28. Denver Nuggets

piše: Stevan Stanišić Frga


Skor u prethodnoj sezoni: 30-52

PG SG SF PF C
Emmanuel Mudiay (R) Randy Foye Danilo Gallinari Kenneth Faried Jusuf Nurkic
Jameer Nelson Will Barton Wilson Chandler Joffrey Lauvergne JJ Hickson
Erick Green Gary Harris Matt Janning (R) Darrell Arthur Nikola Jokic (R)
Nick Johnson (HOU) Devin Sweetney (R)  Kostas Papanikolaou (HOU)  Oleksiy Pecherov (FA)

xeti0fjbyzmcffue57vz5o1gl

Prethodna sezona

Na početku prošle sezone, Nugati su imali uobičajena očekivanja – borba za play-off bazirana na ekipnoj dubini i nadmorskoj visini. Shaw je opet namjeravao ići putem koji je Karl svojevremeno utabao, ali mu se nije dalo. Pad forme Gallinarija, poroci Lawsona i psihoze Mcgee-a su bili impuls da GM Connelly raspusti bandu i otpusti Shawa. Nakon odlaska Mozgova, Afflala i ostalih, ostatak sezone je poslužio za uigravanje Nurkića i lov na lutrijski pik.

Mar 13, 2015; Denver, CO, USA; Denver Nuggets forward Danilo Gallinari (8) and Denver Nuggets forward Kenneth Faried (35) celebrate during the first half at Pepsi Center. Mandatory Credit: Chris Humphreys-USA TODAY Sports

Šta očekivati ove godine?

Čini mi se da ulovom Mudiaya imaju dobar temelj za budućnost. Momak iz Konga ima avangardne fizikalije i što je važnije, na malom uzorku, izgleda kao pravi plej- traži saigrače, diktira tempo i dobar je u tranziciji. Od mana mu se izdvaja šut, na kojem će morati naporno da radi, a odlaskom Lawsona, imaće prilike za vježbu. Po bokovima su već veterani Foye, Chandler i Gallinari, koji osim povremenih šuterskih noći nemaju mnogo šta da ponude. Pod košem, pored Manimala, imaćemo gušt da pratimo razvoj balkanske braće Nurkića i Jokića te posrbljenog francuza Lauvergna. Sve to treba da posloži novi trener Malone, poznat kao konzervativan i defanzivno orijentisan stručnjak, koji će nastojati da spusti tempo ovoj klasičnoj run&gun ekipi.

demarcus-cousins-nba-denver-nuggets-sacramento-kings-850x560-203064987

Zaključak

Rebuilding je u jeku te neki takmičarski motivi, naročito na ovako jakom Zapadu, i ne postoje. Svakako da da će nekom od favorita, nakon viška milja i manjka kiseonika, uzeti skalp ali za više od toga nemaju kvalitet. Razvoj mladih je prioritet i sa vjerovatnim visokim pikom na sledećem draftu mogu pridodati ekipi another brick in the wall. Ove sezone fenjer Zapada je u Mile-High Cityju.

DENVER, CO - JUNE 26: The seventh selection in the 2015 NBA Draft Emmanuel Mudiay #0 and Head Coach Mike Malone of the Denver Nuggets pose for a photo during a press conference on June 26, 2015 at the Pepsi Center in Denver, Colorado. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this Photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory Copyright Notice: Copyright 2015 NBAE (Photo by Garrett W. Ellwood/NBAE via Getty Images)

Komentari kolega

Dujo: Ništa od plejofa ove godine, to je svima jasno, a put kojim su krenuli mi se sviđa. Problematičnog Lawsona su poslali u Houston i time su dali mnogo prostora rukiju Mudiayu, što je vrhunski potez za budućnost. Pod košem ima mnogo potencijala i materijala za budućnost, prije svega mislim na Farieda, Nurkića, Lauvergnea i Jokića. Pratio sam ljetnju ligu, a prošle godine sam dosta gledao Mega Vizuru (trenutno – Mega Leks) u ABA ligi, i čini mi se da je Jokić strašan igrač: jak, dobar šut, a zna da igra košarku.

Draško: Bivši GM Ujiri je prije 2 godine shvatio da je ova ekipa dosegla svoj plafon i otišao za Kanadu, ali je upravi trebalo još sezona i po da prihvati neminovnost – sa postojećim igračima i stilom igre više nisu konkurentni. Čak ni teška povreda prve napadačke opcije Gallinaria nije “poremetila” planove upravi, pa su i pred prošlu sezonu angažovali par iskusnih igrača, nepotrebno dajući i mlade snage za njih (npr Fournier za Afflaloa). Ljetošnji trade Lawsona  (uz ranije valjda konačno  dao signal u kom se pravcu ide,  i sad imaju priliku da razviju Nurkića ( kombinacija raznovrsnog napada i vrhunske odbrane,  povrede glavna prijetnja razvoju) i Mudiaya (šut za sad loš, ostalo na NBA niviou iako je još dijete) do All Star nivoa, a Lauvergne (idealan za ulazak s klupe jer može da pokrije obje centarske pozicije) i Harriss da postanu dio rotacije kluba.  Jokić mi je najveća nepoznanica – u Megi je nabijao nevjerovatne brojke imajući potpunu slobodu u igri, ali je već u prvim izjavama po dolasku u novi klub najavio da će morati fizički dosta da ojača ne bi li i fizički mogao da parira svojim rivalima pa će biti zanimljivo pratiti proces razvoja.

Advertisements

29. Portland Trail Blazers

piše: Draško Milić


Skor u prethodnoj sezoni: 51-31
Učinak u PO: prva runda

PG SG SF PF C
Damian Lillard Gerald Henderson (CHA) Al-Farouq Aminu (DAL) Ed Davis (LAL) Mason Plumlee (BKN)
Tim Frazier CJ McCollum Moe Harkless (ORL) Noah Vonleh (CHA) Meyers Leonard
Phil Pressey (BOS) Allen Crabbe Pat Connaughton (R) Cliff Alexander (R) Chris Kaman
Luis Montero (R) Mike Miller (CLE)

bahmh46cyy6eod2jez4g21buk

Prethodna sezona

I prošla i pretprošla sezona su im bile gotovo  identične – u toku sezone bi jedna od najboljih prvih petorki u NBA (Lillard, Matthews, Batum, Aldridge i Lopez) pravila veliku razliku i lagano dolazila do PO. Pretprošle sezone su izbacili HOU u seriji punoj preokreta i onda eliminisani od budućeg šampiona SAS, što je dalo nadu da se u narednoj sezoni može još bolje, ali je prošle godine MEM lako razotkrio sve nedostatke ekipe i poslao ih na odmor u pet utakmica.

hi-res-893490e9b10c90926a81c7552bb162ea-crop-exact-440975688
Prošlogodišnja petorka. Jedino je Lillard ostao u Oregonu

Šta očekivati ove godine?

Lakoća kojom su izgubili od MEM (koji takođe ne može da priviri samom vrhu) postala je okidač za najboljeg igrača Aldridgea koji je odmah stavio do znanja da ne želi i dalje da bude u timu koji nikako ne može da se uključi u borbu za vrh i otišao u SAS. Uprava se odmah prilagodila tome, pa su osim Lillarda koji je dobio maksimalan ugovor svi ostali napustili tim – Matthews i Lopez kao slobodni igrači, dok je Batum poslat u CHA za iskusnog Hendersona i mladog Vonleha. Osim Kamana koji ima ugovor i za ovu sezonu, svi ostali iskusni igrači su napustili ekipu i dovedeni su mladi igrači sa svih strana u pokušaju da se kreira novi kostur koji će za par sezona opet na staze uspjeha.

U napadu će sve zavisiti od Lillarda – odmah po dolasku u ligu je pokazao od čega je napravljen, pa za 2 sezone ima više uspješnih šuteva sa zvukom sirene nego 99% aktivnih igrača za cijelu karijeru. Ove godine će imati potpuno odriješene ruke tako da se mogu očekivati i partije sa preko 40 poena i partije sa preko 20 promašaja, zavisno od protivnika i raspoloženja. Sa klupe će ga pomalo mijenjati Frazier Pressey kojima će svaki minut biti dragocjen da dokažu da nisu slučajno tu, jer je kompletna ekipa sastavljena u desetak dana nakon egzodusa. Na beku će iskusni Henderson, zajedno sa mladim McCollumom I Crabbeom koji su u finišu prošle sezone pokazali da imaju potencijala, predstavljati zanimljivu rotaciju, kao i na krilu gdje će novopridošli Aminu Harkless prvenstveno svojom snagom biti nezgodni za rivale.

damian-lillard-chandler-parsons-nba-playoffs-houston-rockets-portland-trail-blazers

Na četvorci će se rotirati Vonleh (koji će imati i više nego dovoljno prostora da pokaže da mišljenje koje je vladalo o njemu tokom studija nije bilo pretjerano, i da su povreda i kontekst uzrok loše prošle sezone) i Ed Davis koji može da nastavi gdje je stao u LAL prošle sezone. Na petici je tek zanimljiva kombinacija – Leonard će vjerovatno nastaviti da vježba šut sa distance pa će predstavljati noćnu moru za sve čuvare koji bi morali da izlaze van reketa, a Plumlee valjda nije isključivo preko veze bio u sastavu SAD tima na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2014.

Zaključak

Sve čestitke za upravu koja je bukvalno u 10 dana odradila rebuilding i pokazala da taj proces ne mora da traje godinama – imaju lidera, mnoštvo raznovrsnih igrača koji bi mogli da se dokažu i protiv kojih nikome neće utakmica biti rekreacija. Ove sezone će sve osim top 3 na dnu biti iznenađenje, ali će sigurno biti dana kad će favoriti polomiti zube na ovoj ekipi punoj energije i željne dokazivanja.

new-blazer-signings-3610879625

Komentari kolega

Dujo: Za razliku od Sixersa kojima rebuilding traje godinama i gdje im se ne vidi kraj tog procesa, Blazersi su taj posao odradili ekspresno – raspustili su skoro sve igrače nakon što je Aldridge odlučio da ode, doveli su brdo talenta (prije svega mislim na Davisa i Vonleha) i stvorili vrlo dobru osnovu za budućnost. Za par godina, plejof će opet biti aktuelan u Portlandu.

Frga: Kapa dolje za blitzkrieg rebuilding, kojim su pokazali da ovaj proces ne mora da traje kao zidanje Skadra. Sastav koji puca od energije i motiva (ne računajući Kamana) ali osim Lillarda, koji jedan od favorita za najboljeg strijelca sezone, ofanzivno to djeluje dosta tanko. Bokovi su popunjeni klasičnim igračima zadatka, dok u Davisu, Vonlehu i boljem od braće Plumlee (nepotizam u NBA je nečuven u posljednje vrijeme) imaju kakav takav potencijal za budućnost. Lillard je dobio ključ franšize u ruke i da vidimo gdje će je povesti u godinama koje dolaze. It’s gonna be a bumpy ride.

 

30. Philadelphia 76ers

piše: Draško Milić


Skor u prethodnoj sezoni: 18-64

PG SG SF PF C
Isaiah Canaan Hollis Thompson Robert Covington Nerlens Noel Jahlil Okafor (R)
Tony Wroten Nik Stauskas (SAC) Jerami Grant Carl Landry (SAC) Furkan Aldemir
Kendall Marshall (FA) JP Tokoto (R) JaKarr Sampson Christian Wood (R) Joel Embiid
Pierre Jackson (R) Jordan McRae (R) Richaun Holmes (R)
Scottie Wilbekin (R) TJ McConnell (R) Gerald Wallace (BOS)

7034_philadelphia_76ers-primary-2016

Prethodna sezona

Koliko god da su bili loši, NYK i MIN su bili još gori. Svog najboljeg igraca MCWa su pretvorili u pika Lakersa, a pošto je ove godine taj pik imao zaštitu na prvih 5 (Lakersi su bili drugi i pokupili Russella), Sixersi čekaju sledeći draft, gdje postoji zaštita na prva 3 pika.

