, gdje su se Đorđević i pojedini bivši košarkaši ipak latili posla i odlučili da pomognu, za razliku od npr. Dina Rađe, koji izađe sa kritikama svaki put kada Hrvati kiksaju. Kukoča boli ona stvar, puši cigarilose na Kubi, igra golf po Amerikama i uživa. Po mom mišljenju, pošteniji pristup.

toni_kuko__golf_411737S1
Kažeš – opet izgubili ovi naši. E jebem li ga.

Srbija – Finska

Finci su se držali dok su imali municije ili kako kaže ona stara: “Ko živi od šuta, umire od šuta”. Šalu na stranu, Finci su odigrali zaista sjajnu utakmicu i uopšte prvenstvo. Ako se sjećate, Crna Gora je redovno i lagano dobijala njihovu reprezentaciju u prethodnim kvalifikacionim ciklusima. Međutim, Finci su imali ozbiljan program dok smo se mi svađali između sebe, izbacivali igrače iz tima i prozivali preko novina. U međuvremenu su napravili respektabilnu ekipu, kako među igračima (od kojih dosta igra na američkim koledžima) do trenerske ekipe. Osjeća se američki šmek u njihovoj igri i atmosferi oko ekipe i očekujem ih ubuduće uvijek u top 16 ekipa na prvenstvima.

Sve to, naravno, nije bilo dovoljno za Srbiju, o kojima smo ispričali već mnogo. Srbi su jahali Raduljicu dok su mogli, od svih poena, čovjek je dao samo 4 poena preko igrača (uz jedan promašaj), sve ostalo je dobio na tanjir i onda položio ili zakucao. Čim su Finci početkom četvrte četvrtine počeli da udvajaju visokog i malo bolje brane pik igru, ostavili su livade i nekoliko otvorenih šuteva sa spoljnih pozicija i odmah je bilo +20. Očekivao sam da se ranije desi ovo, ali su Finci stvarno šutirali strašno. Možda su tako mogli i do pobjede, ali se to dešava jednom u 1000 utakmica. Jednostavno, Srbija je imala previše oružja za njih.

{1EDF31D8-22B2-4EB1-8D1D-1924937D2D2F}flexible

Letonija – Slovenija

Za Letonce važi vrlo slična priča kao i za Fince – ozbiljan program i dugogodišnji plan rezultira dosta dobrim rezultatima. Prognozirao sam ih kao prijatno iznenađenje i evo ih među osam.

Slovenija je ipak došla u nikad gorem sastavu. Tanki su i prosječni na svim pozicijama. Zdovc je, poput Ivanovića u Bosni, cijedio suvu drenovinu, ali to ipak nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Random thought: Zdovc kao selektor Hrvatske?

Španija – Poljska

Držali su se Poljaci dobro neko vrijema, a onda je proradila crvena furija i lagano prelomila utakmicu. Španci do sada na prvenstvu imaju mnogo upitnika iznad svoje glave, ali ovakva igra pred kraj uliva strah budućim protivnicima, to je sigurno.

Polako dižu formu, a Gasol je ofanzivno nezaustavljiv. Na svoj repertoar je još dodao i šut za 3 poena (ova evropska je još kraća) i to sa nevjerovatnim učinkom na ovoj utakmici – 6/7.

An%20outstanding%20performance%20from%20Paul%20Gasol%20fired%20Spain%20into%20the%20quarter-finals%20of%20EuroBasket%202015

Litvanija – Gruzija

Kao što smo i najavili, Gruzicji su namučili Litvance. Mačiulis je pružio fantastičnu partiju, i trojkom slomio utakmicu. Litvanci i dalje neubjedljivi, ali znaju kako se pobjeđuje. Poštovanje za Zazu i ekipu.

Ostalo (Italija – Izrael, Francuska – Turska, Grčka – Belgija)

Sve očekivano, u nekim slučajevima ne ovako ubjedljivo. Ovi mečevi su riješeni u ranim fazama utakmica, te ih nema potrebe ni komentarisati 🙂

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Najzanimljiviji par četvrtfinala i svi ćemo uživati. Gasol će odigrati na svom nivou, Koufos i Bourussis neće napraviti ništa više od jednog Gortata. Španiji je potrebna bolja igra Mirotića i naravno – spoljne linije. Grčka možda ima dužu klupu, ali ipak prednost dajem Špancima.

Francuska – Letonija

Moji ljubimci Letonci će pružiti dostojan otpor, ali ipak, to neće biti dovoljno za pobjedu protiv domaćina.

Srbija – Češka

Česi će proći kao i Finci, držaće se neko vrijeme, a onda ćemo vidjeti Srbiju koja ide na +10, što zbog toga što su Česi istrošili svoje ofanzivne opcije, što zbog toga što Srbi imaju raznovrsnije oružje za pobijediti.

Litvanija – Italija

Ovo je gušče od prvog meča četvrtfinala između Španije i Grčke. Italija igra toplo-hladno, i može se desiti da dobiju 20 razlike, a može se desiti da ih Litvanija zaustavi. Već sam nekoliko puta naglasio, mnogo zavisi od italijanskih šutera, da li ulaze u crnu seriju ili će biti “on fire”. Tu je ključ utakmice, kao i uvijek, kada su Italijani u pitanju.

Blagu prednost dajem Litvancima.

Powered by WordPress.com.

Up ↑