Long walk home

piše: Branko Dujović

U prvom dijelu posta ćemo se baviti analizom osmine finala sa fokusom na raspad sistema u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a kasnije ide i kratka najava četvrtfinalnih duela.

Hrvatska – Češka

Svako ko je gledao utakmicu je bio svjedok jednog klasičnog raspada sistema, gdje su trenutni i budući NBA igrači izgledali kao prvotimci klubova iz druge crnogorske igre.

Svi problemi i sve loše stvari koje su pominjane tokom grupne faze su se odjednom pokazale u punom svom svijetlu (ili tami) u četvrtfinalnom duelu protiv nezgodnih Čeha. Prije svega, Hrvatska nema lidera na terenu. Trebalo bi da je to Bogdanović, ali se on previše stidljivo ubacuje u tu ulogu (na kraju krajeva, i u Netsima je dobijao loptu na kašičicu, nakon Johnsona, Williamsa, Lopeza i ostalih, što mora imati neki trag). Mnogo je bolje izgledao prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Šarić igra na nekom svom standardom niovu, ali nam još nije pokazao da umije povući utakmicu i okrenuti je poput njemu vrlo sličnog all round igrača iz Srbije – Nemanje Bjelice. I dalje čekamo taj njegov skok u igri, a na ovom prvenstvu ga nismo vidjeli. Hezonja je razočarao, ali se sve to može oprostiti zbog toga što je mlad, zelen i – lud, Hezonja je kocka, ako ga imate u timu. Tomić je još jednom potpuno podbacio, po mom mišljenju najmanje njegovom krivicom. Što se tiče pozicije pleja – od Drapera, Ukića i Stipčevića bi se možda mogao napraviti jedan dobar igrač, ali samo – možda.

Mislim i da su očekivanja bila prevelika od ove ekipe. Na kraju se ispostavlja da je i plasman među osam bio preveliki zalogaj.

Prije svega, Hrvatska ima mnogo problema u odbrani. Vrlo loše brane pik igru. Tomić nema brze noge i nije sposoban da se brzo vrati na centra koji se “odmota” iz bloka, te takav tip igrača zahtijeva drugog visokog koji je sposoban krpiti te rupe. Dalje, kada je Ukić u igri (koji je najbolji ofanzivni plej u ovoj ekipi, vjerovali ili ne), Hrvatska ima i rupu na spoljnoj poziciji. Ako pak, koriste Stipčevića ili Drapera kao mnogo bolje presing igrače, onda u napadu imaju igrača manje, iako Stipčević nekad i može ubosti trojku. Zato su Hrvati i forsirali zonu, koja je na momente izgledala potpuno pristojno, ali ipak nemaju dovoljno kondicije, niti dužine da to bude na visokom nivou.

Što se samog napada tiče, osim velikih problema na pleju, potrebno je naglasiti i ignorisanje i nepravilno korišćenje Tomića. Perasović u ovom segmentu ništa nije dobro donio u odnosu na Repešu, i dalje se Tomić prilagođava sistemu umjesto da to bude obratno. Tomić nije low post igrač, on je igrač koji se poput Marca Gasola najbolje snalazi na 5 metara od koša odakle može igrati pik igru, šutnuti sa poludistance ili ga čak možete iskoristiti kao kreatora sa te pozicije. Hrvati mu godinama bacaju loptu u bunar da se gura sa puno snažnijim centrima i onda se čude zašto ne igra kao u klubu. Spoljna linija je igrala prilično nestandardno, i na kraju je jedini Simon zadovoljio svojom igrom.

Česi su zaista prijatno iznenađenje prvenstva, odigrali su odličnu utakmicu. Satoransky je sjajan, jedan od najboljih plejeva na ovom prvenstvu. Vesely nastavlja da teroriše protivničke visoke. Njih dvojica (uz onu minijaturu Jelineka u prvom poluvremenu) su bili dovoljni za ubjedljivu pobjedu.

Da se vratimo na Hrvate i analizu njihovog raspada. Mislim da ovo nije samo problem sistema u njihovom savezu, već i sistema u okviru države. Kao i u skoro svim državama bivše SFRJ, predsjednici saveza i glavni ljudi su tipovi koji i nemaju puno veze sa košarkom. Hrvatska je osvojila drugo mjesto sa mladima, ali je i to ostalo u sjenci neigranja njihovog najboljeg mladog igrača i budućeg top 10 pika na draftu – Dragana Bendera. Razlog je bio sponzorski ugovor, i mimoilaženje između Adidasa koji je sponzor Hrvatske i Benderovih Džordanki. Money, money 🙂 Hrvatska košarka je otišla u Honduras, kao i naša, kao i košarka u Makedoniji, Bosni. Izuzetak je Srbija, gdje su se Đorđević i pojedini bivši košarkaši ipak latili posla i odlučili da pomognu, za razliku od npr. Dina Rađe, koji izađe sa kritikama svaki put kada Hrvati kiksaju. Kukoča boli ona stvar, puši cigarilose na Kubi, igra golf po Amerikama i uživa. Po mom mišljenju, pošteniji pristup.

