Hall of Very Good Small Forwards
Piše: Andrej Šepelj
Većina modernih NBA analiza ukazuju kako je brza košarka 21. vijeka najviše promjenila set vještina koje su krasile plejmejkere i centre. Fraze poput „scoring point guard“, „point-forward“ i „stretch four“ su se dovoljno odomaćile da nerijetko zaboravljamo period kada nisu bile u upotrebi. Ipak, cijela modifikacija NBA igre uticala je itekako na krilne igrače koje gledamo danas. Pojava da ekipe nemaju klasičnog pleja je inicirala veću potrebu za postojanjem 3 and D igrača, koji fakat je najčešće i igraju SF poziciju. Promjene su krilne igrače odvojile od reketa u korist takozvanog širenja parketa, i ukoliko niste Kawhi Leonard, Lebron James, Paul George ili Giannis Antetokoumpo vec P.J. Tucker, Tim Hardaway Jr., Tony Snell ili Miles Bridges postoji mogućnost da ćete odigrati 30 minuta utakmice sa ukupno pet ili manje driblinga.
Ipak, iako se u posljednjoj deceniji traže 3&D small forwardi to i nije baš bio slučaj u decenijama koje su nam prethodile. U ovom tekstu ćete čitati o onim krilima koji su imali vrlo dobre karijere, ali i pored svojih uspjeha nisu ostvarili dovoljno da bi se njihovo ime našlo u Kući slavnih.
Detlef Schrempf
Draft: 1985 – 8. pick
Prosjek karijere: 13,9 ppg / 6,2 rpg / 3,4 apg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1994-95 – 19.2 ppg / 6,2 rpg / 3,8 apg / 1,1 spg
Priznanja u karijeri: 3 x All Star, All NBA Third team, 2x NBA Sixth Man of the Year
Prije nekoliko dana sam radio draft na igrici 2k21 i imao sam moć da biram četvrti. U opisu jednog od kandidata pisalo je da njegov talenat, ukoliko se pravilno bude razvijao, treba porediti sa Detlefom Schrempfom. Moram priznati da mi je odmah pao napamet ovaj tekst u nastajanju, i da sam se zapitao da li u modernoj eri košarke top 5 picka treba dati za potencijalnog budućeg Detlefa. Vrlo je vjerovatno da bi vas generalni menager 76ersa Daryl Morey poslao na ispitivanje kod psihijatra kada biste ga 2020. godine savjetovali da potroši lottery picka na non-shooting krilnog igrača. Međutim, na stvari ne bi trebalo gledati tako crno i bijelo. Kada bismo pogledali Schrempfove učinke izmedju 1991 godine i 1996 Detlef bi vrlo vjerovatno bio pik prve runde na nekom fantasy draftu, sa odličnim postotkom slobodnih bacanja, sa preko 19 poena po utakmici, preko 6 skokova i preko 4 asistencije uz 1 ukradenu loptu. Važno je dodati da ove odlične brojke nisu napumpavane u nekoj lošoj ekipi, već da je u Pacersima i Sonicsima igrao važnu ulogu u timovima koji pretenduju ka tituli.
Podatak koji sigurno Detlefu ide u korist je činjenica da je samo 2 puta propustio doigravanje za 16 sezona u ligi, i to oba puta u sezonama kada je on bio povrijedjen, te ni to sigurno nije slučajna koincidencija. Njemac je bio jedan od prvih uspješnih Evropljana u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta tako da ga zasigurno trebamo posmatrati kao nekoga ko je imao uticaja na globalizaciju ovog sporta. Pritom kada znamo da je osvojio 2 puta nagradu za najboljeg šestog igrača lige i čak 11 sezona bilježio više od 15 poena po utakmici možemo tvrditi da je to bila jedna vrlo dobra karijera.
