7. Memphis Grizzlies

piše: Branko Dujović

Skor u prethodnoj sezoni: 55-27
Učinak u PO: druga runda

Prethodna sezona

Grizzliesi su prošlu sezonu odigrali u tipično svom stilu – spora košarka sa što manje posjeda i sa žestokom, i na momente vrlo fizičkom, odbranom. Po broju posjeda su bili 26. u ligi sa prosječno 92 po meču, a defensive rating (prosječan broj primljenih poena na 100 posjeda) im je bio 102.2, što je bila treća odbrana lige. Što se napada tiče, i tu su bili kako smo ih navikli – imaju najbolji duo pod košem u vidu mlađeg Gasola, i guzonje Randolpha, a ovaj prvi je bio najvažniji plejmejker u ekipi, jer je većina napada išla kroz njega, a odgovor je bio više nego fantastičan u vidu jedne od najboljih sezona u karijeri. Randolph je, takođe, bio odličan, da li u šutu sa lakta ili u kupljenju otpadaka u napadu. Ukratko, centarska linija i njihova high-low igra je nešto što igraju već godinama, i nešto što ni u ovoj sezoni neće biti drugačije.

Na boku su bili solidni, Conley je odigrao dosta dobru sezonu, a uz Leeja na boku, predstavljao je veliki problem za protivničke čuvare iza linije za tri poena – Conley je imao 39%, a Lee 40%. Problem je nastajao kad ova dvojica nisu u igri, i kada u petorci imate Allena, defanzivnog specijalca kojeg slobodno možete ignorisati na šutu (u ovoj fazi, i otvorene duge dvojke su mu problem).

U toku sezone, napravljen je trejd, iz Memphisa su otišli veteran Prince i Pondexter, a iz Bostona je stigao Jeff Green, što je odmah dovelo do upgradea u igri Grizzliesa. Na kraju su imali odličan skor od 55 pobjeda (i bolji skor od Blazersa), ali su Blazersi ipak bili četvrti, zbog osvojene Nortwest divizije, čime je Portland imao prednost domaćeg terena u direktnom duelu. Grizzliesi su prilično lako prešli preko njih, što zbog dosta dobre igre, što zbog raspada u igri Blazersa i očekivane najave rebuildinga, o čemu smo ranije i pisali.
U drugoj rundi ih je čekao budući prvak GSW, a ta serija će ostati upamćena najviše po Kerrovom potezu da Boguta u odbrani stavi na Allena (totalno ignorisanje njegovog šuta), zbog čega je Joerger morao da ga vadi iz igre, što je automatski značilo i poljane za Splash braću.

Šta očekivati ove sezone

Prije svega, roster je pretrpio samo kozmetičke promjene, ali kad se malo dublje pogleda, Grizzliesi su odradili odličan posao. Dogovorili su se sa Markom oko nastavka saradnje (što je, naravno, bio top prioritet), a dodali su dva specijalca – Barnesa i Wrighta (obojica imaju vrlo razumne ugovore i uklapaju se u stil Meda iz Tenesija). Otišli su Grci Koufos i Calathes. Dakle, dugačka analiza prethodne sezone se slobodno može odnositi i na najavu ove, jer ne vidim razlog – značajnu promjenu u rosteru ili treneru ili nečem trećem, koja bi uticala na to da Grizzliesi zaigraju brže ili da Gasol ne bude najbitniji šraf u kreaciji sa vrha reketa. Odbrana će i dalje biti elitna, ali problemi nastaju u napadu, pogotovo sa šutem spolja (prošle godine su bili drugi otpozadi po broju ubačenih trojki, a po procentu su takođe bili na dnu), a pitanje je da li je Green upgrade u ovom segmentu, i da li od Leeja možemo očekivati opet onakav šut. Ne smijemo zanemariti činjenicu da je za Randolpha ovo 14. sezona u ligi, i da je napunio 34 godine.

X-faktor u ovoj godini bi mogao biti rezervni plej Russ Smith, koji se odlično pokazao kao presing igrač i slasher. Sa paru sa pokretnim centrom kao što je Wright, u nekim momentima bi mogli i da imamo malo tranzicione košarke.

E sad, za dalju priču o tome da li ova frančiza može dalje od druge runde, možda bi trebalo pogledati i njihovu blisku prošlost i promašaje sa pikovima i trejdovima (možda su sa ovim zadovoljni kad već nemaju sreće ili znanja): trejd starijeg brata Gasola u Lakerse, draftovanje Kevina Lovea i automatsko prosleđivanje u Minny za O.J. Mayoa, biranje Thabeeta ispred Hardena i Curryja… Uglavnom, ako vas baš zanima istorija jedne od najmlađih ekipa u NBA karavanu, pročitajte to na ovom linku.

Zaključak

U ovom slučaju, stvari su vrlo proste, Grizzliesi će imati vrlo sličnu sezonu kao lani. Lično, ne vidim način da odu dalje od druge runde, a takođe će teško ostati bez plejofa. Zapad je previše jak da bi mogli da guraju pobjede u više serija zaredom. Ostaje im da kroz sezonu razmišljaju na koji način da dođu lakše do koša, i da li možda mogu napraviti neki trejd paket, koji bi u Memphis donio nekog elitnog šutera (Draško će sigurno imati neke kombinacije) 🙂

Komentari kolega

Draško: Koliko god bili dobri u odbrani, prosječan napad im ne da krenu na sam vrh, pa protivnici, kada se odlučuje, uvijek nađu potez na koji međedi nemaju odgovor – Dujo je naveo odličan primjer iz posljednjeg PO (Bogut u odbrani na Allena).

Ni ove godine nije napravljen značajan napredak kad je šut u pitanju (Matt Barnes sigurno nije igrač koji može dolaskom unaprijediti ovaj segment, Wright još manje jer rijetko i van reketa poentira), pa je glavna nada da Lee može ponoviti šutersku seriju iz prva 2 mjeseca prošle sezone, Jeff Green dati veći doprinos nego u toku prošle sezone jer je privikao na stil igre i, naravno, Conleya zaobići povrede. Ima još jedna mogućnost – da Carter opet vaskrsne kao u Dallasu prije 2 godine kad su svi takođe mislili da je samo za penziju. Nije mi jasno kako već godinama ne uspijevaju da riješe problem šutera (evo i sad bi mogli da probaju da pošalju neke pikove i mlade igrače u MIN za Martina (jesam li vam rekao, prim. Dujo)), pa ostaje i da probaju na utakmicama da li su ljetošnji trojkaški treninzi Marc Gasola imali svrhe. Kako će sve ovo ići ostaje da vidimo –  top 7 plasman ne bi trebao da dođe u pitanje, a do aprila možda i pronađu način da napadački pariraju mnogo potentnijim rivalima u doigravanju.

http://www.youtube.com/watch?v=5VaxB1KgMUk