Šta očekivati ove godine?

Posljednjih godina su na draftu uvijek birali centre tako da bi u kvartetu Noel, Embiid, Šarić, Okafor trebalo da imaju rotaciju za budućnost – Noel se već dokazao kao defanzivni specijalista, Okafor je dugo bio kandidat za prvog pika na ovogodišnjem draftu, Embiid pominjan kao novi Hakeem, a Šarić već sa 19 pokazao ekstrakvalitet i vodio Cibonu do ABA titule protiv realno kvalitetnijih protivnika. Prva dvojica bi trebalo da budu glavni igrači u sezoni, dok će s druge strane Embiid zbog povrede stopala propustiti i drugu sezonu za redom, a Šarić nastaviti da se čeliči u Evropi. Kako su dvojica kreativnijih i dalje odsutni, biće zanimljivo kako će trener uklopiti Noela i Okafora, posebno u napadu – prvi je na preko 2m od protivničkog koša bezopasan, dok je drugi još uvijek zelen da bi nastavio gdje je stao na fakultetu – kad ga je Porzingis onako šklolovao ljetos u Las Vegasu, što li će mu tek iskusniji priređivati tokom sezone. Sa njima dvojicom vjerovatno prestaje opis igrača koji bi mogli do veće minutaže i u drugim timovima. Uz njih, tu je sticajem okolnosti i Landry koji će vjerovatno u toku sezone biti iskorišten za neki trade, kao što je i došao, jer će nekoj od ekipa kojima NBA nije revijalno takmičenje i poslužiti. Od visokih je tu još Aldemir koji ni u Evropi nije bio neka klasa (potvrđeno i na nedavnom Evropskom), pa su mu život u USA i primanje plate od igranja košarke uspjeh.

joel-embiid-11-of-the-philadelphia-76ers-2014-billboard-650
Čekaćemo još jednu sezonu do debija Joela Embiida

Na pleju su Canaan koji je do dolaska u 76erse korišten u minimalnim rolama kad treba potrošiti par napada u slučaju da ga krene šut i Wroten koji konstitucijom i stilom igre mnogo više podsjeća na atletičara nego košarkaša – ulascima sa klupe će pojačavati ritam utakmice jer od njegovih šuteva više strahuju table i gledaoci u prvim redovima tribina nego protivničke ekipe (šut za 3 do sad po sezonama 25, 21 i 26%). Na boku će se mijenjati gomila igrača kojima će i ova sezona uglavnom poslužiti za napredak i profilisanje – Covington i Thompson kao 3&D opcije, Stauskas da vrati renome vrhunskog šutera kojim je zaradio visoku poziciju na draftu. Gerald Wallace, kojeg pamtimo još iz doba kad su Kingsi bili jedna od najboljih ekipa lige, je takođe ljetos slučajno dospio u ovu ekipu i moći će sa klupe da gleda gomilu igrača koji su još bili u vrtiću kad je on došao u ligu. O ostalim rukijima ne znam ništa, ali će svi imati prilike da se dokažu u sistemu kojim trener Brown cijedi svaku kap kvaliteta ne bi li ekipa ličila na nešto. Kad se sve sabere, trener je možda i najbolja karika u ovoj ekipi koja zadnjih par sezona služi za ispitivanje strpljenja gledaocima i upravi lige jer se uporno bore za što više pikova na draftu u sklopu Hinkijevih egzibicija.

Zaključak

Prvi su kandidat za najviše loptica u bubnju, trebaće neko baš da se potrudi da ih prestigne, kao što su to uradili NYK i MIL zadnje dvije sezone. Osim borbenosti i jakog tempa kojima će s vremena na vrijeme pobijediti utakmicu, teško da ima nekog argumenta za pomjeranje sa ove pozicije.

HOUSTON, TX - MARCH 27: The Philadelphia 76ers wait near the bench during a timeout during the game against the Houston Rockets at the Toyota Center on March 27, 2014 in Houston, Texas. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and or using this photograph, User is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. (Photo by Scott Halleran/Getty Images)

Komentari kolega

Frga: Jedna od rijetkih ekipa čija se pozicija, poput poslaničkih penzija u našem parlamentu, konsenzusom utvrdila. Iako se očekuju solidni defanzivni učinci bazirani na mladost i trku, uzimajući u obzir  da u rukama nemaju 90 datih poena po meču, mogu već da se raduju novom lutrijskom piku. Noel se izdvaja kao jedini legitimni NBA igrač iako on ima svoje ofanzivne nedostatke. Okafor me je razočarao već tokom finala NCAA gdje ga je Kaminsky pojeo u oba pravca, a bojim se da ni Embidd ni Šaric, kada konačno stignu, nisu kadri da budu išta više od igrača rotacije. Sve u svemu, Phila će jedino bito interesantna za kladionicu – igra ispod poena.

Dujo: Sve je iznad rečeno, kada su u pitanju očekivanja od 76ersa u ovoj sezoni. Po imenima, ovo je i dalje NCAA ekipa (kao i prethodnih nekoliko sezona), a nadamo se da publika u Philadeplhiji neće trpjeti Hinkija i upravu koliko Crnogorci trpe vladajuću partiju (taj rebuilding bi imao tendenciju da traje vječno). Prošle godine sam, vjerovali ili ne, čak i ispratio nekoliko njihovih utakmica (razlog – Covington mi je bio u fantasy ekipi), a ove nemam namjeru, osim ako ne budu igrali u plejofu 🙂
Što se same budućnosti tiče, ne mislim da će biti sjajna, jer svi oni visoki pikovi koje su godinama skupljali ne obećavaju puno: Okafor je ograničen, Šarić je na Eurobasketu pokazao da zna biti drven (iako mu vjerujem još uvijek da može nešto napraviti), a Embiid pauzira drugu godinu, a to mora ostaviti traga.

Love over gold – Early power rankings

Kao što smo i najavili, do početka NBA sezone 2015-2016 ćemo secirati i analizirati svaku ekipu pojedinačno.

nba_power1_cr_576x324

Sklopili smo power rankingse, a u donjoj tabeli možete vidjeti odabir svakog od autora na ovom blogu, kao i konačnu listu koja je nastala presjekom tih rankingsa. Po toj zadnjoj koloni ćemo i ići sa analizom timova, od najgore ekipe do najbolje.

pr

Ideja je da svako od autora analizira po 10 ekipa (po bojama u gornjoj tabeli možete vidjeti ko će pisati o kojoj ekipi), a ostala dvojica će davati komentare na analizu cijenjenog kolege.

NBA rules! 🙂

Learning to fly – WEST

piše: Draško Milić


A evo i drugog dijela posta u kojem ćemo ukratko analizirati zapadnu konferenciju.

2996

Dallas Mavericks

aka: Cubanova posla

Vlasnik Cuban jeste uvijek privlačio pažnju, ali nema sumnje da su većina poteza bili pravi, pa je ekipa predvođena Dirkom već više od deceniju u samom vrhu. Prošle godine su počeli dobro sa Chandlerom, ali je angažovanje Ronda potpuno poremetilo ekipu koja je počišćena na startu PO. Romansa sa Jordanom je neuspješno završena, otišli su Ellis i Chandler, stigao je Matthews tako da poslije dugo vremena ova ekipa nije favorit za vrh već će Dirk provesti sezonu predvodeći tim osuđen na skupljanje kuglica za draft.

Denver Nuggets

aka: na pola puta

Ova ekipa je uvijek nekako na pola puta do cilja – dok je bio Carmelo bili su između sredine i vrha, od njegovog odlaska na ivici doigravanja, a sada i na putu potpunog rebuildinga. Na žalost, ovo posljednje im je tek postalo jasno u toku prošle sezone, pa su tako potpuno bacilli jednu sezonu. Trejdom Lawsona postao je jasan smjer kuda se ide, Faried, Gallinari, Chandler su ostali kao osigurači da ipak ne odu na samo dno, a istovremeno mogu poslužiti i za trade u toku sezone. Talenata imaju u izobilju: Mudiay, Nurkić, Louvergne, Jokić, Harris… Ostaje da se vidi kako će teći njihov razvoj.

Golden State Warriors

aka: tataratirci

Ovo je možda i najbolji primjer kako se u par sezona dobrim potezima uprave može od lutrije do titule, tj od gledanja nekad Richardsonovog, kasnije Montinog iživljavanja do potpune nesebičnosti svih koji se nađu na terenu – odlični draftovi (Curry, Thompson, Green, Ezeli, Barnes) uz par iskusnih igrača i trenera koji je shvatio da okupljanje dobre trenerske ekipe mnogo znači. Imali su doduše i sreće, pa na putu do cilja nisu naletjeli na Spurse ili Clipperse ili zdrave Thundere, ali kako su od početka do kraja bili najbolji, malo štucanja u finalu protiv premorenog protivnika ne može pokvariti utisak. Svi su ostali na okupu (Lee zamijenjen za J.Thompsona zbog poreza) tako da ćemo i narednih par godina imati prilike da uživamo u prezentaciji rijetko viđenog zajedništva koje na momente podsjeća i na legendarnu dječiju emisiju.

Houston Rockets

aka: Eksperimentisanje bez granica

GM Morey je posljednjih sezona uveo pravu revoluciju – od metodologije dovođenja igrača pa do načina igre koji se svodi na jurnjavu i šutiranje trojki iz svih mogućih pozicija. Pokazao je mnogima kako se rizik ponekad isplati pa u Hardenu dobio igrača koji može sam da vuče ekipu ka vrhu, mada i pored Howarda i dalje traži još jedan dobar plijen prije napada na sam vrh. Ove godine je gotovo za ništa ulovio Lawsona koji bi trebao sa Hardenom i Beverlyem da čini jednu od najboljih bekovskih rotacija lige, a uz zdravog Dwighta cilj je sigurno za jednu stepenicu viši od prošlogodišnjeg – finale Zapada.

Los Angleles Clippers

aka: godinama u vrhu, nikad na vrhu

Dolaskom Paula uz Griffina ova ekipa je osuđena na visok plasman, ali još uvijek nije i potvrdila to u doigravanju. Prošle godine su izbacili SA u najboljoj seriji u PO, ali su onda podsjetili na stare dane i eliminisani od realno slabijeg Houstona koji je bio na koljenima nakon par laganih pobjeda i 40min dominacije  u prelomnoj utakmici. DeAndre je, nakon zapleta  iz španske serije ostao, a ako Pierce ostane na prošlogodišnjem nivou i Lance podsjeti na igre iz Indiane ova ekipa bi konačno mogla i na sam vrh – CP3 i Blake ove godine baš nemaju nikakvo opravdanje za još jednu sezonu koja bi se završila prije juna.

deandre-jordan

Los Angeles Lakers 

aka: Poljednja igra Kobijeva

Igrač, koji je prvo uz Shaquilea, a kasnije Gasola, uzeo 5 titula nije uspio da shvati poput Timmyja i Dirka da je njegovo vrijeme prošlo, već i dalje misli da je najbolji, i zbog toga je potpuno zakopao ekipu zadnjih par godina. Ne treba ići dalje od posljednjih par dana – u LA su nekad dolazili svi, a sad prije odu i u Milwaukee nego u Holywood. Shvatila je to konačno i uprava pa su nakon nemogućnosti da dovedu igrača koji bi preuzeo ekipu na sebe (misija Cousins), morati posvetiti razvoju mladih igrača – prošlogodišnjih rookiea Randlea i Clarksona i ovogodišnjeg ekstratalentovanog Russella. Za početak, teško će do lopte pored Kobea, Lou Williamsa i Younga koji su rigorozni po pitanju posjedovanja lopte kao mađarska policija za sirijske azilante.

kobe-bryant-24-of-the-los-angeles-lakers

Memphis Grizzlies

aka: međedi

Ništa bolje ne može opisati ovu ekipu od samog im naziva koji oslikava njihovu filozofiju igre sa dobrom odbranom, mnogo kontakta i guranja u reketu. Več godinama traže šutera na boku koji bi malo raširio igru, ali do sad bez previše upjeha, pa kad se naleti na ekipu koja može da odigra dobar napad (SAS, GSW) ostaju bez rješenja. Marc je ostao, ostatak ekipe je tu, stigao i Matt Barnes, da uz Allena i Randolpha formira vjerovatno najprgaviji trio lige. Ako Marc i Zack ostanu u komadu,  a usput  ulove nekog šutera (ili ako kojim slučajem Lee vrati formu sa početka prošle sezone) možda se konačno umiješaju u sam vrh.