Clifford Robinson
Draft: 1988 – 36. pick
Prosjek karijere: 14,2 ppg / 4,6 rpg / 2,2 apg / 1,0 spg / 1 bpg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1993/94 – 20,1 ppg / 6,7 rpg / 1,4 spg / 1,4 bpg
Priznanja u karijeri: 1x All Star, 2x NBA All defensive team, 1x NBA Sixth Man of the Year
Nažalost prilično gadna 2020. godina sa sobom je odnjela i život Clifford Robinsona. Dugoruki krilni igrač sa nezaobilaznom trakom na glavi obilježio je naročito 90te godine Portland Trail Blazera sa kojima je igrao i 2 NBA finala. Veliki borac za legalizaciju marihuane Clifford je tvrdio da mu je kanabis pomogao da održi uspješnu i dugačku karijeru. Igra je 18 sezona, i od toga čak u 17 igrao je u playoffu, i trenutno je 21. po broju odigranih minuta u istoriji NBA lige. Dirk Nowitzki i Rashard Lewis su oborili njegov rekord prvog igrača visočijeg od 2.08 cm, a sa postignutih 1000 trojki, a pritom može se pohvaliti da je jedan od 7 igrača koji su uspjeli da u karijeri imaju 1300 ukradenih i 1300 blokiranih lopti. Clifford je tu u magičnom društvu: Olajuwon, Dr.J, David Robinson, Ben Wallace, Kevin Garnett i Bobby Jones.
Pored svih navedenih rezultata blago je iznenađujuće da je Robinson igrao u samo jednoj All Star utakmici 1994. godine. Tokom karijere odigrao je kompletne 82 utakmice u čak 7 sezona, a dvocifrene poene je davao u čak 14 godina, od čega 3 uzastopne godine sredinom 90tih sa preko 20 poena po utakmici.
Robert Horry
Draft: 1992 – 11 pick
Prosjek karijere: 7,0 ppg / 4,9 rpg / 2,1 apg / 1,0 spg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1995/1996 12.0 ppg / 5,8 rpg / 4,0 apg / 1,6 spg / 1,5 bpg
Priznanja u karijeri: 7 x NBA Champion
Iako statistički slabiji od ostalih igrača koje ćemo pronaći na ovom spisku Horry-jev uticaj na pobjeđivanje ekipa za koje igra je sasvim dovoljno značajno da bi se njegovo ime pojavilo u komšiluku Kuće slavnih. Horry je jedini igrač sa 7 osvojenih titula, a da nije bio član Boston Celtics-a 60tih. Pritom je jedan od 4 igrača kojima je pošlo za rukom da osvoje titulu sa 3 različite ekipe, i ta grupa je bila dosta manja dok se Robertu i John Salley-ju ove godine nisu pridružili Lebron James i Danny Green.
Horry je svoje prstenove osvajao u dresovima Houstona, Lakersa i Spurs-a, a usput je pokupio i nadimak „Big Shot Bob“ zbog nezanemarljivog broja pogođenih koševa u momentima kada su se lomile velike utakmice, a čak je dugo držao i rekord po broju pogodjenih trojki u NBA finalima. Mnogima je najpoznatiji po košu postignutom u posljednjem trenutku 4. utakmice finala zapadne konferencije 2002 godine protiv Sacramento Kings-a. Sa druge strane lako se zaboravi da je tokom tog šampionskog playoff-a Horry 3 puta donio Lakersima pobjedu u posljednjih 10 sekundi utakmice. Iako je samo 3 puta u dugoročnoj karijeri bilježio dvocifren broj poena Horry svoje mjesto u kući Vrlodobrih zaslužuje kao dokazani pobjednik.
Latrell Sprewell
Draft: 1992 – 24 pick
Prosjek karijere: 18.3 ppg / 4,1 rpg / 4,0 apg / 1,4 spg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1996/1997 – 24,2 ppg / 4,6 rpg / 6,3 apg / 1,7 spg
Priznanja u karijeri: 4x All Star, 1 x All NBA Team, 1x All Defensive Team
Sada dolazimo do meni ubjedljivo najdražeg košarkaša sa ove liste, vječitog nepopravljivog opasnog momka Latrell Sprewell-a. Iako je Latrell predvodio Knicks-e do finala 1999. godine, i sa Garnettom Timberwolve-se do najvećeg ostvarenja franšize i finala Zapadne konferencije pritom igrajući 4 All Star utakmice, karijeru su mu obilježile česte suspenzije predvodjene onom najdužom i najpoznatijom kada je ušao u fizički sukob sa trenerom PJ Carlesimom i pokušao da ga udavi na treningu 1997 godine.
