New Kids on the Block – Tour de France 2020

Piše: Ivan Vukčević

Ostalo je nekoliko dana do početka 107. izdanja legendarne biciklističke trke oko Francuske. Prvobitno planiran start za 27. jun morao je biti pomjeren za 29. avgust iz poznatih razloga. Postojao je veliki rizik da se trka uopšte ne održi, što bi bilo prvi put ako ne računamo svjetske ratove, ali, srećom po sve zaljubljenike u biciklizam, to neće biti slučaj. Odvoziće se ukupno 3.470km, kroz 21 etapu sa startom u Nici. Drugi put da je Nica domaćin velikog starta, prošlog puta 1981. godine.

Ovogodišnja ruta Tura će biti po volji „penjača“ sa osam planinskih etapa i tri brdske, uključujući i individualni hronometar dužine 36 km na dvadesetoj etapi, jedini na ovogodišnjoj trci, gdje će se vjerovatno rješavati i pitanje pobjednika u generalnom plasmanu. Na ukupno 22 ekipe ce se takmičiti, 19 UCI „world teams“ i još 3 UCI „Professional Continental teams“. Pa da vidimo ukratko ko je ko na ovogodišnjoj trci.

INEOS

Krećemo od prošlogodišnjeg šampionskog Ineosa (bivši Team Sky) koji se pretplatio na prvo mjesto u generalnom plasmanu. Od 2012-te godine samo je ajkula iz Mesine – Vicenco Nibali uspio da poremeti dominaciju Ineosovih vozača. Ostalih sedam žutih majica podijelili su Wiggins, Froome, Thomas i prošlogodišnji pobjednik, supertalentovani Egan Bernal. Od toga najviše, naravno, Chris Froome, čak 4. Izvjesno je da bi i prošle godine Froome jurio peti naslov, da nije jedva izvukao živu glavu nakon pada na treningu na Criterium du Dauphine, u sklopu priprema za Tur. Ispadanjem Frooma iz priče, otvorio se prostor za prvog novog vozaca Ineosa. Geraint Thomas se nametao kao logičan izbor, kao osvajač iz 2018, ali tako nije mislio mladi dvadesetjednogodišnji kolumbijski vozač. Očigledno u boljoj formi od Thomasa, Bernal je prvo napadom na poslednjem usponu 18. etape došao do druge pozicije u generalnom plasmanu, da bi ponovo sjajno napao u 19. etapi na Col de l`Iseran i uz malo sreće (etapa skraćena zbog odrona i nevremena) preuzeo žutu majicu od „moralnog pobjednika“ i junaka Francuske Julian Alaphilippa. Majicu je odbranio u preostalim etapama i tako otišao u istoriju kao prvi kolumbijski i južnoamericki osvajač Tura, kao i najmlađi pobjednik još od davne 1909. godine. Thomas je zauzeo drugo mjesto, tako da su Ineos i njihova alfa i omega direktor Sir Dave Brailsford, zadovoljno trljali ruke sa još jednom Grand tour titulom, onom najvećom.

Ineos je još na kraju prošle godine, u svoje redove doveo aktelnog osvajača Gira, Ekvadorca Richard Carapaza, pa je postalo jasno da ce biti tijesno za sve. Iako su u javnost izlazile uglavnom diplomatske poruke od strane vozača Ineosa, bilo je jasno da ce nekih promjena biti. Dave Brailsford nije mogao da garantuje Froomu da ce biti prvi vozač ekipe, sto je rezultiralo time da će Froom nakon 10 sezona, napustiti Ineos i ovo mu je trebao biti poslednji Tur u njihovoj majici (potpisao je za ekipu Israel start up nation, nasljednicu ekipe Katusha). U pripremnom periodu, Ineos se nema mnogo čime pohvaliti. Na „Dafineu“ se Bernal povukao zbog bolova u leđima nakon što ga je slovenački šampion Primož Roglič, u prve dvije etape, pobijedio u direktnom okršaju. Sto se tiče Frooma i Thomasa, 71. i 37. mjesto govore sama za sebe.

Nešto bolje je bilo na Tour de l`Ain gdje je Bernal uzeo drugo mjesto, opet iza Rogliča. To su bili signali za Brailsforda da se nešto mora mijenjati odmah. Pragmatični direktor je brzo objavio da na ovogodišnjem Touru neće učestvovati ni Froome ni Thomas, da se daje apsolutna podrška Bernalu kao lideru, a Karapaz, koji se spremao za Giro, prebacuje se na Tur i biće jaka podrška Kolumbijcu. Prvi utisak je da je Britanac uradio pravu stvar – oslobodio je Bernala konkurencije u timu, a doveo mu Karapaza kao veliku pomoć i time „rasčistio“ vazduh u Ineosu. Legendarni Froom nije dobio šansu da pokuša da se oprosti od ekipe petom titulom na Turu, a kako je izgledao u pripremnom periodu, čini se da je svakako bio daleko od te mogućnosti.