Minesotta Timberwolves

aka: konačno u rebuildingu

Garnett je dugo držao i ovu franchizu iznad stanarda u PO, a nakon njega isto je sa mnogo manje uspjeha probao i Love. Prošle godine je ipak shvatio da ekipa koja uzme 3 pleja na draftu a ne uzme Stepha, svake godine gomila igrače koji im ništa ne trebaju osim da zauzimaju mjesto mladima i uz to ne priznaje da pripada donjem domu ne zaslužuje još jednu šansu. Ako Saunders i ekipa oko njega uspiju da upropaste i ovu generaciju gdje uz najveću legendu kluba imaju 3 posljednja prva pika Benett (nije taj kalibar, ali može poslužiti), Wiggins i Anthony Towns, i nekoliko talentovanih igrača poput Dienga, Bjelice, Mohameda, La Vinea… stvarno bi trebalo da budu ekipa koju svi izbjegavaju u širokom luku. Da li su konačno shvatili viđećemo brzo – Peković i Martin kao igrači koji igraju samo napad nikako ne treba da pripadaju ovom društvu pa bi i par pikova bila korisna zamjena.

New Orleans Pelicans

aka: Obrva i ostali

Prije par godina imali su sreću da na draftu dobiju igrača koji je već sad među najboljima u ligi i koji je potisivanjem novog ugovora prihvatio da i narednih 5 godina nosi sve na leđima. Uprava se baš i nije potrudila da mu nađe prave saigrače, ali su već prošle sezone stigli među 8 najboljih na paklenom Zapadu. PO je realnost i ove sezone, iako se nisu baš proslavili ovo ljeto preplaćivanjem mediokriteta kao Ašik ili Ajinca, a od sazrijevnja ekipe koja je ostala u gotovo istom sastavu uz novog trenera Gentrya, koji je bio jedan od tvoraca fenomenalnog napada aktuelnog šampiona, će zavisti dalji napredak.

Anthony-Davis-1-610x360

Oklahoma City Thunder

aka: last chance; aka: ko ne plati Hardena platiće Kantera

Fenomenalnim draftovima napravljena je ekipa koja je još prije 5 godina bila u finalu konferencije i od tada je svake godine sve slabija – Harden za Martina i pikove, Martin ode, pikovi ne napreduju, i tako u nedogled. Upava je zamišljala da vrijeme stoji i konstantno podmlađivala ekipu, držala Perkinsa u petorci koji je pravio više štete nego korist i tek u finišu prelaznog roka prošle sezone pokazali da su sposobni i da ponekad pojačaju ekipu, a onda ljetos i da smijene nesposobnog Brooksa i dovedu jednog od najboljih na koledžima – Donovana. Durant, jedna od najboljih napadačkih opcija ovog sporta svih vremena, je propustio gotovo cijelu prošlu sezonu, a ako se ne dođe do vrha vjerovatno će u završetkom naredne sezone, svoje 9. u ligi  otići u neke druge krajeve koji su sposobni da mu garantuju borbu za titulu prije no što pređe tridesetu. Russ, Ibaka su tu i dalje i takođe svjesni važnosti naredne sezone koja bi mogla da donese titulu, ali isto tako i potpuni raspad ekipe jer i njima brzo istuču ugovori, pa bi Kanter na miru šutirao po 20 puta svako veče da opravda ugovor.

Screen-Shot-2012-03-26-at-11.10.37-PM

Phoenix Suns

aka: nepredvidivi

Ekipa je početkom prošle decenije harala ligom u ritmu 100km/h i postala primjer mnogim današnjim ekipama. Odlaskom Nasha i Amarea era je završena i Hornacek je dobio na upravljanje potpuno novi roster prepun nedokazanih igrača. Pretprošle sezone su oduševili i na lošiji međusobni skor ostali bez PO iako su bili pred sezonu favoriti za top 3 pika, prošle igrali malo lošije od očekivanog, pa će biti zanimljivo kak oće ići ove godine. Konstantno prave dosta izmjena u sastavu, nekad pogode (Bledsoe trade) nekad i ne (odlazak Dragića, Thomasa) ali su uvijek u centru dešavanja. I ljetos je kod njih bilo zanimljivo – iako je Len pokazao da se može ozbiljno računati na njega doveden je Chandler (na vjerovatno predug ugvor od 4 godine), a onda su se bespotrebno odrekli par mladih igrača ne bi li ulovili LaMarcusa koji je ipak odigrao na sigurno i zaobišao pustinje Arizone. Čini se da će i ove godine ostati na ivici doigravanja – jači su od nekih ekipa, ali i dalje vjerovatno nedovoljno da se vrate među najbolje.

Portland Trail Blazers

aka: brzi rebulding

Philla i ostali bi mogli dosta da nauče od ove ekipe koja je u mjesec dana prihvatila činjenicu da najbolji igrač želi da ide, i shodno tome napravila strategiju. Osim novog vođe Lillarda ostatak petorke je napustio ekipu a dovedeni su mladi igrači koji imaju prostora za napredak uz i dalje dosta slobodnog prostora za dovođenje igrača. PO će biti neostižan cilj, ali ni sezone sa ispod 30 pobjeda im se neće dešavati u kontinuitetu.

Sacramento Kings

aka: lost in time

Trenutno, ovo je vjerovatno ekipa sa najvećim rasponom između želja i mogućnosti (dobro, uz LAL) koja teško da će skoro krenuti uzlaznom linijom – u vrhu su lutrije, a ciljaju uvijek PO (obično do sredine novembra). Imaju igrača za koga bi 3/4 menadžera bilo u stanju da ubije i stvara ekipu oko njega, a onda izvedu poteze kojima sami sebe osakate. Za ovo zadnje ne treba bolji primjer od ljetošnjeg trejda – godinama traže šutera koga su možda bili ulovili prošlim draftom (Stauskas) ali ga bespotrebno daju da bi oslobodili prostor za dovođenje igrača. Imaju Cousinsa, a dovode dvije petice u par dana koje su uglavnom pozante po igri u odbrani (Cauley Stein na draftu i Koufosa kao slobodnog igrača), a imaju Karla na klupi kome ekipe lete po terenu.  Doveli su kasnije i Ronda, Belinellia, Setha Currya i Carona Butlera, ali opet teško da će uspjeti da se uguraju među 8 osim u slučaju raspada ekipa poput Oklahome prošle godine jer UTA, PHO, možda čak i MIN za sad izgledaju bolje.

San Antonio Spurs

aka: neuništivi

Gotovo sam siguran da bi lagano uzeli titulu samo da nisu Clippersi odigrali protiv njih najbolju seriju u istoriji kluba. Posebno tu mislim na finale – osakaćeni Cleveland bi bio ispraćen metlom jer James protiv uigrane mašinerije i Kawhija ne bi mogao da pravi razliku kao protiv GSW.  Timmy je još jednom potvrdio status top 5 svih vremena dominirajući i sa punih 39 godina, a pošto ostaje i ove godine red bio bio da mu se saigrači malo oduže i probaju da ga titulom isprate u penziju. Uprava je zato odradila najbolji mogući posao – stigli su Aldridge i West, da popune rupe odlascima Splittera, Josepha, Belinellia; stigli su McCollum, Marjanović i par mladih igrača. Ukratko – RC Bufford i Gregg i dalje pokazuju kako sistematskim i kvalitetnim radom i u selendri (SA to jeste za USA uslove) možeš imati dinastiju pa ih sada pola lige pokušava kopirati.

Utah Jazz

aka: uspjeli rebuliding

Konačno, evo i pravog primjera kako bi rebuilding trebalo da izgleda. Nakon što Kirilenko, Deron i Boozer nisu doveli do vrha, Big Al, Millsap i družina ni do plejofa, date su odriješene ruke Haywordu i Favorsu da vode ekipu na staze devedesetih. Uz trenera Snydera je prošle sezone ekipa pokazala potencijal, a posebno u zadnjih par mjeseci pokalaza što možemo očekivati ove – zaključan reket sa igračem koji ima jedan od najvećih raspona ruku svih vremena – Gobertom i Favorsom, svestranim Haywordom i zanimljivim napadačkim opcijama Hoodom, Burksom i Burkeom. Nažalost, ekstratalentovani Exum će propustiti sezonu zbog povrede, ali svakako ostaju glavni kandidat za osmo mjesto kad velika sedmorka zauzme svoja.

hi-res-adc98c9dd35cf787f309436ddd95ce1d_crop_north

Learning to fly – EAST

piše: Draško Milić


Već par sedmica ste mogli čitati tekstove vezane za Eurobasket, a kako je NBA ipak glavna tema ovdje, poželjećemo vam i zvaničnu dobrodošlicu na blog koji će se prvenstveno baviti najboljim klupskim takmičenjem na planeti. U prvom tekstu, koji zbog obimnosti ide iz 2 dijela, probaćemo ukratko da se osvrnemo na trenutno stanje svake ekipe, uz osvrt na dane prelaznog roka. Ovo je samo kratak pregled, a svaku ekipu ćemo analizirati posebno. Krenimo redom, prvo banda sa istoka.

2995

 

Atlanta Hawks

aka: kad porastemo bićemo Spursi

Dugogodišnji šampioni prosječnosti (prva runda PO svake godine) prije par sezona konačno su uvidjeli da to ne vodi nikud, pa su se prvo riješili ogromnog Joeovog ugovora, pred prošlu sezonu pustili i Josha niz vodu i u januaru ove godine bili po učinku najbolja ekipa lige. Budenholzer je posložio ekipu po ugledu na velikog učitelja Grega i bili su jedno od prijatnijih iznenađenja sezone. Carroll je otišao, Millsap ostao, Splitter došao; Horford, Teague su u najboljim godinama, uz još nekoliko jako dobrih igrača za ovaj sistem predvođenih Korver Counterom se i narednih par godina može očekivati ostanak u vrhu, ali bez previše šansi za ulazak u veliko finale.

Brooklin Nets

aka: neuspio pokušaj stvaranja Chelsea u NBA

Kad je prije par sezona ruski milijarder Prokhorov kupio ovaj tim, pokašao je, kao njegov poznatiji zemljak, parama da napravi za kratko vrijeme veliku ekipu. Srećom po ovaj sport – NBA nije fudbal pa da se sve može uraditi sa par stotina miliona, a i nije baš našao prave ljude da vode projekat. Prošle sezone su se nekako uvukli u doigravanje, a ove godine su konačno shvatili da ovaj koncept ne vodi nikud pa su se riješili Deronovog ugovora dogovorenim razlazom, i uz trejdove i odlaske još par igrača se spustili ispod granice za plaćanje poreza.  Lopez i Young su produžili ugovore, Joe i dalje može ponekad da uhvati šutersku seriju, ali teško da se ove godine mogu opet provući među 8 najboljih čemu će se najviše obradovati sledeća ekipa na ovoj listi.