Za Spree-a bismo mogli reći da je bio neumoljiv odbrambeni igrač koji je pritom bio solidan košgeter ali često sa nedovoljno dobrim šuterskim procentima. Ipak za 13 godina u NBA ligi nikada nije postizao manje od 12,8 poena po utakmici, dok je 4 puta prosječne poene podizao preko 20 koševa. Takođe u 12 od 13 sezona imao je makar 1,4 ukradene lopte, dok je u karijeru zavrsio sa prosječnih 4 asistencije po utakmici što je vrlo solidan rezultat za krilnog igrača.
Ipak njegovo nepažljivo ponašanje ga nije vuklo dovoljno daleko da bi se pronašao u košarkaškoj kući slavnih. 2005 godine se čak nije ni penzionisao, već je odbio ugovore nekoliko ekipa uz objašnjenje da se on neće klanjati nikome za male novce, ponuda je za to vrijeme bila vrlodobrih 10 miliona za 2 godine. Sa druge strane zaista je jasno da je bio obožavan od strane navijača gdje god je igrao, i svojom eksplozivnošću i ponašanjem na terenu je podsjećao na Russell Westbrook-a.
Glenn Robinson
Draft: 1994 – 1. pick
Prosjek karijere: 20,7 ppg / 6,1 rpg / 2,7 apg / 1,2 spg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 2000/01 – 22,0 ppg / 6,9 rpg / 3,3 apg / 1,1 spg
Priznanja u karijeri: NBA Champion, 2x NBA All Star
Jedan od izazovnih momenata analiziranja karijera NBA igrača predstavlja i dodjeljivanje takozvanog bust statusa, odnosno odluka da li je nečija karijera doživjela krah u odnosu na očekivanja koja su bila postavljena nakon noći drafta. Generalno moj stav je da se igračima prečesto i prelako danas dodjeljuje taj status, ali to je priča za neki drugi put. Ovdje bust pominjem zato sto u pripremi ovog teksta našao sam nekoliko članaka koji opisuju Glenn Big Dog Robinsona kao igrača čija karijera nije ispunila očekivanja. Usudio bih se reći da je to daleko od istine. Glenn je na koledžu bilježio fenomenalnih 30,3 poena po utakmici uz 10,1 skok, ali njegova kvalitetna napadačka igra se prenijela i na NBA parkete, samo objektivno u timovima koji su se rijetko borili za naslov.
Big Dog je na draftu biran ispred Jason Kidd-a i Grant Hill-a igrača koji će podijeliti nagradu Rookie of the Year, iako je Robinson bilježio više poena (21.9) od obojice u startnoj sezoni. Bucks-i sredinom 90tih imaju slabašan roster te nisu igrali doigravanja, ali to nije spriječavalo Robinsona da svake sezone upisuje preko 20 poena, uz 6 skokova, 3 asistencije i 1 ukradenu loptu. 1999 godine kada je Ray Allen stasao i kada su im dodali Sam Cassell-a Milwaukee je spreman da krene u 3 uzastopne playoff serije gdje je najzapaženija ona posljednja 2001 godine kada igraju i finale Istočne konferencije i gube u 7 utakmica protiv Iversonovih 76ersa. Nekoliko mjeseci kasnije Bucks-i trejduju Robinsona u Atlantu u zamjenu za Toni Kukoča. Iako je i u epizodi u Atlanti postizao preko 20 poena po utakmici krenule su se nagomilavati i povrede tako da nikada nakon te sezone nije bio jednako dominantan. Karijeru zavrsava kao epizodista u tituli San Antonio Spurs-a 2005. godine.
Neki pamte činjenicu da je Glenn Robinson najplaćeniji rookie svih vremena sa ugovorom od 68 miliona dolara na 10 godina, neki mladji će ga znati kao oca Glenn Robinsona III (poražavajuće je koliko je više sinovih highlightsa na youtube-u), a najviše je onih koji će ga pamtiti kao neumoljivog mid range scorera sa jednim od najboljih nadimaka u istorije ovog sporta. U svakom slučaju igrač koji je odigrao 11 sezona i u svih 11 imao dvocifrene poene, a od toga u 9 sezona preko 20 poena ne može nikako biti opisan kao bust bez obzira što je biran prvi u noći drafta.