Brailsford je odredio Frooma kao prvog vozača za Vueltu, a Thomasa za Giro i pokazao da nema mjesta emocijama u vrhunskom sportu. Ineos i dalje ima fenomenalne vozače, tako da pored pomenutog dua Bernal – Karapaz, tu su jos veoma talentovani Pavel Sivakov, vjerovatno „super domestique“ Bernalu, momak koji je pokazao odlicnu formu u pripremnom periodu i od njega se puno očekuje, zatim Dylan van Baarle, Michal Kwiatkowski, Andrey Amador, Jonathan Castroviejo i Luke Rowe (jedini Britanac u ekipi) koji će sigurno da odrade ogroman posao za svoje lidere.

Ostaje da se vidi kakvu će formu dostići ekipa Ineosa. Ono sto je sigurno jeste da, kao ekipa, imaju najviše iskustva i odlično znaju šta je potrebno da se dođe do Pariza kao prvi. Imaju supertalentovanog mladog Bernala kao prvu zvijezdu, kao i momka u velikom usponu Carapaza i jos šest kvalitetnih pomoćnika. Uloge su podijeljene, situacija je daleko jasnija nego prije mjesec dana. Ineos rijetko iznevjeri i zato su prvi favoriti, iako će se sigurno osjetiti i odsustvo u martu 2020. tragično preminulog dugogodišnjeg sportskog direktora Nicholas Portala.

JUMBO VISMA

Konačno da Ineos dobije jakog konkurenta u borbi za najveće trke jer se čino da je Jumbo Visma sklopila mozaik na pravi način. Holandski tim, starijim pratiocima biciklizma poznatiji kao Rabobank, je godinama bila poznata kao tim mladih vozača, uglavnom fokusiranih na etapne pobjede i pobjede na klasicima. Od 2016. ekipa promoviše Stivena Kruijswijka kao ozbiljnu grand tour opciju. Zbog pada mu je izmakao Giro te godine, da bi 2018. sa petim i 2019 sa trećim mjestom na Turu pokazao snagu iako se protiv Sky (Ineosa) nije moglo više. Kruijswijk se pokazao kao izuzetno izdržljiv vozač, odličan na brdu, solidan na time trial-u, a sada već i sa priličnim iskustvom.

Iste godine u tim stiže Slovenac iz grada Trbovlje. Primož Roglič je zaista spojio naizgled nespojivo – osam godina je bio profesionalni ski skakač da bi 2007. doživio užasan pad na Planici nakon kojeg nije uspio da se vrati na nivo prije pada. Ostavlja ski skokove 2011. godine i prelazi na drumski biciklizam, a svega tri godine su mu bile potrebne do ugovora sa renomiranim timom u svijetu biciklizma, kakav je Jumbo Visma. Vrlo brzo je pokazao talenat, vec 2017. je pobijedio 17. etapu na Turu i time postao prvi Slovenac u istoriji koji je došao do tog uspjeha. Naredne godine uzima četvrto mjesto u generalnom plasmanu pobjedom na 19. etapi, da bi 2019. eksplodirao, sa čak 6 osvojenih trka, ali iznad svega prvom grand tour titulom na Vuelti. Takođe, iste godine osvojio je i treće mjesto na Giru, gdje praktično i nije imao podršku ekipe.

Primož je pokazao da je odličan na brdu, fenomenalan na hronomentu, vrlo dobar i na spustu. Pravi grand tour materijal. A sada iza njega stoji i moćna ekipa.

Poslednji dio slagalice je potpisivanje Tom Dumoulina. Osvajac Gira 2017, sa dva druga mjesta i na Giru i na Touru 2018-te, specijalista za time trial, pouzdan i na brdu, Dumoulin ce biti podrška koja je Jumbo Vismi nedostajala.

U pripremnom periodu, vozači Jumbo Visme su pokazali visok nivo forme. Roglič se izdvojio kao prva violina, pobjedom na Tour de l`Ainu u direktnom duelu sa Bernalom. Odlično je krenuo i na Dafineu, ali je zbog pada morao da se povuče i napravi odmor do Toura. Isto se dogodilo i Kruijswijku, s tim sto su se njegove povrede ispostavile previše ozbiljnim pa ce morati da propusti Tour. Biće to veliki hendikep za Jumbo i Rogliča, posebno u trećoj sedmici trke. Koliko je Jumbo moćan tim u ovom trenutku, govori podatak da su i pored odustajanja prva dva vozača, uzeli ekipnu pobjedu na više puta pomenutom Kriterijumu.