Boston Celtics

aka: čekajući novu dinastiju zabavljamo se trgovinom, skupljanjem pikova i draftovima

Najuspješnija ekipa lige je od kraja 80tih imala samo bljesak kad su dugogodišnjem vođi Pierceu doveli Allena i Garnetta i osvojili titulu. Par godina su pokušavali da sa tom osnovom sa manjim promjenama opet nešto urade, a onda je čak i The Truth otišao da ne gleda što se radi dok u svakom prelaznom roku Ainge izvodi akrobacije i skuplja pikove kao da se bavi trgovinom na nekadašnjem Tuškom putu. Trenutno imaju jedan od čudnijih rostera u ligi – gomilu bekova bez stabilnog šuta i visokih igrača koji bi mogli da godinama ne uđu u protivnički reket (u profil se uklapa i Amir Johnson kao glavno ljetošnje pojačanje), ali ipak imaju gotovo 3 petorke igrača koji mogu koristiti. Ulazak u PO je neizvjestan, ali obzirom na broj igrača koje imaju pod ugovorima sigurno je da će i u toku ove sezone biti jedni od najaktivnijih na tržištu u pokušaju da konačno ulove novog nosioca igre. Uz to, imaju jednog od najtalentovanijih trenera u ligi koji i iz ovakvog skupa izvlači maksimum i neugodan je protivnik za sve ekipe i kad je po kvalitetu lošiji.

Chicago Bulls

aka: div koji nikako da se probudi

Već godinama je ova ekipa među najboljim na Istoku, ali povrede Rosea, čudni načini vođenja ekipe Thibodeaua i škrta uprava koja se prelako odricala mnogih korisnih igrača da ne bi plaćali porez (da ne idemo dalje od Korvera) su ih dijelile od samog vrha. Doveden je novi trener Hoiberg, Jimmy je dogovorio ostanak i ako se navikne da ne mora da igra preko 35 min kao zadnjih sezona, onda bi mogao da vodi ekipu do same završnice. Gasol će teško ponoviti prošlu sezonu (mada je na Eurobasketu opet bio klasa za sebe), ali bi povećana minutaža Mirotića i zdravi McDermott mogli da unesu nove sadržaje u napad koji baš i nije bio lijep za gledanje posljednjih godina.

150507123432-20150507-mip-jimmy-butler.1200x672

Cleveland Cavaliers

aka: Živio Kralj

Povratak Kralja je opet vratio u život ekipu koja je u međuvremenu bila specijalizovana za skupljanje prvih pikova na draftu – 3 u zadnjih 5 godina. Okupljen je i dobar prateći orkestar, ali su povrede značajno umanjile šansu da se odmah dokopaju titule protiv na momente zbunjenih Warriorsa. Svi ostaju jer je uprava spremna da ruši Brooklinov rekord u plaćanju poreza na luksuz, a doveden je i Moe Williams da pojača rotaciju na spoljnim pozicijama. U narednih par godina ne bi trebalo da bude pitanje ko će biti najbolji na Istoku, samo da još sačekaju pogodnog rivala u finalu i slavlje na ulicama može da počne.

Jun 9, 2015; Cleveland, OH, USA; Cleveland Cavaliers forward LeBron James (23) signals to the crowd during the fourth quarter against the Golden State Warriors in game three of the NBA Finals at Quicken Loans Arena. Mandatory Credit: Bob Donnan-USA TODAY Sports

Charlote Hornets

aka: bobcats

Leteće visočanstvo s zadnjih par godina zanima upravljanjem ovom franchizom koja je dugo bila sinonim za neuspjeh. Pretprošle sezone su dovođenjem Big Ala i razvojem par mlađih igrača uspjeli da uđu u PO što je za njih ogroman uspjeh, ali je prošla sezona opet bila katastrofalna – što zbog lošh poteza uprave (Lance) što zbog povreda većine bitnih igrača (Al, Kemba). Ljetos su pokazali da su spremni da priznaju greške pa su dovedeni Batum, Hawes i rookie Kaminski, pa bi konačno mogli nešto da pogode van reketa, tako da imaju realne šanse da se opet nađu u doigravanju a onda i počišćeni u prvom krugu.

Detroit Pistons

aka: Stanova banda  – možda novi Bad boysi?

Nakon par godina pravog haosa koji su pravili uprava i treneri, prošle godine je doveden van Gandy da proba da vrati ekipu na puteve stare slave. Nije ni njemu baš najbolje počelo, ali je za razliku od prethodnika bio u stanju da odmah prizna grešku i nastavi dalje – glavno pojačanje Josh Smith je brzo postao najveći problem pa je otpušten u sred sezone i ekipa je odmah dobro odreagovala. Monroe je napustio ekipu ali su došli Ilyasova, Morris, rookie Johnson i sad bi trebalo da ima šutere koji mu trebaju da uz ekstratalentovanog Drummonda budu ekipa za izbjegavanje i kandidat za ulazak među najboljih 8.

37fb6bf94848acb7e8cf6da2adedddc7_crop_north

Indiana Pacers

aka: novi početak

George je propustio cijelu sezonu i od finaliste Istoka dobili smo ekipu koja nije mogla ni među 8. West je svjestan da mu je ostalo još par sezona otišao je u klub koji se bori za tutulu, Hibbert je završio Lakersima. Doveden je Ellis da malo pomogne u kreaciji, igra će vjerovatno biti maksimalno ubrzana, ali nedostak dubine u sastavu upućuje da možemo očekivati sezonu kao proteklu na ivici ulaska među najbolje.

Milwaukee Bucks

aka: konačno nisu loozeri

Ekipa je godinama bila možda i najizbjegavanija u ligi među igračima, što zbog rezultata (osim par sezona sa Allenom i Robinsonom kad se dolazili do finala Istoka) što zbog neatraktivnosti grada. Međutim, od dolaska novog vlasnika prije par sezona krenuo je talas dolaska brojnih mladih igrača tako da ovih dana možda imaju problema da smanje njihov broj jer ih imaju i previše. Dolazak Monroea iako je imao ponude i LAL i NYK u nekedašnju “vukojebinu” samo je potvrda da su na pravom putu. Narednih par godina plasman među 8 ne bi trebalo da dođe u pitanje, a korak više će zavisiti od napretka igrača jer prva petorka: Carter-Williams, Middleton, Giannis, Parker, Monroe – svakako mnogo obećava.

Miami

aka: dok smo u komadu možemo do vrha

Nakon osvojene titule odlazak Jamesa i povrede svih bitnih igrača su ostavili ovu ekipu van PO zone. Međutim, Dragić, Wade, Deng su ostali, Bosh se vraća, Hassan je bio jedno od otkrovenja lige i jedna od najboljih prvih petorki je tu. Uboli su i na draftu igrača koji odmah može biti od koristi (Winslow), doveli Greena, Amarea; McRoberts se valjda oporavi i uz par iskusnih s klupe (Udonis, Chalmers, Birdman) ni Cleveland nije nepobjediv ako budu zdravi kad se bude odlučivalo.

New York Knicks

aka: Zen team

Prošle godine je doveden Phil da konačno vrati jednog od simbola Lige na puteve uspjeha, Carmelo je odlučio da odbaci ponude CHI i HOU i borbu za titulu i navijači su se ponadali dobroj sezoni. Ipak, realnost je pokazala da su daleko od toga i da tek treba graditi ekipu što neće biti ni malo lako obzirom na nove tendencije da igrači prvo biraju uspješan klub i dobre saigrače, a tek onda grad. Kako će Carmelo podnijeti još par sezona rebuildinga ostaje da se vidi, ali ko mu je kriv kad je sam izabrao svijetla Manhattana ispred dobre košarke. Doduše, dovedeni su par igrača (Robin Lopez, Afflalo) kao i Porzingis na draftu, Calderon će valjda biti zdrav pa nećemo imati katastrofu kao prošle godine, ali teško da baš mogu odmah da uskoče među najbolje.

phil-jackson-with-spike-lee

Orlando Magic

aka: sunny days may be back

Shaquille, Hill, Mcgrady, Howard su nekad vukli ovu ekipu ka vrhu, a zadnjih par sezona se uzaludno traži neka takva zvijezda. Imaju mlad i perspektivan sastav koji bi konačno ove godine mogao da se uključi u borbu za PO. tj – ako se ne uključe opet će biti potrebni rezovi jer nijedan rebulding nema smisla ako traje vječno (detaljnije pogledati pod stavkom Hinkie). Vučević je proše godine za malo završio na all star meču, Oladipo je valjda odležao dječije bolesti, Harris je ostao pa uz još niz mladih igrača kojima se nedavno pridružo i Hezonja sve ispod 45% pobjeda treba smatrati neuspjehom.

Philadelphia 76ers

aka: Hinkieva igrica

U istoriji Lige bilo je raznih eksperimenata, ali pri ovome što Hinkie priređuje klubu, navijačima i cijelom svijetu zadnjih par godina sve gubi smisao. Sezona se svodi na biranje rookiea, isprobavanje 135 igrača po sezoni i standardnom plasmanu među top 2 na dnu što će i ove godine biti slučaj. Do kad će ovo trajati znaju vjerovatno samo vlasnici, a do tada če se baviti skupljanjem talenata, pa makar to svake godine bio centar kome je potreba bar jedna sezona odmora da debituje.

Toronto Raptors

aka: nova Atlanta

Što je Atlanta bila do prije par sezona, Toronto je već 2 sezone i vjerovatno će biti još par narednih – uvijek među 8 i to je to. U odnosu na prošlogodišnju ekipu doveden je Caroll (izgleda mu ne odgovara da ide na vrh sa Atlantom, a možda želi i veću ulogu), a stigao je i Biyombo da olakša Jonasu život u reketu, kao i superiskusni Scola i mladi Joseph. Otišli su: Lou Williams, Amir Johnson i Vasquez, tako da je u principu ekipa kvalitetom slična prošlogodišnjoj uz razliku što su ofanzivne specijalce zamijenili dobri defanzivci. Pitanje je već odavno da li Casey i dalje zaslužuje da bude tu, ali izgleda uprava ima povjerenje u njega.

Washington Wizards

aka: Čekajući Godoa (šut Walla, napredak Beala, dolazak Duranta…)

Ekipa koja je dugo tavorila na dnu dolaskom Walla i kasnije Beala je postala standardni PO učesnik, čak i učesnik drugog kruga doigravanja, ali za korak više još uvijek nedostaje još nešto – uz ostanak Walla u top 5 igrača na svojoj poziciji, potreban je ulazak Beala u istu kategoriju, a uz Gortata pronalaženje pravih igrača za zaokruživanje ekipe. Dolazak Duranta sljedeće ljeto se mnogo pominjao, a šta će od toga biti  znaćemo tek za godinu. Do tada, PO ne bi trebao da dođe u pitanje osim u slučaju havarije nekog od pomenuog tria, ali i sve preko prolaska prve runde bi bila senzacija.

Welcome to the Machine

piše: Branko Dujović


Završeno je zaista interesantno prvenstvo, a u ovom postu ćemo se baviti njegovom završnicom, tj. utakmicama od četvrtfinala pa nadalje. U prethodnom postu sam dao neke kratke najave (sve je na kraju i bilo tako, da se pohvalim), a sada malo detaljnije.

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Španija je plesala na ivici ispadanja u grupnoj fazi (Šreder je promašio to jedno bacanje, nije izborio produžetak, zahvalio se Dirku i poslao Špance u doigravanje), a sa Poljacima su se mučili u osmini finala. Još od onih poraza protiv Srbije i Italije, Španci nisu uopšte djelovali ubjedljivo. Jedina svijetla tačka je bio Gasol, a spoljna linija nije ništa pružala. Svi, uključujući mene, su pomalo počeli da sumnjaju u njih.
S druge strane, Grci su u ovaj duel ušli kao prvoplasirani iz grupe C (bez poraza) i pobijedili Belgijance u osmini finala.
Ovaj duel je obećavao dobru košarku, a na kraju je tako i bilo. Gasol je ponovo bio maestralan, a imao je i malu pomoć od Mirotića (ofanzivno) i Llulla (defanzivno) koji je potpuno zaustavio Spanoulisa (čovjek je završio utakmicu sa 28.6% iz igre uz tri izgubljene lopte). Nevezano od lošeg šuta, imao sam osjećaj da je Llull bio sjenka Spanoulisa u ovoj utakmici.
Grci su opet, nakon odlično odigrane grupne faze (bez poraza), stali u četvrtfinalu (kao prošle godine protiv Srba). Giannis je letio po terenu, sakupivši 17 skokova, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv Španaca.