Srbija – Finska

Finci su se držali dok su imali municije ili kako kaže ona stara: “Ko živi od šuta, umire od šuta”. Šalu na stranu, Finci su odigrali zaista sjajnu utakmicu i uopšte prvenstvo. Ako se sjećate, Crna Gora je redovno i lagano dobijala njihovu reprezentaciju u prethodnim kvalifikacionim ciklusima. Međutim, Finci su imali ozbiljan program dok smo se mi svađali između sebe, izbacivali igrače iz tima i prozivali preko novina. U međuvremenu su napravili respektabilnu ekipu, kako među igračima (od kojih dosta igra na američkim koledžima) do trenerske ekipe. Osjeća se američki šmek u njihovoj igri i atmosferi oko ekipe i očekujem ih ubuduće uvijek u top 16 ekipa na prvenstvima.

Sve to, naravno, nije bilo dovoljno za Srbiju, o kojima smo ispričali već mnogo. Srbi su jahali Raduljicu dok su mogli, od svih poena, čovjek je dao samo 4 poena preko igrača (uz jedan promašaj), sve ostalo je dobio na tanjir i onda položio ili zakucao. Čim su Finci početkom četvrte četvrtine počeli da udvajaju visokog i malo bolje brane pik igru, ostavili su livade i nekoliko otvorenih šuteva sa spoljnih pozicija i odmah je bilo +20. Očekivao sam da se ranije desi ovo, ali su Finci stvarno šutirali strašno. Možda su tako mogli i do pobjede, ali se to dešava jednom u 1000 utakmica. Jednostavno, Srbija je imala previše oružja za njih.

Letonija – Slovenija

Za Letonce važi vrlo slična priča kao i za Fince – ozbiljan program i dugogodišnji plan rezultira dosta dobrim rezultatima. Prognozirao sam ih kao prijatno iznenađenje i evo ih među osam.

Slovenija je ipak došla u nikad gorem sastavu. Tanki su i prosječni na svim pozicijama. Zdovc je, poput Ivanovića u Bosni, cijedio suvu drenovinu, ali to ipak nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Random thought: Zdovc kao selektor Hrvatske?

Španija – Poljska

Držali su se Poljaci dobro neko vrijema, a onda je proradila crvena furija i lagano prelomila utakmicu. Španci do sada na prvenstvu imaju mnogo upitnika iznad svoje glave, ali ovakva igra pred kraj uliva strah budućim protivnicima, to je sigurno.

Polako dižu formu, a Gasol je ofanzivno nezaustavljiv. Na svoj repertoar je još dodao i šut za 3 poena (ova evropska je još kraća) i to sa nevjerovatnim učinkom na ovoj utakmici – 6/7.

Litvanija – Gruzija

Kao što smo i najavili, Gruzicji su namučili Litvance. Mačiulis je pružio fantastičnu partiju, i trojkom slomio utakmicu. Litvanci i dalje neubjedljivi, ali znaju kako se pobjeđuje. Poštovanje za Zazu i ekipu.

Ostalo (Italija – Izrael, Francuska – Turska, Grčka – Belgija)

Sve očekivano, u nekim slučajevima ne ovako ubjedljivo. Ovi mečevi su riješeni u ranim fazama utakmica, te ih nema potrebe ni komentarisati 🙂

Četvrtfinale

Španija – Grčka

Najzanimljiviji par četvrtfinala i svi ćemo uživati. Gasol će odigrati na svom nivou, Koufos i Bourussis neće napraviti ništa više od jednog Gortata. Španiji je potrebna bolja igra Mirotića i naravno – spoljne linije. Grčka možda ima dužu klupu, ali ipak prednost dajem Špancima.

Francuska – Letonija

Moji ljubimci Letonci će pružiti dostojan otpor, ali ipak, to neće biti dovoljno za pobjedu protiv domaćina.

Srbija – Češka

Česi će proći kao i Finci, držaće se neko vrijeme, a onda ćemo vidjeti Srbiju koja ide na +10, što zbog toga što su Česi istrošili svoje ofanzivne opcije, što zbog toga što Srbi imaju raznovrsnije oružje za pobijediti.

Litvanija – Italija

Ovo je gušče od prvog meča četvrtfinala između Španije i Grčke. Italija igra toplo-hladno, i može se desiti da dobiju 20 razlike, a može se desiti da ih Litvanija zaustavi. Već sam nekoliko puta naglasio, mnogo zavisi od italijanskih šutera, da li ulaze u crnu seriju ili će biti “on fire”. Tu je ključ utakmice, kao i uvijek, kada su Italijani u pitanju.

Blagu prednost dajem Litvancima.