Moraju se pomenuti i ostali vozači Jumbo Visme koji mogu naparviti mnogo za tim na Turu. Prije svih Wout Van Aert, svježi pobjednik jedne od pet klasika, tzv. spomenika Milano – San Remo, gdje je odsprintao branioca titule Alaphilppa. Osvojio je prvo mjesto i na Strade Bianche. Tu su vrlo dobri sprinter Tony Martin i pogotovo Novozelanđanin George Bennett (drugo mjesto na Lombardiji), kao i Sepp Kuss (pažnja na njega) i Robert Gesink. Nedostajaće Laurens de Plus zbog povrede.

Ocigledno da je Jumbo u sjajnom momentu, forma je već visoko, ali kad se 29. avgusta dođe u Nicu, kreće se sa nule. Roglič zaista izgleda moćno, s lakoćom je izdržavao sve napade konkurenata u pripremnom periodu, uz dozu sreće ovo bi mogao biti njegov Tur. Ali treba odvoziti gotovo 3.500 km. Pitaće se i ostali. Nedostajace Kruijswijk pa će teret morati da ponesu drugi momci. Svakako, mnogo ljudi iz ovih krajeva, navijaće baš za njega.
Po posljednjim informacijama još uvijek nije potpuno oporavljen, ali ne sumnjamo da će uraditi sve da se pojavi na startu. Srećno Primož!

OSTALI FAVORITI

Nakon fenomenalne borbe na prošlogodisnjem Turu, Julian Alaphilippe je zadobio mnogo navijača. Posebno u svojoj zemlji jer je cijelih 14 etapa nosio žutu majicu, a sa njom i san da možze biti prvi Francuz koji je pobijedio u generalnom plasmanu, nakon slavnog Bernarda Inoa. Ipak Bernal i Ineos su bili jači, Julian nije mogao sam, ali je pokazao veliko srce. Pokazao je dobru vožnju na jednom od pet najvećih klasika Milano – Sanremo, prije nekoliko dana, gdje je za pola točka izgubio od Van Aerta, ali pitanje je da li i koliko može u tronedeljnoj trci. Deceuninck – Quickstep ce polagati nade u njega i Sama Bennetta, tu je jos i Bob Jungels. Bice teško za Alaphilippa, ali navijača mu neće faliti, tako da su spektakularne vožnje kao i prošle godine zagarantovane.

Gdje je Movistar? Vjerovatno se i oni sami pitaju ovo isto. Jedna od najuspješnijih ekipa u poslednjoj deceniji, jedina španska world tour ekipa, je u žestokoj krizi. Mnogo odlazaka, novih lica, ali, čini se bez jasne strategije. Odlaskom Mikela Lande i Naira Quintane ostao je prazan prostor koji nije adekvatno popunjen. U prvom planu sada je Enric Mas, momak sa Majorke, koji je bljesnuo na Vuelti 2018. godine sa drugim mjestom, prozvan nasljednikom cuvenog „El Pistolera“ Alberta Contadora. Od tada nije uradio ko zna sta. Vidjećemo kako ce se nositi sa pritiskom prvog vozača ekipe. Tu je i vječiti Alejandro Valverde, solidni Mark Soler i mnogo mladih novih lica. Pred Movistarom je mnogo izazova.

U krug potencijalnih favorita treba spomenuti uvijek borbenog domaćeg zakmičara Thibauta Pinoa (Groupama FDJ), kojega je povreda koštala prošle godine podijuma, zatim vječitog favorita za žutu majicu Naira Quintanu (Arkea Samsic), tu su još Emanuel Buchmann (BORA) koji je pod znakom pitanja zbog pada i povrede, MIkael Landa (Bahrain Mclaren), Rigoberto Uran (EF pro cycling) , Romain Bardet (AG2R), Richie Porte (Trek Segafredo), Fabio Aru (UAE team), kao i Miguel Angel Lopez (Astana).

I prije nego zaključimo, potrebno je obratiti posebnu pažnju na mladog Tadeja Pogačara. Još jedan Slovenac koji skreće pažnju na sebe dobrim vožnjama i pokazuje da Slovenija postaje biciklisticka sila i primjer koji bi trebale slijediti i neke druge zemlje slične veličine. Momak koji se istakao prošlogodisnjim senzacionalnim trećim mjestom u generalnom plasmanu na Vuelti, ove godine ce debitovati na Touru. Sa svega dvadeset jednom godinom, Pogi već važi za jednog od najvecih talenata u svijetu drumskog biciklizma. Produžio je ugovor sa timom UAE Team Emirates do 2023. godine i na voziće kao podrška Fabiu Aruu, a ne bi bilo iznenadjenje da se u toku trke profiliše i kao prva opcija. Da je u dobroj formi, potvrđuje četvrto mjesto na Criterium du Dauphine, a vjerovatno ce biti dobra investicija staviti neki euro da će Pogi uzeti i etapu na ovogodišnjem izadnju Toura.

Uglavnom, ostaje nam samo da pripremimo kokice i hladnu limunadu i uživamo u sjajnoj borbi i spektakularnim kadrovima na jedinstvenom septembarskom Touru.