Giannis2

Litvanija – Italija

Prije svega bi trebalo naglasiti da odavno nisam gledao ružniju košarku nego na utakmicama Litvanaca. Sastav u kojem su došli je vrlo specifičan, većinom se sve vrti oko Jonasa, a bekovska linija je zaista čudna i orjentisana više defanzivno nego ofanzivno, bez posebno dobrog šuta, što baš i nismo navikli od ove reprezentacije. Mačiulis je jak kao bik, voli da napada koš, a kad je u elementu može dosta dobrih stvari da napravi (što se desilo protiv Gruzijaca u osmini finala). Kalnietis je dobar asistent, solidan šuter i defanzivac, i nekako kad ga gledate imate osjećaj da je dobar u svemu, ali da ne postoji kategorija u kojoj je fantastičan. Seibutisa da sretnem na ulici, rekao bih da radi u lokalnoj fabrici, ali zna da odigra odlično i nekad može biti podizač energije.
I onda je došla četvrtfinalna utakmica protiv Italijana. Od starta potenciram da Italijanima ne vjerujem. Jednostavno, ovakva igra forsiranja run&guna bez odbrane vam možda može i donijeti neke dobre stvari, ali se do kraja teško može ići na taj način. I ova utakmica je bila u brzom ritmu, vodeći trojac Bargnani, Belinelli i Galinari su bili bez savjesti, pogotovo naš miljenik Andrea koji je ispalio 22 šuta, a ubacio samo 8. Nije ni procenat toliko bitan koliko je on forsirao taj šut sa lakta, čak i u situacijama kada je dolazio do missmatcha. Litvanija je prilično rano ušla u bonus u poslednjoj četvrtini, a Andrea je dva puta ostajao samo sa Seibutisom u odbrani jedan na jedan, i umjesto da ide na prodor (koji potencijalno donosi koš i/ili faul), on je pucao duge dvojke. Sa druge strane, Italijani nisu imali rješenja za Valančiunasa koji je trpao i skakao cijelu noć.
U produžetku su ostali bez vazduha, Kalnietis je ubacio par vrlo bitnih poena i napravio nekoliko asistencija i Italijani su mogli da se oproste od medalje. Mogla je ova reprezentacija i više, po imenima su definitivno bolji od Litvanaca, ali je, po mom mišljenju, ipak ovako pravedno – košarka se igra na oba kraja parketa.

maxresdefault

Srbija – Češka

Iskreno, očekivao sam mnogo manji otpor Čeha u ovoj utakmici. Tačnije, očekivao sam da će Srbija mnogo ranije da prelomi meč, jer je ovo bio duel koji je bio vrlo sličan duelu Srba sa Finskom. Česi nemaju previše oružja, oslanjaju se na atletske sposobnosti i spremnost, ali fali talenta za polufinale. Vesely me je, ponavljam, prijatno iznenadio, a Satoransky je priča za sebe – oduševljen sam njegovom igrom. Planiram da pišem tekst o igračima koji do sada nisu igrali u NBA, a učestvovali su na ovom prvenstvu i biće mi posebno zadovoljstvo pisati o ovom čovjeku (ako stignem uopšte pisati o tome, s obzirom da uskoro kreću najave za NBA).
Da se vratim na utakmicu, Srbija ima mnogo više oružja za dobiti utakmicu od Čeha, ali su ipak tek pred kraj prelomili ovaj meč. Opet je dobar bio Raduljica (jer u Češkoj ne postoji prava petica), što je moglo samo da unese lažnu nadu navijačima Srbije da on može stvarno biti čovjek koji je bitan u ovoj reprezentaciji. Mislim, naravno da zaslužuje biti ovdje i biti među najbolja tri visoka u Srbiji, ali je to, nažalost, tačno više zbog deficita dobrih visokih, nego zbog njegovih kvaliteta (čovjek je vrlo loš u odbrani, a u napadu je najkorisniji u zicer pozicijama). Teodosić je opet bio paklen u organizaciji (14 asistencija), ali je za brigu ostao njegov šut, pogotovo za tri poena.
Uglavnom, Česi su bili prijatno iznenađenje ovog turnira, na kraju su bili sedmi, što im obezbjeđuje kvalifikacije za Rio.

France Basketball Europeans

Francuska – Letonija

Držali su se Letonci do poluvremena, ali ipak Francuska ima previše talenta za njih. Na kraju ne idu ni u kvalifikacije za Rio – protiv Grka su igrali solidno, a Češka ih je za to sedmo mjesto razbila u stilu same sebe protiv Hrvatske 🙂
Žao mi je što Letonci neće imati šansu da se bore za Olimpijadu, ali s druge strane, Češka je više to zaslužila.

Polufinale

Španija – Francuska

Finale prije finala. Najbolja utakmica na prvenstvu.
Španija je dizala formu kroz prvenstvo, od nekoliko razočarenja u grupnoj fazi, pobjede protiv Poljske sa pečatom u poslednjoj četvrtini, i dobre igre protiv Grčke, meni je sve mirisalo na to da idu do kraja. S druge strane – Francuska, ekipa koja je prvu ozbiljnu utakmicu odigrala protiv Turske u osmini finala (a opet su taj meč slomili u prvom poluvremenu), a ni protiv Letonaca se nisu pretjerano mučili. Praktično, nismo znali koliko mogu i da li je ovo ekipa koja može da ide do kraja. Prema eye testu – najjači roster, najduža klupa i veliki problemi u organizaciji napada. Polufinale sa Španijom je bio pravi test.
Prvi put smo imali utakmicu u kojoj Gasola može neko zaustaviti jedan na jedan (naravno da mislim na kondora Goberta). A tako je i bilo dok je Gobert bio na parketu (uključujući i onu rampu za produžetak), a problemi sa ličnim greškama su na kraju, po mom mišljenju, najviše i odlučili ovaj meč. Gasol je trpao dok je mogao i koliko je mogao, dobio je i nekoliko faulova na ime, ali to ne umanjuje njegovu partiju. Na kraju je imao 40 poena, 11 skokova, 3 blokade i 11 iznuđenih faulova. Svaka čast!

pau-gasol-spain-gobert-ap

Francuzi su, na kraju, izvukli to treće mjesto i bronzu protiv Srbije, a utisak je da ipak zlato nisu zaslužili. Parker je podbacio, a prosto mi je žao kad vidim ovakve asove (mislim i na Nowitzkog) koje polako gazi vrijeme i tijelo ih ne sluša kao prije 10 godina. Zadovoljstvo mi je što sam ih gledao i pratio skoro sve faze njihove karijere. Nakon “danke Dirk”, mogu reći i “merci Tony”.
Diaw i Batum su odigrali solidno, ali ništa specijalno, a jedini koji su bili na nivou su – pomenuti Gobert, zatim Lauvergne i De Colo.

Srbija – Litvanija

Kazlauskas je taktički potpuno nadmudrio Đorđevića. Srbija je generalno bolja i popunjenija ekipa i ovo je bio jedini način da Litvanci dobiju: stvoriti haos, igrati čvrsto, jako i na ivici faula (skoro svi su imali po 4 lične), usporiti igru maksimalno i što je najvažnije – fokus prebaciti na pik igru (branili su ga vrhunski, a u napadu su koristili najveću manu Srbije – centre). Ovo poslednje najbolje pokazuje samo 3 asistencije Teodosića (a prosjek mu je preko 8 na prvenstvu) i Raduljicinih 28% iz igre (još jedan dokaz da je bradonja loš na prvenstvu, digao se samo protiv Finske i Češke, koje nemaju klasičnih petica i gdje je 80% njegovih šuteva bio zicer bez odbrane).
Srbija je pokušavala šutem spolja, ali svi koji su ikad igrali basket znaju koliko je teže šutnuti kad su ti ruke teške od odbrane i jurnjave. Posle je i psiha uradila svoje, jednostavno – u tim trenucima ni bazen ne možeš da pogodiš.
A moglo je sve da bude drugačije, da su Srbiji ušla još 3-4 šuta. Prosto, Litvanija je utakmicu uvela u tok koji njoj odgovara tj. u tok u kojem imaju nekakve šanse da dobiju i na kraju im se to isplatilo. Interesantno je da je Jasikevičius (bivši košarkaški litvanski as) prije prvenstva izjavio sledeće: “Ne znam u kakvom ćemo sastavu ići na EP, vjerojatno će biti dosta mlađih, ali ne bojim se za nas. Bit ćemo dobri, mi smo uvijek dobri.”. Nije potrebno ništa dodati.

60-mt-jono-kazlausko-gyvenimo-akimirku-546e99443adc8

Što se Srbije tiče – šteta. Bilo kakva medalja bi bila utjeha, ali četvrto mjesto ipak ostavlja neki gorak utisak sa prvenstva. Momcima, naravno, niko ne može zamjeriti, odigrali su i iznad svojih mogućnosti, a valja biti realan i reći da ipak na ovom rosteru nema toliko kvaliteta da ti to automatski garantuje medalju – Teodosić je majstor košarke, ali je ipak promaja u odbrani; Bjelica je najkompletniji igrač i vjerovatno stub reprezentacije u narednom periodu; Bogdan jeste bio povrijeđen, ali je on ipak neka vrsta 3&D igrača, a što se samog njegovog šuta tiče, previše je streaky, što bi rekli Ameri; svi ostali su ili donekle ograničeni igrači ili su igrači zadatka. Najveća prednost Srbije i ovdje i, nadam se, ubuduće je – atmosfera, za šta je najviše zaslužan Đorđević. Još na početku sam rekao, Sale nije krem evropskih trenera (što je na kraju i pokazalo polufinale i traženje igre cijelu utakmicu), ali zna kako se pobjeđuje i to je usadio momcima. Nažalost, protiv Litvanaca nije mogao ući na teren, a novog Đorđevića ipak nema u ekipi, tako da je poraz bio realnost.
Nisu uspjeli da se oporave do utakmice za treće mjesto protiv domaćina, tako da se kući vraćaju sa drvenom medaljom.
Ono što bi trebalo da raduje navijače Srbije (za razliku od ostalih ex-Yu reprezentacija) je da postoji itekako kvalitetna baza igrača sa identitetom, koji su mladi i koje tek očekuje potpuno sazrijevanje (Bjelica, Kalinić, Bogdanović…). Dalje, za najslabiji dio njihovog tima (centarska linija) ipak ima nade – buduća dva NBA igrača Marjanović i Jokić su definitivno upgrade u odnosu na trenutnu postavu (a valjda će i Raduljica igrati malo više od mjesec dana po sezoni). Đorđević mora dobiti šansu, a srpska nacija mora imati strpljenja, jer se sistem ne pravi preko noći. Ponavljam, Đorđević još uvijek nije vrhunski trener, ali potencijala definitivno ima, a pravi test i priliku za učenje i usavršavanje imaće u Panatinaikosu. Svi preduslovi su tu, a u kojem pravcu će sve poći, tek ćemo da vidimo. Već su na dobrom putu – prošlogodišnje srebro i ovo četvrto mjesto definitivno označavaju kvalitet i obećavaju kontinuitet u uspjesima.

Silver medalllists Serbia's players celebrate on the podium after the 2014 FIBA World basketball championships final match USA vs Serbia at the Palacio de los Deportes in Madrid on September 14, 2014. USA won the match 129-92. AFP PHOTO/ JAVIER SORIANOJAVIER SORIANO/AFP/Getty Images

Finale (Španija – Litvanija)

I tako smo, zahvaljujući pobjedi Litvanaca protiv Srbije u polufinalu, dobili najnezanimljiviji završni dan jednog turnira ikad. Prvo se Srbi nisu ni pojavili protiv Francuza u utakmici za treće mjesto, a onda smo gledali mučnu finalnu utakmicu gdje ste na zagrijavanju mogli vidjeti kakav će rasplet biti – Španija šampion, Gasol MVP.