Michael Finley
Draft: 1995 – 21. pick
Prosjek karijere: 15,7 ppg / 4.1 rpg / 2,9 apg / 0,9 spg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1999/00 – 22.6 ppg / 6,3 rpg / 5,3 apg / 1,3 spg
Priznanja u karijeri: NBA Champion, 2x NBA All Star
Michael Finley bi mogao kroz par godina moju listu učiniti netačnom jer se od 2018te godine nalazi na spisku kandidata za Hall of Fame. 17306 postignutih poena, šampionski prsten i 1103 utakmice su ga preporučile za tu kandidaturu, ali zaista čvrsto vjerujem da za tamnoputog Amerikanca neće biti mjesta.
S druge strane ovim nemam želju da umanjim Finley-jev doprinos košarkaškoj istoriji. Dallas Mavericks-i su ga preuzeli u trejdu sa Suns-ima 1997. godine franšiza koja nije bilježila zapažene rezulate od svog osnivanja 1980. godine. U trenutku Finley trade-a igrali su samo 5 doigravanja za 16 godina, a da su pritom imali možda samo 2 igrača koja bih okarakterisao kao franšizoidne Mark Aguirre i Rolando Blackman, i oba su u tom trenutku davno napustila Teksas. Finley je ubrizgao injekciju mladosti i talenta ekipi koja je dugo bila u nokdaunu. U narednih 9 godina upisivao je preko 20 poena po utakmici uz 5 skokova i 4 asistencije i u kombinaciji sa Dirk Nowitzkim i Steve Nash-om Dallas vratio na košarkašku mapu. Treba prikazati da je naročito bio poštovan zbog konzistentnosti, te da je za 9 godina u Dallasu propustio samo 42 utakmice, dok je na nivou karijere odigrao čak 5 sezona sa ukupne 82 utakmice regularnog dijela.
Na žalost navijča Dallasa Finley je titulu uzeo u dresu ljutih rivala San Antonio Spursa. Iako je tokom šampionske sezone bio šesti igrač, u playoff-u je Greg Popovich to promijenio te je Finley započeo svaku utakmicu. Na samom kraju karijere odigrao je i još jedno finale u dresu Bostona 2010 godine, ali bez uspjeha u borbi protiv Bryant-ovih Lakersa.
Shareef Abdur-Rahim
Draft:1996 – 3. pick
Prosjek karijere: 18,1 ppg / 7.5 rpg / 2,5 apg / 1,0 spg
Statistika najbolje sezone u NBA ligi: 1999/00 – 20,3 ppg / 10,1 rpg / 3,3 apg / 1,1 spg / 1,1 bpg
Priznanja u karijeri: 1x NBA All Star, Olympic Gold Medal
Mike Bibby i Bryant Big Counrty Reeves su neki od igrača čije su karijere patile zbog igranja za Vancouver Grizzlies-e, ali ipak igrač koji bi trebao imati najviše frustracija je sadašnji predsjednik G League-e Shaaref Abdur-Rahim. Popularni Reef zapravo i drži rekord po najvećem broju odigranih utakmica regularne sezone bez nastupa u playoff-u. Prvi i posljednji put doigravanje je dočekao tek 2006. godine u dresu Sacramenta, gdje pritom ispada u prvoj rundi.
Ipak loše stanje u ekipama za koje je nastupao Reef ne mogu umanjiti njegovu košarkašku vrlodobrost. U njegovih prvih 8 sezona postizao je redovnih 20 poena i 8 skokova uz dobre brojke sa linije slobodnih bacanja. Kada gledamo njegov True Shooting Percentage (napredna košarkaška statistika koja ima za cilj da izmjeri efikasnost igrača sa svih pozicija na terenu) on je za karijeru iznosio odličnih 54,9%, pritom sve vrijeme igrajući solidnu odbranu sa jednom ukradenom i jednom blokadom po utakmici. Bio je odličan u igri sa poludistance, ali i svoje fizičke predispozicije, visina i duge ruke, je koristio za igru u reketu.