Interesantna tema je u kom pravcu ide španska reprezentacija. Pau je na zalasku karijere, mislim da ni sam ne zna da li će igrati u Riju. Čak i ako bude, to će biti njegov oproštaj od reprezentacije, a možda i od sjajne košarkaške karijere (ovdje mi pada na pamet kada sam ga uživo gledao u Morači protiv Budućnosti 2000. godine dok je igrao u Barceloni, još sa 20 godina je bio nezaustavljiv). Njegov brat Marc može igrati i malo duže (tek mu je 30), ali mi se čini da više neće biti toliko dominantni kao ranije: Navarro i Calderon su na zalasku karijera, a naslednike definitivno nismo vidjeli u Llullu i Ribasu. Jedino je možda Rodriguez opravdao malo očekivanja, ali je fascinantno kako je kompletna bekovska linija ostajala bez kojonesa u ključnim momentima (sjetite se dvije izgubljene lopte na prevođenju u zadnjem minutu protiv Grka). Španija će svoju budućnost graditi na Mirotiću i ofanzivno ograničenom Rubiju. Pretpostavljam da će standardni članovi biti mladi poput Hernangomeza, Vivesa i sl. kao i veterani Marc Gasol, Rudy, Sergio i Llull. Novog Paua nema na pomolu, ne samo u španskoj košarci, nego uopšteno (zapamtite ime Letonca Porzingisa, možda tu ima materijala).
Sve u svemu, Španci se i dalje biti veoma bitan faktor, ali čisto sumnjam da ćemo uskoro gledati najave da mogu protiv USA ili sl.

{112AD506-F2CB-4645-9D31-C0487AAF942F}flexible

Nagrade

I na kraju da se malo igramo sa nagradama i idealnim petorkama 🙂

MVP – bez ikakve dileme – Pau Gasol

Prva petorka (slažem se sa Fibom) – Rodriguez, De Colo, Mačiulis, Valančiunas, Gasol

Druga petorka – Teodosić, Belinelli, Bjelica, Vesely, Gobert

Treća petorka – Schroder, Satoransky, Gallinari, Antetokounmpo, Pachulia

Defanzivna petorka – Llull, Mačiulis, Batum, Gasol, Gobert

Bye Bye Big Mo

piše: Stevan Stanišić Frga


Osnovni je red da, kao blog koji drži do sebe, uputimo poslednji pozdrav  jednoj od najvećih legendi NBA lige – Moses Malone (23 Mart 1955 – 13 Septembar 2015).

1981-Moses-Malone-Kareem-Abdul-Jabbar-080100595-1024x913

Iako je rijetko ko od nas mlađanih basketofila imao prilike da prati Mosesa dok je harao osamdesetih, puki pogled na njegovu statistiku nam moze dočarati o kakvoj dominaciji je bilo riječ. Prvi igrač koji je 1974. godine direktno iz srednje škole zakoračio među profije u tada popularniju ABA ligu (svaka sličnost sa Bokanovom ligom je nenamjerna) i momentalno njome počeo dominirati. Sa visinom od 208 cm, bio je prilično niži od tadašnjih teretnih petica ali ga to nije sputavalo da postane jedan od najboljih skakača u istoriji igre sa blizu 18000 uhvaćenih lopti i 6 titula najboljeg skakača lige. Svoj skakački saldo obrazložio je simpatičnom izjavom: “Nikada nisam vjerovao da ću imati toliko skokova. Svakako je tu najveća zasluga mojih saigrača koji su zaista dosta promašivali i pružali mi nove šanse za skok. Hvala im na tome.” Popularni The Chairman of the Boards nije ostao nedorečen ni kada je riječ o ofanzivi već je sa 27409 poena osmi na all-time listi po broju postignutih poena. Ipak asistencije mu nisu bila jača strana pa je jednom prilikom kada je pomoćni trener Rocketsa poručio Mosesu da mora više raditi na pas igri, Mo mu je odbrusio  “they ain’t paying me to pass.”

Iako možda odijelo ne čini čovjeka, poznato je da u NBA prsten čini legendu (naravno u slučaju da ga ne zaslužiš poput Kuzmića i Miličića), te je i Mosesovu karijeru obilježio taj jedan my precious osvojen 83’ sa Filadelfijom. Početkom osamdesetih mnogi su 76erse smatrali za showtime prije Magic showtime-a iz razloga što su Doctor J, Mo Cheeks i ekipa stilom, na terenu i van njega, pobrali panameričke simpatije. Međutim porazi u finalima su se ređali sve do dolaska Moa a tada je već i protivnicima bilo jasno koliko je sati. Samouvjerenost te ekipe najbolje oslikava kultna izjava Moa pri odgovoru na pitanje novinara šta očekuje od playoff-a, gdje je on izustio ukupno tri identična sloga “fo-fo-fo” (four-four-four) misleći na 3 čistke od po 4:0 do titule. Iako se kasnije ispostavilo da je bilo fo-fi-fo ( ipak je Milwaukee u finalu Istoka iščupao jednu pobjedu) Mosesova igra slogova postala je dio NBA i pop kulture uopšte.

Last respect to a true giant of the game.

RIP Moses Malone

Long walk home

piše: Branko Dujović


U prvom dijelu posta ćemo se baviti analizom osmine finala sa fokusom na raspad sistema u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a kasnije ide i kratka najava četvrtfinalnih duela.

Hrvatska – Češka

Svako ko je gledao utakmicu je bio svjedok jednog klasičnog raspada sistema, gdje su trenutni i budući NBA igrači izgledali kao prvotimci klubova iz druge crnogorske igre.

61110497-bojan-bogdanovic-hrvatska-kosarkaska-reprezentacija.0.0
Posle ovoga, i Bargnani će imati više kredita od mene u Netsima

Svi problemi i sve loše stvari koje su pominjane tokom grupne faze su se odjednom pokazale u punom svom svijetlu (ili tami) u četvrtfinalnom duelu protiv nezgodnih Čeha. Prije svega, Hrvatska nema lidera na terenu. Trebalo bi da je to Bogdanović, ali se on previše stidljivo ubacuje u tu ulogu (na kraju krajeva, i u Netsima je dobijao loptu na kašičicu, nakon Johnsona, Williamsa, Lopeza i ostalih, što mora imati neki trag). Mnogo je bolje izgledao prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Šarić igra na nekom svom standardom niovu, ali nam još nije pokazao da umije povući utakmicu i okrenuti je poput njemu vrlo sličnog all round igrača iz Srbije – Nemanje Bjelice. I dalje čekamo taj njegov skok u igri, a na ovom prvenstvu ga nismo vidjeli. Hezonja je razočarao, ali se sve to može oprostiti zbog toga što je mlad, zelen i – lud, Hezonja je kocka, ako ga imate u timu. Tomić je još jednom potpuno podbacio, po mom mišljenju najmanje njegovom krivicom. Što se tiče pozicije pleja – od Drapera, Ukića i Stipčevića bi se možda mogao napraviti jedan dobar igrač, ali samo – možda.

Mislim i da su očekivanja bila prevelika od ove ekipe. Na kraju se ispostavlja da je i plasman među osam bio preveliki zalogaj.

Prije svega, Hrvatska ima mnogo problema u odbrani. Vrlo loše brane pik igru. Tomić nema brze noge i nije sposoban da se brzo vrati na centra koji se “odmota” iz bloka, te takav tip igrača zahtijeva drugog visokog koji je sposoban krpiti te rupe. Dalje, kada je Ukić u igri (koji je najbolji ofanzivni plej u ovoj ekipi, vjerovali ili ne), Hrvatska ima i rupu na spoljnoj poziciji. Ako pak, koriste Stipčevića ili Drapera kao mnogo bolje presing igrače, onda u napadu imaju igrača manje, iako Stipčević nekad i može ubosti trojku. Zato su Hrvati i forsirali zonu, koja je na momente izgledala potpuno pristojno, ali ipak nemaju dovoljno kondicije, niti dužine da to bude na visokom nivou.

Što se samog napada tiče, osim velikih problema na pleju, potrebno je naglasiti i ignorisanje i nepravilno korišćenje Tomića. Perasović u ovom segmentu ništa nije dobro donio u odnosu na Repešu, i dalje se Tomić prilagođava sistemu umjesto da to bude obratno. Tomić nije low post igrač, on je igrač koji se poput Marca Gasola najbolje snalazi na 5 metara od koša odakle može igrati pik igru, šutnuti sa poludistance ili ga čak možete iskoristiti kao kreatora sa te pozicije. Hrvati mu godinama bacaju loptu u bunar da se gura sa puno snažnijim centrima i onda se čude zašto ne igra kao u klubu. Spoljna linija je igrala prilično nestandardno, i na kraju je jedini Simon zadovoljio svojom igrom.

Česi su zaista prijatno iznenađenje prvenstva, odigrali su odličnu utakmicu. Satoransky je sjajan, jedan od najboljih plejeva na ovom prvenstvu. Vesely nastavlja da teroriše protivničke visoke. Njih dvojica (uz onu minijaturu Jelineka u prvom poluvremenu) su bili dovoljni za ubjedljivu pobjedu.

{99A1CE19-3561-4047-A913-7E1C6117C63B}flexible

Da se vratimo na Hrvate i analizu njihovog raspada. Mislim da ovo nije samo problem sistema u njihovom savezu, već i sistema u okviru države. Kao i u skoro svim državama bivše SFRJ, predsjednici saveza i glavni ljudi su tipovi koji i nemaju puno veze sa košarkom. Hrvatska je osvojila drugo mjesto sa mladima, ali je i to ostalo u sjenci neigranja njihovog najboljeg mladog igrača i budućeg top 10 pika na draftu – Dragana Bendera. Razlog je bio sponzorski ugovor, i mimoilaženje između Adidasa koji je sponzor Hrvatske i Benderovih Džordanki. Money, money 🙂 Hrvatska košarka je otišla u Honduras, kao i naša, kao i košarka u Makedoniji, Bosni. Izuzetak je Srbija, gdje su se Đorđević i pojedini bivši košarkaši ipak latili posla i odlučili da pomognu, za razliku od npr. Dina Rađe, koji izađe sa kritikama svaki put kada Hrvati kiksaju. Kukoča boli ona stvar, puši cigarilose na Kubi, igra golf po Amerikama i uživa. Po mom mišljenju, pošteniji pristup.

toni_kuko__golf_411737S1
Kažeš – opet izgubili ovi naši. E jebem li ga.

Srbija – Finska

Finci su se držali dok su imali municije ili kako kaže ona stara: “Ko živi od šuta, umire od šuta”. Šalu na stranu, Finci su odigrali zaista sjajnu utakmicu i uopšte prvenstvo. Ako se sjećate, Crna Gora je redovno i lagano dobijala njihovu reprezentaciju u prethodnim kvalifikacionim ciklusima. Međutim, Finci su imali ozbiljan program dok smo se mi svađali između sebe, izbacivali igrače iz tima i prozivali preko novina. U međuvremenu su napravili respektabilnu ekipu, kako među igračima (od kojih dosta igra na američkim koledžima) do trenerske ekipe. Osjeća se američki šmek u njihovoj igri i atmosferi oko ekipe i očekujem ih ubuduće uvijek u top 16 ekipa na prvenstvima.

Sve to, naravno, nije bilo dovoljno za Srbiju, o kojima smo ispričali već mnogo. Srbi su jahali Raduljicu dok su mogli, od svih poena, čovjek je dao samo 4 poena preko igrača (uz jedan promašaj), sve ostalo je dobio na tanjir i onda položio ili zakucao. Čim su Finci početkom četvrte četvrtine počeli da udvajaju visokog i malo bolje brane pik igru, ostavili su livade i nekoliko otvorenih šuteva sa spoljnih pozicija i odmah je bilo +20. Očekivao sam da se ranije desi ovo, ali su Finci stvarno šutirali strašno. Možda su tako mogli i do pobjede, ali se to dešava jednom u 1000 utakmica. Jednostavno, Srbija je imala previše oružja za njih.

{1EDF31D8-22B2-4EB1-8D1D-1924937D2D2F}flexible

Letonija – Slovenija

Za Letonce važi vrlo slična priča kao i za Fince – ozbiljan program i dugogodišnji plan rezultira dosta dobrim rezultatima. Prognozirao sam ih kao prijatno iznenađenje i evo ih među osam.

Slovenija je ipak došla u nikad gorem sastavu. Tanki su i prosječni na svim pozicijama. Zdovc je, poput Ivanovića u Bosni, cijedio suvu drenovinu, ali to ipak nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Random thought: Zdovc kao selektor Hrvatske?

Španija – Poljska

Držali su se Poljaci dobro neko vrijema, a onda je proradila crvena furija i lagano prelomila utakmicu. Španci do sada na prvenstvu imaju mnogo upitnika iznad svoje glave, ali ovakva igra pred kraj uliva strah budućim protivnicima, to je sigurno.

Polako dižu formu, a Gasol je ofanzivno nezaustavljiv. Na svoj repertoar je još dodao i šut za 3 poena (ova evropska je još kraća) i to sa nevjerovatnim učinkom na ovoj utakmici – 6/7.

An%20outstanding%20performance%20from%20Paul%20Gasol%20fired%20Spain%20into%20the%20quarter-finals%20of%20EuroBasket%202015

Litvanija – Gruzija

Kao što smo i najavili, Gruzicji su namučili Litvance. Mačiulis je pružio fantastičnu partiju, i trojkom slomio utakmicu. Litvanci i dalje neubjedljivi, ali znaju kako se pobjeđuje. Poštovanje za Zazu i ekipu.

Ostalo (Italija – Izrael, Francuska – Turska, Grčka – Belgija)

Sve očekivano, u nekim slučajevima ne ovako ubjedljivo. Ovi mečevi su riješeni u ranim fazama utakmica, te ih nema potrebe ni komentarisati 🙂

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Najzanimljiviji par četvrtfinala i svi ćemo uživati. Gasol će odigrati na svom nivou, Koufos i Bourussis neće napraviti ništa više od jednog Gortata. Španiji je potrebna bolja igra Mirotića i naravno – spoljne linije. Grčka možda ima dužu klupu, ali ipak prednost dajem Špancima.

Francuska – Letonija

Moji ljubimci Letonci će pružiti dostojan otpor, ali ipak, to neće biti dovoljno za pobjedu protiv domaćina.

Srbija – Češka

Česi će proći kao i Finci, držaće se neko vrijeme, a onda ćemo vidjeti Srbiju koja ide na +10, što zbog toga što su Česi istrošili svoje ofanzivne opcije, što zbog toga što Srbi imaju raznovrsnije oružje za pobijediti.

Litvanija – Italija

Ovo je gušče od prvog meča četvrtfinala između Španije i Grčke. Italija igra toplo-hladno, i može se desiti da dobiju 20 razlike, a može se desiti da ih Litvanija zaustavi. Već sam nekoliko puta naglasio, mnogo zavisi od italijanskih šutera, da li ulaze u crnu seriju ili će biti “on fire”. Tu je ključ utakmice, kao i uvijek, kada su Italijani u pitanju.

Blagu prednost dajem Litvancima.

Fighting for positions (Round 4&5)

piše: Branko Dujović


Poznati su parovi osmine finala. U narednom postu će ići analiza svakog od tih duela uz predviđanje bracketa i nagradne igre 🙂 dok ćemo se u ovom postu baviti analizom i sumiranjem grupne faze Eurobasketa.

Grupa B

Kao što je i predviđano na startu, Island je bio potpuno nebitan za razvoj situacije u ovoj grupi, a za prva tri mjesta (četvrto donosi osminu finala, ali i duel sa Francuzima, što vjerovatno znači oproštaj od prvenstva) su se borili 5 timova.

Njemačka je od starta bila “najbolji” kandidat za to peto mjesto, što se na kraju i desilo. Tri njihove utakmice su riješene u poslednjim trenucima, a u svakoj od tih utakmica Njemci su izvukli deblji kraj. Schroder (njemački Rondo) je bio odličan, ako zanemarimo povremena divljanja (još je mlad, i u Hawksima je to kontrolisano, jer je backup plej Teagueu), i nameće se kao budući lider ove generacije. Ovo je bio i oproštaj od reprezentacije za Nowitzkog, a pisac ovih redova mu ovim putem iskazuje veliko poštovanje, za sve poteze kojim nas je oduševljavao ovih godina u ekipi sa raznim okuladžama, pascal rolerima i sl. 🙂 Danke Dirk!

COjybTRWwAAuU80 (2)
Danke!

Turska je prošla dalje, ali imaju ubjedljivo najteži zadatak u osmini finala od svih ekipa iz grupe B. Od starta potenciram njihovu nestabilnost u igri, i mislim da će se duel sa domaćinom biti oproštaj za njih.

Italija je danas, nakon herojske pobjede protiv Španaca i pobjede posle produžetaka nad Njemcima, izašla na megdan Srbiji potpuno rasterećena. Odlučili su odmah na startu da žele izgubiti utakmicu i nakon lake osmine finala ići na D1 u četvrtfinalu (Litvanija) i u polufinalu na Srbiju, umjesto da idu na C2 (Hrvatska) i u polufinalu na Španiju. Belinelli je odmarao, Galinari je dozirao minutažu, pa smo gledali malo više divljanja od strane Bargnanija i nekoliko puta sam se pitao kako je čovjek 2006. bio prvi pik na draftu, prije Lamarcusa i Roya (na ovom draftu su kao kasniji pikovi odabrani i Rondo, Lowry i Millsap).

bargnani7s-5-web
Zajeb’o sam Miličića

Španija se do osmine finala provukla kroz iglene uši. Na kraju su drugi, ali ih je jedan napad dijelio od petog mjesta i eliminacije u grupi. Ne znam šta da mislim, iako su oni bili moj prvi favorit na ovom prvenstvu, ova igra najčešće ne liči ni na šta – besomučno forsiranje Gasola u postu, od spoljne linije (mimo par bljeskova Ribasa) dobijamo vrlo malo, a Mirotić ima previše loš procenat šuta iz igre. Iako je tek sad ono pravo i očekujemo kakvo-takvo dizanje forme, moram priznati da sam malo posumnjao u njih.

Pobjednik grupe je Srbija, ekipa koja je definitivno najviše pokazala u dosadašnjem dijelu. Najmanje mislim na ovo 5-0. Iz utakmice u utakmicu pokazuju svoj najveći kvalitet – timski duh. Mislim da je Đorđević rekao da odbrana dobija prvenstva, a Srbija je timski (mimo centarske linije koja zna da pliva prilikom odbrane pik n rolla) igra zaista sjajno. Evo i kratke statističke analize na taj račun. Postoji jedan interesantan statistički podatak – opponent field goal percentage. Ovaj podatak vam govori koji procenat šuta iz igre dopuštate protivniku. Ako gledamo ukupan procenat (i za dva i za tri poena), Srbija je ubjedljivo prva, gdje dopušta protivniku mizernih 37.9%. Uporedbe radi, Francuska i Hrvatska su na oko 42%, Grčka i Litvanija na oko 43%, a Španija i Italija na oko 44%. Ako analiziramo samo šut za tri poena, Srbija protivniku dopušta 23.8%,  Litvanija je na 28.3%, Francuska 29.2%, Hrvatska 34%, Španija 36.4%. Impresivno.
Ako na sve ovo dodamo fantastične partije Teodosića (manje mislim na šut, a više na asistencije i uništavanje protivničkih odbrana), onda sve ovo djeluje još impresivnije. Raduljicu ne bih dizao u nebo posle dvije utakmice koje su praktično riješene u nekoliko uvodnih minuta, još je mnogo stvari tu za brigu i upitnika kada pričamo o centarskoj liniji.

Milos_Teodosic_Eurobasket_2011
Jebi ga, nisam ‘teo.

Grupa A

Francuska je prva, sve ostalo je nebitno. Bosna i Rusija su došle u vrlo oslabljenom sastavu te je bilo i očekivano dno tabele, dok su se Izrael, Poljska i Finska borili za pozicije od drugog do četvrtog mjesta, što će na kraju biti potpuno nebitno.

Francuzi još nisu odigrali jaku utakmicu, a najboljeg protivnika, posle 5 odigranih utakmica (!?), srijeću u osmini finala. Dizaće formu, imaju dugačku klupu i dovoljno asova za borbu za sami vrh.

Grupa C

Grci su očekivano bili prvi. Ne igraju previše lepršavo, ali igraju čvrsto i na pobjedu. Imaju previše veterana koji mogu odlučiti utakmicu u par minuta, prije svega mislim na Spanoulisa. Ono što im nikako ne ide na ruku je drugo mjesto Španije u grupi B, što znači da ćemo već u četvrtfinalu gledati paklen meč između te dvije ekipe.

Hrvati su bili drugi, a u direktnom duelu za tu poziciju su savladali Slovence. Ne znam šta da mislim za njih, toliko mnogo upitnika u njihovoj igri, što se pokazalo i u meču protiv Gruzije. Na momente djeluju organizovano, a onda ponekad gledate raspuštenu bandu. Hezonja je prilično loš, Šarić igra standardno, ali nikako da digne to na nivo iznad, dok je Bogdanović prilično stidljiv. Ignorisanje Tomića u napadu nema potrebe više komentarisati. Kratki su i na pleju, što se i potencira od starta, Draper je van forme, Roko i Rok nisu ovaj nivo. Pored svega, očekuje ih paklen raspored – vrlo težak meč protiv nezgodnih Čeha, pa onda četvrtfinale sa Srbijom.

Slovenci nezgodni, iako su došli u najgorem sastavu ako posmatramo nekoliko prethodnih prvenstava, dobro koriste to što imaju. Očekuje ih meč sa Letoncima i to je, po mom mišljenju, najneizvjesniji meč ove runde.

Ko ne gotivi Zazu, Gruzijce i one njihove orlovske noseve, taj ne voli košarku! 🙂
Malo su razočarali u prva tri kola nekim glupim porazima (pogotovo onim od Holandije), a onda su popravili utisak sa dvije pobjede. Namučiće Litvance, to je sigurno.

Ćao mačke, ljubi vas Zaza
Ćao mačke, ljubi vas Zaza

Makedonija je bez Mekejlebovskog i Antića vrlo loša ekipa, pa je ovo ispadanje realnost. Holandija može biti zadovoljna tom jednom pobjedom i sa par žilavih nastupa.

Grupa D

Litvanci na kraju prvi, ali djeluju prilično neubjedljivo. Od svih pobjednika grupa, oni su najmanje pokazali, ne zbog toga su jedini prvaci grupe sa porazom, već što djeluju nepovezano. Jonas daje svoj maksimum, ali bekovska linija nije na nivou. Izvukli su tešku pobjedu protiv Čeha i pokazali da znaju kako se igra kada treba. Nikad ih ne treba otpisivati, iako im slijedi dosta težak raspored – prvo Zaza i ekipa, a onda Italija.

Još u najavi prvenstva sam rekao da potencijalne nagazne mine vidim među Poljacima, Gruzijcima i Letoncima, a najviše šanse da uđu među osam imaju upravo Letonci. Beržins i Bertans (koji je dosta dobro odigrao ljetnju ligu u NBA) igraju standardno, cijela ekipa igra modernu i brzu košarku, i dajem im prednost nad Slovencima. Dalje od četvrfinala neće svakako, gdje ih čekaju Francuzi.

Česi i Belgijanci su vrlo simpatične ekipe i mogu biti zadovoljni prvenstvom. Namučiće svoje protivnike u osmini finala, ali ipak mislim da će to biti i kraj za njih.

Estonija i Ukrajina su na dnu grupe sa po jednom pobjedom, a to je trenutno i njihova realnost.

Fighting for positions (Round 2&3)

piše: Branko Dujović


Gledamo odlične utakmice. Dosta primarnih prognoza pada u vodu, jer Španija neće biti prva u grupi, tako da potencijalni duel između njih i domaćina će se odigrati prije finala. Svakako, još je rano za takve prognoze, jer ima još dva kola u kojima se svašta može izdešavati. Ovaj put analiza ide po grupama.

Grupa B

Nećemo abecedno, jer na ovom prvenstvu abeceda počinje slovom B. Vjerovatno bi ekipa koja će zauzeti peto mjesto u ovoj grupi bila druga ili treća u bilo kojoj od ostalih grupa.

Srbija je izvukla tri pobjede iz prva tri meča i nameće se kao najvjerovatniji pobjednik ove grupe, što bi značilo da se sa Francuzima ne srijeću prije finala. Već je analizirana njihova utakmica na startu protiv Španije. U drugom kolu su se sastali sa Njemačkom, gdje smo gledali vrlo ružnu utakmicu sa mnogo promašaja i izgubljenih lopti. Vjerovatno je i umor učinio svoje u srpskom taboru, jer nije prošlo ni 24 časa od utakmice sa Špancima gdje su se istrošili i emotivno i fizički. Srbija je pokazala da je bolja ekipa, Bjelica je pokazao da je igrač za NBA, a srpski navijači se mogu radovati pobjedi uprkos prilično lošoj igri (ovo je odlika samo velikih ekipa). Ono što najviše bode oči je šut za tri poena (4-30), a više brine ovo 30 nego 4. Šibnuti 30 šuteva uz procenat koji je nešto iznad 10%, znači da nemate mnogo drugih opcija i rešenja u napadu. Za brigu je takođe i forma Teodosića, vidi se da je previše nervozan i da previše forsira, mada, kako prvenstvo bude išlo, mislim da će Teo doći do neke svoje forme, ako ne u šutu, bar u asistencijama i vođenju igre. Najveća briga srpskih navijača je ono što potenciramo od starta – centarska linija: Raduljica nije van utakmice – čovjek je van prvenstva, Kuzmić je solidan u defanzivnom skoku, ali je limitiran napadački, Milutinov još nije zreo za jake utakmice, odbrana pick n rolla je očajna. Dan nakon što je Gasol gospodario reketima, isto je uradio i Pleiss, nova akvizicija Jazzera. S druge strane, krila i bekovska linija je na vrhunskom nivou i oni svojom igrom i borbenošću dosta nadoknađuju loše izdanje visokih igrača. Uprkos svim ovim nedostacima, Srbija ima ono nešto, za šta je najzaslužniji Đorđević.
Utakmica sa Islandom je bila odmor, te je nećemo ni komentarisati 🙂

Sinoć smo gledali najbolju utakmicu prvenstva (Italija i Španija). Po mom mišljenju, utakmicu je izgubio Scariolo, samim tim što je dozvolio svojoj ekipi da pristane na ludačku run&gun košarku. Sinoć sam računao jednu statističku kategoriju koja ne postoji u evropskoj košarci, a u NBA se vrlo često analizira – broj posjeda po meču. Prosjek ovog prvenstva je nešto ispod 180, a sinoć je na pomenutoj utakmici taj broj broj bio preko 190, što dosta govori o tome koliko se brza košarka igrala. To je upravo ono što Italijanima odgovara. Kada u ekipi imate 3 volume scorera (Bellineli, Galinari i Bargnani) koji se najbolje snalaze u takvom sistemu sa puno otvorenih šuteva i prilično nebitnom odbranom, run&gun je stvoren za vas. I zato smo imali one minijature Bellinelija i Galinarija, čak je i Andrea imao neke svoje momente. Španija nije smjela sebi da dozvoli takvu igru, baš zato što je njihov fokus u ovakvoj ekipi (bez Navarra, Calderona i Rubia) na potpuno drugim tačkama. Scariolo to nije prepoznao, Italijani su bili – on fire, i drugačiji ishod je teško bio moguć. Španci su morali u ovoj utakmici da usporavaju igru i napade, a kad italijanskim scorerima smanjite procente na ispod 30% u prvih 5-6 šuteva, odmah upadaju u crne serije, forsiraju i onda im se ne piše dobro. Zato Italijanima ne vjerujem i mislim da Srbija ima dosta igrača (Bjelica, Kalinić, Simonović, Nedović, Marković) koji mogu zaustaviti ovu trojicu.

{992CC069-9310-4CF5-80FF-B2ACA6984DF7}flexible

Ne vjerujem ni Turcima, dobiju Italiju, puknu 30 razlike od Španije, razbiju Njemce. Jednostavno, ima toliko faktora da ne znaš oće li oduvati nekog ili će se poubijati između sebe. Rekoh li već da ne vjerujem ni Italijanima? 🙂

Grupa C

Ovo je grupa koja bar na nešto liči, za razliku od A i C.

Do utakmice između Španaca i Italijana, najbolja utakmica koju smo gledali je bila ona između Grka i Hrvata. Grci su pobjedom i fantastičnom završnicom Spanoulisa (ovo već postaje standard u stilu Kobea iz najboljih dana) vjerovatno ovjerili prvo mjesto u grupi. Još na početku sam rekao da je najveća prednost Grka to što mogu da igraju zajedno zatvorenih očiju, što smo vidjeli i u ovoj utakmici, dovoljno je bilo nekoliko poteza iskusnih veterana i eto ih odmah na +5.

A Hrvati? Hmm. Pojedinci super, Perasović je evidentno bolji od Repeše, ali i dalje je to prilično neubjedljivo. Tomić i dalje biva ignorisan u napadu, vrlo malo akcija se igra za njega. Bogdanović se ne nameće kao vođa, a trebalo bi da bude. Šarić dobar, ali ne na top nivou, kao što radi, recimo – Bjelica u Srbiji. Što se Hezonje tiče, ne znam šta da mislim. Najbolji komentar sam pročitao na nekom hrvatskom portalu gdje neko kaže da ga ne bi iznenadilo da za par godina igra NBA all star meč, ali ni da ga vidi kao vozača kamiona na relaciji Zadar-Rijeka. Usijana glava, ogroman potencijal, vidjećemo šta će Skiles od njega napraviti u Orlandu.

Dakle, vjerovatno će prva tri mjesta u ovoj grupi biti Grčka, Hrvatska i Slovenija (tim redom), a za četvrto mjesto će se boriti Makedonija, Holandija i Gruzija, koja je najveće razočaranje ovog šampionata. Eventualnom pobjedom Zaze i društva protiv Makedonije, mogu praviti trougao sa njima i Holandijom i na kraju ipak doći do osmine finala.

Grupa A

Francuska će biti prva, još su daleko od prave i ubjedljive igre, ali sve je to dovoljno za prvo mjesto u ovakvoj grupi. Ostale ekipe očekuje težak posao, nezavisno od toga da li će biti drugi, treći ili četvrti, jer u osmini finala nailaze na neku od odličnih ekipa iz grupe B.

Grupa D

Litvanija je pobjedom od Belgije malo zakomplikovala situaciju, ali i dalje je stvar u njihovim rukama kada je u pitanju prvo mjesto. Jonas je neman pod košem, kako u odbrani, tako i u napadu, ali je problem litvanske reprezentacije bekovska linija, koja nije na nivou prethodnih generacija. To se i vidjelo u meču protiv Belgije, gdje nisu uspjeli mirno da privedu utakmicu kraju, već su savladani u poslednjoj sekundi. Mislim da u ovakvom izdanju mogu biti zadovoljno i plasmanom na Olimpijske igre, a da je polufinale ipak daleko. Mada, ako se stvari poklope, mogu i stići do polufinala.

Belgija i Češka su za mene velika iznenađenja, najmanje zbog rezultata, više zbog igre. Vesely je freak, veliki atleta, ali nikad nije nosio ekipu, niti je takav tip igrača, i ja ga nešto previše ne cijenim. Ali ipak, na ovom prvenstvu, osim što je konstantno double-double mašina, gura ostale i nosi ekipu, zajedno sa Satoranskim. Belgija je simpatična ekipa, vidjećemo dokle će doći.

Letonija ima samo poraz od Litvanije, što znači da imaju u rukama drugo mjesto i duel protiv Slovenije u osmini finala. Vrlo su mi simpatični, njihova kombinacije brze igre i dobrog šuta je nešto što svakog može namučiti. Vjerujem im i navijam da budu u četvrtfinalu.

Fighting for positions (round 1)

piše: Branko Dujović


Odlična košarka juče.

Derbi prvog kola, a možda i kompletne prve runde, je bila utakmica između Srbije i Španije, gdje su Srbi pokazali kako dobra atmosfera i samopouzdanje mogu da nadoknade nedostatke.
Naime, ono što sam i juče napisao je da Srbija ima evidentan problem sa centrima. Utakmica je krenula strašnom odbranom, gdje im Španci nisu dali ni poena prvih 4-5 minuta, ali su dva Kuzmićeva faula u 4 minuta previše skupa cijena za to. Ulaskom Raduljice koji je totalno van forme imamo još veću razliku u tom segmentu. Gasol lupa banane, Španci počinju sa njihovim provokacijama, Bjelica pokušava, ali ne ide i eto Španaca na +10. Đorđević radi odličan potez, igra sa nižom petorkom, stavlja Ercega na peticu i počinje približavanje. Uz minijaturu Nedovića, koji ubacuje 10 poena za redom, eto Srbije u egalu do poluvremena. I tu leži suština ove utakmice, a Saša je to odlično pročitao – fokus igre što više pomjeriti sa centara, kako ofanzivno, tako i defanzivno (dati veću slobodu njihovim bekovima, posebno Rodrigezu koji juče nije mogao ništa da pogodi, udvajati centre). Ovo je mnogo lakše reći, nego realizovati, ali su Srbi ipak uspjeli u tome i imamo fantastičnu treću četvrtinu. Tek pred sami kraj je Španija opet uspjela da se malo približi, kako li drugo, nego preko Gasola i Mirotića, ali je najbolji igrač Srbije – Bjelica to osujetio fantastičnom all round igrom.
Ova pobjeda znači baš mnogo, ali ipak treba biti oprezan. Iskren da budem, teško da će pola njihove ekipe ovako loše odigrati, a momente ludila Nedovića i Bjelice ne možete očekivati svaki dan. Đorđević je pobjednik dana i još jednom – navijam da se ova lijepa priča nastavi.

GettyImages-487013862.0

Još nekoliko zapažanja od jučerašnjeg dana:
– Duško Ivanović cijedu suvu drenovinu, ali ako nemaš talenta i ako ti je Gordić jedna od prvih ofanzivnih opcija, onda stvarno ne treba puno očekivati.
– Holandija je iznenađenje dana, jaka, disciplinovana košarka, pogotovo u odbrani. Gledao sam drugo poluvrijeme i nevjerovatno je da Gruzijci nisu završili utakmicu nakon što su prešli u vođstvo. Pulen je divalj igrač za razliku od većine drugih naturalizovanih crnaca.
– Letonija lepršava, Litvanija muku muči sa bekovima. Sve su to igrači koji su ograničeni u nekom segmentu. Duel ove dvije ekipe treba ispratiti danas i ne bi bilo čudno da Letonci dobiju.
– Mučenje Francuske sa netipičnim Fincima bih objasnio prvom utakmicom na turniru, ali vidjećemo.
– Hrvati dobili dosta lagano, što zbog loše Slovenije, što zbog dobre igre Žorića i Simona, uz par minijatura Hezonje. Bogdanović dobio lakši potres mozga, nadam se da će se ubrzo vratiti (Curry i Thompson su se vraćali kroz 5 dana).
– Galinari trpa, pokazuje kakva je ofanzivna neman. Strašna utakmica. Rekoh već – ne vjerujem im (Italijanima). A ne vjerujem ni Turcima 🙂

Najinteresantniji mečevi dana: Litvanija – Letonija, Turska – Španija, Grčka – Hrvatska.